Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-473/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice zakonskog zastupnika tužene, dana 21. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva, odnosno valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na točno određenom realnom dijelu te nekretnine koji dio je u skici sudskog očevida sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatković, dipl. ing. geod., u Zadru 28. veljače 2025. označen žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-A površine 1514 m2, za cijelo, a koja skica sudskog očevida je sastavni dio ove presude, uz upis prava vlasništva na tom dijelu nekretnine na ime tužiteljice EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, te istodobno brisanje tog prava s imena Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za cijelo.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.219,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je posjednica i isključiva vlasnica, odnosno kako je stekla valjani osnov za uknjižbu prava vlasništva dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neplodno, površine 73785 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to točno određenog realnog dijela te nekretnine, koji dio je u Skici lica mjesta sačinjenoj u [adresa] 9. listopada 2014. od strane RB, dipl. ing. geod., šrafiran žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-A površine 1514 m2. U naravi da se radi o obiteljskoj kući u mjestu [adresa], na adresi [adresa], s pripadajućim dvorištem i jasno omeđenoj zidom s svih strana, u kojoj obiteljskoj kući živi tužiteljica s svojom djecom KB, SB i AB. Tužiteljica pravo vlasništva, točnije suvlasnički udio od 1/4 dijela na gore opisanom realnom djelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je stekla nasljeđivanjem iza smrti svoga supruga pok. UB, pok. E, a preostali suvlasnički udio od 3/4 dijela darovanjem od svoje djece KB, SB i AB, koji su također vlasništvo stekli nasljeđivanjem iza smrti svoga oca UB, pok. E, što potvrđuje pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Jelene Skoblar iz [adresa], kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zadru broj O-135472022, UPP/OS-137/2022 od 17. kolovoza 2022. Nadalje, da je UB pok. E pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca E (Slavka) Medića pok. Jakova i susljedne smrti svoje majke pok. AB ud. E (preminula iste godine, 1976.), što proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-32/79 te diobom sa svojom braćom Ivom, ŠB i ŽB, svi pok. E. Naime, E (Slavko) Medić, pok. R je oporučno ostavio kuću s pripadajućim dvorištem svojoj supruzi AB ud. E, a iza njezine susljedne smrti, svi ostali nasljednici da su se dogovorili da ista pripadne UB, suprugu podnositeljice zahtjeva, što je i konstatirano u izreci Rješenja o nasljeđivanju. FB, kao kćer pok. E (Slavka ) Medića, pok. R, da se odrekla se u korist svoje braće nasljedstva koji bi joj pripao po zakonu iza smrti njezinih roditelja. Pok. EBR iz [adresa], vlasništvo na predmetnom zemljištu stekao je temeljem Rješenja Narodnog odbora Općine Zadar – Vanjski broj: 451/23 od 14. lipnja 1953., iz kojeg je razvidno da mu je pod toč. 4/ dodijeljeno zemljište Opće Narodne imovine, namijenjeno za izgradnju stambenih zgrada u [adresa], što je isti odmah i sagradio nakon dodijele zemljišta. U katastarskom operatu pravni prednici podnositelji zahtjeva upisani su samo za površinu od 175 m2, budući ova površina predstavlja samo površinu ispod zgrade, a isto je upisano 1987., kad je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastala cijepanjem od matične kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kao što je već rečeno, radi se o obiteljskoj kući napravljenoj prije 60-ak godina, dok je ista omeđena zidovima i prije nego što je sama kuća bila izgrađena. Prije podnošenja ove tužbe, a sukladno čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, tužiteljica da se obratila tuženoj s zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim, do danas nije dobila odgovor na isti. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže usvojiti predmetnu tužbu kao osnovanu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te osporava navode tužiteljice kao neosnovane u cijelosti. Nadalje, ističe kako iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica dokazala neprekinuti pravni slijed u odnosu na predmetnu nekretninu, odnosno realni dio predmetne nekretnine u površini od 1514 m2. Tako, ako tužiteljica tvrdi da je realni dio predmetne nekretnine stekla dosjelošću, tužena smatra da bi tijekom postupka trebalo utvrditi da li su prednici tužiteljice bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno dokazati da je pravo vlasništva prednik tužiteljice dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a. Također, tijekom postupka da je potrebno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prema pravnim pravilima OGZ-a, te koje je kvalitete bio predmetni posjed i na koji način su prednici tužiteljice koristili predmetnu nekretninu da bi isti bio potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva. Slijedom iznesenog drži da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku ovaj Sud izveo je dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u prijepis posjedovnog lista broj 767 k. o. [katastarska općina] (l.s. 5-6), preslik katastarskog plana (l.s. 7), izvadak iz zemljišne knjige ovog Suda, zemljišnoknjižnog odjela [adresa] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 8), Rješenje Narodnog odbora Općine Zadar – Vanjski, broj:

