REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-1123/2021-29

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja ZU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ČU, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne rasprave dana 9. srpnja 2025. godine, te objave dana 21. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisnicima broj Z-6428/2008/674 i Z-6461/2008/224, na način da se vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], "Gajevi", šuma pov. 1926 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],kao i nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], "Lug", oranica pov. 5867 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisuje tužitelj JU. TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog zk. vlasnika.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.262,07 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog do dosuđenog troška, zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 21. siječnja 2016. godine, navodi da je u zemljišnoj knjizi Naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina], odlukom zemljišnoknjižnog suda po pravilima izvanparničnog postupka, u odnosu na predmetnu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], "Gajevi", šuma površine 1926 m2, te nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], "Lug", oranica površine 5867 m2, došlo do pogrešnog zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva budući da je u navedenim zk. ulošcima vlasnicom istih nekretnina uknjižena tuženica, i to temeljem Zapisnika broj Z-6428/2008/674 i Z-6461/2008/224. Tužitelj da je protiv takvih pogrešnih upisa podnio prigovor pod brojem Z-17660/15 i prigovor pod brojem Z- 17654/15, te da je sud raspravljajući o tim prigovorima na ročištima od 22. prosinca 2015.g. i 23. prosinca 2015.g., iste u cijelosti odbio i uputio tužitelja da svoja prava može ostvarivati u parnici, radi čega tužitelj da podnosi ovu tužbu. Gornji upis prava vlasništva da je pogrešan i da ne odgovora stvarnom stanju, jer stvarni vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti da je tužitelj ZU. Predmetne parcele nove izmjere 255/1 k. o. [katastarska općina]-Brig da odgovara dijelu starih čest. br. 238/1 i 239/1 k. o. [katastarska općina], dok parcela nove izmjere 2272 k. o. [katastarska općina] da odgovara dijelu starih čest. br. 519 i 521 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca TU (Đuro) Kneževića pok. HU, te diobom sa svojom braćom ZU Z, Č i JU i sestrom ŠU i to na način da su istoga u cijelosti pripale predmetne nekretnine. Ostali nasljednici iza pok. oca tužitelja, sestre tužitelja ČU J, CU, UU su ustupile svoj nasljedni dio braći, a sve kako je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br.:O-325/96 od dana 17. listopada 2002.godine. Otac tužitelja predmetne nekretnine da je stekao nasljeđivanjem iza svog oca pok. GU, te diobom sa svojom braćom GU Z, T i ĆU. Tužitelj stoga drži da su protekli zakonski rokovi za stjecanje prva vlasništva temeljem dosjelosti, i to sukladno odredbama čl. 159 st.4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96 od 28.X.1996, u daljnjem tekstu: ZV), odnosno Zakona o preuzimanje Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj:53/91 od 8. X. 1991.g.) kojim da je brisan čl. 29 ZOVO, te time da je omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na stvarima u društvenom vlasništvu i to kako za redovnu (od 8. listopada 1991.g. do 8. listopada 2011.g.), tako i za izvanrednu dosjelost (do 6. travnja 1941.g.), sukladno razdoblju važenja pravnih pravila OGZ-a. Prednik tužitelja, njegov otac TU, njegov djed HU, a nakon njih i tužitelj, da su bili izvanknjižni vlasnici, neometani i pošteni posjednici predmetnih čestica stotinjak godina, dakle od prve polovice 19. st. pa sve do danas. Iste nekretnine da su obrađivali i držali u svom posjedu i to kao vlasnici. U tom posjedu da nikada nitko nije ometao, a niti im je na bilo koji drugi način dano do znanja da te nekretnine koje drže u posjedu i brinu se o njima kao svojima, da su nisu njihove. Predmetne nekretnine da su koristili za poljoprivredu, a što da im je bio jedini izvor prihoda za preživljavanje, dok čest. 255/1 k. o. [katastarska općina] da su koristili i za sječu drva, što im je bio jedini poznat ogrijevni izvor, tako da su te šume i oranica održavali kao svoje, a što da je lako uočljivo na licu mjesta, naime, ove šume da se znatno razlikuju od drugih šuma koje nisu bile u posjedu mještana [adresa], a što da je vidljivo po starosti stabala na tim česticama, kao i po debljini svakog debla. Radi naprijed iznesenog tužitelj da temeljem čl.197. i dr. Zakona o zemljišnim knjigama predlaže da sud donese presudu kojom će u cijelosti usvojiti kao osnovan postavljeni tužbeni zahtjev, pobliže označen i opisan u tužbi.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu (l.s.19-20) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Tužitelj tužbom da traži ispravak upisa u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina da odgovara dijelu starih kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina da odgovara dijelu starih kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prije svega da ističe kako tužba za ispravak sukladno čl. 197 ZZK-a, da predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnog karaktera, te sud u istoj da treba u prvom redu cijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom da se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega da treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenim nekretninama bio nepravilan, odnosno pogrešan, odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Također tužitelj da bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk. upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Tužitelj u tom smislu da nije dostavio niti jedan dokaz, a isto tako da nije dostavio niti dokaz o tome da bi stjecatelj (Republika Hrvatska) bila nepoštena. Tuženica da se protivi saslušanju predloženih svjedoka sve dok tužitelj ne dokaže da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenim nekretninama bio pogrešan. Što se tiče dokumentacije koja prilaže uz tužbu, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, to tuženica da ističe da ta dokumentacija nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje po Zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako tužitelj da se poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, ali isti da nije dokazao dali su prednici tužitelja bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme koje se navodi u tužbi, odnosno tužitelj da nije dokazao da je pravo vlasništva njegov prednik dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a. Slijedom iznesenog tužena da smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjani i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva, to ista predlaže odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, i obvezati ga da joj naknadi trošak prouzročen ovim parničnim postupkom.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao u zapisnik s ročišta održanog povodom prigovora 22. prosinca 2015. br. Z-17660/15 (l.s. 4), zapisnik s ročišta održanog dana 23. prosinca 2015. br. Z-17654/15 (l.s. 5), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-325/96 iza smrti IU pok. HU od 17. listopada 2002. (l.s. 6-7), u povijest posjedovanja za čest. 255/1 i 255/5 k. o. [katastarska općina] (l.s. 8-15), podatke Katastra Dalmacije za 1823. -1975. (l.s. 23-24), podatke s geo portala (l.s. 25-26), dopis Hrvatske šume d.o.o. (l.s. 30-31), povijest zk. upisa za čest. 255/1 k. o. [katastarska općina] (l.s. 45-85), presudu Općinskog suda u Zadru P-2236/15 od 29. rujna 2016. (l.s. 110-118), na ročištu održanom 5. prosinca 2019. izveo dokaz saslušanjem svjedoka AU i ĆU te tužitelja ZU kao stranke (l.s. 123-125), kao i u priložene spise Z-17660/15 i Z-17654/15.

