REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-106/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužitelja ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužiteljice ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 90, Essen, Njemačka (zakonska nasljednica iza pok. tužiteljice LD rođene ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), oboje zastupani po punomoćniku Berislavu Hercegu, odvjetniku u Zagrebu, Žerjavićeva 9, protiv I. tuženice UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženika ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tuženika HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. tuženika ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], V. tuženice ŽDP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VI. tuženice VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (svi kao zakonski nasljednici iza pok. tuženice ŠD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika I.-II. tužitelja odvjetnika Berislava Hercega i u odsutnosti uredno pozvanih I.-VI. tuženika, 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 810/6 broj D.L. 26, [adresa] Stambena zgrada, [adresa], površine 353 m2, Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-21), Stan br. 2 – dvosobni sa 45,24 čm – IV. (četvrti) kat – [adresa], predstavlja bračnu stečevinu DD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] te ne ulazi u ostavinu iza pokojnog ĐD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu brisanje prava suvlasništva ĐD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ½ dijela nekretnina upisanih u zkul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 810/6 broj D. [adresa] Stambena zgrada, [adresa] površine 353 m2, Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-21), Stan br. 2 – dvosobni sa 45,24 čm – IV. (četvrti) kat – [adresa], te upis prava suvlasništva u ½ dijela DD iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 8.741,08 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su rješenjima o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj O-1576/15 od 14. listopada 2016. upućeni pokrenuti parnicu protiv tuženice UD radi utvrđenja da nekretnina opisana u izreci presude predstavlja bračnu stečevinu DD. DD umrla je nakon pok. supruga ĐD, **.**.2015. te su temeljem Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-2278/15, UPP-OS-117/15 javnog bilježnika RD nasljednicima proglašeni tužitelji ŽD i LD, sada pok. čija pravna slijednica sada tužiteljica AD. S obzirom da predmetni dio nekretnine predstavlja bračnu stečevinu prednika tužitelja, taj dio ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. ĐD. Tuženici su u ostavinskom postupku iza pok. ĐD osporili pravo pok. DD na bračnu stečevinu u odnosu na sporan stan. DD i ĐD zaključili su brak 8. srpnja 1972. te je taj brak trajao do smrti ĐD **.**.2015. U predmetnom stanu pokojni supružnici živjeli su od 6. listopada 1972. do svoje smrti. Iako je sporna nekretnina kupljena temeljem Ugovora o kuprodaji od 11. svibnja 1993. i upisana kao vlasništvo pok. ĐD, DD je sa suprugom dogovorila kupnju navedene zajedničke nekretnine u koju je uložila i vlastita novčana sredstva, ušteđevinu koja je potjecala od naknade za ustupanje nekretnine u Primorskoj 29, Zagreb i novčane darove od svojih prijateljica iz Kanade. Prednica tužitelja je temeljem bračne stečevine stekla ½ sporne nekretnine. U daljnjem tijeku postupka tužitelji ističu da su ĐD i DD živjeli zajedno 1960. u izvanbračnoj zajednici u stanu DD na adresi [adresa]. Iseljenje iz [adresa] popraćeno je isplatom od strane sustanara DD zbog prepuštanja stanarskog prava te je taj novac DD uložila u kupnju spornog stana. Slijedom navedenog predlažu da sud utvrdi da ½ dijela predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu DD te da ne ulazi u ostavinu iza pok. ĐD uz istodobno nalaganje zk odjelu suda brisanje prava suvlasništva ĐD u ½ dijela i uknjižbu prava suvlasništva za korist DD u ½ dijela.

