Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
Poslovni broj Pn-39/2023.-86.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Nenad Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon 11. srpnja 2025. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Lane Pinjuh i punomoćnika tuženika Branimira Perić, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu odluke 21. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi imovinske štete iznos od 776,42 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. studenoga 2021. do isplate, a koje se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi imovinske štete iznos od 517,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. studenoga 2021. do isplate, a koje se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi neimovinske štete iznos od 5.860,00 EUR i po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 611,68 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva 2. tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi neimovinske štete iznos od 2.840,00 EUR i po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 122,92 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
V. Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi troškova liječenja iznos od 363,16 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe sudu 12. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 2. tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi troškova liječenja iznos od 90,79 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe sudu 12. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
VII. Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi gubitka na zaradi za razdoblje od 21. listopada 2021. do 16. rujna 2022. ukupno iznos od 2.666,66 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim na svaki pojedinačni iznos kako slijedi:
na iznos od 89,80 EUR od 25.11.2021.,
na iznos od 314,30 EUR od 16.12.2021.,
na iznos od 277,46 EUR od 16.01.2022.,
na iznos od 226,02 EUR od 16.02.2022.,
na iznos od 211,05 EUR od 16.03.2022.
na iznos od 255,95 EUR od 16.04.2022.,
na iznos od 226,02 EUR od 16.05.2022.,
na iznos od 226,02 EUR od 16.06.2022.
na iznos od 240,98 EUR od 16.07.2022.,
na iznos od 226,02 EUR od 16.08.2022.,
na iznos od 240,98 EUR od 16.09.2022.,
na iznos od 132,06 EUR od 16.10.2022.
pa sve do isplate, u roku od 15 dana .
VIII. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos izgubljene zarade od
112,25 EUR tekućom od 16.11.2021. do 25.11.2021.
koje kamate se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
IX. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva 2. tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi gubitka na zaradi za razdoblje od 21. listopada 2021. do 16. rujna 2022. ukupno iznos od 666,66 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim na svaki pojedinačni iznos kako slijedi:
na iznos od 22,45 EUR od 16.11.2021.,
na iznos od 78,58 EUR od 16.12.2021.,
na iznos od 69,36 EUR od 16.01.2022.,
na iznos od 56,50 EUR od 16.02.2022.,
na iznos od 52,76 EUR od 16.03.2022.
na iznos od 63,99 EUR od 16.04.2022.,
na iznos od 56,50 EUR od 16.05.2022.,
na iznos od 56,50 EUR od 16.06.2022.
na iznos od 60,25 EUR od 16.07.2022.,
na iznos od 56,50 EUR od 16.08.2022.,
na iznos od 60,25 EUR od 16.09.2022.,
na iznos od 33,02 EUR od 16.10.2022.
pa sve do isplate, u roku od 15 dana ."
X. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 4.939,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 21. kolovoza 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su u tužbi naveli da je dana 21. listopada 2021. oko 18,30 sati ĆU upravljao osobnim automobilom marke Volkswagen registarske oznake i broja [registarska oznaka], kolnikom državne ceste broj 1 iz smjera Svetog Križa Začretja u smjeru [adresa] pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,27 g/kg alkohola u kriv te je dolaskom do raskrižja kolnika i nerazvrstanih cesta za mjesta Mirkovec i Štrucljevo započeo skretati ulijevo na kolnik nerazvrstane ceste prema Mirkovcu, a da prethodno nije propustio osobni automobil marke Volkswagen registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim je iz suprotnog smjera zadržavajući smjer kretanja upravljao 2. tužitelj UU koji je skretanjem u desno pokušao izbjeći sudar, ali je usprkos tome došlo do udara vozila kojim je upravljao u prednji desni dio vozila kojim je upravljao ĆU. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] sletjelo je potom niz travnatu bankinu u odvodni kanal izvan istočnog ruba kolnika državne ceste 1, gdje se zaustavilo prevrnuto na lijevu bočnu stranu, dok se vozilom kojim je upravljao ĆU zarotiralo i zaustavilo pretežnim dijelom na središnjoj razdjelnoj liniji kolnika okrenuto prednjim dijelom u pravcu Svetog Križa Začretja.
1.1. Na vozilu u vlasništvu I. tužiteljice nastala je totalna šteta, procijenjena vrijednost njezinog vozila je 19.500,00 kn, a kao nesporan iznos tuženik je isplatio tužiteljici 9.750,00 kn uz obrazloženje da je za štetu suodgovoran 2. tužitelj.
1.2. Odštetni zahtjev za isplatu štete na vozilu 1. tužiteljice podnesen je 25. studenoga 2021. pa na preostali zatraženi iznos štete na vozilu u iznosu od 9.750,00 kn / 1.294,05 EUR traži isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate u smislu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
1.3. Zbog zadobivenih ozljeda 2. tužitelju je povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje te je trpio gubitak na zaradi kao razliku između potencijalne zarade koju bi ostvario da je radio i naknade za bolovanje u razdoblju od 21. listopada 2021. do 16. rujna 2022. Zatražio je neimovinsku štetu u iznosu od ukupno 10.450,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu 705,00 EUR, troškove liječenja i popravka zuba u iznosu od 73,00 EUR, troškove magnetske rezonance lijevog koljena od 192,45 EUR, trošak pribave injekcije Hyalubrix u iznosu od 128,77 EUR, trošak izokinetičkog testiranja u iznosu od 59,73 EUR (ukupno za troškove liječenja 453,95 EUR).