4. U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda Općinskog suda u Zadru pod brojem P-115/2016 dana 20. prosinca 2019. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev ZU i ispravljen je pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanima u zapisnicima Z-6428/2008/674 i Z-6461/2008/224 (l.s. 129-136).

5. Povodom žalbe tuženice protiv citirane presude, Županijski sud u Velikoj Gorici donio je rješenje pod posl. br. Gž Zk-49/2020 dana 19. svibnja 2021. (l.s. 144-148), kojim je ukinuo gore citiranu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz sadržaja obrazloženja ukidnog rješenja slijedi da je u konkretnom slučaju za pravilnu primjenu materijalnog prava bilo bitno utvrditi točno određeno vremensko razdoblje u kojem su tužitelj, odnosno njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, dakle, trajanje njihovog posjeda, koje mora biti točno vremenski određeno, kvalitetu tog posjeda te granice posjeda i staviti ih u odnos sa granicama utužene nekretnine. Nadalje je bilo potrebno odrediti se o okolnosti da je predmet spora (jednim dijelom šumsko zemljište), kako to tvrdi tužena, potkrepljujući svoje navode uvjerenjem Hrvatskih šuma od 31. ožujka 2016. (l.s. 30-31).

6. U nastavku postupka sud je izvršio uvid u povijesni prikaz, izvadak iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 242 i 163 k. o. [katastarska općina] (l.s. 151-161), u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] dana 22. travnja 2011. (l.s. 166-169), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] dana 21. listopada 2011. (l.s. 170-175), očitovanje Grada Nina dostavljeno komisiji za ispravni postupak za k. o. [katastarska općina] dana 21. listopada 2011. (l.s. 126), povijest zk. upisa za čest. 248 i 255/2 k. o. [katastarska općina] (l.s. 178-240), arhivski izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] za zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] (l.s. 242- 314), na ročištu održanom 2. rujna 2021. izveo dokaz saslušanjem svjedoka DU i ĆU (l.s. 315-319), izvadak iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 314), održao ročište na licu mjesta dana 28. svibnja 2025. uz sudjelovanje vještaka mjernika (l.s. 343-350).

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da je slijedom činjenice da je isti vlasnik nekretnina oznake čest. 255/1 k. o. [katastarska općina] i 2272 k. o. [katastarska općina], pogrešan upis tuženice na tim nekretninama, slijedom čega da je tuženica dužna priznati i trpjeti da se izvrši ispravna uknjižba prava vlasništva na tužitelja na navedenim nekretninama.

8. S obzirom na činjenične navode u tužbi i postavljeni tužbeni zahtjev, a posebno imajući u vidu da se radi o nekretninama koje su na tuženicu uknjižene u postupku obnove zemljišne knjige, predmetna tužba predstavlja tužbu za ispravak iz čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN broj: 63/2019; dalje: ZZK).

9. Citiranom odredbom propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili u dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja, kao i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upis odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

10. Na temelju uvida u spis Općinskog suda u Zadru Z-17660/15, koji je priložen ovom spisu, utvrđeno je da je kao vlasnica čest. 2272 zv. Lug u naravi oranica površine 5867 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], upisana ovdje tuženica za cijelo, a da je ovdje tužitelj protiv navedene uknjižbe podnio prigovor, zabilježen pod brojem Z-16381/13 koji prigovor je odbijen, kako to slijedi iz zapisnika od 22. prosinca 2015. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je tužena evidentirana posjednicom za cijelo na čest. nove izmjere 2272 koja odgovara dijelu stare čest. oznake 521 ukupne površine 14029 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] predmnijevanog vlasništva Općine Vrsi te dijelu stare čest. 519 površine 126399 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženo pravo vlasništva u korist tuženice za cijelo.

