REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-484/2025-11.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404627-5102671223 od 17.10.2005. sklopljenog između tužitelja NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, sadržana u čl. 10. a koja glasi: ''Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500 % (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.''

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 613,31 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 20. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.179,88 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 20. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 684,77 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17. listopada 2005. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102671223 kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 39.080,58 CHF. Dalje navodi da je odredbom čl. 10. predmetnog ugovora tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita bez da joj je prethodno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, odnosno od čega se isti sastoje, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom. Tužitelj zbog toga smatra da je predmetna ugovorna odredba nepoštena i ništetna. Ističe da se radi o unaprijed formaliziranom tipskom ugovoru kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da je obveza plaćanja tzv. ulazne naknade tužitelju nametnuta bez da je bio upoznat sa sadržajem sporne ugovorne odredbe, a o istoj nije mogao pregovarati niti utjecati na njezin sadržaj. Navodi da joj je tuženik isplatio manji iznos od iznosa odobrenog kredita, odnosno da joj je prilikom isplate kredita nezakonito i netransparentno naplatio naknadu u iznosu od 977,01 CHF. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud presudom utvrdi da je sporna ugovorna odredba o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita sadržana u čl. 10. Ugovora ništetna te da naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 613,31 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dana kada mu je naplaćena predmetna naknada pa do isplate. Isto tako, traži naknadu parničnog troška zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik prigovara naznačenoj visini predmeta spora te u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati status potrošača budući da se isti ne presumira, navodi da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, ističe da je tužitelj bio upoznat s predmetnom naknadom, smatra da sporna ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama, ističe prigovor zastare jer je predmetna naknada naplaćena 17. listopada 2005., smatra da bi tužitelj eventualno imao pravo na zatezne kamate tek od dana podnošenja zahtjeva, odnosno tek od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe, navodi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje naknade za obradu kreditnog zahtjeva te slijedom svega iznesenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i da tužitelju naloži da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu kojim je ugovoreno da je tužitelj dužan platiti naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 2,50% od iznosa ugovorenog kredita (čl. 10.). Isto tako, nije sporno da je prilikom isplate kredita (17. listopada 2005.) tužitelju naplaćena naknada u iznosu od 613,31 EUR.

5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva protivna prisilnim propisima i je li ista prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, odnosno je li ista nepoštena i ništetna. Također, sporno je od kada teče rok zastare, odnosno je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu te od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor jer su sredstva kredita iskorištena isključivo za privatne potrebe, odnosno za zatvaranje ranijeg kredita. Tužitelj je iskazao da s bankom uopće nije pregovarao o predmetnoj naknadi, a kada je pitao zbog čega mora platiti naknadu u tolikom iznosu, nije dobio nikakvo objašnjenje, već mu je rečeno samo to da bez plaćanja naknade ne može dobiti kredit. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

7. Imajući u vidu sadržaj i formu predmetnog ugovora o kreditu, može se zaključiti da je riječ o standardiziranom, odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da bez plaćanja naknade kredit ne bi bio odobren, odnosno da tužiteljica nije niti mogla pregovarati o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva.

8. Kamata koju korisnik kredita plaća kreditoru u suštini predstavlja cijenu kredita, odnosno naknadu za pruženu uslugu u koju su ukalkulirani ne samo troškovi poslovanja već i očekivana zarada kreditora. Stoga se nameće pitanje ekonomske opravdanosti naplate dodatnih naknada i troškova, osobito u slučaju kada je ugovor o kreditu zaključen i kada se korisnik kredita obvezao banci plaćati ugovornu kamatu. Dakle, treba razlikovati situaciju kada tražitelj kredita odustane od sklapanja ugovora nakon što je banka već provela postupak odobravanja kredita od situacije kada je kredit realiziran i kada je ugovor ispunjen u cijelosti.

9. Ugovaranje obveze korisnika kredita da iz iznosa kredita podmiri kreditoru naknada za obradu kreditnog zahtjeva neovisno o iskorištenom iznosu kredita i bez navođenja konkretnih troškova koji se time namiruju, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio kreditor, a o spornoj naknadi nije se pojedinačno pregovaralo niti je o istoj tužiteljica mogla pojedinačno pregovarati, sporna ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje ZZP). Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP takva ugovorna odredba je ništetna. Tuženik nije dokazao da se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati u prema čl. 81. st. 4. ZZP.

10. S obzirom na to da ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora o kreditu, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti u tom dijelu nema učinak. Sukladno odredbi čl. 323. u vezi sa čl. 324. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

11. Slijedom svega navedenog, tuženiku je naloženo da tužitelju vrati iznos koji joj je naplaćen na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovorima kakve banke uobičajeno sklapaju u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

12. Tužitelj je podneskom od 20. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je obračunao ranije zatražene zatezne kamate za razdoblje od 18. listopada 2005. pa do 19. ožujka 2025. Time tužbeni zahtjev nije suštinski izmijenjen budući da je tužitelj već u tužbi zatražio da mu tuženik pored iznosa naplaćene naknade isplati i pripadajuće zatezne kamate od 18. listopada 2005. pa do isplate. U svakom slučaju, čak kada bi se i radilo o preinaci tužbe u smislu čl. 191. ZPP, ista bi bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

13. Među strankama nije sporna visina potraživanja, odnosno iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva koja je naplaćena tužitelju prilikom isplate kredita, a nije sporan niti datum kada je tuženik naplatio predmetnu naknadu.

14. Vezano za prigovor zastare valja ukazati na mišljenje koje je doneseno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost spornih ugovornih odredaba utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

15. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Troškovi zastupanja odmjereni su prema vrijednosti glavnog zahtjeva (613,31 EUR) koji odgovara iznosu naplaćene naknade. Sukladno čl. 35. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva pa stoga prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora nije uzet u obzir iznos obračunatih zateznih kamata. Deklaratorni zahtjev kojim se traži utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora predstavlja prethodno pitanje za odluku o osnovanosti zahtjeva za isplatu pa se stoga isti ne uzima u obzir kao zaseban zahtjev prilikom određivanja vrijednosti spora.

16. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 20. ožujka 2025. i 22. travnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 8. svibnja 2025. i 3. srpnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 100,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 625,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,23 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR.

17. Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP, neovisno o tome što je navedena parnična radnja predviđena Tarifom. Budući da se presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda, stranke i njihovi punomoćnici mogu odmah nakon ročišta preuzeti presudu i upoznati se sa njezinim sadržajem tako da u slučaju izostanka s navedenog ročišta ne trpe nikakve štetne posljedice.

U Zagrebu 21. kolovoza 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima