Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: Povrv-135/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga odluke sudske savjetnice Melite Vrkić Hajsok, u pravnoj stvari tužitelja Web direct d.o.o., Slavonska avenija 1C, Zagreb, OIB:42268111739, zastupanog po punomoćniku Predragu Ilić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, primjenom odredbe članka 461.a stavak 3. i stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), bez održavanja ročišta, 21. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu iz podneska tužitelja od 10. lipnja 2025. odbija se kao neosnovan.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Rankice Benc iz Varaždina poslovni broj: Ovrv-4349/2025 od 8. travnja 2025. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice kao ovršenice radi isplate iznosa od 50,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik Rankica Benc iz Varaždina donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-4349/2025 od 8. travnja 2025.

2. Tuženica, prvotno ovršenica, pravodobno je podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika (list 15-18 spisa), navodeći da je nastali dug posljedica situacije u kojoj je prevarena. Navodi da se javila agenciji koja se predstavila kao agencija za financijsko savjetovanje i posredovanje kako bi pronašli odgovarajući kredit za nju, za što su im bili potrebni podaci koje im je poslala. Nakon nekog vremena je dobila obavijest da su pronašli odgovarajuće rješenje za nju, ali da sa svojih firmi moraju uplatiti određeni iznos na njezin račun kako bi ga "proširili". Nakon uplate novaca poslali su joj IBAN račun na koji mora uplatiti iznos koji su joj poslali, a nakon toga se više nisu javljali. Ispostavilo se da su te firme zapravo kreditarije u kojima su pomoću njezinih podataka dizali pozajmice, a to je shvatila tek kada su počele dolaziti obavijesti o ovrsi. Cijeli slučaj prijavila je policiji koja je podnijela kaznenu prijavu. Predlaže da se poništi rješenje o ovrsi ili barem prolongira do kraja policijske istrage.

3. Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu donio je rješenje poslovni broj: Povrv-135/2025-2 od 12. svibnja 2025. kojim je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Rankice Benc iz Varaždina poslovni broj: Ovrv-4349/2025 od 8. travnja 2025., stavio izvan pravne snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 10. lipnja 2025. (list 25-64 spisa) očitovao na prigovor tuženice, u kojem je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu za postupanje u ovoj pravnoj stvari, navodeći da je u članku 20. točka 1. Općih uvjeta tužitelja, koji se primjenjuju na ugovorne odnose stranaka kao sastavni dio ugovora o zajmu koji su stranke zaključile na daljinu (putem interneta), u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Stoga tužitelj predlaže da se Općinski sud u Varaždinu oglasi mjesno nenadležnim te da spis dostavi nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

