REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-901/2018-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, protiv tuženika IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku ŠA, odvjetniku u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja OA, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, punomoćnika tuženika odvjetnika ŠA i tuženika osobno, 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 isplati iznos od 2.655,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se od 30. prosinca 2016. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 naknadi trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.600,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 21. studenog 2018. tužitelj Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku IA naložilo da joj isplati iznos 20.006,60 HRK, uz zatezne kamate, koji iznos predstavlja neplaćeni dio štete počinjene na novčanim sredstvima tužitelja, a koja šteta je nastala plaćanjem popravka oštećenog teretnog vozila Opel Insignia koje je u vlasništvu trgovačkog društva OTP Leasing d.d. Zagreb te koje se nalazilo na korištenju Počasno-zaštitne bojne (VP 3463) i kojim je upravljao tuženik koji je skrivio prometnu nesreću u Zagrebu dana 13. studenog 2014. kojom je prilikom predmetno vozilo oštećeno. Tuženik je proglašen odgovornim za štetu odlukom Vojnostegovnog suda KLASA: 805-16/16- 02/97 URBROJ: 512M-03-16-02 od 30. prosinca 2016. te obvezan naknaditi štetu u iznosu od 24.006,73 HRK, i to u 30 jednakih mjesečnih anuiteta, dok je u ostatku sveukupne štete koji iznosi 20.000,00 HRK oslobođen obveze naknade.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je štetu uzrokovao običnom nepažnjom; da je potraživanje zastarjelo; da je u kritično vrijeme bio na dužnosti zapovjednika poradi čega je mora biti čitavo radno vrijeme neprekidno dostupan podređenima i nadređenima te da je u to vrijeme obavljao poslove pripremanja i raspoređivanja vozača na zadaće što je iziskivalo iznimne napore i koncentraciju, a poradi obavljanja više poslova istovremeno pa čak i onih koji ne spadaju u njegov popis poslova njegovog radnog mjesta kao što je odvoženje vozila na i sa tehničkih pregleda; da je tužitelj za potrebe komunikacije tuženiku dodijelio mobitel bez stvaranja tehničkih pretpostavki za sigurno upravljanje automobilom u vidu osiguranja tzv. "Hands free" slušalica/mikrofona, niti odgovarajuće opreme kao što je držač mobitela slijedom čega je tuženik bio primoran prilikom upravljanja motornog vozila držati mobitel u ruci što je presudno utjecalo na mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to odluka Vojnostegovnog suda klasa: 805-16/16-02/97 urbroj: 512M-03-16-02 od 30. prosinca 2016. (list 3-5 spisa), odluka Vojnostegovnog suda klasa: 805-16/17-05/35 urbroj: 512- 21-17-01 od 31. siječnja 2017. (list 6 spisa), dopis Vojnostegovnog suda klasa: 805- 16/17-02/35 urbroj: 512-21-18-08 od 19. ožujka 2018. (list 7 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj N-DO-130/18 od 10. kolovoza 2018. (list 8-9 spisa), dopis Vojnostegovnog suda klasa: 805-16/17-02/35 urbroj: 512-21-19-11 od 19. ožujka 2019. (list 18 spisa), zapisnik sa usmene rasprave pred Vojnostegovnim sudom od 22. ožujka 2016. (list 19-23 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj N-DO-1035/15 od 16. siječnja 2016. (list 26 spisa), knjigovodstvena kartica (list 32-33 spisa), dopis Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj 27 Su-278/15-2 od 27. srpnja 2015. (list 35 spisa), dopis Ministarstva obrane, Operativni odjel za financije Osijek od 10. siječnja 2020. (list 40 spisa), knjigovodstvena kartica (list 41-42 spisa), knjigovodstvena kartica (list 56-57 spisa), saslušan je tuženik te svjedoci EA, PA i CA te je izvršen uvid u spis Ministarstva obrane, Vojnostegovni sud signatura organizacijske jedinice 512-21-17, klasifikacijska oznaka 805-16/17-02/35 i spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-5124/2015.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet parnice je isplata iznosa koji predstavlja neplaćeni dio štete počinjene na novčanim sredstvima tužitelja, a koja šteta je nastala plaćanjem popravka oštećenog teretnog vozila Opel Insignia koje je u vlasništvu trgovačkog društva OTP Leasing d.d. Zagreb te koje se nalazilo na korištenju Počasno-zaštitne bojne (VP 3463), a kojim je upravljao tuženik koji je sudjelovao u prometnoj nesreći u Zagrebu dana 13. studenog 2014. kojom je prilikom predmetno vozilo oštećeno.