1.4. Tužitelj UU je po zanimanju autoelektričar te je 18. kolovoza 2021. osnovao obrt za popravak motornih vozila pod nazivom " [obrt]". Iz prijave u registar poreznih obveznika vidljivo je da je 2. tužitelj planirao za razdoblje od početka rada do kraja 2021. ostvariti dohodak od djelatnosti od 25.000,00 kn. No, zbog posljedica stradavanja u prometnoj nesreći očekivani primitci i dohodak 2. tužitelja bili su znatno manji odnosno 3.931,49 kn. U 2022. godini od nastavka rada obrta 17. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. ostvario je ukupne primitke od 20.700,00 kn odnosno dohodak od 1.650,20 EUR (12.433,43 kn). I u 2023. godini 2. tužitelj je nastavio s dobrim poslovnim rezultatima te je od 1. siječnja 2023. do 30. travnja 2023. ostvario primitke od ukupno 4.590,00 EUR te se radi o primitcima od po 1.147,50 EUR mjesečno u prosjeku. Od tog iznosa valja odbiti mjesečne obveze 2. tužitelja od ukupno 264,14 EUR, koje se odnose na paušalni porez na dohodak od 14,10 EUR mjesečno, mjesečne doprinose za mirovinsko osiguranje, za II. stup i zdravstveno osiguranje, koji za 2023. iznose 199,61 EUR mjesečno, naknadu knjigovodstvenom servisu u iznosu od 33,18 EUR mjesečno te naknadu za vođenje poslovnog računa u banci od 17,25 EUR, iz čega proizlazi da prosječno ostvareni dohodak 2. tužitelja mjesečno iznosi 883,36 EUR odnosno za prva četiri mjeseca 2023. ukupno 3.533,44 EUR. Promatrano kroz period od nastavka rada obrta 17. rujna 2022. do 30. travnja 2023. 2. tužitelj je ostvario dohodak od ukupno 5.183,64 EUR odnosno u prosjeku mjesečno ostvareni dohodak od 691,15 EUR. Umjesto toga, za vrijeme bolovanja primao je naknadu u iznosu od 769,91 kn odnosno 102,18 EUR za rujan 2021. odnosno po 110,36 EUR mjesečno za preostali period bolovanja. Ozbiljnosti namjere 2. tužitelja za ostvarenjem zarade osnivanjem vlastitog obrta svjedoči i činjenica da je 2. tužitelj u svrhu samozapošljavanja zaključio ugovor o dodjeli potpore male vrijednosti u svrhu samozapošljavanja sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, temeljem kojeg mu je isplaćen poticaj od 75.000,00 kn dana 25. kolovoza 2021., a on se obvezao u razdoblju od 24 mjeseca kumulativno ostvariti promet od obavljanja djelatnosti u iznosu od 50% dodijeljenog iznosa potpore. Zatražio je ukupni iznos naknade štete po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 6.171,44 EUR u vidu razlike između predvidive zarade koju bi ostvario radom i primljene naknade za vrijeme bolovanja za razdoblje od 21. listopada 2021. do 16. rujna 2022. pri čemu je za listopad 2021. uzet razmjerni dio prosječnog mjesečnog dohotka od 691,15 EUR koji je potom umanjen za naknadu za bolovanje od 102,18 EUR, a za rujna 2022. također razmjerni dio prosječnog mjesečnog dohotka od 691,15 EUR, umanjen za naknadu za bolovanje od 110,36 EUR.
1.5. Kako je prometnu nesreću skrivio ĆU upravljajući osobnim vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08111069086 važećem od 8. veljače 2021. do 8. veljače 2022., tuženik je pasivno legitimiran i odgovoran tužiteljima naknaditi štetu.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, jer je registrirano sjedište tuženika u Zagrebu, sukladno čl. 48. Zakona o parničnom postupku. Nadalje je predložio o parnici obavijestiti ĆU. Priznao je nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, no osporio je činjenične navode tužbe u pogledu dinamike nastanka predmetne prometne nezgode, isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode i visinu štete. Smatra da 2. tužitelj način i brzinu kretanja vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom, koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti odnosno pravodobno postupiti po prometnom pravilu ili znaku u skladu s čl. 51. i 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. 2. tužitelj je na dovoljnoj udaljenosti mogao zaključiti da osiguranik tuženika ima namjeru skretanja pa je radnjom kočenja mogao izbjeći sudar bez da sebe i druge sudionike dovede u opasnost. Prekoračenje brzine kretanja utjecalo je i na opseg pretrpljene neimovinske i imovinske štete. Osporio je visinu tužbenog zahtjeva jer kod tužitelja od ranije postoji narušeno zdravlje. Predloženo je izvođenje dokaza medicinskog vještačenja po ustanovi. Osporio je i osnov, visinu i tijek zateznih kamata za imovinsku štetu zbog izgubljene zarade u cijelosti te uzročnu vezu između štetnog događaja i bolovanja jer iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da je uzrok istoga bolest. Osporio je i trajanje bolovanja tužitelja, koji je dužan dokazati da bi u spornom periodu ostvarivao zaradu i trpio gubitak. Za to nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već to da je na strani oštećenika uz namjeru ostvarivanja koristi postojalo stanje objektivne vjerojatnosti ostvarivanja te dobiti. Primanja po osnovi zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja uračunavaju se u odgovarajuće vrste štete tako da se od razlike između ukupne štete i onoga što oštećenik prima te je po tom pitanju potrebno utvrditi sve relevantne činjenice.
2.1. Osporio je i troškove liječenja 2. tužitelja jer je osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te je mogao preglede i dijagnostičku obradu kao i liječenje obavljati u ustanovama koje su ugovorni subjekt tog zavoda.
2.2. Nesporno je da je na vozilu 1. tužiteljice nastala totalna šteta te da visina štete iznosi 19.500,00 kn te je isplatom iznosa od 9.750,00 kn s obzirom na odgovornost, u cijelosti naknadio tu štetu 1. tužiteljici.
2.3. Osporio je i zatraženi tijek zateznih kamata kao preuranjen jer osiguratelj ne može biti u zakašnjenju do sudskom odlukom nije riješeno sporno pitanje je li on dužan naknaditi štetu i u kojoj visini. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku.
3. Tužitelji su tijekom postupka podneskom od 26. lipnja 2025. u konačnom obliku precizirao tužbeni zahtjev na način kao u izreci u skladu s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka i istog uskladio sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).