2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju osnovanost tužbe navodeći da predmetna nekretnina nije bračna stečevina pok. supružnika ĐD i DD jer je ista stečena novčanim sredstvima koja je ĐD u tu svrhu darovala njegova majka. ĐD predmetnu nekretninu dobio je na korištenje po osnovi zaposlenja u poduzeću Elektra Zagreb u rujnu 1969., dvije godine prije zaključenja braka sa DD. Okolonost da je nekretnina otkupljena 1993. za vrijeme trajanja bračne zajednice ne znači da predstavlja bračnu stečevinu jer je stan otkupljen isključivo novčanim sredstvima koja je ĐD upravo u tu svrhu darovala njegova majka ĆD. Tuženici osporavaju navode tužitelja da je DD u svrhu stjecanja predmetne nekretnine uložila vlastita novčana sredstva. Dalje navode da su prihodi ĐD za vrijeme trajanja bračne zajednice znatno premašivala prihode koje je ostvarivala DD, a na što upućuju iznosi mirovina koje su isti ostvarivali do svoje smrti. ĐD je za stjecanje predmetne nekretnine doprinijeo znatno više od DD pa je i po toj osnovi njegov udio u vlasništvu stana znatno veći. Da je predmetni stan u vlasništvu ĐD govori praksa supružnika u pogledu njihove cjelokupne preostale imovine u odnosu na koju su, ako su je smatrali zajedničkom, u pravnom prometu, uvijek i bez iznimke nastupali kao suvlasnici. ĐD je predmetnom nekretninom i oporučno raspolagao za korist I. tuženice u cijelosti, a ne u ½ dijela što isto upućuje na zaključak da je nekretnina njegova vlastita imovina. Osim toga ĐD je predmetni stan potpuno samostalno i o svom trošku adaptirao i namjestio prije sklapanja braka.

3. Presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj P-589/2020-27 od 28. travnja 2023. odlučeno je:

"p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio redni broj 21, z. k. č. [katastarska čestica] Ehrlichova Stambena zgrada br. 9, površine 353 m2 21. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E- 21), Stan br. 2 – dvosobni sa 45,24 čm – IV. (četvrti) kat – [adresa], predstavlja bračnu stečevinu DD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ne ulazi u ostavinu iza pok ĐD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] te su tuženici kao nasljednici pok. ĐD dužni trpjeti upis prava suvlasništva DD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na navedenoj nekretnini u 1/2 dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena ĐD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari isticanjem novog tužbenog zahtjeva uz postojeći, a kako je su tužitelji disponirali u podnesku od 13. travnja 2017.

II. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 5.623,71 eura1 / 42.371,87 kn (slovima:pettisućašestodvadesettrieuraisedamdesetjedancent/četrdesetdvijetisućetris tosedamdsetijednakunaiosamdesetisedamlipa).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.338,10 eura (slovima: tisućutristotridesetosameuraidesetcenti)."

4. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž-1061/2023-4 od 19. prosinca 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu i rješenje poslovni broj P-589/2020-27 od 28. travnja 2023. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je odredio da se odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troška sastava žalbe ostavlja za konačnu odluku.

5. U nastavku postupka najprije je razmotreno pitanje preinake tužbe od 13. travnja 2017. i 27. rujna 2022. kojim su preinakama tužitelji su u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a preinačili tužbu najprije isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, a u kasnijem podnesku promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva te su se tuženici kojima su navedeni podnesci uredno dostavljeni, u oba navrata protivili preinaci tužbe. Podneskom od 12. svibnja 2025. tužitelji su istaknuli tužbeni zahtjev istovjetan kao i onaj inicijalni u tužbi, uz specifikaciju oznake nekretnine u zemljišnim knjigama do čije je promjene došlo uslijed uspostave Baze zemljišnih podataka (BZP) pa je ovaj sud, ne upuštajući se u ocjenu dopuštenosti preinaka tužbe budući se iste sada ukazuju kao irelevantne, u postupku odlučivao inicijalno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe, koji je uređen podneskom od 12. svibnja 2025. na način da tim podneskom nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva. Napominje se da je podnesak od 12. svibnja 2025. uredno je dostavljen tuženicima koji se na isti nisu očitovali.