6. U postupku nije sporno da je tuženik dana 13. studenog 2014. ovlašteno upravljajući motornim vozilom marke "Opel Insignia", reg. oznake [registarska oznaka], srednjim prometnim trakom za ravno Ulice grada Vukovara te ulaskom u raskrižje sa zapadnim dijelom kolnika trga Stjepana Radića sudjelovao u prometnoj nesreći pri čemu je na prednji desni bočni dio vozila kojim je upravljao, prednjim više lijevim dijelom vozila naletio osobni automobil marke "VW Jetta" reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ĆA krećući se istočnim kolnikom trga Stjepana Radića, srednjim prometnim trakom, u smjeru juga. Nije sporno ni da je MORH kao korisnik odnosno naručitelj leasinga popravio štetu na predmetnom vozilu u iznosu od 44.006,73 HRK iz sredstava državnog proračuna. Nije sporno ni da je odlukom Vojnostegovnog suda KLASA: 805-16/16-02/97 URBROJ: 512M-03-16-02 od 30. prosinca 2016. tuženik proglašen odgovornim te obvezan naknaditi štetu u iznosu od 24.006,73 HRK, i to u 30 jednakih mjesečnih anuiteta, dok je u ostatku sveukupne štete koji iznosi 20.000,00 HRK oslobođen obveze naknade. Nije sporno ni da je tuženik na ime naknade štete do sada uplatio u korist Državnog proračuna RH ukupno 4.000,00 kuna, i to 11. veljače 2017. jednokratnom uplatom u iznosu od 3.200,00 HRK te potom 15. svibnja 2017. u iznosu od 800,00 HRK.

7. Sporno je je li nastupila zastara predmetnog potraživanja, zatim je li nepostojanje Handsfree uređaja ili druge slične opreme koja bi nadomjestila isti uzrok predmetne prometne nesreće, je li tuženik postupao s običnom ili krajnjom nepažnjom te, ako je postupao krajnjom nepažnjom, postoje li opravdani razlozi za oslobađanje istog od obveze naknade štete.

8. U odnosu na prigovor zastare, tuženik se poziva na članak 1061. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj – 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) prema kojem pravo poslodavca zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete koji je isti popravio oštećeniku popravio štetu, zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena. Među strankama nije sporno da je šteta popravljena dana 31. prosinca 2014., međutim u pogledu pitanja zastare u konkretnom slučaju, ima se kao lex specialis primijeniti članak 195. stavak 6. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj – 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, 125/2019, 158/2023, 155/2023, 14/2024 – dalje: ZSOSRH) prema kojem potraživanje naknade štete utvrđene odlukom vojnostegovnog suda zastarijeva za 10 godina. Kako je u konkretnom slučaju konačna odluka Vojnostegovnog suda KLASA: 805-16/16-02/97 URBROJ: 512M-03-16-02 donesena 30. prosinca 2016., a tužitelj ovaj postupak pokrenuo 21. studenog 2018., tako potraživanje naknade štete u konkretnom slučaju nije u zastari. Pored navedenog nesporno je da je tuženik do sada uplatio u korist Državnog proračuna RH ukupno 4.000,00 kuna, i to 11. veljače 2017. jednokratnom uplatom u iznosu od 3.200,00 HRK te potom 15. svibnja 2017. u iznosu od 800,00 HRK što se u skladu s čl. 240. st. 2. ZOO-a ima smatrati priznanjem duga.

9. Nadalje, jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu je postojanje uzročne veze između radnje ili propusta štetnika i štetnog događaja (čl. 1045. st. 1. ZOO-a). Pri utvrđivanju uzroka za određeni štetni događaj, kao posljedice štetne radnje, uzimaju se u obzir samo oni uzroci koji istovremeno predstavljaju povredu pravne norme, pa ih pravna norma s obzirom na svoj cilj smatra uzrocima, kao i oni za koje se prema iskustvu može očekivati da će dovesti do određene štete (tako i VSRH u odluci broj Rev 1269/01-2 od 11. ožujka 2004.).

10.1. Naime, tuženik je u svom iskazu naveo da mu je u predmetnom križanju zazvonio mobitel i da se na njega javio jer se radilo o službenom pozivu iz ureda predsjednika te da tom prilikom nije imao Handsfree uređaj. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka isti obrazlaže da je zbog nedostatka navedene ili druge slične opreme koja bi nadomjestila taj uređaj poput držača za mobitel u automobilu prilikom upravljanja istim morao držati mobitel u ruci što je samo po sebi značajno umanjivalo mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom slijedom čega je previdio svjetlosni prometni znak te da nije mogao upriličiti neku sigurnosno vožnji prikladno reakciju u smislu kočenja ili skretanja, odnosno moguće oboje istovremeno pa da do nesreće ne bi došlo. Time tuženik zapravo tvrdi da je uzrok nesreće nepostojanje Handrsfree uređaja ili druge opreme koja bi isti nadomjestila u automobilu, odnosno propust tužitelja da istu opremu osigura tuženiku kao vojno djelatnoj osobi prilikom upravljanja službenim motornim vozilom.