4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, u zapisnik o očevidu na str. 11 - 15 spisa, u situacijski plan na str. 16 spisa, u foto-elaborat na str. 17 - 39 spisa, u mišljenje o stupnju alkoholiziranosti na str. 40 spisa, u presudu na temelju sporazuma stranaka na str. 41 - 44 spisa, u ponudu na str. 45 - 46 spisa, u odgovor na prigovor na str. 47 spisa, u račune na str. 64 - 66 spisa, u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad na str. 68 - 80 spisa, u prijavu u registar poreznih obveznika na str. 81 - 86 spisa, u izvadak iz obrtnog registra na str. 87 spisa, u obrazac PO-SD na str. 88 spisa, u dokumentaciju na str. 89 - 118 spisa, u dopis na str. 122 s podacima na str. 123 spisa, u dokumentaciju u prilogu odgovora na tužbu tuženika, u karton pacijenta na str. 171 - 195 spisa, pročitao nalaz i mišljenje vještaka Janka Korpara na str. 201 -203 spisa, saslušao svjedoka ĆU na zapisniku od 27. listopada 2023. i 2. tužitelja UU, pročitao nalaz i mišljenje dr. Marijana Huisa i saslušao vještaka na glavnoj raspravi, pročitao nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o., pročitao nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića i saslušao vještaka na glavnoj raspravi, pročitao nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera i očitovanje na prigovore te izvršio uvid u kazneni predmet ovoga suda Kov-316/2022.
4.1. Stranke su tijekom postupka nespornom učinile činjenicu da 2. tužitelju za duševne bolove zbog naruženja pripada iznos od 2.000,00 EUR, kao i činjenicu cijene tuđe pomoći i njege od 3,7 EUR po satu.
4.2. Prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda nije osnovan jer čl. 52. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP-a) jasno propisuje tzv. izberivu nadležnost u sporovima za naknadu izvanugovorne štete.
5. Temeljem čl. 8. ZPP-a sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
6. U ovom je predmetu bila sporna odgovornost u smislu doprinosa 2. tužitelja vlastitoj šteti, uzročno posljedična veza predmetnog štetnog događaja i privremene nesposobnosti za rad 2. tužitelja, visina cjelokupnog tužbenog zahtjeva te početak tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata na neimovinsku odnosno imovinsku štetu.
6.1. U konkretnom slučaju radi se o sudaru motornih vozila u pokretu te je mjerodavno pravo čl. 1072. st. 1.-3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) te se za razrješenje međusobnih odnosa stranaka primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje (čl. 1045. st. 1. i čl. 1049. ZOO-a).
6.2. Nije bila sporna činjenica da je tuženik nakon podnošenja tužbe i to 10. srpnja 2023. isplatio 2. tužitelju iznos od ukupno 3.800,00 EUR, od čega 3.500,00 EUR za naknadu neimovinske štete, a 300,00 EUR za tuđu pomoć i njegu.
6.3. Nadalje je bilo nesporno da je tuženik isplatio 1. tužiteljici iznos od 9.750,00 kn odnosno 1.294,05 EUR na ime naknade štete na vozilu na kojem je nastupila totalna šteta, što je polovica procijenjene vrijednosti njezinog vozila od ukupno 19.500,00 kn / 2.588,09 EUR.
7. Svjedok ĆU je iskazao da se prilikom predmetne nezgode kretao iz Svetog Križa Začretja prema [adresa] i to do skretanja za Mirkovec odnosno za Brezovu koje se nalazilo s lijeve strane za njegov pravac kretanja. Dosta toga u vezi predmetne prometne nezgode se ne sjeća, ima svega par bliceva od predmetnog događaja, a ostalo su mu "rupe" u sjećanju. Prvi blic odnosi se na svjetla automobila ispred njega, prije nego se počeo skretati ulijevo, drugi blic odnosi se na činjenicu da ga kolega pita kako je. Kolega koji se također vraćao iz Začretja sa svojim automobilom, kad je vidio prometnu nesreću vratio se nazad i došao do njega. On je FU i saslušan je u svojstvu svjedoka. Treći blic odnosi se na situaciju njegovog boravka u kolima hitne pomoći kad je čuo rečenicu: "Vozi ga na Rebro!". Ne sjeća se gdje je došlo do sudara. Ne bježi da je tog dana imao alkohola u krvi te je kriv zbog te alkoholiziranosti. Vjerojatno je tog dana poslije posla popio tri piva. Međutim, muči ga nekoliko stvari koje ne može objasniti, a to je da je vidio svjetla automobila iz suprotnog pravca točno ispred njega, zatim što je 2. tužitelj kao mladi vozač imao 0,29 promila alkohola u mokraći te činjenica da je morala postojati ogromna sila da bi njegov automobil mogao biti odbačen 31 m iza mjesta gdje je navodno bila dodirna točka njihovih automobila. Osobno se ne sjeća gdje je završio njegov automobil nakon predmetnog događaja. Smatra da je brzina vozila tužitelja bila iznad 130 km/h, što proizlazi po izjavama saslušanih svjedoka u drugom predmetu. Također je bilo rečeno da je bilo pretjecano jedno vozilo, zatim dva vozila, a na kraju šest vozila od strane 2. tužitelja, prema izjavama koje su dane u kaznenom postupku. S njim u automobilu nije bilo nikog. Jedna od izjava od svjedoka u kaznenom predmetu je bila da su drugi sudionici koji su se kretali u koloni naveli da ih je neko vozilo luđački pretjecalo. Želi istaknuti da prije mjesec dana kad je njegova supruga zajedno s njim vozila za Krapinu, vidio je tužitelja UU kako se iz dvorišta zaletio i zalijepio se za automobil svjedokove supruge te je supruga morala kočiti da bi se UU mogao ubaciti ispred kamiona. To smatra obijesnom vožnjom. Na pitanje je li kod skretanja koje se nalazi pod 90 stupnjeva u odnosu na cestu kojom se prethodno kretao, prije skretanja zaustavio svoj automobil, ili je njegov automobil bio u zaustavljanju, odgovorio je da svoj automobil nije sigurno zaustavio. Kazneni postupak protiv njega je završen, proglašen je krivim, izrečena mu je kazna od 4 godine uvjetno i godinu dana oduzimanja vozačke dozvole. Vozio je automobil VW Polo 1,4 MPI, godina proizvodnje 2001.