6. Nadalje su u postupku utvrđivanja činjenica izvedeni dokazi čitanjem sljedećih isprava u spisu: Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐD Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O-1576/15-8 od 14. listopada 2016. (list 4-10 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. DD javnog bilježnika RD iz [adresa] poslovni broj O-227/2015 UPP/OS-117/2015 od 18. studenog 2015. (list 11 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. [broj poduloška] / zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 385/93-T zaključen između HEP Zagreb kao prodavatelja i ĐD kao kupca od 11. svibnja 1993. (list 13-16 i 71-75 spisa), Oporuka Tomislava ĐD od 11. veljače 2015. (list 17 i 77 spisa), Rješenje Elektre-Zagreb od 05. rujna 1969. o dodjeli stana na korištenje ĐD (list 28 spisa), Zapisnik o bodovanju od 14. studenog 1969. (list 29 spisa), Ugovor o korištenju stana zaključen između Stanoinvest, stambeno poduzeće Zagreb i ĐD od 25. veljače 1970. (list 30-31 spisa), Izvod iz matične knjige vjenčanih od 08. srpnja 1972. (list 32 spisa), Rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-802/00 od 28. siječnja 2000. (list 33 spisa), Nalog za prijenos deviznih sredstava (list 34 spisa), Izvadak br. 3 Zagrebačke banke d.d. Zagreb od 02. ožujka 2015. (list 35-36 spisa), Obavijest o članstvu i visini svote obeštećenja HPB-Invest d.o.o. Zagreb od 29. studenog 2005. i od 28. studenog 2005. (list 37-38 spisa), Kupoprodajni ugovor od 12. rujna 1977. zaključen između MD kao prodavatelja i SD i KD kao kupaca (list 39-40 spisa), Kupoprodajni ugovor od 05. svibnja 1998. zaključen između GD i DD kao prodavatelja i CD kao kupca (list 41-42 spisa), Presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6514/03 od 10. rujna 2003. (list 43 spisa), Rješenje Gradskog zavoda za katastar I geodetske poslove Klasa: UP/I-932-07/2003-01/3674 Urbroj: 251-15-02/1- 2003-5 od 18. prosinca 2003. (list 44-45 spisa), Račun Gradskih groblja d.o.o. Zagreb od 21. listopada 1998. (list 46 spisa), Zaključnica br. 101014 od 02. srpnja 1998. Gradskih groblja d.o.o. Zagreb(list 47 spisa), Ugovor o dugoročnom štednom ulogu od 11. veljače 2022. (list 48 spisa), Ugovor o oročenom štednom ulogu od 21. veljače 2003. (list 49 spisa), Dodatak ugovoru o oročenoj štednji od 8. svibnja 2015. (list 50- 52 spisa), Otpusno pismo Kliničke bolnice Dubrava od 02. travnja 2015. za ĐD (list 53 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] (E- 21) k. o. [katastarska općina] (list 56 spisa), Rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-890/16-2 od 14. lipnja 2016. (list 57-58 spisa), Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-119/15-25 od 22. veljače 2016. (list 59- 62 spisa), Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-119/15-11 od 7. rujna 2015. (list 63 spisa), Odgovor na žalbu u predmetu broj O-1576/15 od 10. prosinca 2016. (list 64 spisa), Uvjerenja o prebivalištu od 04. travnja 2017. za DD i [adresa] (list 69-70 spisa), Potvrda o isplati od 13. listopada 1985. (list 76 spisa), Potvrda Zagrebačke banke od 16. svibnja 2017. o saldu računa (list 85 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. LD javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke poslovni broj O-3411/2019 UPP/OS- 8/20 od 04. ožujka 2020. (list 117-118 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠD javnog bilježnika Jasne Galešić iz [adresa] poslovni broj O-1480/19 UPP/OS-146/19 od 05. lipnja 2020. (list 128-131 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-29/17-2 od 18. siječnja 2019. (list 167-171 spisa) te je pročitan spis Općinskog suda u Sesvetama posl.br. O-1480/2019. Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka IDP, ČD, JD, PD, BD i TD te tužitelja i tuženika kao stranaka.

7. Sud nije izveo dokazni prijedlog tužitelja saslušanjem svjedoka FD jer su tužitelji tijekom postupka odustali od navedenog dokaznog prijedloga.

7.1. Sud je raspravnim rješenjem od 26. travnja 2022. odbio dokazni prijedlog tuženika da sud službenim putem od banaka pribavi podatak o isplati svih kunskih i deviznih iznosa nasljednicima s računa DD s obzirom da izvođenje navedenog dokaza nije odlučno za utvrđenje spornih činjenica, a to je je li stan koji je kupljen 22 godine prije smrti DD bračna stečevina DD i ĐD te doprinosi bračnih drugova u stjecanju te imovine.

