REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-746/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, radi obvezno – ništetnost, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Irenu Blauhorn, odvjetnicu i punomoćnice tuženika CH, odvjetničke vježbenice, 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, broj 51400607-5102267812 od dana 03.03.2005.g., u dijelu koji glasi: za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 01.000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno

=200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.“

Tužena ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 dužna je tužiteljici ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 604,64 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.03.2005.g. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, naknaditi tužiteljici ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 553,08 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 03.03.2005. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu, broj 51400607-5102267812, kojim ugovorom je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 94.505,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj te sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odlukama o kamatnim stopama tužene. Nadalje navodi da je u čl. 10. st. 1. predmetnog ugovora, ugovoreno da je „za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 01.000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.“ Temeljem navedene odredbe, tužena je od tužiteljice, dana 22.03.2005., naplatila iznos od 4.555,71 kn na ime “naknade po kreditu“. Tužiteljica navodi da je ta ugovorna odredba bila unaprijed pripremljena od strane tuženika te da o toj ugovornoj odredbi ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale niti je tužiteljica imala utjecaj na sadržaj te odredbe, tako da je spornom ugovornom odredbom prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice kao potrošača. Tužiteljica smatra da sporna ugovorna odredba nije jasna niti određena jer iz iste nije vidljivo niti razumljivo koje stvarne troškove obuhvaća naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita. Stoga, tužiteljica smatra da je sporna ugovorna odredba čl. 10. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita tj. tzv. ulaznu naknadu, nepoštena i ništetna ugovorna odredba u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom iznesenoga, predlaže sudu donijeti odluku kojom utvrđuje predmetnu odredbu o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita ništetnom, a postavlja i kondikcijski zahtjev na isplatu iznosa plaćenog na temelju takve ništetne odredbe u iznosu od 604,64 Eura sa zateznom kamatom od stjecanja do isplate, sve uz naknadu troškova postupka uz zateznu kamatu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost, ali ne i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da je tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača. Smatra da je predmetna ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva pa nije dopušteno ocjenjivati je li ista nepoštena odnosno ništetna. Ističe kako je tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu o njezinoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita, a ta informacija je bila dostupna i na letcima tuženika koji su uručeni tužitelju prije nego što je došlo do sklapanja ugovora. Tužiteljici je bio dostupan i prezentiran izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe, a u kojem se jasno navodi da je korisnik kredita dužan na pisani poziv banke uplatiti jednokratnu naknadu koja se obračunava prilikom obrade kredita u propisanom postotku iznosa glavnice kredita ili u apsolutnom iznosu, sukladno Odluci o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva, a naplaćuje se prije ili prilikom puštanja kredita u tečaj. Iznos te naknade od 1,00% od iznosa kredita je naknada za troškove koji su prouzrokovani tuženiku uslijed obrade kredita, kao što su operativni troškovi, materijalni troškovi, povezani regulatorni troškovi i drugo, jer svaki proces obrade pojedinog kredita uključuje nekoliko organizacijskih jedinica, odnosno proces obrade pojedinog kredita sastoji se od različitih faza provedbe kredita, kao što su savjetovanje i pisana ponuda klijentu, zahtjev za odobrenje kredita, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata, slaganje kreditnog spisa i slično.

2.1. Tuženik ističe i prigovor zastare, jer je naknada naplaćena dana 3. ožujka 2005., a na zahtjev tužitelja za isplatu naplaćene naknade se primjenjuje petogodišnji rok koji teče od dana plaćanja, a vezano uz zatraženi tijek zateznih kamata ističe da je takav zahtjev neosnovan u potpunosti jer bi iste mogle početi teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ili pak tek od podnošenja tužbe jer se ne radi o nepoštenom stjecanju. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (str. 5-8 spisa), pregled prometa po partiji kredita (str. 9-24 spisa), Izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe (str. 43-45 spisa), opće odredbe (str. 46-47 spisa), odluke Suda EU (str. 48-56 spisa, str. 108-128 spisa), sudsku prasku (str. 57-77, 79-80, 86-90 spisa), obračun naknade za bankarske usluge (str. 78 spisa), proces obrade kredita (str. 81-82, 84-85 spisa), izvod iz zapisnika (str. 83 spisa), informacije o stambenim kreditima tuženika (str. 91-100 spisa).

te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita od 01.000 % te posljedično zahtjev za isplatu.

6. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora zaključen 3. ožujka 2005. Ugovor o kreditu u iznosu od 94.505,00 CHF pri čemu se radi o namjenskom kreditu – stambeni kredit za kupnju nekretnine - uz rok otplate kredita 360 mjeseci od puštanja kredita u tečaj.

6.1. Prema odredbi čl. 10. Ugovora tužitelj se za obradu zahtjeva i odobravanje kredita obvezao prije korištenja kredita platiti 01.000 % naknade na iznos kredita odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora.

7. Između stranaka je sporno je li spomenuta ugovorna odredba kredita nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te posljedično tome tužiteljevo pravo na isplatu plaćenog iznosa sporne naknade. Sporan je tijek zateznih kamata, kao i prigovor zastare.