8. Tužitelj UU iskazao je da se prilikom predmetnog događaja kretao spornom cestom iz smjera [adresa] u pravcu Svetog Križa Začretja. Bili su večernji sati i već je pala noć. Vozio je svojom desnom prometnom trakom te je na dolasku do predmetnog raskrižja gdje se dogodila nezgoda vidio svjetla automobila koje dolazi iz suprotnog smjera. Približavao se raskrižju te je vozilo iz suprotnog smjera odjednom skrenulo u lijevo te se ne sjeća da je na tom vozilu bio uključen pokazivač smjera. Nije stigao reagirati pa čak ni kočnicom, već se pomaknuo u svoj desni rub kolničke trake po kojoj se kretao. Vozilo koje je nailazio sa suprotne strane vidio je na udaljenosti od 300 m. Po sjećanju, vozio je brzinom od 60 km/h. Tog dana nije konzumirao alkohol, ali je njegov brat slavio rođendan te je bio "malo bolji" ručak kod kuće te je moguće nešto od alkohola konzumirao kroz hranu. Puno prije predmetnog raskrižja u njegovoj traci su se kretala dva automobila ispred njega. To je bilo 1,5 do 2 km prije mjesta sudara. Najprije je pretjecao prvo vozilo, vratio se na svoju traku, a potom i drugo vozilo. Kako se kretao svojom desnom kolničkom trakom, automobil je nakon sudara završio u kanalu s njegove desne strane. Ne zna koliko je udaljen od mjesta nezgode. Mjesto nezgode je bilo dva-tri metra ispred tog raskrižja gledajući za pravac kretanja svjedoka ĆU. Dva automobila u svojoj traci pretjecao je brzinom od oko 80 i nešto km/h, a ti automobili su se kretali puno nižom brzinom. Na dionici gdje je pretjecao navedena vozila bilo je dozvoljeno pretjecanje. U trenutku sudara njegovo vozilo je bilo u desnoj traci uz desni rub kolnika. Misli da mu je u bolnici nakon nezgode vršen alkotest. Vozilo kojim je upravljao bilo je u vlasništvu njegove majke. U vrijeme štetnog događaja imao je 21 godinu. Upravljao je vozilom snage 90 konja. Vozački ispit položio je s 18 godina. U trenutku nesreće nije bilo vozila ispred njega. Iza njega su bila prethodna dva vozila koja je pretekao puno prije predmetne nesreće. Protiv njega nije vođen nikakav postupak u vezi štetnog događaja, nije platio nikakvu kaznu i nema nikakav prometni prekršaj. Zapravo je počinio prekršaj zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa prije predmetnog događaja. Poslije predmetnog štetnog događaja nije imao prometnih prekršaja uz kršenja propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nije bio vezan sigurnosnim pojasom kad se dogodila predmetna nesreća. Upravljao je vozilom marke VW Golf 1,9 TDI 2005. godina.
9. Prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću utvrđeno je da je prilikom štetnog događaja došlo do čeonog sudara pod kutom između prednjeg više lijevog dijela osobnog vozila tužitelja i prednjeg više desnog dijela osobnog vozila osiguranika tuženika, na gotovo pravilnom četverokrakom raskrižju, kroz koje je kolnik ceste s prednošću prolaska položen od juga prema sjeveru, a od istoka i zapada raskrižju prilaze kolnici sporednih cesta.
9.1. Tužitelj se kroz raskrižje namjeravao kretati kolnikom ceste s prednošću prolaska ravno od juga prema sjeveru, a osiguranik tuženika je raskrižju prišao po kolniku ceste s prednošću prolaska iz smjera sjevera s namjerom skretanja u raskrižju u lijevo prema istoku, na kolnik sporedne ceste. Brzina kretanja tužitelja je neposredno prije nezgode kao i u trenutku sudara iznosila oko 91 km/h. Brzina kretanja vozila osiguranika tuženika je u trenutku sudara iznosila 21 km/h, a sličnom brzinom se vozilo moglo kretati i neposredno prije nezgode.
9.2. Uzrok nezgode je radnja skretanja na četverokrakom raskrižju ulijevo osiguranika tuženika, s kolnika ceste s prednošću prolaska na sporednu cestu, bez da je prethodno propustio tužitelja, nailazak kojeg je mogao uočiti i koji se kroz raskrižje kretao po kolniku ceste s prednošću prolaska ravno bez skretanja.
9.3. Tužitelj se u trenutku kad je trebao percipirati opasnost nalazio udaljen od mjesta sudara za oko 26,7 m. Na toj udaljenosti mogao je izbjeći sudar forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju svim brzinama u području od 0 km/h do 52 km/h. U trenutku sudara tužitelj je doživio promjenu brzine od oko 50,7 km/h, a pritom je njegovo tijelo u odnosu na karoseriju vozila poletjelo pretežito prema naprijed. Da se tužitelj u trenutku uočavanja opasnosti kretao dozvoljenom brzinom od 60 km/h, tada bi do mjesta sudara forsiranim kočenjem na duljini puta od 26,70 m istu uspio smanjiti na sudarnih 36 km/h.
9.4. Prometni vještak dipl. ing. Igor Jakoplić ispravio je na glavnoj raspravi svoje mišljenje koje je dostavljeno u spis u pisanom obliku u dijelu koji se nalazi na str. 7. toč. 6. zbog greške u prijepisu i to na način da ispravno treba stajati da je na udaljenosti od mjesta sudara od oko 26,7 m tužitelj mogao izbjeći sudar forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju svim brzinama u području od 0 km/h do 52 km/h, a izračun brzine od 52 km/h vidljiv je u prethodnoj točci na str. 6. nalaza. Tužitelj nije mogao izbjeći nezgodu dodatnim bočnim izmicanjem u desno obzirom da je imao za takav manevar do bankine dodatnog prostora u širini od svega 1 m, čime sudar ne bi bio izbjegnut. Za izbjegavanje sudara izlaskom vozila osiguranika tuženika iz putanje kretanja vozila tužitelja je vozilo osiguranika tuženika bilo potrebno dodatnih 1,03 sekunde odnosno dodatna duljina puta od 6,1 m, a tužitelj bi se za takav slučaj trebao kretati prethodno brzinom od 55 km/h uz poduzimanje siline kočenja. Tužitelj je mogao uočiti lijevi pokazivač smjera na vozilu osiguranika tuženika, ukoliko je isti bio uključen, na udaljenosti većoj od 100 m, a obzirom na konfiguraciju kolnika i nepomične objekte uz kolnik.
10. Sudskomedicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Davoru Mayeru utvrđeno je da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog vozila koje se prednjim lijevim dijelom sudarilo s drugim vozilom, nakon čega je sletjelo s kolnika u odvodni kanal i prevrnulo se na lijevi bok. U dinamici nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, tijelo tužitelja je u trenutku sudarnog kontakta dvoju vozila silovito poletjelo izrazito prema naprijed, pri čemu su udarima dijelova tijela o čvrste prepreke ispred mjesta sjedenja nastale ozljede. Da se tužitelj uoči nesreće kretao dozvoljenom brzinom od 60 km/h umjesto brzine od oko 91 km/h, koja je utvrđena prometnim vještačenjem i da je nakon nastanka opasnosti poduzeo forsirano kočenje, sudar vozila bi bio bitno manjeg intenziteta (sudarna brzina bila bi 36 km/h umjesto utvrđenih 91 km/h). U takvim hipotetskim okolnostima, za očekivati je da bi i ukupni opseg ozljeda tužitelja bio manji od stvarno nastalog. Da je tužitelj koristio sigurnosni pojas, izbjegao bi ozljedu zubala (otkrhnuće vrha zuba 11). Dopustio je mogućnost nastanka preostalih ozljeda podlaktice i koljena i u slučaju uporabe pojasa. Vjerojatnost njihova nastanka bi u tom slučaju bila manja, ali i dalje postojeća. Nije moguće brojčano iskazati koliko manja. Također je na prigovor tužitelja dostavio sudu očitovanje da nije moguće egzaktno utvrditi koliko bi zadobivene ozljede 2. tužitelja bile manje pod pretpostavkom da je upravljao automobilom dozvoljenom brzinom.
11. Uvidom u presudu na temelju sporazuma stranaka ovoga suda poslovni broj KOV- 316/2022.-6. od 19. prosinca 2022. utvrđeno je da je okrivljenik ĆU proglašen krivim što je dana 21. listopada 2021. u 18,35 sati u Štrucljevu, Sveti Križ Začretje, upravljao osobnim automobilom marke "Volkswagen" registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom državne ceste broj 1 iz smjera Svetog Križa Začretja u smjeru [adresa] protivno odredbama članka 57. st. 2. i 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,27 g/kg alkohola, pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi druge sudionike u cestovnom prometu, što je imalo za posljedicu da je dolaskom do raskrižja kolnika državne ceste broj 1 i nerazvrstanih cesta za mjesta Mirkovec i Štrucljevo, započeo skretati ulijevo na kolnik nerazvrstane ceste prema Mirkovcu, a da prethodno nije propustio osobni automobil marke "Volkswagen" registarske oznake [registarska oznaka], kojim je iz suprotnog smjera zadržavajući smjer kretanja upravljao UU te je prilikom izbjegavanja sudara skretanjem udesno od strane UU došlo do udara prednje lijeve strane njegovog vozila u prednji desni dio vozila okrivljenika, nakon čega je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] sletjelo niz travnatu nizvisinu u odvodni kanal izvan istočnog ruba kolnika DC1, gdje se zaustavio prevrnut na lijevu bočnu stranu, kojom prilikom je oštećenik zadobio ozljede u vidu rane razderotine u području lijevog koljena te otvorenog prijeloma srednjeg dijela kostiju lijeve podlaktice, a koja ozljeda je teške naravi, dakle, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz primjenu uvjetne osude prema kojoj se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo. Izrečena mu je i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 godine.
12. Sud smatra da je temeljem dokaza provedenih u ovom postupku na okolnost odgovornosti osiguranika tuženika, posebno uz postojanje pravomoćne presude u kaznenom postupku, utvrđeno da je osiguranik tuženika vlastitim djelovanjem postupio protivno čl. 57. st. 2. i 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, u daljnjem tekstu ZOSPC).
13. Parnični sud je u smislu čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan pravomoćnom kaznenom presudom u odnosu na postojanje kaznenog djela i kaznene odgovornosti, čime je sud vezan za činjenični opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude u dijelu u kojemu se on odnosi na postojanje kaznenog djela i krivnje. To nadalje znači da parnični sud nema mogućnost u parničnom postupku utvrđivati činjenice koje se odnose na opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude. No, u konkretnom slučaju radi o građanskopravnoj odgovornosti, koju je sud dužan razmatrati šire od kaznenopravne odgovornosti.
13.1. U tom smislu je sud razmatrao doprinos 2. tužitelja vlastitoj šteti u smislu čl. 1092. ZOO, koji sud s obzirom na sve okolnosti konkretnom slučaja ocjenjuje s 20%. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka jasno proizlazi da bi u situaciji da se 2. tužitelj kretao dozvoljenom brzinom od 60 km/h, mogao do mjesta sudara forsiranim kočenjem na duljini puta od 26,70 m (na kojoj se nalazio u trenutku kad je trebao percipirati opasnost), smanjiti brzinu na sudarnih 36 km/h. Iz navedenog proizlazi da bi 2. tužitelj kretanjem propisanom dozvoljenom brzinom na predmetnoj prometnici, iako ne bi mogao izbjeći sudar, definitivno utjecao na smanjenje štete. Osim toga, 2. tužitelj se kretao brzinom znatno iznad dozvoljene, a po čl. 53. st. 4. ZOSPC-a propisana je novčana kazna za vozača koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 30 do 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine, a što je u ovom konkretnom slučaju uzeto u obzir utvrđivanjem doprinosa tužitelja nastanku štete.
13.2. Slijedom navedenoga, sud je umanjio utvrđene iznose pojedinih vidova štete tužiteljima za 20%.
14. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka medicine rada dr. Janka Korpara utvrđeno je da je uvidom u kompletni spis i medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu te uvidom ju zdravstveni karton tužitelja, vještak utvrdio da je 2. tužitelj zadobio ozljede u prometnoj nesreći od 21. listopada 2021. i to otvoreni prijelom lijeve podlaktice i natučenje lijevog koljena uz ranu lijevog koljena. Zbog navedenih ozljeda, liječen je primarno po kirurgu, a dalje po fizijatru, uz provođenje fizikalne terapije te po obiteljskom liječniku. Prije štetnog događaja 2. tužitelj je bio zdrav i nije imao ranijih ozljeda ili kroničnih bolesti. Uzevši u obzir sve navedeno, postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i privremene radne nesposobnosti 2. tužitelja te je privremena radna nesposobnost od 22. listopada 2021. do 16. rujna 2022. isključiva posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 21. listopada 2021.