7.2. Primjenom čl. 299. st. 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tuženika istaknut tek nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 22. svibnja 2017., saslušanjem svjedoka VD. Ovo stoga što tuženici niti tvrde niti dokazuju zašto bez svoje krivnje predloženi dokaz nisu mogli istaknuti do zaključenja prethodnog postupka.

7.3. Ističe se da je sud upravo zbog važnosti ograničenja mogućnosti iznošenja novota već u pozivu radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, i u pozivu za pripremno ročište i na samom pripremnom ročištu, upozorio stranke na prekluziju prava na iznošenje novih činjenica i predlaganja novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je utvrđenje bračne stečevine u smislu čl. 277. u vezi s čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990., 25/1994. i 162/1998.; dalje: ZBPO) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmet ovog spora.

10. Između stranaka nije sporno da su DD i ĐD bili u bračnoj zajednici, međutim sporno je predstavlja li nekretnina koje je predmet ovog spora bračnu stečevinu KD i ĐD ili vlastitu imovinu ĐD.

11. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je sljedeće:

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O- 1576/15 od 14. listopada 2016. u ostavinsku imovinu iza pokojnog ĐD, Ž 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], između ostalog unesena i nekretnina opisana u izreci presude te da su kao nasljednici navedene nekretnine proglašeni ovdje UD u ½ dijela, ŽD u ¼ dijela i LD u ¼ dijela,

- da su točkom IV. navedenog rješenja o nasljeđivanju ŽD i LD upućeni da protiv UD pokrenu parnicu radi utvrđenja da ½ dijela predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu DD, OIB: [osobni identifikacijski broj],

- da je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-29/17 od 18. siječnja 2019. ukinuto rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O-1576/15 od 14. listopada 2016. i predmet vraćen na ponovni postupak,

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika RD poslovni broj O-2278/15 od 18. studenog 2015. kao nasljednici iza pok. DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], proglašeni ŽD i LD,

- da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana z. k. č. [katastarska čestica] stambena zgrada, Zagreb, Ulica Huga Ehrlica 9 površine 353 m2, s kojom u neodređenom 6 Poslovni broj: 55 P-589/2020-27 suvlasničkom dijelu neodvojivo povezan (E-21) stan br. 2 – dvosobni s 45,24 čm – IV. kat – Ehrlicova 9, s uknjiženim pravom vlasništva za korist ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj],

- da je z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čestica prije bila upisana kao društveno vlasništvo,

- da se rješenjem od 5. rujna 1969. broj 11761 Elektre Zagreb temeljem Zakona o Stambenim odnosima predmetni stan daje na korištenje ĐD,

- da je između ĐD kao stanara i "Stanoinvest", stambeno poduzeće zaključen ugovor o korištenju stana od 25. veljače 1970. kojim se ĐD daje na korištenje predmetni stan, a sve temeljem rješenja Elektre broj 11761 od 5. rujna 1969.,

- da je između Hrvartske elektroprivrede Zagreb kao prodavatelja i ĐD kao kupca zaključen ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 11. svibnja 1993. temeljem kojeg je ĐD kupio stan opisan u izreci presude,

- da je oporukom od **.**.2015. ĐD svojoj nećakinji UD ostavio svoju imovinu, između ostalog i predmetni stan,

- da su DD rođ. ŽD i ĐD zaključili brak 8. srpnja 1972.

- da su ĐD i DD kupovali i prodavali nekretnine koje su stjecali za vrijeme trajanja braka; 1977. kupili su 1/5 k. č. [katastarska čestica] površine 202 čhv k.o.

Čučerje, te su istu prodali 1998.,

- da na listu 76 spisa prileži rukom pisana potvrda od 13. listopada 1985. kojom prodavatelj DD potvrđuje da je od kupca OD primila iznos od 130.000,00 dinara za česticu zemlje od 400 čhv gdje je nekada bio vinograd,

- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O- 3411/19 od 4. ožujka 2020. kao zakonski nasljednik LD proglašena II. tužiteljica ED,

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Jasne Galešić poslovni broj O-1480/19 od 5. lipnja 2020. kao zakonski nasljednici iza pok. ŠD proglašeni UD, ZD, HD, ND, ŽDP i VD.

