REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-98/2022-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Šimi Vidulinu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Grada Pule-Pola, Forum 1, Pula, OIB: 79517841355, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 28. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. kolovoza 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Gradu Pula-Pola, OIB: 79517841355, da tužiteljici RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 18.020,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teče na navedeni iznos od 11. kolovoza 2021. pa do konačne isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 460,00 eura sa zateznim kamatama od 21. kolovoza 2021. do isplate.
II Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je do 11. kolovoza 2021. bila uknjižena kao vlasnica nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], površine 523 m2 i kč. br. [katastarska čestica], površine 313 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je 2021. naručio izradu Geodetskog elaborata na temelju Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11 i dr.) kojim su dio kč. br. [katastarska čestica] te kč. br. [katastarska čestica] u cijelosti, obje k. o. [katastarska općina], prikazani kao dio nerazvrstane ceste Ulica Lakvere – Via Laquere (OU 186) te inkorporirani u novonastalu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i uknjiženi kao vlasništvo tuženika.
1.1. Naime, 17. kolovoza 2021. tužiteljica je zaprimila rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-13803/2021 od 11. kolovoza 2021. kojim se na temelju Prijavnog lista DGU - Područni ured za katastar Pula-Pola Klase: 932-06/2021- 02/1036 od 4. kolovoza 2021., na nekretninama u njenom vlasništvu provodi parcelacija na temelju Geodetskog elaborata ovlaštenog geodetskog društva A.G.G. d.o.o. broj: 269/2020 iz travnja 2020., na temelju kojeg je iz vlasništva tužiteljice oduzet dio kč. br. [katastarska čestica], površine 149 m2 (odnosno smanjena je površina kč. br. [katastarska čestica] s 523 m2 na 374 m2) te kč. br. [katastarska čestica] površine 313 m2, u cijelosti, te je na opisanim površinama u zemljišnim knjigama izbrisano pravo vlasništva tužiteljice uslijed spajanja u kč. br. [katastarska čestica] kao dio nerazvrstane ceste Ulica Lakvere – Via Laquere (OU 186), uz istovremeni upis kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Pule-Pola.
1.2. Odredbom čl. 131. st. 1. Zakona o cestama propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga zakona (28. srpnja 2011.) koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, postaju nerazvrstane ceste. U konkretnom slučaju, nije ispunjena ni jedna od navedenih zakonskih pretpostavki da bi sporne površine ex lege postale nerazvrstanom cestom. Naime, pojam korištenja određene površine za promet vozilom po bilo kojoj osnovi bitno je širi od korištenja ceste za tu namjenu. Dakle, da bi određena površina zemljišta zadovoljavala uvjete za upis u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj upotrebi – nerazvrstana cesta – u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave, osnovna je pretpostavka da se ta površina može smatrati cestom. Što sve čini nerazvrstanu cestu propisano je odredbom čl. 100. Zakona o cestama. Sporno zemljište nije nikada od strane tuženika planirano, projektirano niti izgrađeno kao cesta. Tuženik se nikada nije obratio s namjerom planiranja, projektiranja ili izgradnje ceste na spornim zemljištima njihovim zemljišnoknjižnim vlasnicima. Dapače, sporno zemljište su sami susjedi okolnog zemljišta vlastitim sredstvima uredili kao pristupni put vlastitim nekretninama, a možebitno i nakon stupanja na snagu Zakona o cestama 28. srpnja 2011. Smatra potrebnim napomenuti da se predmetno nasipavanje puta nikako ne može smatrati građenjem ceste, kao i okolnost da za izgradnju ceste na kojoj se planira odvijanje prometa vozilima tužiteljica, kao ni njezini susjedi nisu uopće ovlašteni, kao što ni jedinica lokalne samouprave nije ovlaštena takvu površinu smatrati cestom i pustiti u promet, bez da za istu izvrši tehnički pregled te ishodi uporabnu dozvolu ili rješenje o izvedenom stanju, imajući u vidu sigurnosne odredbe za odvijanje prometa i odgovornost za eventualne štetne događaje uslijed propusta prilikom njene izgradnje i neusklađenosti s propisanim standardima izgradnje. Također, ističe da tuženik nije nikada ni stupio u posjed spornih zemljišta, odnosno da nije proveo ni tzv. faktično izvlaštenje, već se one i dalje nalaze u suposjedu njezinih susjeda, koji ih koriste za svoje potrebe i održavaju.