15. Na spornu okolnost visine neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, sud je po prijedlogu tužitelja proveo i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Marijanu Huisu.
15.1. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prim. dr. Marijana Huisa utvrđeno je da je 2. tužitelj dana 21. listopada 2021. zadobio u prometnoj nesreći po početnoj medicinskoj dokumentaciji otvoreni višeiverni prijelom obje kosti lijeve podlaktice na prijelazu srednje u donju trećinu s pomakom i angulacijom ulomaka i udarac s posljedičnom ranom razderotinom na lijevom koljenu. Prijelom obje kosti lijeve podlaktice primarno je liječen operativno, a u nastavku konzervativno fizikalnom terapijom.
15.2. Rana na lijevom koljenu primarno je kirurški obrađena. Zbog stalnih tegoba u lijevom koljenu fizijatar je indicirao MR obradu koja je pokazala horizontalnu rupturu stražnjega roga medijalnog meniskusa, koja doseže do donje plohe meniska i početnu posttraumatsku hondromalaciju patele. Obzirom početni nalaz, kliničku sliku i činjenice da u preslici zdravstveno kartona nema podataka o eventualnim ranijim ozljedama istoga koljena, smatra da postoji uzročno posljedična veza između prometne nesreće i utvrđene ozljede medijalnog meniskusa (puknuće). Trajne posljedice se odnose na funkciju lijeve podlaktice i ručnoga zgloba te na ozljedu medijalnog meniskusa lijevog koljena.
15.3. Zbog zadobivenih ozljeda 2. tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 14 dana te povremene bolove slabog intenziteta 90 dana.
15.4. Deformitet srednjeg dijela lijeve podlaktice s izraženim ožiljcima s medijalne i lateralne strane od kojih je radijalni keloidno formiran, predstavljaju naruženje srednjeg stupnja.
15.5. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah bio je jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, a na isto se nastavlja kasni strah u trajanju od 60 dana.
15.6. Ozljede su prouzročile smanjenje opće životne aktivnosti za 18% te će u toj mjeri trpjeti duševne bolove zbog umanjenja iste (13-15% funkcija lijeve podlaktice i ručnog zgloba, 5% funkcija lijevog koljena). Potreba tuđe pomoći i njege postojala je 15 dana po 4 sata dnevno, 60 dana po 2 sata dnevno i 30 dana 1 sat dnevno.
15.7. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je temeljem novopriložene dokumentacije naveo da ista objektivizira da je kod tužitelja nastupila komplikacija u dijelu koji se odnosi na cijeljenje prijeloma lijeve lakatne kosti. Došlo je do razvoja tzv. lažnog zgloba što je indiciralo ponovnu operaciju. Obzirom da liječenje još traje, mogu se dati samo procjene dijela neimovinske štete koja se odnosi na novonastalu komplikaciju i bolničko liječenje. Eventualno zaostale trajne posljedice koje bi utjecale na promjenu ranije dane procjene smanjenja životne aktivnosti, mogu se dati najranije 6-8 mjeseci nakon učinjenog operativnog zahvata uz uvid u nalaze kirurga, fizijatra i RTG nalaz.
15.8. Pri tom je utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, bolove srednjeg intenziteta 10 dana te povremene bolove slabog intenziteta 30 dana.
15.9. Novi operativni zahvat nije utjecao na raniju procjenu naruženja.
15.10. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah bio je jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, a na isto se nastavlja kasni strah u trajanju od 20 dana.
15.11. Potreba tuđe pomoći i njege postojala je 7 dana po 4 sata dnevno, 20 dana po 2 sata dnevno i 30 dana 1 sat dnevno.
15.12. Naknadno je utvrdio da je liječenje tužitelja završeno 20. studenoga 2024., a sve druge ocjene neimovinske štete ostaju iste kao u prethodnim nalazima od 6. ožujka i 12. rujna 2024.
16. Saslušan na glavnoj raspravi medicinski vještak prim. dr. Marijan Huis, iskazao je da su sve procjene dane po metodologiji kirurškog znanja i iskustva na temelju neposrednog pregleda tužitelja te na temelju prihvaćene sudskomedicinske prakse i što je bitno na temelju odluke Hrvatskog društva za medicinska vještačenja Hrvatskog liječničkog zbora, na koji način treba vještačiti, a što isključuje tablice koje dostavljaju osiguravajuća društva. Druga primjedba je bila u smislu jesu li učinjeni troškovi mogli biti obavljeni na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u vezi čega je odgovorio da je najčešći razlog dugo čekanje za termine u ustanovama. Primjedba da su štetne posljedice bile male da je liječen isključivo na teret tog zavoda je u potpunosti medicinski neprihvatljiva jer u obje djelatnosti rade liječnici koji imaju važeće licence i dozvolu za rad Ministarstva zdravstva. U odnosu na primjedbu da je kod procjene trajnih posljedica primijenjen matematički zbroj, navodi da se ne radi o matematičkom zbroju jer se nije radilo o procjeni prema tablicama invalidnosti. Razgraničenje je napisao iz jednog bitnog razloga da bi izbjegao pitanje može li objasniti koji postotak se odnosi na koju posljedicu. U odnosu na primjedbu da je 27. listopada 2022. kirurg napisao kako sve radnje rukom izvodi bez ograničenja istaknuo je da je nakon njegovog pregleda i utvrđenog stanja bilo potrebno učiniti novi operacijski zahvat radi formiranja lažnog zgloba na mjestu prijeloma. U potpunosti je ostao kod svih navoda koje je dao u prvom nalazu, a pogotovo treba uzeti u obzir i nadopunu nalaza jer se trajne posljedice ne mogu procijeniti s obzirom da liječenje još nije završeno. Po iskustvu može reći da će to biti moguće utvrditi za nekoliko mjeseci. Na nalaz i mišljenje nije od utjecaja činjenica da se ozljeda odnosi na dominantnu ili nedominantnu ruku. Stupanj smanjenja rotacije će biti moguće utvrditi nakon završetka liječenja. S obzirom na novi moment u liječenju bit će potrebno svakako izvršiti uvid u RTG snimke i ponovno klinički pregledati tužitelja jer postoji oko 20% šansi da možda zglob neće uredno zarasti te da će biti potrebna i daljnja operacija. Pretraga magnetske rezonance koljena jedina može objektivizirati ozljedu koljena te je ista bila potrebna i trebalo ju je što prije učiniti, a na navedenu pretragu u državnim institucijama se čeka od šest mjeseci nadalje.
17. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka trgovačkog društva Centra za financijska vještačenja d.o.o. utvrđeno je da izgubljena zarada tužitelja zbog bolovanja u utuženom razdoblju u odnosu na neto zaradu iznosi 25.115,00 kn neto odnosno 3.333,32 EUR. Vještak je temeljem izvješća o paušalnom dohotku od samostalne djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. i prijave u registar poreznih obveznika te knjige IRA i dokumenata rekapitulacija mjeseca, izvršio izračun prosječne dnevne zarade koju je tužitelj ostvario u razdoblju od otvaranja obrta u kolovozu 2021. do 21. listopada 2021. odnosno dana kad se dogodio štetni događaj zbog posljedica kojeg je 2. tužitelj koristio bolovanje. U razdoblju prije štetnog događaja tužitelj je za rad ostvarivao prosječni dnevni primitak u neto iznosu od 140,96 kn (6.625,00 kn / 47 dana), što preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 18,71 EUR.
17.1. Vještak je dao pregled očekivane zarade i isplaćene neto naknade za korištenje bolovanja te razlike koja bi pripadala tužitelju pod pretpostavkom da bi u utuženom razdoblju radio puno radno vrijeme (puni mjesečni fond sati). Zato je u utuženom razdoblju očekivani ukupni iznos neto zarade iznosio 32.984,64 kn, dok su stvarno isplaćene neto naknade u iznosu od 7.869,64 kn, što znači da bi tražbina tužitelja za razliku do očekivane neto zarade u utuženom razdoblju ukupno iznosilo 25.115,00 kn, odnosno preračunato po fiksnom tečaju konverzije 3.333,32 EUR.
18. Sud je u cijelosti prihvatio sve nalaze i mišljenja vještaka jer su iste izradili detaljno, argumentirano i stručno, a oni na čije su nalaze i mišljenja izjavljeni prigovori, iste su obrazloženo otklonili.
18.1. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem jer za to nije našao opravdane razloge niti bi isto bilo ekonomično, a ni svrsishodno.
19. Visina štete na vozilu 1. tužiteljice HU bila je nesporna među strankama, time da je tuženik smatrao da je isplatom iznosa od 1.294,05 EUR, u cijelosti isplatio istu, s obzirom na suodgovornost tužitelja. No, kako je sud utvrdio doprinos tužitelja vlastitoj šteti od 20%, to je nesporni iznos visine štete (totalne) na vozilu od 2.588,09 EUR umanjio za 20% te je dobio iznos od 2.070,47 EUR, sukladno čl. 1045. i 1046. ZOO-a dosuđen je daljnji iznos imovinske štete na vozilu u iznosu od 776,42 EUR, dok je u preostalom dijelu od 517,63 EUR ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.
19.1. U čl. 1089. st. 2. ZOO-a je propisano da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Nadalje, čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
19.2. Predmetna šteta prosuđuje se prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) i taj zakon je u odnosu na dospijeće naknade obveze štete od strane osiguravajućeg društva lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. Naime, prema čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Takav pravni stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2026/2016-2, a isto tako i u odlukama broj Rev 550/2014 od 18. studenog 2015., Rev 934/2014 od 5. travnja 2017. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj odštetni zahtjev prema tuženiku podnio 25. studenoga 2021., a tuženik mu je neosnovano odbio isplatiti daljnju naknadu štete za štetu na vozilu povrh nesporno isplaćene, zbog čega tužitelju u tom slučaju temeljem naprijed citirane odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
20. U odnosu na tužbeni zahtjev 2. tužitelja za naknadom štete na ime troškova liječenja i zbog izgubljene zarade, u skladu s čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu, između ostalog, troškove liječenja i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
20.1. Tužitelju su priznati troškovi obavljanja dijagnostičke pretrage magnetske rezonance, iako nisu učinjeni na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, umjesto u privatnoj klinici jer je općepoznata činjenica, koju je potvrdio i medicinski vještak u svom iskazu pred sudom, da se na ovu pretragu čeka znatno vrijeme u ustanovama koje imaju ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, što potvrđuje i priloženi ispis podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o broju dana čekanja po uputnici. I medicinski vještak je potvrdio da je kod 2. tužitelja ovu pretragu bilo potrebno što prije učiniti pa se nastali troškovi mogu smatrati prijeko potrebnim troškovima u smislu čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Nadalje, po preporuci liječnika u zdravstvenoj ustanovi Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice učinjena je i pretraga – testiranje koljena, prema priloženom računu, a očito je da ovu pretragu ne pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kada je ista naplaćena tužitelju baš u toj ustanovi koja inače ima ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Jednako tako se ni injekcija za olakšanje boli i poboljšanja pokretljivosti lijevog koljena, trošak koje je također potkrijepljen računom u spisu, ne može smatrati nepotrebnim troškom liječenja 2. tužitelja.
20.2. Visina izgubljene zarade utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, time da je ista kako u zbirnom iznosu, tako i u pojedinačnim mjesečnim iznosima sukladno doprinosu 2. tužitelja vlastitoj šteti umanjena za 20%. Također je isto učinjeno i s troškovima liječenja. Zatraženi trošak dijagnostičke pretrage magnetske rezonance koji po računu iznosi 192,45 EUR (ranije 1.450,00 kn), umanjen za 20% iznosi 153,96 EUR, dok je u preostalom dijelu isti odbijen. Zatraženi trošak pribave injekcije Hyalubrix u iznosu od 128,77 EUR (ranije 970,20 kn) umanjen za 20% iznosi 103,01 EUR, dok je u preostalom dijelu isti odbijen. Trošak testiranja koljena od 59,73 EUR (ranije 450,00 kn), umanjen za 20% iznosi 47,78 EUR, dok je u preostalom dijelu isti odbijen.