11.1. U svom iskazu I. tužitelj ŽD kao stranka u bitnom navodi da je brat pokojne DD i da su ona i ĐD zajedno živjeli prije braka, od 1960. do 1972., u izvanbračnoj zajednici. Do preseljenja u predmetni stan, KD i ĐD živjeli su u Primorskoj 29, Zagreb. Predmetni stan kupili su 1993., ali je isti u cijelosti platila DD od ušteđevine (prodaje naslijeđene imovine u Zagorju i novaca koje su joj slale obitelji kojima je dok je radila u policiji pomogla da odsele u Kanadu). Oboje su radili, ĐD u Elektri kao vozač, a KD je do odlaska u Badel radila u SUP-u - policiji te su živjeli od svojih plaća. Približno su isto zarađivali sve dok ĐD nije napredovao. Dalje navodi da se o kućanstvu brinula samo njegova sestra DD, dok je ĐD bio prilično indolentan. Tvrdi da majka ĐD, ĆD, koja je imala šestero djece, nikada nije pomagala njegovoj sestri i ĐD, već je KD pomagala njoj. Tvrdi da majka ĐD nije financirala kupnju predmetnog stana niti je imala financijskih sredstava.

11.2. U svom iskazu II. tužitelj AD, kao stranka također navodi da su KD i ĐD 1960-ih živjeli zajedno u [adresa] u [adresa], a što joj je poznato jer ju je mama ostavila kod njih na godinu dana i s njima je živjela od 1962. do 1963. Zna da su zajedno ušli u stan u [adresa] koji su dobili preko njegove Elektre i da su uvijek govorili da su stan u [adresa] zajedno kupili i da je to njihov zajednički stan. Dalje u bitnom navodi da je KD bila zaposlena, a da je ĐD bio profesionalni šofer i kasnije poslovođa. Tvrdi da je KD pazila na novce i da ĐD bez KD ne bi ništa stekao. Nema neposrednih saznanja kako su točno KD i ĐD financirali predmetni stan.

11.3. U svom iskazu I. tuženica UD, kao stranka navodi da je pokojni ĐD njezin ujak, brat njezine majke. Tvrdi da je predmetni stan u cijelosti financirao ĐD novcima koje mu je dala njezina baka, ĆD, Tomislavova mama koja je bila dobrostojeća, imala je svega, svinje, krave, kokoši i sl., što je prodavala i novac od tih prodaja spremala i mijenjala u njemačke marke. Te njemačke marke dala je ujaku ĐD. Ne zna točno koliko mu je dala novaca, ali zna da mu je jednom prilikom dala 6.500,00 DEM, a drugi put 2.000,00 DEM, čemu je osobno prisustvovala. Ne sjeća se točno kada je to bilo. Dalje navodi da je ĐD bio profesionalni šofer, a kasnije je postao poslovođa u Elektri te je imao vrlo veliku plaću, a što je rezultiralo i visokom mirovinom, duplo većom od ujne KD. Tvrdi da je baka ĆD uvijek pomagala KD i ĐD, slala im hranu, sir i vrhnje i sl. Ujna je bila dobra domaćica, a ujak ĐD davao bi joj novce, kojima bi ona racionalno raspolagala i jedan dio je štedjela. Između KD i ujaka ĐD, nije bilo nikakvih sukoba oko imovine, oni su se oko svega dogovorili. Tvrdi da je KD znala da je ĐD taj stan stekao kao samac, novcima koje je dobio od svoje majke te da je to njegov stan i nikada nije tražila da se taj stan upiše u ½ kao njezina bračna stečevina. Baka ĆD osim svog imanja, imala je dodatno zemljište koje je prodala i za koje je dobila oko 4.500, 00 DEM. Račun s kojeg je plaćena cijena predmetnog stana otvoren je isključivo u tu svrhu te je na taj račun položen sav novac koji je ĐD dobio od svoje majke ĆD. Dalje navodi da je baka ĆD rođena 1907., i da je umrla u svojim sedamdesetim godinama, a novce je dala baš za predmetni stan ĐD jer je bila jako sretna što je ĐD dobio stan. Baka ĆD je novce ĐD dala tijekom života, a ĐD je te novce čuvao i nije ih ni na što drugo trošio, već ga je potrošio na stan. Na izravan upit suda, ako je baka ĆD umrla u svojim sedamdesetima godinama, što je bilo znatno prije donošenja Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zašto bi baka ĆD dala novce, za kupnju stana, koji se u vrijeme njene smrti nije mogao otkupiti, prvotuženica je iskazala: Baka ĆD je ĐD dala novce za taj stan.