1.3. Nadalje, tužiteljica smatra kako je upis koji je proveden na temelju citiranog rješenja Općinskog suda u Puli-Pola neistinit i nezakonit te vrijeđa njezino pravo vlasništva, jer nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavljaju nerazvrstanu cestu kako je to evidentirano tim rješenjem i Geodetskim elaboratom na temelju kojeg je to rješenje doneseno, niti to čine prema odredbama Zakona o cestama, budući da za to nisu postojali niti postoje tim zakonom propisani uvjeti, kako je to prethodno i obrazloženo. Naime, predmetne nekretnine nisu građevine koje imaju status nerazvrstane ceste, niti iste mogu predstavljati nerazvrstanu cestu sukladno čl. 98. i 131. Zakona o cestama, već iste predstavljaju površine koje su uredili susjedi tužiteljice uz njezino odobrenje odnosno uz odobrenje njezinog pok. supruga, a na kojima je osnovano pravo služnosti do opoziva u svrhu pristupa do građevne čestice sukladno tada važećim odredbama čl. 2. st. 1. al. 20. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/07, 38/09, 55/11, 90/11 i 50/12). Tuženik nije izvodio nikakve radove na predmetnim nekretninama niti je uložio bilo kakva sredstva u njihovo uređenje, već su iste uredili sami susjedi tužiteljice kao pristupni put za svoje potrebe do nekretnina u njihovom vlasništvu. Tuženik nije za spornu površinu ishodio nikakvu dokumentaciju, odnosno odobrenja za gradnju niti izvodio ikakve radove na izgradnji ceste na spornim nekretninama, nije uložio nikakva sredstva u njihovo uređenje, niti je ikada stupio u njihov posjed, već su iste uredili sami susjedi tužiteljice i koristili kao pristupni put, isključivo za svoje potrebe. Također, radi se o „slijepom“ [adresa] te predmetni put nije nikada bio na raspolaganju većem broju vozila u smislu odredbe čl. 103. Zakona o cestama.
1.4. Predmetne nekretnine nikad nisu izvlaštene i nikad nije plaćena naknada za izvlaštenje tužiteljici te nije pokrenut nijedan postupak u cilju stjecanja prava vlasništva različitog nositelja od tužiteljice, sve do provedbe spomenutog rješenja Z- 13803/2021 od 11. kolovoza 2021., iako se čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jamči vlasnicima pravo na naknadu u slučaju oduzimanja odnosno ograničenja prava vlasništva, što je u ovoj pravnoj stvari bio slučaj. Tužiteljici pripada pravo na naknadu tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina na temelju odredbe čl. 33. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11., 34/12., 74/14.) i to u visini utvrđenoj po ovlaštenom sudskom vještaku procjenitelju. Provedbom citiranog rješenja tužiteljici je oduzeto ukupno 462 m2 zemljišta bez ikakve naknade. Tržišna vrijednost predmetnog zemljišta iznosi najmanje 40,00 eura po m2, obzirom da se radi o zemljištu unutar građevinskog područja u neposrednoj blizini centra naselja Škatari. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da naslovni sud usvoji tužbeni zahtjev za isplatu naknade vrijednosti predmetnih nekretnina u iznosu od 18.840,00 eura sa zateznim kamatama od 11. kolovoza 2021. do isplate, i to temeljem tužiteljičinog ustavnog i konvencijskog prava na naknadu tržišne vrijednosti za oduzeto vlasništvo iz čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na tužbu tuženik Grad Pula-Pola se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Istaknuo je da su tužiteljica, kao i svi ostali nositelji prava na nekretninama koje neposredno graniče sa zemljištem na kojem je nerazvrstana izvedena cesta o postupku izrade elaborata radi evidentiranja komunalne infrastrukture - nerazvrstane ceste – Ulica Lakvere - Via Laquere, bili obaviješteni putem javnog poziva u lokalnom glasilu "Glas Istre" objavom od 25. veljače 2021. Također, vlasnici nekretnina istim pozivom bili su obaviješteni da će se obilježavanje granica zemljišta na kojem su izgrađeni dijelovi nerazvrstanih cesta obaviti u utorak 2. ožujka 2021. u vremenu od 10:00 do 11:00 sati za [adresa], a geodetski elaborat bio je izložen i javnom uvidu dana 9. ožujka 2021., međutim u tom postupku tužiteljica nije isticala nikakve primjedbe iako je i na terenu izvršeno obilježavanje granice zemljišta na kojem je izvedena cesta, a što joj nije moglo ostati nepoznato. Nastavno, geodetskim elaboratom izvršeno je evidentiranje stvarnog stanja nekretnina radi utvrđenja koje nekretnine predstavljaju komunalnu infrastrukturu - nerazvrstanu cestu te usklađenja faktičnog i knjižnog stanja