REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] C 5
Poslovni broj: Us I-482/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice CR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Tea Tončić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Puli, Ciscuttijeva 8, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi obustave postupka – doplatka za pomoć i njegu, 21. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-07/25-01/92, URBROJ: 524-11-01/6-25- 2 od 12. ožujka 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pula - Pola, KLASA: UP/I-551-07/23-01/1123, URBROJ: 139-069-10-23-24-6 od 17. prosinca 2024., obustavljen je postupak u predmetu priznavanja prava na osobnu invalidninu VR, čija je ovdje tužiteljica nasljednica. Upravni postupak pokrenut je 4. prosinca 2023., na zahtjev VR. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, da je VR preminula **.**.2024., zbog čega je postupak obustavljen.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-551-07/25-01/92, URBROJ: 524-11- 01/6-25-2 od 12. ožujka 2025., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, ističe da je isključivo zbog propusta prvostupanjskog tijela prvostupanjsko rješenje doneseno znatno kasnije negoli je to trebalo učiniti, čime je tužiteljičinoj prednici i njezinim nasljednicima prouzročena šteta, uz diskriminatorno postupanje u odnosu na živu osobu s invaliditetom koja je zaprimila svoje rješenje i ostvaruje svoje pravo. Ujedno smatra da je u konkretnom slučaju riječ o stečenom pravu počevši od dana predaje zahtjeva, pri čemu je tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja propustio sagledati „širu sliku“. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora u iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznoseći dodatnu argumentaciju. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Meritum ovoga spora tiče se ocjene zakonitosti odluke o obustavi upravnog postupka, pri čemu se ne utvrđuju činjenice vezane uz osnovanost zahtjeva tužiteljičine prednice kojim je pokrenut predmetni upravni postupak. U pogledu odluke o obustavi upravnog postupka tužiteljica osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave. Sud je, stoga, vodeći se načelom učinkovitosti (članak 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24, u nastavku teksta: ZUS), presudu donio bez provedbe rasprave (članak 98. točka 4. ZUS-a). Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22 i 71/23) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.
7. U okviru uređenja načela individualizacije, člankom 7. stavkom 2. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da su prava u sustavu socijalne skrbi osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.
8. Mirovinsko-invalidsko-zdravstveni odjel Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske donio je 31. ožujka 2011. (pod brojem 6 Su-317/2011-3) zaključak o pravnom shvaćanju koji glasi: „Ako u tijeku postupka stranka umre, postupak se može nastaviti, iako se radi o osobnom pravu kad zahtjev sadrži - po prirodi stvari - i neostvareno imovinsko potraživanje (mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć, pravo iz zdravstvenog osiguranja i sl.).“ Bez obzira na to što pravna shvaćanja viših sudova više nemaju pravni doseg koja su imala do presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C-727/21, zaključak od 31. ožujka 2011. ujedno se može smatrati ustaljenom praksom toga Suda.
9. Taj je zaključak Upravni sud u Rijeci primjenjivao i u predmetima na području socijalne skrbi. Učinio je to, primjerice, i u ovosudnom sporu poslovnog broja Us I- 144/2022 (presuda od 15. ožujka 2022.), u predmetu obustave postupka u upravnoj stvari osobne invalidnine, izričito se pozvavši na zaključak 31. ožujka 2011. godine. Međutim, tu je presudu poništio Visoki upravni sud Republike Hrvatske, presudom, poslovni broj: Usž-1967/22-2 od 28. lipnja 2023. godine. Rečeni je Sud pritom iznio stajalište da je u ovoj vrsti predmeta potrebno obustaviti postupak ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi stranka umre. Posrijedi je dosljedna praksa drugostupanjskog suda pri obustavi postupka u predmetima socijalne skrbi u novijem razdoblju.
10. Među zadaćama viših sudova jest i ujednačavanje sudske prakse. Stoga ovaj Sud pri rješavanju ovoga spora polazi od navedenog stajališta drugostupanjskog suda.
11. Što se tiče trajanja prvostupanjskog stadija upravnog postupka, kada je postupak pokrenut na zahtjev stranke, stranci je u postupku na raspolaganju zaštita putem izjavljivanja žalbe zbog šutnje uprave.
12. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je pri spornoj obustavi postupka došlo do diskriminacije po nekoj od propisanih osnova diskriminacije (članak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, "Narodne novine", broj 85/08 i 112/12, vezano uz članke 2., 9. i 20. toga Zakona). Podredno, pri utvrđivanju (ne)postojanja diskriminacije usporedivu bi skupinu ovdje činile stranke koje su preminule za vrijeme trajanja prvostupanjskog stadija upravnog postupka u ovoj vrsti upravne stvari, a ne stranke na koje upire tužiteljica.
13. Na koncu, konkretno pravo tužiteljica nije stekla već sâmim podnošenjem zahtjeva kojim je pokrenut upravni postupak. Usto, obustava postupka pokrenutog po službenoj dužnosti u slučaju smrti stranke kada je riječ o strogo osobnim pravima opće je pravilo upravnog postupka već skoro 70 godina. Sada je to pravilo sadržano u članku 39. stavku 1. Zakona o upravnom postupku, a sadržavao ga je i normativni prednik toga Zakona (članak 54. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, "Službeni list FNRJ", broj 52/56, "Službeni list SFRJ", broj 10/65, 18/65 – služb. proč. tekst, 4/77, 11/78, 32/78 – služb. proč. tekst, 9/86, 16/86, 47/86 – služb. pročišćeni tekst, "Narodne novine", broj 53/91 i 103/96).
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika, sadržana u izreci drugostupanjskog rješenja, ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 21. kolovoza 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetnici Tei Tončić, Pula, Ciscuttijeva 8
- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