11. Na temelju uvida u spis Općinskog suda u Zadru Z-17654/15, koji je priložen ovom spisu, utvrđeno je da je kao vlasnica čest. 255/1, kultura šuma, površine 1926 m2 te čest. 255/5 k. o. [katastarska općina], upisana ovdje tuženica za cijelo, kako to slijedi iz zk. izvatka iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška]. Ovdje tužitelj podnio je prigovor na uknjižbu tuženice kao vlasnice čest. 255/1 k. o. [katastarska općina] koji prigovor je odbijen. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je kao posjednica navedenih nekretnina bila evidentirana ovdje tuženica, a da je tužitelj pristupio na raspravu na kojoj je utvrđeno da čest. nove izmjere 255/1 k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu stare čest. br. 238/1 površine 2858 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva tuženice za cijelo te dijelu stare čest. br. 239/1 površine 17346 m2 upisane kao predmnijevano vlasništvo tuženice za cijelo. Na toj raspravi je i povjerenik EU posvjedočio i potvrdio navode ovdje tužitelja da su se ĆU JU te njegova braća i sestre podijelili na način da je upravo ovdje tužitelju pripala navedena nekretnina.

12. Tužbom za ispravak zahtijeva se ispravak upisa provedenih u povodu prigovora u ispravnom postupku, odnosno provedba ili ispravljanje upisa u novoosnovanoj zemljišnoj knjizi, koje je zemljišnoknjižni sud odbio provesti u povodu prijave ili prigovora podnesenog u ispravnom postupku. Tužba za ispravak jedino je pravno sredstvo kojim osobe koje smatraju da su oštećene u svojim pravima u tijeku ispravnog postupka mogu štititi svoja prava jer se protiv odluka suda donesenih na raspravi ne može uložiti žalba. Njome svoja prava mogu štititi osobe čija su prava povrijeđena zbog toga što je sud nakon rasprave za ispravak odbio njihov prigovor ili prijavu te nije proveo upis ili ispravak upisa kako je to bilo zahtijevano u prigovoru ili prijavi. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je, kao osoba čiji prigovor je zemljišnoknjižni sud odbio na raspravi za ispravak, aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe. S obzirom na navedeno, u ovom postupku valjalo je temeljem svih provedenih dokaza utvrditi je li s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava i odredbe zemljišnoknjižnog prava koje uređuju pretpostavke za upis toga prava u zemljišnu knjigu, zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru tužitelja podnesenom u ispravnom postupku. Konkretno, u ovoj pravnoj stvari bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine.

13. U postupku je tako nesporno utvrđeno da je čestica 2272 zvana „Lug“ naravi oranica površine 5867 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva uknjiženim u korist Republike Hrvatske za cijelo, i to temeljem zapisnika broj Z- 6428/2008/674, koji je sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za navedenu katastarsku općinu, dok je predmetnu čestica 255/1 zvana ''Gajevi'' u naravi šuma površine 1926 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva uknjiženim u korist Republike Hrvatske za cijelo, i to temeljem zapisnika broj Z- 6461/2008/224, a što je sud utvrdio uvidom u priložene izvanparnične predmete posl. br. Z-17660/15 i Z-17654/15.

14. Također, tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da čestica 255/1 k. o. [katastarska općina] nove izmjere odgovara dijelovima stare čestice 238/1 i 239/1 k. o. [katastarska općina], a da čestica 2272 k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelovima čestice 519 i čest. 521 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, kao i činjenicu da je tužitelj izjavio prigovore na upis Republike Hrvatske kao vlasnice na predmetnim nekretninama, te je ovaj sud odlučujući o istima, rješenjem posl. broj Z-17660/15 od 22. prosinca 2015god, i rješenjem posl. broj Z-17660/15 od 23. prosinca 2015.g. odbio kao neosnovane prigovore predlagatelja, ovdje tužitelja.

15. Iz priloženog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl. br. O- 325/96 od 17. listopada 20012 (l.s.6-7) razvidno je da je iza smrti TU pok. HU iz [adresa], rođenog **.**.1910., a umrlog **.**.1996., proveden ostavinski postupak tijekom kojeg je, između ostalog, utvrđeno da njegovu ostavinu čine kao izvanknjižno vlasništvo dio čest. zem. [katastarska čestica], dio 239/1, dio 519 i dio 521, sve k. o. [katastarska općina], te su njegovim nasljednicima na temelju zakona i ustupa proglašeni sinovi Č, ĆU, Z, JU (ovdje tužitelj), svaki za po 7/32 dijela, te kći ŠU za 4/32 dijela.