4.1. Tužitelj nadalje navodi da je tuženica sa tužiteljem sklopila ugovor na daljinu sredstvom daljinske komunikacije - internet, preko web stranice www.netinfo.hr koji ugovor sadrži Opće uvjete poslovanja, sadržani na navedenoj web stranici. Dakle, tuženik je zaključio ugovor na daljinu kojim je temeljem prihvaćenih općih uvjeta kupio uslugu elektroničkog informiranja građana (čl. 2., 3., 5. općih uvjeta) , te je iskoristio posebnu ponudu prema kojoj svaki kupac paketa internet informiranja (modela netinfo usluge), ukoliko želi , može sklopiti ugovor o zajmu (čl.5.2 općih uvjeta) , što je tuženik također učinio. Kupovina netinfo usluge i sklapanje ugovora o zajmu odobrava se nakon provjere platne sposobnosti klijenta koji je zatražio uslugu i zajam putem web stranice prihvatom općih uvjeta (čl. 3.3. 6.1.). U svrhu zaključenja ugovora, osim elektronske predaje zahtjeva za kupnjom paketa informiranja (čl. 3.3. Općih uvjeta) i ostvarenog prava na jednokratni zajam od strane zainteresirane osobe (čl. 5.2., 5.5. i 5.6. Općih uvjeta), te popunjavanja internet obrasca (čl. 3.3.Općih uvjeta), kao očitovanje volje za zaključenje ugovora na daljinu, tužena je dostavila tužitelju slijedeću dokumentaciju:izvode iz banke tekućeg računa, kopiju osobne iskaznice, kopiju kartice tekućeg računa na koji se isplaćuje zajam. Kao dokaz da je prihvaćeno zaključenje ugovora na daljinu od strane tužitelja, tužitelj je dostavio tuženom elektroničkom poštom o tome obavijest te račun za plaćanje naručenog modela internet informiranja sa rokom dospijeća (03785/POSL1/1 od 15.2.2025. na iznos od 50,00), zatim račun za obradu zajma i za povrata zajma (03788/POSL1/1 od 15.2.2025. na iznos od 203,98 EUR), te druge obavijesti putem e-mail tuženika, a sve sukladno Općim uvjetima. Tužena po dospijeću nije platila uslugu internet informiranja - pregledavanje i skidanje (download) sadržaja netinfo usluge putem isporučenih tokena (pojmovi općih uvjeta opisani su u čl. 2. Općih uvjeta), u iznosu od 50,00 EUR (račun 03785/POSL1/1 od 15.2.2025.) , stoga tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 50,00 EUR s osnova navedene usluge omogućavanja pregledavanja i skidanja sadržaja netinfo usluge iz ponude tužitelja sukladno kupljenom modelu netinfo usluge.(čl. 5.6. Općih uvjeta). Dakle, potraživanje tužitelja temelji se na zaključenom ugovoru na daljinu (opći uvjeti), temeljem kojeg je tuženom elektronski isporučen kupljeni model (paket) internet informiranja putem tokena koji klijentu omogućuju pregledavanje i skidanje kupljenog net.info sadržaja, te mu je uplaćen iznos zajma od 200,00 EUR na njegov tekući račun. Ugovor o zajmu i ugovor o kupnji usluge internet informiranja neformalni su pravni poslovi za koje nije potrebna pisana forma, pa se smatra da su zaključeni suglasnošću volje stranaka o bitnim sastojcima ugovora (čl.247. ZOO-a). Iz priložene dokumentacije jasno proizlazi da su stranke postigle suglasnost volja za sklapanje ugovora o zajmu i ugovora o kupnji internet informiranja kojih su sastavni dio prihvaćeni opći uvjeti objavljeni na web stranici www.netinfo.hr. Volja stranaka je izjavljena ponašanjem ugovornih strana iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju (dokumentacija izmjenjena između stranaka npr. osobna iskaznica, promet po tekućem računu, elektronska pošta (čl.249.st.1 ZOO-a), te je izjavljena pomoću Interneta kao oblika komunikacijskog sredstva.(čl. 249.st.2 ZOO-a).

4.2. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom se u cjelosti održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Rankice Benc iz Varaždina, broj Ovrv-4349/2025 od 8. travnja 2025., uz naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Podnesak tužitelja, dostavljen je tuženici 24. lipnja 2025., međutim tuženica se na isti nije očitovala.

6. Tužitelj je prije svega prigovorio mjesnoj nadležnosti ovoga suda.

6.1. Sukladno članku 462. ZPP-a sud o prigovoru mjesne nenadležnosti nije donosio posebno rješenje već je o istome odlučio ovom odlukom kojom se postupak završava.

6.2. Prigovor nije osnovan.

6.3. Člankom 70. stavkom 1. ZPP-a propisano je da se stranke, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istog članka zakona propisano da sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

6.4. Uvidom u članak 20. 1. Općih uvjeta tužitelja utvrđeno je da je istima za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu.

6.5. Međutim, prema stajalištu ovog suda navedena ugovorna odredba je nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

6.6. Naime, ugovor sklopljen između tužitelja i tužene nedvojbeno je potrošački ugovor budući da ga je tužena sklopila kao fizička osoba, a u spisu ne prileže dokazi iz kojih bi proizlazilo da ga je tužena sklopila u sklopu svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

6.7. Odredbom članka 53. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23. - dalje u tekstu ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka zakona propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je samim zakonom i to na način da je sukladno članku 59. stavku 1. ZZP-a određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

6.8. Spornom odredbom Općih uvjeta tužitelja propisana je mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta tužitelja kao pružatelja usluge, te se o istoj nije pregovaralo, već je od strane tužitelja unaprijed formulirana u njegovim Općim uvjetima. Pritom ona uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, jer bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužena bila u obvezi putovati u Zagreb, a što bi s obzirom na njezino prebivalište u [adresa], osim neravnoteže u smislu utrošenog vremena, između stranaka uzrokovalo i značajnu financijsku neravnotežu, imajući na umu trošak putovanja tužene iz mjesta stanovanja u [adresa] i natrag i vrijednost usluge iz ugovora sklopljenog između tužitelja i tužene. Istovremeno tužitelj takvim troškovima ne bi bio izložen.