451/53 od 14.6.1953. (l.s. 11), arhivski izvadak iz zemljišne knjige ovog Suda, zemljišnoknjižnog odjela [adresa] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 12-16), zahtjev za mirno rješenje spora od 13.11.2023. (l.s. 17-19), skicu lica mjesta od 9.10.2014. (l.s. 23), izvod iz katastarskog operata Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar, broj: 01-3/574-1981 od 20.3.1981. (l.s. 24-25), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru po Javnom bilježniku Jeleni Skoblar iz [adresa], poslovni broj O-1354/2022, UPP/OS-137/2022 od 17.8.2022. (l.s. 26-27), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-32/79 od 14.7.1981. (l.s. 28-31), povijest posjedovanja DGU, PUK Zadar Klasa: 930-04/23- 05/424, Ur.br.: 541-19-2/19-22-2 od 9.11.2023. s prilozima (l.s. 32-42), arhivski izvadak iz zemljišne knjige ovog Suda, zemljišnoknjižnog odjela [adresa] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 43-68), proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, pa potom izvršio uvid u skicu sudskog očevida istog s prilozima od 28.2.2025. (l.s. 106-108), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka LB, ŠB i VB.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužiteljice da se utvrdi da je ista stekla pravo vlasništva, odnosno valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je u skici sudskog očevida sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatković, dipl. ing. geod., u [adresa] 28. veljače 2025. označen žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-A površine 1514 m2, pa da se izvrši upis prava vlasništva na tom dijelu nekretnine na njezino ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene. Kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine tužiteljica navodi nasljeđivanje, darovanje i dosjelost.

6. Radi identifikacije predmeta spora održan je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, koji je sačinio skicu lica mjesta s fotografijama, na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Tako, stalni sudski vještak utvrđuje kako je predmetna nekretnina dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1514 m2, sa svih strana ograđen betonskim zidovima, kao i da ne predmetu spora egzistira stambeni i pomoćni objekt.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ovog Suda, zemljišnoknjižnog odjela [adresa] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razvidno je kako je kao vlasnica kat. čest. [katastarska čestica], neplodno, površine 73.785 m2, upisana upravo tužena za cijelo.

7.1. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 767 k. o. [katastarska općina] proizlazi da su na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. "Gumna", kuća površine 175 m2, kao posjednici evidentirani UB za 1/4 dijela, ŠB za 1/4 dijela, DB za 1/4 dijela, te OB za 1/4 dijela. Njihov pravni prednik, ČB pok. R evidentiran je prije istih, kako proizlazi iz izvoda iz katastarskog operata Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar, broj: 01-3/574-1981 od 20. ožujka 1981.

7.2. Nadalje, uvidom u Rješenje Narodnog odbora Općine Zadar – Vanjski, broj:

451/53 od 14. lipnja 1953. utvrđeno je kako se istim vrši otuđenje zemljišta opće Narodne imovine u korist privatnih osoba i to između ostalih i dio čestice zemlje broj [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi neplodno površine 810 m2, (matična čestica predmetnoj, a kako ovaj Sud utvrđuje uvidom u arhivski izvadak iz zemljišne knjige ovog Suda, zemljišnoknjižnog odjela [adresa] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), u korist RBR, koje zemljište je namijenjeno za gradnju stambenih zgrada u [adresa].