16. Iz povijesti posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 6. kolovoza 2014.g. s prilozima (l.s.8-11), slijedi da uspoređenjem novih i starih planova, predmetna čest. 255/1 svojim položajem odgovara dijelovima starih čest. zem. [katastarska čestica], a za koje podatci da su bili važećima do prihvaćanja nove izmjere i revizije k. o. [katastarska općina] 2013.g. Prema najstarijim podatcima kojima se za k. o. [katastarska općina] raspolaže, a koji datiraju iz 1883.g., čest. zem. [katastarska čestica] nalazi se evidentirana u starom posjedovnom listu br. 21, dok se čest. zem. [katastarska čestica] nalazi evidentirana u starom posjedovnom listu br. 40. Godine 1897. je došlo do diobe čest. 238, kada je formirana čest. zem. [katastarska čestica] i evidentirana kao posjed Općine Poljica. I.revizijom ove katastarske općine 1955.g. čest. zem. [katastarska čestica] evidentirane su Općenarodnom imovinom (Općina Zadar), te je ovakav upis ostao neizmijenjen do II. revizije ove k.o., 1986.g., kada je čest. zem. [katastarska čestica] evidentirana između ostalog i kao posjed ZUN pok. HU (200m2), kao i na čest. zem. [katastarska čestica] u površini 2125 m2. Godine 1996. došlo je do diobe čest. 239, te je formirana čest. zem. [katastarska čestica] koja je i dalje evidentirana kao Općenarodna imovina, da bi 2003.g. na osnovu rješenja o nasljeđivanju br. O-325/96, a iza smrti ĆU TU posjednikom njegovog dijela na ovim česticama bili upisani njegovi nasljednici, a između ostalog i tužitelj JU pok. TU. Novom izmjerom i revizijom k. o. [katastarska općina] došlo je do formiranja nove čest. zem. [katastarska čestica] koja se upisuje posjedom Republike Hrvatske za cijelo, a što je razvidno i iz priloženog posjedovnog lista br. 224 DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 6. kolovoza 2014.g. (l.s.12).

17. Iz povijesti posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 6. kolovoza 2014.g. (l.s.13-14) slijedi uspoređenjem novih i starih planova predmetna čest. zem. [katastarska čestica] svojim položajem da odgovara dijelovima stare čest. zem. [katastarska čestica], te pregledom najstarijih podataka kojima se za k. o. [katastarska općina] raspolaže, a koji datiraju iz 1883.g., čest. zem. [katastarska čestica] do I. revizije ove katastarske općine, 1955.g., se nalaze evidentiranima kao posjed tadašnje Općine Poljica.

I.revizijom ove katastarske općine 1955.g. je upisan veći broj suposjednika na istima, a između ostalih i NU pok. HU, koji je tom prilikom upisan posjednikom dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 5080 m2, ali ne i čest. zem. [katastarska čestica]. II.revizijom ove katastarske općine, 1986.g., je također upisan veći broj suposjednika čest. zem. [katastarska čestica], a od kojih je između ostalog upisan kao posjednik ZUN pok. HU kojom prilikom je upisan posjednikom dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini 5080 m2, i dijelom čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 4071 m2. Nakon smrti TU, a temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-325/96 posjednicima njegovog dijela na ovim česticama se upisuju njegovi nasljednici, odnosno sinovi i kćer, pa tako i ĆU JU pok. TU, ovdje tužitelj. Novom izmjerom je došlo do formiranja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je ista upisana kao posjed Republike Hrvatske za cijelo, a što je razvidno i iz priloženog posjedovnog lista br. 672 DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 6. kolovoza 2014.g. (l.s.15).

18. Iz priložene povijesti zk. upisa za predmetne nekretnine (l.s.44-84) utvrđuje se da je čest. zem. [katastarska čestica] , "Gaj" površine 535 m2, bila upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao 44. zemljišno biće, i to kao vlasništvo Obćine porezne [adresa] temeljem Zapisnika br. 90 od izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika poreznu obćinu [adresa] i zadnjeg stvarnog posjeda. Potom, 22. novembra 1948.g. (Z-568/48) na osnovu čl.5 Uredbe o uknjižbi prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini izvršena je uknjižba prava vlasništva na ime Općenarodne imovine, da bi 1949.g. (Z-856/49) na temelju Rješenja izvršnog odbora Kotarskog odbora Zadar izvršen upis organa upravlja Općenarodnom imovinom u korist Mjesnog narodnog odbora Poljica. Čest. zem. [katastarska čestica], šuma površine 2858 m2, upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s uknjižbom prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, i to 2000.g., a na temelju Potvrde Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 14. listopada 2000.g. i Prijedloga Državnog pravobraniteljstva Zadarske županije od 24. listopada 2000.g. Čest. zem. [katastarska čestica], "Gaj" šuma površine 18886 m2, bila je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], kao 3. zemljišno biće i to kao vlasništvo H. Š, a na temelju Zapisnika br. 50 za izvidu obavljenih za Poreznu obćinu Poljica. Godine 1928.g.,a na temelju Dosudnice od 4. augusta 1926.g. nakon smrti C kneza U pok. Š se uknjižuje kao vlasništvo G. Potom, 9. juna 1969.g. (Z-630/69) na osnovu čl.1 Sporazuma između SFRJ i Talijanske Republike od 3. jula 1965.g. izvršen je prijenos prava vlasništva Ć, i knjiženo kao društveno vlasništvo. Čest. zem. [katastarska čestica] , pašnjak u [adresa], površine 126399 m2 je bila upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao 8. zemljišno biće, i čest. zem. [katastarska čestica] Gaj u [adresa] površine 14689 m2, kao 10. zemiljšno knjižno biće. Potom, ove čest. zem. su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. zem. [katastarska čestica] kao pašnjak površine 126399 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] šuma površine 14029 m2, i uknjižene kao vlasništvo na kojima je izvršena uknjižba prava vlasništva u korist Općenarodne imovine, a na osnovu posjedovnih listova br.80 i 295 za k. o. [katastarska općina], a u smislu čl.5 Uredbe o uknjižbi prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini. Godinu dana kasnije, tj. 1949.g., na osnovu Rješenje 19. jula 1949.g. Izvršenog odbora Zadar izvršen je upis organa upravljanja na ime Mjesni narodni odbor Poljica. Nakon toga čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 126399 m2 je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i knjižena kao Društveno vlasništvo na temelju Rješenja ovog suda od 4. ožujka 1971.g., a na osnovu čl.1 sporazuma između SFRJ i Italijanske Republike od 3. jula 1965.g. Potom, 18. studenog 20013..g. a na temelju Uvjerenja šumarije [adresa], čl.16 st.1 Zakona o šumama, izvršeno je brisanje uknjižbe Društvenog vlasništva, i istovremeno izvršena uknjižba prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo.Potom, čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 126399 m2, je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te knjižena kao vlasništvo u korist Republike Hrvatske za cijelo.