11.4. U svom iskazu II. tuženik ZD, kao stranka navodi da su njegova mama i ĐD brat i sestra. U bitnom tvrdi da je baka 1970-ih dala novce za otkup predmetnog stana. Zna da je stan otkupljen 1993. i da je kupljen upravo novcima koje je dala baka.

11.5. U svom iskazu III. tuženik ND, kao stranka u bitnom navodi da iz priče zna da je baka govorila da mora dati novce ĐD da mu pomogne da si kupi stan. Nije mu poznato kako je stan otkupljen, za koliko i s kojim novcima. Zna da je baka imala ušteđevinu i da je prodavala zemlju i od prodaje te zemlje i stoke ĐD davala novce. Tvrdi da je ĐD u početku bio sam, a kasnije, poslije 1970-tih je počeo živjeti s KD. Prije nego je dobio stan u [adresa] na korištenje živio je kao podstanar. Ne zna kada je ĐD počeo hodati s KD.

11.6. U svom iskazu IV. tuženik ŽV, kao stranka navodi da je predmetni stan otkupio njezin ujak ĐD, a novce je dobio od svoje mame koja je prodala gradilište da bi mu dala novce za kupnju stana. ĐD je mama dala novce tijekom 1970-tih. Ujak je otkupio stan 1993.

11.7. U svom iskazu IV. tuženik VD kao stranka navodi da je pokojni ĐD njezin ujak i da joj je poznato da mu je baka, majka ĐD, dala novce za kupnju predmetnog stana. To zna jer je baku vidjela kako je došla s novcima koje su žene tada držale u "fertunu", pregači. Kada je to vidjela imala je negdje oko dvadeset godina. ĐD je kupio stan prije nego što se oženio s KD. On joj je rekao da DD nije upisana u Ugovor o kupnji stana jer su se oni dogovorili da će taj stan poslije njegove smrti ići njegovoj familiji. To je bio usmeni dogovor. Sva imovina ĐD trebala je ići njegovoj sestri, njihovoj mami. ĐD sve novce koje je zarađivao davao je DD koja je bila štedljiva i koja je raspoređivala novce. Sve konce u rukama držala je ujna. DD brinula se uvijek o domaćinstvu. Pred kraj njezinog života zbog moždanog udara DD se nije mogla brinuti o kućanstvu.

11.8. Svjedoci IDP, ČD i JD iskazali su da su KD i ĐD u životu sve dijelili, da su su sve zajednički kupovali, da su oboje doprinosili zajedničkom kućanstvu te da su govorili da je predmetni stan njihov zajednički stan. Oboje su radili i imali mirovinu. Svjedok JD, supruga I. tužitelja, također je iskazala da ĐD poznaje od 1950. od kada je dolazio u [adresa] u [adresa] gdje je stanovala KD. U taj stan dolazila je svom budućem suprugu. KD i ĐD oženili su se 1972. te su živjeli u [adresa]. Prije braka živjeli su u Primorskoj 29. Zna da su stan u [adresa] otkupili 1993. i zna da je KD dala više novaca za kupnju tog stana. Novce je imala od očevine u Zagorju, od naknade za stan u [adresa] koju je dobila kada je iz stana iselila i od novčanih nagrada koje je dobila od kolegica kojima je pomogla da odu u Kanadu kada je radila u policiji. Dalje navodi da su tijekom 1960. - ih svi zaposlenici mogli dati zahtjev za kupnju stana. I je podnio zahtjev za stan kod svog poslodavca, a KD kod svog poslodavca. Kada je I kod svog poslodavca dobio stan, KD je morala donijeti potvrdu svom poslodavcu da je I dobio stan i zato ona nije mogla dobiti stan, jer se nisu mogla dobiti dva stana.