6.9. Stoga, kako je utvrđeno da je predmetna ugovorna klauzula nepoštena, ona je prema članka 59. stavak 1. ZZP-a i ništetna.

6.10. Kako je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ništetna za postupanje u ovom predmetu je općemjesno nadležan sud Općinski sud u Varaždinu prema mjestu prebivališta tužene.

6.11. Slijedom navedenog prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci rješenja.

7. Između tužitelja i tužene je sporno ima li tužitelj pravo od tužene potraživati naknadu za uslugu Internet informiranja s obzirom da je interes tužene bio ishoditi brzi zajam.

8. Niti tužitelj niti tužena u ovom predmetu nisu podnijeli obrazloženi prijedlog da se održi ročište, a sud ne smatra da je održavanje ročišta potrebno radi provođenja dokaznog postupka. Slijedom navedenog ova presuda donesena je temeljem provedenog pisanog postupka.

9. Tijekom dokaznog postupka u svrhu utvrđivanja spornih činjenica pročitani su izvod iz otvorenih stavaka tužitelja (list 7 spisa), izjava o korištenju VACO portala – VACO usluge (list 8 spisa), prigovor tužene (list 15-18 spisa), Opći uvjeti korištenja netinfo.hr usluge Internet informiranja i sklapanja ugovora o zajmu (list 29-40 spisa), račun R-1 br. 03785/POSL1/1 od 15. veljače 2025. (list 41 spisa), obavijest o isplati zajma (list 42-43 spisa), račun br. 03785/POSL1/1 (list 44-45 spisa), obavijest o obradi zajma (list 46 spisa), obavijest o obradu usluge (list 47 spisa), obavijest o datumu dospijeća (list 48-49 spisa), obavijest o aktivaciji usluge (list 50-51 spisa), izvod prometa po računu (list 52-61 spisa), preslika kartice tekućeg računa tužene (list 62 spisa), preslika osobne iskaznice tužene (list 63-64 spisa) te je izvršen uvid u internet stranicu www.netinfo.hr.

10. Na temelju analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za uslugu Internet informiranja temeljem ugovora sklopljenog između tužitelja i tužene elektroničkim putem.

12. Člankom 293. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje u tekstu ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

13. Tužitelj navodi da je ugovor između tužitelja i tužene sklopljen na način da je tužena putem web stranice tužitelja prihvatila Opće uvjete tužitelja koji čine sadržaj ugovora sklopljenog između tužitelja i tužene.

14. Uvidom u web stranicu www.netinfo.hr utvrđeno je da navedena stranica nudi pozajmice uz uvjet kupnje tokena te da se prilikom pritiska na zahtjev za zajam u koraku registracije pristaje na Opće uvjete tužitelja.

14.1. Tužitelj je u sudski spis dostavio i pregled prometa po tekućem računu tužene, presliku njezine osobne iskaznice i kartice tekućeg računa, a dostavio je i e-mailove upućene na adresu elektroničke pošte sa njezinim imenom i prezimenom.

14.2. Budući da je tužena tužitelju dostavila osobnu dokumentaciju u svrhu realizacije zajma, a nužni korak koji prethodi podnošenju zahtjeva za zajam na Internet stranici tužitelja je registracija i prihvaćanje Općih uvjeta tužitelja, to je utvrđeno da je tužena prihvatila Opće uvjete tužitelja.

14.3. Pri tom se napominje da niti sama tužena nije osporila da je s tužiteljem bila u ugovornom odnosu već je samo osporila pravo tužitelja da od nje naplati "uslugu web trgovine" navodeći da je ista prevarena od strane tužitelja.