20.3. Zakonska zatezna kamata na troškove liječenja dosuđena je tužitelju, kako je to i zatražio, od dana podnošenja tužbe (12. svibnja 2023.) jer je dospijeće ove tražbine svakako bilo i ranije, dok zakonska zatezna kamata na izgubljenu zaradu može biti u s čl. 12. st. 4. ZOOP-a dosuđena od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH u odluci Rev 373/21 od 27. siječnja 2021.). Kako je 2. tužitelj zatražio na ovaj vid štete zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa izgubljene zarade pa do isplate, to je sud samo u odnosu na najstariji zatraženi iznos odbio dio zahtjeva za zakonskom zateznom kamatom (od 16. studenoga 2021. do 25. studenoga 2021.), dok je na ostale mjesečne iznose zatražena zakonska zatezna kamata od kasnijih datuma te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate osnovan.
22. U odnosu na tužbeni zahtjev 2. tužitelja za naknadom neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, sud smatra da 2. tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog navedenih povreda prava osobnosti, a temeljem čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi s čl. 19. ZOO-a, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o okolnostima slučaja, posebno o nelagodnostima pri liječenju, jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada, životnoj dobi 2. tužitelja, stopi inflacije te da se istom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud smatra da 2. tužitelju pripada pravična novčana naknada s osnove povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova 3.800,00 EUR, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti od 18% u iznosu od 3.250,00 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.650,00 EUR kn, za duševne bolove zbog naruženosti srednjeg stupnja povremeno uočljive u iznosu od nespornih 2.000,00 EUR, što ukupno iznosi 11.700,00 EUR te za tuđu pomoć i njegu 1.139,60 EUR, za ukupno 308 sati tuđe pomoći i njege po cijeni od 3,70 EUR.
22.1. Odluku o visini pravične novčane naknade sud je donio sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.
22.2. Odluka o visini cijene sata tuđe pomoći i njege od 3,7 EUR po satu temelji se na čl. 223. ZPP-a, s obzirom da je ista cijena bila nesporna, a istu su 2. tužitelju pružali njegovi ukućani.
22.3. No, kako je tuženik određene novčane iznose tužiteljima nesporno isplatio i kako je 2. tužitelj doprinio nastanku štete u iznosu od 20%, to je sud utvrđene iznose neimovinske i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege umanjio u tom postotku. Tako je iznos pravične novčane naknade neimovinske štete u ukupnom iznosu od 11.700,00 EUR umanjio za 20%, nakon čega je dobiven iznos od 9.360,00 EUR, a uz nesporno isplaćenih 3.500,00 EUR, dosuđen mu je iznos od 5.860,00 EUR.
22.4. Iznos tuđe pomoći i njege od ukupno 1.139,60 EUR umanjen je za 20% nakon čega je dobiven iznos od 911,68 EUR, a uz nesporno isplaćenih 300,00 EUR, dobiven je iznos od 611,68 EUR.
23. Temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Prema čl. 12. st. 4. ZOOP, koji je lex specialis, propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete iz čl. 12. st. 1. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a analogno tome, ima pravo i na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete. Pri tom se ne razlikuje režim naknade neimovinske i imovinske štete (po osnovi tuđe pomoći i njege).
23.1. Dan podnošenja odštetnog zahtjeva nije bio sporan (25. studenoga 2021.).
23.2. No, kako je liječenje 2. tužitelja završeno tek 20. studenoga 2024., to mu i zakonska zatezna kamata pripada od dana završetka liječenja, kada je postao poznat opseg štete.
24. . Tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) te čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a. Budući da su stranke zastupane po punomoćniku koji je odvjetnik, to je parnični trošak odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je saka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
25.1. Tužitelj je kvantitativno uspio u parnici sa 70,80% (10.277,91 / 14.515,92), a tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnove tužbenog zahtjeva smatrajući da je tužiteljima podmirio ukupnu štetu nespornim isplatama (100 %). Omjer postotaka 100 i 70,80 podijeljeno s 2 daje iznos od 85,40%. Oduzimanjem uspjeha tužitelja od 85,40% od tuženikovog uspjeha u postupku (14,60%) dobiva se iznos od 70,80% uspjeha tužitelja u postupku te mu je u tom omjeru dosuđena naknada parničnog troška.
25.1. Parnični trošak tužitelja obuhvaća trošak sastava tužbe (tbr. 7/1 – 250 bodova), trošak sastava podnesaka od 25. kolovoza 2023., 9. rujna 2024. i 26. lipnja 2025. (tbr. 7/1-250 bodova), trošak sastava podneska od 20. veljače 2025. (tbr. 8/4 – 25 bodova), trošak zastupanja na ročištima 21. rujna 2023., 29. listopada 2024. i 11. srpnja 2025. (tbr. 9/1-250 bodova) te zastupanje na očevidu 27. listopada 2023. (tbr. 9/7 – 250 bodova), što ukupno iznosi 2.025,00 bodova. Računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, isti trošak iznosi 4.050,00 EUR. Prema tbr. 40/1 tužiteljima pripada povećanje za 10% zbog zastupanja dvije osobe, što ukupno iznosi 4.455,00 EUR. No, kako su tužitelji uspjeli u parnici s 70,80%, to im pripada razmjerno umanjeni parnični trošak u iznosu od 3.154,14 EUR. PDV na taj iznos jest 25% što iznosi 788,53 EUR, što ukupno iznosi 3.942,67 EUR.
25.2. Tužitelju je priznat trošak prometnog i sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 276,74 EUR i 100,91 EUR, medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR EUR. Ovaj trošak priznat im je u cijelosti, bez obzira na uspjeh u parnici, jer predstavlja neophodan trošak za vođenje ove parnice. Trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 118,60 EUR te na presudu u iznosu od 191,61 EUR dosuđen je tužiteljima razmjerno uspjehu u parnici (83,96 EUR i 135,65 EUR). Prema tome, ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 4.939,93 EUR.
25.4. Na tako dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljima pripada i zatezna kamata od dana presuđenja pa do isplate temeljem čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zaboku 21. kolovoza 2025.
Sutkinja
Karolina Balen
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.
Dostaviti:
1. Odvj. Nenad Kovačić, Zagreb, Kneza Lj. Posavskog 14/3 uz rješenje o pristojbi na presudu
2. Odvj. Damir Salahović, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282
3. eOglasna ploča suda