10.2. Prije svega valja istaknuti da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj – 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015 – dalje: ZSPC) u članku 196. stavak 3. propisano je da vozač vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. U ovom postupku je iz suglasnih iskaza tuženika i saslušanih svjedoka utvrđeno da tuženik kritične zgode nije u automobilu imao na raspolaganju Handsfree uređaj ili drugu sličnu opremu koja bi nadomjestila isti, međutim ovaj sud smatra da se nepostojanje Handsfree uređaja ili druge slične opreme koja bi nadomjestila isti, odnosno činjenica da Republika Hrvatska istu nije stavila na raspolaganje tuženiku ne može se smatrati adekvatnim uzrokom nastanka štete, već je to po logici stvari i iskustvu upravo upotreba mobitela, konkretno javljanje tuženika na mobilni telefon prilikom ulaska u raskršće. Dodaje se da nije sporno da komunikacija mobitelom za vrijeme vožnje bez Handsfree sustava utječe na sigurnost upravljanja vozilom pa je stoga sud tuženikov prijedlog provođenja po potrebi prometnog ili medicinskog vještaka na tu okolnost ocijenio kao nepotreban i usmjeren na odugovlačenje postupka.

10.3. Nadalje sporna je krivnja tuženika, odnosno oblik iste. Naime, prilikom ocjene postoji li krivnja i u kojem stupnju ponašanje štetnika uspoređuje se s ponašanjem svakog (apstraktnog) prosječnog čovjeka, odnosno s ponašanjem naročito pažljivog čovjeka. Odlučno je stoga odgovoriti na pitanje odgovara li ponašanje tuženika ponašanju svakog prosječnog vozača ili pak ponašanju naročito pažljivog vozača u danim okolnostima kada u automobilu ne postoji Handsfree uređaj ili druga slična oprema koja bi nadomjestila isti. Kako u konkretnom slučaju tuženik time što je isti koristio mobitel u vožnji u automobilu u kojem nije postojao Handsfree uređaj ili druga slična oprema koja bi nadomjestila isti, dapače, a kako tuženik sam navodi u svom iskazu, javio se na mobitel za vrijeme ulaska u veće raskršće, ovaj sud utvrđuje kako tuženik nije postupio s pažnjom s kojom bi postupio svaki vozač prosječnih sposobnosti, pa je dakle uzrokovao štetu krajnjom nepažnjom. Činjenicu da su svjedoci EA i FA kao u kritično vrijeme tuženiku nadređene osobe u iskazima naveli da su oni sami znali koristiti mobilni telefon za vrijeme vožnje ovaj sud nije cijenio kao relevantnu u konkretnom slučaju jer je odgovornost za štetu individualna, pa ta činjenica ne može ekskulpirati tuženika, odnosno utjecati na stupanj krivnje istoga.

10.4. Konačno valja reći da ni iz kojeg propisa ne proizlazi zakonska obveza Republike Hrvatske da vojnim djelatnicima omogući korištenje Handsfree uređaja ili slične opreme za vrijeme vožnje službenih automobila, slijedom čega nepostojanje takve opreme u automobilu ne može osloboditi tuženika kao štetnika od odgovornosti niti isključiti ili umanjiti krivnju istoga. Osim toga, iz iskaza svjedoka ZA proizlazi da isti kao osoba nadređena tuženiku nije očekivao da se njegovi podređeni javljaju na mobitel za vrijeme vožnje nego da je njima procjena mogu li se javiti na telefon u datom trenutku, a posebice da nije očekivao da se zaposlenici javljaju na mobitel u situaciji kada bi mogli ugroziti sebe ili druge u prometu. Iz iskaza svjedoka RA također proizlazi da unatoč tome što se od zaposlenika očekuje da su dostupni 24 sata, istovremeno se ne očekuje da se javljaju na telefon za vrijeme vožnje te se iščitava iz njegovog iskaza da bi, iako se sam zna javiti na mobitel za vrijeme vožnje, ispravno bilo, kada mobitel zazvoni za vrijeme vožnje, stati s vozilom sa strane pa se onda javiti.