15. Čitanjem Općih uvjeta tužitelja utvrđeno je da:

– je "Netinfo.hr usluga internet informiranja" usluga elektroničkog informiranja građana, ažurirane i sažete servisne informacije iz ponude trgovačkih lanaca, autokuća, osiguranja, leasinga i banaka u RH za građane, te ostale općenite informacije na područjima financija, a koje klijent može pronaći i skinuti na stranici "INFORMACIJE" (https://www.netinfo.hr/infos), koja se uz naknadu pruža na individualni zahtjev Klijenta putem tokena (članak 2.1);

– je "Iznos zajma" novčani iznos na koji se može ostvariti pravo kupnjom jedne od netinfo.hr usluga, a ovisi o modelu kupljene netinfo.hr usluge (članak 2.1); – Klijent koji je zainteresiran za kupnju netinfo.hr usluge može neposredno na internet stranici www.netinfo.hr predati zahtjev za kupnjom netinfo.hr usluge, klikom na "PREDAJ ZAHTJEV" nakon što je odabrao netinfo.hr uslugu, te da li želi ostvariti pravo na zajam ili ne želi ostvariti pravo na zajam (članak 3.3.);

– da se cjenik i sadržaj paketa netinfo.hr usluge koji se dijeli u 5 kategorija (netinfo.hr MINI – paket 30 tokena po cijeni od 50,00 eura, netinfo.hr REGULAR

– paket 60 tokena po cijeni od 100,00 eura, netinfo.hr MEDIUM– paket 90 tokena po cijeni od 150,00 eura, netinfo.hr LARGE – paket 120 tokena, po cijeni od 200,00 eura i netinfo.hr MAXI paket od 150 tokena po cijeni od 250,00 eura), a iznos zajma ovisi o paketu kupljene netinfo.hr usluge pa tako kupnjom paketa mini klijent ima pravo na 200,00 eura zajma, paketa regular ima pravo na 400,00 eura, paketa medium ima pravo na 600,00 eura zajma, paketa large pravo na 800,00 eura zajma, a paketa maxi ima pravo na 1.000,00 eura zajma.

16. Čitanjem obavijesti o obradi zajma utvrđeno je da je tužena predala zahtjev za zajam u iznosu od 200,00 eura na period od 30 dana.

17. Temeljem odredaba Općih uvjeta tužitelja proizlazi da tužena nije mogla ostvariti pravo na zajam bez kupnje netinfo MINI paketa 30 tokena po cijeni od 50,00 eura.

18. Uvidom u internet stranicu www.netinfo.hr uočljivo je da ista prvenstveno usmjerena na reklamiranje pozajmica koje tužitelj daje potrošačima. Isto tako kada se u tražilicu Google pretražuje pojam netinfo rezultati se odnose isključivo na pozajmice i brze kredite koje tužitelj reklamira preko raznih medija i kanala, dok nisu dostupne nikakve informacije vezano uz eventualno pružanje usluga informiranja. Slijedom navedenog vidljivo je da potrošači na Internet stranice tužitelja pristupaju prvenstveno sa ciljem ostvarenja pozajmice.

19. Uvidom u poveznicu https://www.netinfo.hr/infos nadalje je utvrđeno da informacije koje tužitelj nudi na svojoj stranici predstavljaju najopćenitije moguće informacije koje su inače široko dostupne na internetu bez naknade.

20. S obzirom da tužitelj promovira isključivo svoju uslugu brzih zajmova, a informacije koje nudi u sklopu usluge internet informiranja su takve naravi da se lako mogu pronaći na internetu bez naknade, nameće se logičan zaključak da tužiteljeva usluga informiranja nije samostalni proizvod, već da se radi o prikrivenom načinu da tužitelj korisnicima zajma, koji uslugu internet informiranja moraju ugovoriti, naplati naknade, odnosno kamate, koje inače ne bi smio.

20.1. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da tužitelj veće iznose zajma odobrava isključivo u slučaju kupnje skupljih paketa netinfo usluga informiranja.

21. Evidentno je da je tužitelj svoj način poslovanja osmislio u pokušaju da izbjegne da se na njega primjenjuje Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 – dalje u tekstu: ZPK).