nekretnine. Geodetski elaborat je izrađen sukladno geodetsko katastarskim propisima te pravilima struke te je isti proveden i potvrđen od strane nadležne Državne geodetske uprave, Ureda za katastar. Geodetskim elaboratom iskazuje se stvarno stanje katastarskih čestica na kojima je izgrađena komunalna infrastruktura i to prema podacima terenskih mjerenja. Dakle, geodetski elaborat prema novom stanju odgovara izvedenom stanju dijela nerazvrstane ceste- [adresa]-ogranci, koja cesta se koristila za promet vozila po bilo kojoj osnovi i bila je pristupačna većem broju korisnika do stupanja na snagu Zakona o cestama. Osim toga, Očitovanjem Grada Pule Klasa: 947-03/20- 01/732 od 11. svibnja 2021., utvrđeno je da prema grafičkom prikazu iz navedenog Geodetskog elaborata izvedenog stanja, novoformirana katastarska čestica br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja dio nerazvrstane ceste - Ulice Lakvere - Via Laquere, sukladno čl. 100. Zakona o cestama. Također, tuženik ističe da će se sukladno odredbi čl. 131. st. 5. Zakona o cestama evidentirane nerazvrstane ceste upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Dakle, za prethodnu provedbu navedenog geodetskog elaborata nije potrebna suglasnost upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, već je navedeno da će se upis provesti bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Nadalje, odredbom čl. 133. Zakona o cestama propisano je da se nerazvrstane ceste evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe. U st. 3. istog zakonskog članka, istaknuto da se na evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta ne primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja, o parcelaciji građevinskog zemljišta te evidentiranju građevina u katastru i upisu u zemljišne knjige, niti odredbe drugih zakona i propisa koje su protivne čl. 131. i 132. te st. 1. i 2. čl. 133. Zakona o cestama. Slijedom iznijetog, navodi tužiteljice da sporne nekretnine (dio kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) nisu građevine koje imaju status nerazvrstane ceste te da iste ne predstavljaju nerazvrstanu cestu sukladno Zakonu o cestama u cijelosti su paušalni i netočni. Naime, postupak evidentiranja izvedenog stanja dijela nerazvrstane ceste - [adresa], temeljem Geodetskog elaborata izvedenog stanja društva A.G.G. d.o.o., broj elaborata: 269/2020 iz travnja 2021., proveden je u cijelosti sukladno odredbama čl. 131. do 133. Zakona o cestama, temeljem kojih se nerazvrstane ceste evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišnu knjigu kao Javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Pule, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Osim toga, i sama tužiteljica svojim navodima kako su i prije stupanja na snagu Zakona o cestama sporne nekretnine njezini susjedi koristili kao put do svojih nekretnina potvrđuje činjenicu da sporne nekretnine predstavljaju nerazvrstanu cestu sukladno čl. 131. st. 1. Zakona o cestama odnosno da se predmetna cesta koristila za promet vozila i bila je pristupačna većem broju korisnika. Nastavno, u odnosu na tužiteljičin zahtjev za isplatu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, tuženik ističe prigovor zastare budući da je nerazvrstana cesta postojala još prije stupanja na snagu Zakona o cestama, a tuženik je geodetskim elaboratom samo evidentirao izvedeno stanje. Naime, i sama tužiteljica u tužbi navodi da su sporne nekretnine sami susjedi okolnog zemljišta vlastitim sredstvima uredili kao pristupni put vlastitim nekretninama te da je predmetna površine uređivana od strane susjeda tužiteljice i nakon 2011. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da su vlasnici okolnih zemljišta uredili sporne nekretnine kao pristupni put vlastitim nekretninama te ga uredno održavali kao pristupni put i to prije 28. srpnja 2011. Stoga je razvidno da je u konkretnom slučaju i prije stupanja na snagu Zakona o cestama došlo do ustaljene opće uporabe predmetnih nekretnina u svojstvu ceste te da je toga trenutka, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, dospio obveznopravni zahtjev tužiteljice radi isplate naknade vrijednosti predmetnih nekretnina pa je u trenutku podnošenje tužbe tužbeni zahtjev zastario. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva kao paušalno određenu. Predlaže odbijanje u tužbenog zahtjeva uz nalog tužiteljici za naknadu troškova postupka.