7.3. Uvidom u pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru po Javnom bilježniku Jeleni Skoblar iz [adresa] pod poslovnim brojem O-1354/2022, UPP/OS-137/2022 od 17. kolovoza 2022. utvrđeno je kako je isto doneseno iza smrti pok. UB pok. K iz [adresa], rođenog 1941., a preminulog 2022., kako između ostalih, dio njegove utvrđene ostavinske mase kao izvanknjižno vlasništvo čini i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojoj su nasljednicima proglašeni njegova supruga EB, njegov sin KB, sin SB, te kćer AB, svaki za 1/4 dijela.

7.4. Iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-32/79 od 14. srpnja 1981. proizlazi kako je isto doneseno iza susljedne smrti pok. ČB i pok. AB, kako je predmetna nekretnina utvrđena kao dio ostavinske mase iza istih, kasnije opisana kao „zgrada i dvorište“, na kojoj je nasljednikom za cijelo, temeljem zakona i sporazuma nasljednika utvrđen upravo prednik tužiteljice, sin ostavitelja, UB, za cijelo.

8. Osim uvida u dokumentaciju priloženu spisu, u ovoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka LB, ŠB i VB, pa tako iz iskaza svjedoka MB, rođenog 1945., nesrodnog, proizlazi kako je isti susjed odmah preko puta ceste, te EB poznaje od kada se udala u obitelj ŠB, što je bilo kada je on zidao gornji kat svoje kuće, dakle 1978. Tako da može reći da je ovo prvotno bilo od ČB, kojeg su oni zvali KB, te koji je ovu zemlju dobio od tadašnje Općine, negdje oko 1950., misli u prvoj polovini 1950. Nakon toga da je on je počeo, zajedno sa svojom ženom ĆB, graditi ovu kuću, te su se u istu uselili kad je on bio mali, misli u drugoj polovini 1960. ČB i ĆB da su imali petero djece, no iza njihove smrti ovu kuću s dvorištem da je naslijedio njihov sin UB, koji je tu nastavio živjeti sa tužiteljicom EB i njihovom djecom. Zna da je EB naslijedila UB, te da je ona vlasnica ove nekretnine. Nikada nije čuo za nikakve sporove oko ove parcele, te da bi im itko smetao, nije bilo nikakvih problema sa međašima, a ranije da je tu bila žica, a UB je napravio ovaj postojeći zid. Kada ga se pita, iskazuje da su ostala djeca iza pok. ČB i ĆB dobila druge nekretnine, te da nije bilo sporova oko toga da je ovo Viktorovo. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice, svjedok je iskazao: da je ovaj teren bio ograđen žicom i u trenutku kada je E dobio isti od Općine, dakle bila je ograđena od 1950.; da danas u ovoj kući živi EB i njezino troje djece.

8.1. Svjedok ŠB, rođen 1943., brat pok. supruga tužiteljice, iskazao je kako je ovu zemlju dobio njegov otac od Općine Zadar, misli 1952. ili 1953., i to kao borac u II. Svjetskom ratu, te je otac zajedno s majkom izgradio ovu kuću, koju je počeo graditi 1957., a uselili su u nju 1967. On da je tu živio zajedno sa roditeljima godinu ili dvije, te da je potom otišao izvan RH. Nadalje, da može reći da su njegovi roditelji preminuli iste godine, par mjeseci razlike, to 1976., te je otac još za života ostavio ovu kuću i zemljište njegovom bratu UB, kojeg su oni zvali S. Među njima, drugom djecom, nikada da to nije bilo sporno, te su svi poštivali tu odluku oca. UB da je umro prije neke 3 godine, te da ga je naslijedila supruga EB, koja u ovoj kući živi zajedno sa svoja dva sina i kćeri. Nikakvih drugih sporova oko ovoga da nije bilo. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice, svjedok je iskazao: da je njegov pok. otac stavio žicu kad je dobio teren, a da je UB poslije izgradio ovaj betonski zid, nije bio u RH pa ne može točno znati, možda ga je i otac izgradio; da je bilo petero djece od E, četiri brata i jedna sestra, i to: on, UB, A, U i sestra FB.