10.5. Valja dodati i da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u predmetno križanje ušao na znak crvenog svjetla za njegov smjer kretanja. Naime, iako je tuženik u ovom postupku iskazao da se zbog proteka vremena ne može sjetiti koje mu je svjetlo bilo upaljeno na semaforu te da mu se učinilo perifernim vidom kao da se vozila s njegove desne strane kreću prema naprijed, ovaj sud, cijeneći isprave u spisu, tj. presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-5124-15 od 19. svibnja 2015., pravomoćnu istog dana, i rješenje Vojnostegovnog suda KLASA: UP/I-805-12/16-05/31 URBROJ: 512M-03-16-9 od 6. travnja 2016. o stegovnoj odgovornosti tuženika, izvršno 28. travnja 2016., utvrdio je da je isti u predmetno križanje ušao na znak crvenog svjetla za njegov smjer kretanja, čime je postupio i protivno ZSPC-u kojim je u članku 59. stavak 1. točka 1. propisano je da crveno svjetlo znači zabranu prolaska. Nije prihvaćen tuženikov prijedlog provođenja prometno-tehničkog vještačenja na okolnost percepcije tuženika za vrijeme ulaska u kritično raskršće postavljen na raspravi od 9. svibnja 2025. obzirom je isti postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka.

11. Ovaj sud ne dovodi u pitanje navode iz dijela iskaza tuženika o svojim postignućima kao časnika, njegovom vozačkom iskustvu te obiteljskoj traumi vezanoj za saobraćaj, kao niti dio iskaza svjedoka EA o kvaliteti tuženika kao časnika, međutim ti dijelovi iskaza nisu relevantni za odluku u ovom postupku. Što se tiče okolnosti vezanih uz znatne napore u obavljanju službe u vrijeme kritične zgode, pri tom misleći na tadašnje zaduženje tuženika koje je iziskivalo iznimne napore i koncentraciju, uz obavljanje više poslova istovremeno pa čak i onih koji ne spadaju u popis dužnosti ustrojbenog mjesta tuženika, ovaj sud napominje da su iste u smislu čl. 197. st. 2. i 3. ZSOSRH-A već cijenjene u konačnoj odluci Vojnostegovnog suda KLASA: 805-16/16-02/97 URBROJ: 512M-03-16-02 od 30. prosinca 2016. na način da je tuženik oslobođen obveze dijela naknade štete, i to gotovo polovice dužnog iznosa (20.000,00 HRK od sveukupnog iznosa štete od 44.006,73 HRK) slijedom čega ovaj sud smatra da nema mjesta daljnjem oslobađanju od obveze tuženika naknaditi predmetnu štetu.

12. Konačno, a u vezi navoda tuženika o osiguranju vojnih vozila, dodaje se da se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj – 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) ne odnose na prijevozna sredstva oružanih snaga (čl. 2. st. 2. tog zakona), a prigovori tuženika da je tužitelj trebao takva vozila dobrovoljno osigurati nisu od važnosti za konkretan predmet spora. Također, a u odnosu na navode tuženika o navodnoj diskriminaciji istoga jer da postoje slučajevi o vojnim osobama koje su oslobođene stegovne odgovornosti zbog nehajno uzrokovane štete, ističe se da, osim što su takvi navodi paušalne prirode, navedeno nije od važnosti u ovom postupku budući se objektivne i subjektivne okolnosti svakog konkretnog slučaja imaju posebno razmotriti i utvrditi kao što je u ovom postupku utvrđena odgovornost konkretnog tuženika. Iz tog razloga se prijedlog pribavljanja podataka o vojnim osobama koje su oslobođene stegovne odgovornosti zbog nehajno uzrokovane štete ukazuje kao nepotreban i usmjeren ka odugovlačenju postupka.

13. Slijedom navedenog, a kako iz predmeta spisa proizlazi da u konkretnom slučaju visina tužbenog zahtjeva nije sporna, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 20.006,60 HRK što preračunato u eure prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj – 57/22, 88/22), iznosi 2.655,33 EUR. Na dosuđeni iznos tužitelju su u skladu sa čl. 29. st. 1. ZOO-a dosuđene zatezne kamate od 31. prosinca 2014. kako je utuženo, s obzirom da je to dan kada je nesporno da je tužitelj popravio štetu isplatom iznosa Auto centru Šatrak d.o.o. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj – 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje: ZPP) i odredbe članka 155. ZPP te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT).

15. Tužitelju je priznat trošak za:

- sastav tužbe od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT),

- sastav podneska od 10. svibnja 2019. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1 OT),

- zastupanje na ročištu od 12. ožujka 2019. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1. OT),

- zastupanje na ročištu od 18. travnja 2019. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT),

- zastupanje na ročištu od 24. listopada 2019. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT),

- zastupanje na ročištu od 13. prosinca 2021. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT),

- zastupanje na ročištu od 9. svibnja 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT),

- zastupanje na ročištu od 3. srpnja 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT),

što ukupno iznosi 1.600,00 EUR.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 21. kolovoza 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po ODO-u Novi Zagreb na poslovni broj P-DO-128/2021

- tuženiku po pun.