19. Dakle, iz priložene povijesti zk. upisa za predmetne nekretnine, razvidno je da su čest. zem. stare izmjere od kojih su formirane danas sporne nekretnine, bile upisane kao državna imovina (u korist Porezne Općine Poljica i Ć, kasnije kao Društveno vlasništvo s upisom organa upravljanja u korist Narodnog odbora Poljica), da bi 2003.g. bile upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, a koji upis je ostao i prilikom nove izmjere k. o. [katastarska općina], kada su i formirane predmetne nekretnine, i upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske.

20. Nasuprot tome, iz izložene povijesti posjeda za sporne nekretnine, razvidno je da su prednici tužitelja bili evidentirani kao posjednici na čest. zem. stare izmjere od kojih su formirane danas predmetne nekretnine, pa je tako od 1986.g. kao posjednik na čest. zem. [katastarska čestica] je evidentiran TU ZUN pok. HU, a na čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere je evidentiran NU pok. HU i to još od 1955.g.

21. S obzirom da se tužitelj u povjesnici tužbe poziva na orginarni način stjecanja prava vlasništva dosjelošću, što osobno, što putem svojih prednika, sud je imao u vidu i iskaze saslušanih svjedoka tijekom ovog postupka, kao i stranački iskaz tužitelja. Tako je svjedok AU, rođen 1941.g., (l.s.123) iskazuje da se predmetne nekretnine nalaze u [adresa], te da se jednim dijelom obrađuje, a jednim dijelom da su zapuštene. Djeca pok. TU i I da su se davno međusobno podijelili, i to nakon njegove smrti, a to zna zato što je njegova supruga sestra ovdje tužitelja. Pok. TU da je preminuo unazad 20 godina, isti da je imao 5 sinova i 5 kćerki. Ne zna kolika je površina zemlje koju je u toj diobi dobio JU (tužitelj). Isti da na ovim parcelama nešto radi, sije, sadi, a osobno da je poznavao i oca tužitelja, pok. TU koji je bio rođen 1910.g., i koji da je za života obrađivao ove parcele. Isto tako pok. TU motikom da je kopao ovu zemlju kada je sadio krumpire, a također tu da je sijao žitarice, pšenicu, zob i sadio grah i bob. Parcele da su ograđene bodljikavom žicom, a na ovom dijelu gdje tužiteljeva je parcela da ima nešto njegove šume. GU da je djed tužitelja, odnosno otac pok. IU. Isto tako pok. TU da se podijelio sa svojom braćom Z, T i ĆU, tako da su braća znala što je čije. TU da je imao poprilično ovaca, konja, magaradi, i to sve da je izgonio na ispašu, pa čak radi toga da su mu dozvoljavali drugi ljudi da na njihovim parcelama izgoni svoje blago. I sam da je pomagao im obrađivati te njihove zemlje, pa je tako A, sadio kupus i ostalo povrće, a to da je bilo prije Domovinskog rata.