8.3. Iz iskaza svjedoka VB, rođenog 1942., nesrodnog, proizlazi kako je isti oženio Viktorovu sestru FB, tako da je zet pok. E i ĆB, a što je bilo 1967., no i prije je dolazio kod njih. Tada da su oni već imali ovaj teren, te su na istom izgradili kuću. U kući su živjeli njih dvoje sa svom djecom, a FB je otišla kad se udala, pa je ŠB otišao u [adresa], U se oženio i otišao živjeti u [adresa], a A je također otišao u [adresa], te je na kraju UB jedini ostao živjeti s roditeljima. Tako da može reći da ima saznanja da su se sva braća i sestre složila da otac ovo ostavi UB jer je on s njima ostao živjeti, te da među njima nije bilo nikakvih sporova. Kada je on došao u kuću, ova zemlja da je bila ograđena žičanom ogradom i kolcima, i to u istom ovom pravcu kako je sada betonski zid. Nije čuo za nikakve sporove oko ove nekretnine, niti da im je itko osporavao vlasništvo ovoga.

9. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

9.1. Odredbom čl. 115. ZV propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja.

9.2. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten. St. 4. navedene odredbe propisno je da samostalni posjed stvari u vlasništvu Republike Hrvatske treba trajati neprekinuto dvostruko vrijeme od onog propisanog st. 2. i 3. te odredbe.

9.3. Slijedom navedenog, ističe se da stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

9.4. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

9.5. Nadalje je za istaći da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima Š i dr. protiv [adresa] i Ž protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po stavu ovoga Suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava, proizlazi da je Ustavni sud RH ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužiteljice ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale javne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetne nekretnine, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud RH da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a.

9.6. Također se ističe da je odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje ZPP), propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Tako, ovaj Sud, na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku, nalazi utvrđenim da je predmetna nekretnina, onako kako su njezina površina i granice utvrđene i po stalnom sudskom vještaku geodetske struke, u posjedu tužiteljice od kada ju je stekla dijelom nasljeđivanjem iza smrti supruga pok. UB pok. E, a dijelom darovanjem od svoje djece KB, SB i AB, koji su također vlasništvo iste stekli nasljeđivanjem iza smrti svoga oca UB, dok je on predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti svoje majke AB i oca pok. ČB, koji je pak predmetno zemljište stekao temeljem Rješenja Narodnog odbora Općine Zadar, još 1953. godine, a koje mu je dodijeljeno radi gradnje stambenog objekta. Naime, o navedenom pravnom slijedu stjecanja predmetne nekretnine iskazuju svi saslušani svjedoci, mještani, stari preko 80 godina, od kojih jedan i brat pok. supruga tužiteljice, te svi iskazuju o dodjeli zemljišta pok. ČB, svekru tužiteljice, o diobi među njegovim nasljednicima u korist supruga tužiteljice, pok. UB, o ograđenosti predmetne nekretnine još od kraja 1950.-ih, o tome da nikakvih sporova između članova obitelji nije bilo, a niti osporavanja od strane trećih osoba ili tijela javne vlasti, odnosno o tome da se predmetna nekretnina nalazi u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu obitelji UB, zasigurno preko 65 godina, slijedom čega su se ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz navedene odredbe čl. 159. st. 4. ZV. Stoga se po ocjeni ovoga Suda može zaključiti i da su prednici tužiteljice na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog Zakona, jer su u već tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud RH 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužiteljica podnijela tužbu, tj. da li ju je podnijela prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda RH ili ju je podnijela kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je prednik tužiteljice temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetne nekretnine ili da bi neka druga stranka, osim prednika tužiteljice ikada potraživala kakva prava nad tom nekretninom.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatiti kao osnovan u cijelosti, te odlučiti kao u izreci ove presude.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužiteljici kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 13.11.2023. – 100 bodova, tužbe sastava tužbe od 5.3.2024. - 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 24.10.2024. i 9.4.2025. – svaki po 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 20.5.2025. – 50 bodova, trošak zastupanja na ročištima dana 13.11.2024., 28.2.2025. i 9.7.2025. – svaki po 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištu radi objave odluke – 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, ukupno iznosi 1.600,00 EUR, čemu valja pridodati trošak predujma za provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u iznosu od 500,00 EUR, plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, što sveukupno iznosi 2.219,45 EUR, slijedom čega je odlučeno je kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 21. kolovoza 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.,

2. Tuženoj po zz (na broj P-DO-40/2024).