11.9. Svjedoci PD, BD i TD iskazali su da je majka ĐD njemu dala novce za kupnju predmetnog stana. Svjedok PD također je iskazao da je majka ĐD umrla u ovoj državi za vrijeme L. BD dodatno je iskazala da je ĆD novce dala ĐD 1972. do 1975. ili 1976. upravo za taj stan, dok je TD u kasnijem dijelu iskaza naveo da je ĐD valjda dobio pomoć za kupnju stana, da nikada nije vidio predaju novaca koju je mama davala ĐD i da pretpostavlja da mu je dala novce i da ne zna zašto pretpostavlja jer mu je tako došlo. Na kraju je iskazao da ne zna kako je ĐD kupio stan.

11.10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze I. i II. tužitelja te saslušanih svjedoka IDP, ČD i JD jer su dani jasno i nedvosmisleno, međusobno nisu u opreci, a potvrđuju ih i materijalni dokazi u spisu. Sud je prihvatio i iskaze tuženika i svjedoka PD i BD u dijelu u kojem iskazuju da su KD i ĐD bili u radnom odnosu, o njihovom doprinosu zajedničkom kućanstvu i kako je UD raspolagala novcem, međutim sud nije mogao steći uvjerenje u istinitost iskaza tuženika i svjedoka tuženika u dijelu u kojem svi tvrde da je ĐD kupio predmetni stan novcima koje je dobio od svoje mame ĆD 1970-ih godina te da je te novce tada dobio isključivo radi kupnje predmetnog stana.

11.11. U vrijeme kada je prema iskazivanju tuženika i svjedoka ĐD dobio novce od majke ĆD za kupnju predmetnog stana (1970-ih), prema tadašnjem pravnom uređenju nije bilo moguće steći pravo vlasništvo na nekretninama u društvenom vlasništvu niti je nekretnine u društvenom vlasništvu bilo moguće kupiti.

11.12. Naime, iz gore utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da je ĐD temeljem Rješenja od 5. rujna 1969., koje je doneseno temeljem Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 52/1974.) i Ugovora o korištenju stana od 25. veljače 1970. stekao pravo korištenja stana u društvenom vlasništvu, odnosno stanarsko pravo koje pravo pretpostavlja trajno i nesmetano korištenje i održavanje nekretnine, ne i pravo vlasništva.

11.13. Tek kad je Republika Hrvatska stekla neovisnost 1991. i odlučila se za tržišnu ekonomiju, usvojila je nekoliko reformi u stambenom sektoru te je između ostalog donesen i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine”, br. 27/1991. s daljnjim izmjenama) kojim je dano pravo nositelju stanarskog prava na stanu u društvenom vlasništvu da ga kupi pod povoljnim uvjetima.

11.14. Kako je tek 1991. pravno bilo moguće kupiti i steći vlasništvo na predmetnom stanu, nije jasno kako su majka ĐD i ĐD već 1970—ih godina znali i mogli znati da će se dvadeset godina kasnije promijeniti pravno i gospodarsko uređenje koje će omogućiti transformaciju prava vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama u društvenom vlasništvu, slijedom čega sud nikako nije mogao prihvatiti kao vjerodostojne dijelove iskaza tuženika i svjedoka tuženika u kojima se tvrdi da su novci dani dvadeset godina prije kupnje stana upravo u svrhu kupnje stana koji u trenutku davanja novaca nije bilo moguće kupiti.

11.15. U prilog nevjerodostojnosti iskaza tuženika govori i kontradiktoran i nedosljedan iskaz svjedoka TD te iskaz svjedoka PD koji iako je bratić IV tvrdi da je njegova majka ĆD preminula "...u ovoj državi, za vrijeme L.", dok I. tuženica, unuka ĆD, navodi da je ona preminula 1970-ih.

12. Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina (čl. 277. ZBPO-a). Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO- a). U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO-a).

13. Iz gore utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice, da su bračni drugovi KD i ĐD oboje bili u radnom odnosu i da su oboje privređivali tijekom cijelog trajanja bračne zajednice, da je ĐD imao veća primanja, međutim da je DD pretežito vodila brigu i održavala zajedničko domaćinstvo, čime je svakako doprinijela da ĐD može ostvarivati veća primanja.

14. Kako sud nije prihvatio iskaze tuženika i svjedoka tuženika te kako niti iz jednog drugog dokaza u spisu sud ne može utvrditi osnovanost činjeničnih tvrdnji tuženika na kojima je teret dokaza u smislu čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 7. st. 1. ZPP-a, da je predmetna nekretnina kupljena samo sredstvima koja predstavljaju vlastitu imovinu pok. ĐD, a stranke niti tvrde niti dokazuju da su KD i ĐD zaključili ugovor o podjeli zarade iz čl. 279. ZBPO-a odnosno sporazum o podjeli zajedničke imovine iz čl. 284. ZBPO-a, ovaj sud cijeni da je doprinos bračnih drugova u stjecanju sporne nekretnine bio podjednak i da DD temeljem svog doprinosa ima pravo na ½ dijela nekretnine.

15. Okolnost da je ĐD stekao stanarsko pravo predmetnog stana prije sklapanja braka s DD, nema utjecaja na zaključak da je to imovina stečena za vrijeme trajanja braka i da predstavlja bračnu stečevinu, pri čemu nije bitno što je ĐD bio kupac tog stana jer je utvrđeno da je njihov doprinos prilikom kupnje stana bio podjednak.

16. Naime, pravo na otkup stana je imovinsko pravo nositelja stanarskog prava, koje ovlašćuje nositelja tog prava pod posebnim uvjetima steći pravo vlasništva na stanu. S obzirom je DD na dan podnošenja zahtjeva za otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo kao zakonita supruga koja je živjela s ĐD DD spadala u krug osoba obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava, temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo stekla je pravo na otkup stana i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 2651/2014 od 26. veljače 2020., Rev-807/2013 od 11. srpnja 2017., u odluci Ustavnog suda posl.br. U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006.).

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama I. i II. u izreci presude.

18. Po ocjeni ovog suda tužitelji imaju pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: Tarifa), a koji se sastoji od:

- troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 7/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 16. ožujka 2017. u iznosu od 250,00 eura po Tbr. 9/2. Tarife,

- troška sastava podneska od 13. travnja 2017. u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 8/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 4. svibnja 2017. u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 22. svibnja 2018. u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 4. srpnja 2018. u iznosu od 500,00 eura Tbr. po 8/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 7. studenog 2018. u iznosu od 100,00 eura po Tbr. 9/5. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 14. veljače 2019. u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška sastava podneska od 27. srpnja 2020. u iznosu od 50,00 eura po Tbr. 8/4. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 17. lipnja 2021. u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 26. travnja 2022. u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 15. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura po Tbr. 9/5. Tarife,

- troška sastava podneska od 12. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 8/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 4. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 eura po Tbr. 9/1. Tarife,

- sve uvećano za 10% u iznosu od 600 eura po Tbr. 40. Tarife,

- sve uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.650,00 eura po Tbr. 42. Tarife (25%),

- troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 245,54 eura u skladu s u skladu s Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine"- broj 118/18.) i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 245,54 eura sve u skladu s Tbr. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi.

18.1. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška zastupanja na ročištu od 16. ožujka 2017. u iznosu od 500,00 EUR jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima kao niti zahtjev za naknadom troška sastava podneska od 27. srpnja 2020. u iznosu od 100,00 EUR jer maksimalan iznos bodova po Tbr. 8/4. Tarife iznosi 25.

18.2. Temeljem navedenog, tužiteljima pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 8.741,08 EUR te je odlučeno kao pod točkom III. u izreci presude.

U Novom Zagrebu 21. kolovoza 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri (4) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- I.-II. tužitelju po pun. uz rješenje kojim se nalaže plaćanje pristojbe za presudu

- I.-VI. tuženicima