21.1. Naime, ZPK se temeljem članka 3. stavak 1. točka d ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji se odobravaju bez kamata, na razdoblje do tri mjeseca i za koje naknada iznosi najviše 3,98 eura. Upravo iz navedenog razloga tužitelj ugovara naknadu upravo u iznosu od 3,98 eura i ne ugovara kamatu nego svoj zaradu povećava kroz naknadu za uslugu internet informiranja koju korisnici zajma moraju ugovoriti, a koja je tim veća što se veći iznos zajma traži.

21.2. Međutim stvarni iznos naknade koju je tužitelj naplatio tuženici za odobreni zajam zapravo iznosi 53,98 eura te je stoga, prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba Općih uvjeta tužitelja potrebno uzeti u obzir i odredbe ZPK prema kojima:

– efektivna kamatna stopa (dalje u tekstu: EKS) iskazuje ukupne troškove kredita za potrošača, izražene kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, uključujući troškove iz članka 20. stavka 2. tog Zakona (čl. čl. 2. st. 1. t. 9. ZPK);

– se svrhu izračuna EKS-a moraju odrediti ukupni troškovi kredita za potrošača (čl. 20. st.2. ZPK);

– da je maksimalna EKS za potrošačke kredite jednaka stopi zakonskih zateznih kamata uvećanoj za dva postotna boda (čl. 20.a ZPK).

21.3. Tuženoj je, zbog obveze da u svrhu ostvarenja prava na zajam kupi paket 30 tokena po cijeni od 50,00 eura, ukupni trošak korištenja zajma u iznosu od 200,00 eura na rok od mjesec dana iznosio 53,98 eura, što predstavlja 26,99 % tog zajma. Jasno je da bi tako visok trošak kredita bio zabranjen temeljem čl. 20.a ZPK.

22. Budući da je utvrđeno da odredbe Općih uvjeta tužitelja o obvezi kupnje „Netinfo.hr usluga internet informiranja" kao pretpostavci za ostvarenje prava na zajam tuženu izlažu obvezi plaćanja naknade tuženiku u iznosu od 26,99% odobrenog zajma, koju naknadu tužitelj ne bi imao pravo naplatiti tuženici da nije prikrio činjenicu da trošak „usluge internet informiranja“ zapravo predstavlja dio stvarnog troška zajma, jer je naplaćivanje takve naknade zabranjeno člankom 20.a ZPK, jasno je da ta odredba Općih uvjeta suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene, kao potrošača. Neravnoteža se očituje u obvezi tužene da tužitelju plati naknadu za odobreni zajam u bitno višem iznosu od onog koji plaćaju drugi potrošači zaštićeni odredbama članka 20.a ZPK o najvišoj stopi EKS-a.

22.1. Slijedom navedenog je odredba Općih uvjeta tužitelja o obvezi kupnje „Netinfo.hr usluga internet informiranja" kao pretpostavci za ostvarenje prava na zajam ništetna temeljem odrede članka 53. stavak 1. u vezi sa članka 59. stavak 1. ZZP.

22.2. Pritom valja napomenuti da navedene odredbe nisu niti jasne niti lako razumljive, već im je svrha upravo prikriti činjenicu da „usluga informiranja“ predstavlja dio stvarnog troška zajma, pa je stoga dopušteno ocjenjivati poštenost tih odredbi u smislu članka 56. ZZP.

23. Budući da su odredbe o obvezi kupnje paketa od 30 tokena po cijeni od 50,00 eura iz Općih uvjeta tužitelja ništetne tužena nije u obvezi tužitelju isplatiti utuženi iznos od 50,00 eura koji se odnosi upravo na naknadu za navedene tokene.

23.1. Slijedom navedenog platni nalog iz rješenja o ovrsi je ukinut u cijelosti te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

24. Tužena nije potraživala troškove postupka pa o istima nije niti odlučivano.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Ivanec, 21. kolovoza 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354. st.2. t.3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Tužitelj, po punomoćniku Predragu Ilić, odvjetniku iz Zagreba

2. Tuženica, UM, [adresa]