8. Iz Ugovora o kreditu razvidno da je predmetni kredit tužiteljica podigla kao fizička osoba pri čemu je namjena – stambeni kredit za kupnju nekretnine. Osim toga, tužiteljica je u iskazu, kojeg sud kao logičan i uvjerljiv u cijelosti prihvaća, navela da kredit podigla radi kupnje stana i iskoristila ga u tu svrhu te u navedenom stanu i stanuje, a iz čega proizlazi svojstvo potrošača tužiteljice.

9. Tužiteljica je u svom iskazu također navela da nije znala da mora platiti naknadu za obradu kredita, odnosno nisu je na to posebno upozorili. Postalo joj je jasno da je ovakvu naknadu platila prije nekih 5-6 godina kad je pregledavala kredit zajedno s odvjetnicima. Ona je ugovor pročitala prije nego što ga je potpisala i vidjela je stavku u ugovoru o toj naknadi, ali joj nitko na to posebno nije svratio pažnju. Ovu naknadu nije plaćala posebno već je ona vjerojatno bila uračunata u kredit. Ona je zaposlena kao poslovna tajnica u osiguravajućem društvu.

10. Dakle, proizlazilo bi da se o predmetnoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu nesporno unaprijed formulirao tuženik, trgovac, zbog čega tužiteljica, potrošač niti nije imala utjecaja na njezin sadržaj, pa je u pitanju odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. S obzirom da je upravo na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o uvjetima - spornim naknadama i visini istih iz čl. 10 Ugovora, a iz prihvaćenog iskaza tužiteljice i stipulacije sporne odredbe, koja je standardna, proizlazi da se o sadržaju iste nije pojedinačno pregovaralo, to sud nalazi da tuženik nije uspio dokazati suprotno.

12. Dakle, u postupku je utvrđeno da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa kako iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da se o spornoj odredbi čl. 10. ugovora po pitanju naknade za obradu kreditnog zahtjeva nije pregovaralo, a posebice se nije pregovaralo niti je bilo moguće pregovarati o sadržaju općih akata tuženika s tim u svezi. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da u istom ugovoru nije navedeno od čega se sastoje navedene naknade i zašto je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita upravo u navedenom postotku od sredstava koja su tužiteljici odobrena, a isto nije navedeno niti u daljnjoj dokumentaciji koju je tuženik priložio u spis i za koju tvrdi da je tužiteljici bila dostupna prije potpisivanja ugovora.

13. Prema odredbi članka 81. stavak 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je sukladno odredbi članku 87. stavak 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Dakle, iz prethodno citiranog propisa proizlazi kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ona nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, a tuženik suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

16. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika.

17. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, u visini od 01,000% iznosa kredita, prema mišljenju ovog suda, prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17.1. Sud EU je u predmetu C-224/19 tumačio članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, tj. bonae fidei, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

17.2. Također, za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije potrebno ispunjenje uvjeta da je ta odredba i/ili nejasna i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva. Člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Tako Sud EU izražava shvaćanje u presudi od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 (u predmetima naplate naknada za obradu kredita - naknade za otvaranje) da članak 2., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora“ trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samo bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Stoga proizlazi da ugovorna odredba o naknadi za odobrenje kredita ne ulazi pod pojam „ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene“ te se na istu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti.

18. Stoga je bila dužnost tuženika taksativno navesti što sve čini trošak obrade kredita, a ne samo naplatiti ga u postotnom iznosu, jer iz toga proizlazi da su naplaćivani veći troškovi od korisnika kredita koji su tražili veći iznos kredita za što nema ekonomskog opravdanja. Naime, tuženik nije obrazložio iz kojeg razloga su kod većeg iznosa kredita veći troškovi ugovora pa da bi postojalo racionalno opravdanje za veće plaćeni iznos ulazne naknade.

19. S obzirom da se, dakle, o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika pa tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu citirane odredbe ZZP.

20. Visina plaćene naknade u iznosu 604,64 EUR nije bila sporna, a iz pregleda prometa po računu proizlazi da je naknada plaćena 22. ožujka 2005.

21. Tužiteljici su dosuđene i zatražene zatezne kamate na taj iznos, koje, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO teku od dana stjecanja, ako je stjecatelj bio nepošten. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna svim propisima navedenima u ovoj presudi, pa je dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja.

22. Neosnovan je i prigovor zastare, kojega tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Naime, tužiteljica u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe kojom je ugovoreno da će u slučaju prijevremene otplate biti dužan isplatiti tuženiku naknadu u skladu s odlukom tuženika, dok je pravnim shvaćanjem posl br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

20. Visina stope zateznih kamata za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena je sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do isplate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 156/21, 114/22 i 155/23), koji je bio u primjeni za svako razdoblje tijeka zatezne kamate.

21. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđena je ništetnom odredba čl. 10 Ugovora o kreditu broj: 51400607-5102267812 od 03.03.2005., sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužiteljice kao korisnika kredita u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi naknade u iznosu od 01,000% iznosa kredita i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 604,64 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

22. Odluka o naknadi troškova postupka tužiteljici temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe u visini od 50 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), troškovi sastava podneska od 9. travnja 2025. u visini od 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), troškovi zastupanja na ročištima održanim 9.4.2025. i 2.7.2025. u visini od 50 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife). Sveukupno, dakle, tužiteljici pripada 200 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur i 25% PDV-a iznosi 500,00 Eur. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 Eur i na presudu u iznosu od 26,54 Eur pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 553,08 Eur.

23. Na dosuđene parnične troškove tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2025.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.