3. Podneskom od 5. srpnja 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, potražujući od tuženika isplatu iznosa od 18.020,00 eura sa zateznim kamatama od 11. kolovoza 2021. do isplate.
3.1. Opisano uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačene tužbe (za iznos od 460,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama). Tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, pa je u skladu s čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) odlučeno kao u točki I izreke rješenja.
4. U tijeku postupka izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu, pročitan je spis poslovni broj Z-13803/2021, saslušani su svjedoci EJ i PJ te tužiteljica kao parnična stranka, izveden je dokaz uviđajem, mjerničnim vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tinu Verbancu iz društva Veting d.o.o. te građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Suadu Kadriću iz društva Sulek d.o.o.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.020,00 eura na ime naknade za oduzetu površinu njenog zemljišta, i to dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i cijele kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ukupno 462 m2), do čega je došlo provedbom rješenja poslovni broj Z-13803/2021 od 11. kolovoza 2021., odnosno tuženikovim upisom u zemljišnoj knjizi prava vlasništva nerazvrstane ceste koja prolazi preko predmetnih nekretnina u vlasništvu tužiteljice.
7. Iz priloženih isprava proizlaze sljedeće, među strankama nesporne, činjenice:
- da je tužiteljica bila upisana kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] oranica put, površine 523 m2, i kč. br. [katastarska čestica] poljski put površine 313 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- da se tuženik Grad Pula rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda poslovni broj Z-13803/2021 od 11. kolovoza 2021. upisao kao vlasnik nerazvrstane [adresa] – [adresa], u čiji sastav su (između ostalih) ušle i predmetne dvije tužiteljičine parcele, dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čija površine je uslijed toga smanjena sa 523 m2 na 374 m2) te kč. br. [katastarska čestica] površine 313 m2 u cijelosti (koja je uslijed toga poništena), i to na temelju Prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola klasa 932-06/2021-02/1036 od 4. kolovoza 2021. (odnosno Geodetskog elaborata broj 275/2021 izrađenog u svrhu evidentiranja izvedenog stanja nerazvrstane ceste OU 186 [adresa] – [adresa] za potrebe provođenja promjena u katastru i zemljišnoj knjizi izrađenog po društvu AGG d.o.o. 5. svibnja 2021.), Odluke o nerazvrstanim cestama, Popisa nerazvrstanih cesta s identifikacijom, Očitovanja nositelja prava nerazvrstane ceste izdanog od strane Grada Pule klasa: 947-03/20-01/732 od 11. svibnja 2021. i čl. 131. Zakona o cestama;
- da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, upisan kao vlasnik predmetne nerazvrstane ceste 11. kolovoza 2021., kada je proveden upis prava vlasništva tuženika u predmetu poslovni broj Z-13803/2021;
- da je tužiteljica podnijela prigovor protiv rješenja zemljišnoknjižnog suda poslovni broj Z-13803/2021 od 11. kolovoza 2021. ističući sadržajno istovjetne navode kao u tužbi, a koji prigovor je odbijen rješenjem poslovni broj Z-15606/21 od 11. listopada 2021., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-9/2022-2 od 28. srpnja 2022.;
- da tuženik nije proveo postupak izvlaštenja za utužene nekretnine.
8. Sporno je ima li tužiteljica pravo zahtijevati naknadu za oduzeto zemljište kojim prolazi predmetna nerazvrstana cesta, je li njen zahtjev zastario, pri čemu je sporno od kojeg trenutka se ima računati početak tijeka zastarnog roka.
9. Radi identifikacije predmetnih nekretnina, njihove površine, svojstva i obujma promjena nastalih izmjenom zemljišnoknjižnog stanja, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanja vještaka mjernične struke Tina Verbanca i vještaka građevinske struke Suada Kadrića. Ujedno je na uviđaju izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te svjedoka EJ i PJ.