22. Svjedok ĆU, brat tužitelja, rođ. 1948.g., (l.s.124) navodi da je jedna predmetna nekretnina u naravi livada, a druga gaj-šuma. Livada da je ograđena plotom-trnom, dok gaj nije, ali iako nije ograđen, braća da točno znaju do kuda je čije s obzirom da su se međusobno podijelili. Nakon smrti oca TU kao braća da su se podijelili, a misli da je otac preminuo nakon ovog rata, odnosno 1996.g. Pok. otac TU i majka D da su imali 10 djece, od toga 2 još kao djeca da su preminula, tako da ih je na životu ostalo 4 sina Z, Č, A i ĆU i 4 kćerke E, UU, ŠU i J. Kada su se dijelili kao braća, u toj diobi da je sudjelovala i sestra ŠU koja je uzela svoj dio nakon smrti oca. Predmetne nekretnine pok. otac TU da je naslijedio od svoga oca, njihovog djeda HU, i ove nekretnine da su uvijek bile u njihovom posjedu koje su obrađivali. Na ovoj livadi pok. otac TU za života da je sijao pšenicu, žito, sadio lubenice, paprike i dr. povrće, a to da je bilo negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kasnije, diobom kada je ova livada pripala bratu A, brat je istu obrađivao, tako što je njihovom zetu Ivanu dao da obrađuje tu njegovu livadu s obzirom da je zet bio ostao bez posla. Danas tu livadu da kosi. Pok. otac da je imao blaga, ovaca i konja, i kada na ovoj livadi nije bilo usjeva i plodova, kad su žitarice požete, tada je otac blago izgonio na ovu livadu. Također i parcela zv.. Gaj oduvijek da je bila njihova, a istu da su koristili na način da se sjekla šuma, koje tu da nema puno, prije 50-60 godina, na ovoj parceli da nije bilo šume, iz razloga što su izgonili blago koje bi pojelo tu mladu šumu koja se obnavljala. Pok. otac TU da je imao 3 brata ĆU, T i Z, te su se međusobno podijelili, tako da je svaki brat dobio svoj dio. Da su međusobno podijelili kao braća, to mu je poznato iz priča pok. oca i pretpostavlja da je ta dioba bila znatno prije nego se on rodio. Stričevi T i Z da nisu ostali živjeti u [adresa], već da su otišli u Slavoniju, a stric ĆU da je poginuo za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ne zna reći koje godine je bila kolonizacija kada su njegovi stričevi T i Z otišli u Slavoniju. Danas šumu siječe tužitelj, a ne zna reći kada je zadnji put brat sjekao tu svoju šumu. Ovaj svjedok navodi da je i njemu pripao dio ove šume u gaju i istu da je knjižio na sebe, odnosno svakom od braće da je pripao dio u gaju. Međutim, brat A da se nije upisao kao vlasnik šume u gaju, dok ostala braća i on da jesu i to kada je bila izmjera u [adresa]. U njihovu šumu da nikada nije dolazio lugar, a u njihovoj neposrednoj blizini da nije bilo državne šume. Koliko zna i koliko se danas sjeća da nikada nitko nije smetao, ranije njegovog oca, a danas tužitelja u posjedu ovih nekretnina. Predio gdje se nalazi ova oranica da su zvali Lug. Brat tužitelja saslušan je i u ponovljenom postupku na ročištu 2. rujna 2021. (l.s. 317- 319) te je osim ranije danog iskaza naveo da sporne nekretnine predstavljaju nasljedstvo njihovog pok. djeda HU, a njihov otac da je isto dobio u diobi sa svojom braćom. Navodi da je u vrijeme kada je on bio dijete sporna nekretnina predstavljala nisku šumicu koju da su koristili za ogrjev, sve parcele da se nalaze uz cestu u neposrednoj blizini tužiteljeve. Navodi kako su prije prvog aviosnimanja koje je prethodilo postupku obnove zemljišne knjige u [adresa] izvršili parcelaciju velike čest. te da je ovaj svjedok uknjižen kao vlasnik svog dijela parcele, kao što su i uknjižena sva ostala njegova braća, sinovi IU osim ovdje tužitelja i to temeljem iste dokumentacije koju i tužitelj prilaže u ovom postupku. Kada su se podijelili da je tužitelj ogradio svoj dio parcele zv. Gaj te da je tu šumicu koristila njegova obitelj još od kada ovaj svjedok zna za sebe te da nikada nitko, pa ni lugar nije osporavao pravo tužitelju odnosno njegovim prednicima.

23. Tužitelj ZU (l.s.124-125) u svom stranačkom iskazu, u bitnom navodi da je nekretnina zvana Lug nekad davno bila šikara, koju da je njegov otac krčio i čistio, a u tome da mu je i sam pomagao, i kao dijete na istu da je izgonio blago. Nakon što je otac to počistio, na istoj da su sijali žitarice (pšenicu, žito i kukuruz), a kasnije kad su se počeli baviti poljoprivredom i tu da su sadili povrće (krastavce, pomidore, papriku, salatu i lubenice). To da su obrađivali prije Domovinskog rata, a isto tako da su radili i za vrijeme rata iz razloga što su ostali bez posla. Danas ova parcela da je livada, koju da je dao na korištenje susjedu da izgoni svoje blago kao i za sijeno. Ova livada da je omeđena živicom, a na rubu gdje je međa da postoji i nešto šume brijesta i klenovine. Na parceli gdje je Lug da su bile parcele širine 5,20 i dužine negdje stotinjak metara te da je njegov pok. otac od mještana kupovao te manje parcele da bi tako imao jednu parcelu i upravo tu parcelu da je on dobio u diobi sa svojom braćom, a to da je bilo nakon očeve smrti. Što se tiče N, to da je nekad bila parcela njegovog oca i očeve braće, odnosno strica ĆU. Oni kao braća da su se međusobno podijelili, a što mu je poznato iz priča pok. oca TU. Sa sjeverne strane ove parcele koja je bila jedna cjelina prije nego što su se oni kao braća podijelili iza pok. oca, otac da je morao ostaviti put kako bi brat ĆU imao pristup na svoj dio Tako u diobi sa svojom braćom (on) tužitelj da je dobio sjeverni dio ove parcele i od toga dijela da je ostavio dio za put kako bi djeca pok. strica ĆU, odnosno danas njegova unučad, imala pristup na dio koji je pripao u diobi strica ĆU. Kada se podijelio sa svojom braćom, to da je ogradio bodljikavom žicom, međutim, netko da je to uklonio. Na ovu parcelu da se bacalo smeće, s obzirom da je uz javnu [adresa]. Sa iste da je to očistio i jednim dijelom iskopao kanal kako se ne bi moglo autom sa ceste direktno pristupiti na ovu parcelu. I danas ovu parcelu da održava na način da istu čisti i na istoj da ima nešto šume. Ranije da je na ovoj parceli bila "kržljava" šuma iz razloga što da su na ovu parcelu izgonili blago koje bi brstilo mladu šumu, dolaskom struje ta sitna šuma da se koristi za praviti peku. Nikad nije vidio niti čuo da bi na ovu parcelu dolazio lugar. Isto tako pok. otac da ni sa kim nije vodio parnicu u vezi ovih parcela, niti da ga je ikad itko smetao u posjedu istih.

24. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DU i ĆU na ročištu 2. rujna 2021. (l.s. 315-319). DU u daljnjem srodstvu s tžiteljem tako iznosi da mu je poznato gdje se nalaze sporne nekretnine, od kojih jedna, zv. Gajić u naravi šuma, a ona zvana Lug je ranije bila oranica, koju da su obrađivali i prednici tužitelja i sam tužitelj. Nekretninu zv. Gaj da je stekao tužiteljev otac L, a parcelu zvanu Lug da je otac tužitelja stekao kupoprodajom od ranijih vlasnika, Đ iz [adresa] i Ž iz [adresa]. Nekretninu zv. Gaj da je TU stekao još od pamtivijeka. Iskazuje o diobi između oca tužitelja TU i njegove braće T, M i ĆU, koja da je bila još prije rođenja ovog svjedoka (svjedok DU rođen je 1948. godine). Ovo o čemu iskazuje da mu je poznato iz priče njegovih starih. Jurin otac da se zvao HU, a ovaj svjedok navodi da ih on ima svoju nekretninu pored nekretnine zv. Gaj koja je u naravi šuma, u odnosu na koju je vodio spor protiv ovdje tužene i u sporu je uspio te se uknjižio kao vlasnik. Njegova nekretnina da se nalazi do nekretnine pok. ĆU, strica tužitelja. Nekretnina zv. Gaj da je bila ograđena bodljikavom žicom, kojom da ju je ogradio još tužitelj prije Domovinskog rata. Svjedok navodi da je negdje 60-tih godina prošlog stoljeća osobno svjedočio obrađivanju parcele zv. Lug od strane sinova pok. TU, a koju parcelu da je TU kupio od Đ i Ž kako je iskazao. Što se tiče nekretnine zv. Gaj, istu da su prednici tužitelja koristili od pamtivijeka, sa iste da su sjekli šumu za ogrijev te da nikada nitko prednike tužitelja nije ometao u posjedovanju ove nekretnine, niti da je ikada tu dolazio lugar. Lugar da je u [adresa] dolazio i čuvao državnu šumu ispod "mlina Duševića", koja šuma da je od sporne nekretnine udaljena 2-3 km. Svjedok je naveo da tužitelj ima oko 2000 m2 nekretnine zv. Gaj, a prije diobe da je ista bila puno veća. Što se tiče nekretnine zv. Lug ista da ima oko 5000 m2 te da cijela pripada tužitelju, a njegova braća da na drugom mjestu imaju svoje nekretnine.

25. Ovaj sud održao je ročište na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika 28. svibnja 2025., sve kako bi se neposrednim opažanjem uvjerio u izgled lica mjesta (l.s. 343-352). Tada je utvrđeno da je čest. oznake 255/1 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja nekretninu obraslu niskim raslinjem, koja se nalazi neposredno uz Županijsku cestu Zadar – Ražanac te da je sa južne strane sporne nekretnine kao vlasnik uknjižen LU dok je na nekretninama koje se nalaze sjeveroistočno te istočno od sporne nekretnine uknjižena Republika Hrvatska. Što se tiče nekretnine oznake čest. 2272 k. o. [katastarska općina], ista predstavlja oranicu, sa tri strane ograđeno plotovima (ograda od raslinja), dok je sa sjeveroistočne strane, a prema poljskom putu omeđena tzv. vošom (plitkim jarkom). Navedena nekretnina predstavljala je oranicu koja je u ovoj trenutku zapuštena te predstavlja pašnjak. Vlasnici okolnih nekretnina su Kneževići (l.s. 346-349).

26. Što se tiče potvrde Hrvatskih šuma, očitovanja od 1. travnja 2016. (l.s. 30- 31) navesti je da utužena nekretnina oznake 255/1 k. o. [katastarska općina] nove izmjere odgovara dijelovima čest. 238/1 i 239/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Navedene nekretnine stare izmjere nisu bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991., pa tako ni na dan 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Čest. 2272 k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelovima čest. 519 i 521 k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Čest. 521 k. o. [katastarska općina] stare izmjere nije bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991., pa tako ni na dan 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Što se tiče čest. 519 k. o. [katastarska općina] stare izmjere, ista je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991., pa tako i na dan 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama i to s površinom od 126299 m2. Ovdje sporna nekretnina oznake 2272 nastala je od dijela čest. 519 i dijela čest. 521. Radi se o novonastaloj čest. površine ukupno 5867 m2, koja je nastala od dijelova dviju čest. koje su imale ukupnu površinu od 140 428 m2 (126399 m2 + 14029 m2). Stoga je realna mogućnost da utužene nekretnine nisu nastale od dijelova nekretnina stare izmjere, koje bi predstavljale šumu ili šumsko zemljište na dan 16. listopada 1990. i kao takve postale vlasništvo tuženice temeljem zakona, već je ovaj sud o sposobnosti ovih nekretnina da budu predmetom stjecanja prava vlasništva u korist ovdje tužitelja i njegovih prednika odlučivao na temelju ostalih dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari, pa tako i imajući u vidu izgled predmetnih nekretnina- čest. 2272 koju posjeduje ovdje tužitelj, a nalazi se uz poljski put te je okružena nekretninama u vlasništvu fizičkih osoba – LU. Radi se o nekretnini koja je sa svih strana omeđena plotovima (prirodne granice postojećeg raslinja), a u naravi očito ne predstavlja šumu, već pašnjak, zapuštenu oranicu, slijedom čega ovaj sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka u ovoj pravnoj stvari te nalazi utvrđenim da su predmetne nekretnine ranije bile u nesmetanom i mirnom posjedu prednika tužitelja, odnosno oca tužitelja pok. IU, koji je isti obrađivao, a u tome nikad nitko ga nije ometao niti mu branio, kao i da ih je stekao nasljeđivanjem iza svoga oca GU. Ove parcele IU pok. HU (rođen 1910.) da je dobio u diobom sa svojom braćom, a ranije iste da su bile u posjedu njegovog oca, odnosno djeda tužitelja pok. GU, koji je onda morao biti rođen još u 19. stoljeću.

27. Iskaze svjedoka sud je uzeo u obzir kao vjerodostojne i istinite iz razloga što se radi o mještanima i stoga što je svjedok ĆU tužiteljev brat, pa je isti mogao imati neposredna saznanja o diobi iste, kao i o posjedu predmetne nekretnine za života pok. oca TU, a isto tako iz priča pok. oca u vezi predmetnih nekretnina imao je saznanja o istima iz ranijeg vremenskog perioda.

28. S obzirom na naprijed utvrđene činjenice, da je pok. L ĐU pok. HU je bio evidentiran kao posjednik predmetnih nekretnina još od 1955., odnosno 1986.g., činjenice da su saslušani svjedoci potvrdili da je pok. ČUN bio u posjedu predmetnih nekretnina, iste da je obrađivao, a u tome da ga nitko nije ometao, pa tako niti država, činjenicu da su svjedoci potvrdili da je tužitelj predmetnu nekretninu dobio diobom iza smrti svoga oca, a njegov otac istu da je dobio u diobi sa svojom braćom, a predmetna nekretnina nekad da je bila pok. GU, pa kad se uzme u obzir da je pok. TU bio rođen 1910.g., sud zaključuje da su prednici tužitelja otac pok. IU i djed GU predmetnu česticu stekli dosjelošću, kao pošteni i istiniti posjednici do 6. travnja 1941.g. sukladno tada važećim pravnim pravilima OGZ-a paragrafu 1461, 1463, 1464 OGZ-a, a tužitelj nakon smrti pok. oca i izvršene diobe sa braćom je stupio u posjed predmetnih nekretnina u kojem se i danas nalazi, pa stoga sukladno odredbi čl.159 st.4., a u svezi čl. 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14 dalje ZV-a) sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci ove presude.

29. Ocjenjujući izvedene dokaze, ovaj sud nalazi da je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da se nalazi u samostalnom, poštenom, neprekidnom posjedu utuženih nekretnina kakav posjed ovih nekretnina su ranije imali njihovi prednici – TU i GU, pa i od vremena prije Drugog svjetskog rata (već 1955., revizijom posjeda utvrđeno je da je u posjedu utužene nekretnine bio prednik tužitelja, njegov otac TU).

30. Nadalje je istaći da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ R“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima V i dr. protiv [adresa] i K protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV.

31. U ovom predmetu na temelju provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj osobno i preko svojih prednika bio u isključivom i neprekidnom posjedu najkasnije još od prije Drugog svjetskog rata te da je istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZV ispunio zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga se po ocjeni ovoga suda može zaključiti da su tužiteljevi prednici na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog zakona, jer su u tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je tužiteljev prednik temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka, osim tužiteljeva prednika ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem. Stoga u ovom slučaju ne postoje razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, zbog čega je u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa tužiteljev prednik stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu u ovoj pravnoj stvari jer je u trenutku uknjižbe prava vlasništva u korist tuženice, ovdje tužitelj bio izvanknjižni vlasnik utuženih nekretnina, slijedom čega se radi o pogrešnom upisu.

32. Odluku o trošku sud temelji na odredbi članka 154. st.1. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23), a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika, te mu je priznat trošak i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu na kojima su se izvodili dokazi na dane 5. travnja 2016., 5. prosinca 2019., 2. rujna 2021., 14. studenog 2024., 28. svibnja 2025. i 9. srpnja 2025. po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 14. studenog 2019. i 5. srpnja 2021. po 50 bodova (Tbr. 9. točka 2 Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 14. travnja 2016. i 14. studenog 2019. po 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife) te za sastav podnesaka od 15. studenog 2016. i 28. lipnja 2021. po 25 bodova (Tbr. 8. točka 4. Tarife) što ukupno iznosi 1050 bodova odnosno 2.100,00 eura, kada se na taj iznos obračuna PDV od 25% dođe se do ukupnog iznosa od 2.625,00 eura, tom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak očevida u iznosu od 530,89 eura te pristojba na tužbu 53,09 eura i pristojba na presudu od 53,09 eura, pa tako ukupno dosuđeni trošak tužitelju iznosi 3.262,07 eura. U preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija se kao neosnovan, a to se odnosi na trošak koji je obračunat suprotno odredbama Tarife.

U Zadru, 21. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po zz