10. Saslušan na uviđaju, svjedok EJ u svom je iskazu u bitnom naveo da je tužiteljičin susjed, da živi na kućnom broju 36 (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – list 41 spisa), a tužiteljica živi na kućnom broju 34. Naveo je da su mu tužiteljica i njen pokojni suprug negdje 1998. ili 1999. ustupili dio svoje nekretnine, tako što su mu dozvolili da do svoje kuće dolazi putem koji je išao ispred njihove nekretnine (s južne strane kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – na skici na listu 41 spisa označeno brojem 1). Kako je taj put prolazio ispred tužiteljičinih stepenica, ona mu je nakon par godina dozvolila da do svoje nekretnine pristupa preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i on je taj put izgradio na način da je iskopao zemlju, nasipao kamen, a taj put i danas održava, zajedno s ostalim susjedima, jer i oni do svojih nekretnina dolaze preko tog puta te su put u nastavku izgradili otprilike kada i svjedok. Prethodno tom putu, koji je izgrađen negdje oko 2000. do 2005., nekretnina je predstavljala pašnjak, odnosno njivu. Svjedok je dalje naveo da je on asfaltirao dio od asfaltirane prometnice, odnosno dio na zavoju na početku kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je ostatak posipao frezanim asfaltom da se ne stvara prašina. Taj put koji je predmet spora je održavao isključivo on uz pomoć ostalih susjeda. Grad Pula niti netko treći nije u tome sudjelovao, a niti su oni to tražili. S druge strane, Grad Pula je u nekoliko navrata 2023. posipavao put koji prolazi ispred nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smjeru sjeverozapada, a predmetni put ispred njegove kuće nisu posipavali jer za tim nije bilo potrebe. U vrijeme kada je on napravio put bile su izgrađene dvije ili tri kuće do one u njegovu vlasništvu. Vlasnici tih nekretnina su do svojih kuća pristupali istim putem kao i on, dakle prvotno putem koji je prolazio ispred tužiteljičine kuće na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kasnije po putu kojega su oni izgradili na tadašnjoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sve te kuće, uključujući i njegovu, bile su bespravno sagrađene, a kasnije su legalizirane. Sumirajući navedeno, svjedok je istaknuo da je put na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen negdje do 2005., a 2011. je izgledao otprilike kao i sada. Tim putem je prolazio tko god je htio, svjedok nije nikome branio prolazak jer nije riječ o njegovom vlasništvu, a nije mu poznato niti da bi tužiteljica nekome branila prolaženje. Mišljenja je da je dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa sjeverne strane prema istoku, onaj koji prolazi ispred kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 2011. izgledao kao i danas, ali nije bio ovako lijepo nasut i bio je uži. Taj je put postojao i 1998., ali je bio zemljani, neuređen i slobodno se prolazilo po njemu.
10.1. Svjedok PJ u svom je iskazu naveo da je vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa]. Navedeno je zemljište kupio negdje 2000. i tada je do svog zemljišta dolazio putem koji je prolazio ispred tužiteljičine kuće, a nakon par godina je izgrađen put kojim se sada dolazi do nekretnina. Taj noviji put prolazi i preko nekadašnje 2551/10 k. o. [katastarska općina] i izgradio ga je EJ zajedno s ostalim susjedima. Svjedok nije toliko sudjelovao u gradnji s obzirom na to da je radio u Austriji, a u [adresa] je dolazio povremeno. Predmetni put danas izgleda otprilike isto kao i kada je nasut, ističući pritom da ga svi susjedi, uključujući i njega, redovno održavaju, na način da naruče kamion pijeska kada je potrebno. Kada je 2000. kupio zemljište to je bila njiva odnosno pašnjak te se tako i vodio u zemljišnim knjigama. Kasnije je svjedok svoju nekretninu legalizirao i negdje 2007. ili 2008. je izgradio kuću. I ostale nekretnine su 2000. u naravi bile njive. Njegova je kuća predzadnja u nizu, riječ je o slijepoj ulici. Predmetni se put uvijek koristi na način da je slobodan za prolaz i radnju prolaženja nitko nije ikada nekome branio ili ograničavao, uz napomenu da treće osobe nemaju potrebu tuda prolaziti, jer je riječ o slijepoj ulici. Nakon što mu je na skici lica mjesta prikazana nekadašnja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naveo je da je ona 2011. po njegovom sjećanju izgledala kao i sada, odnosno tako izgleda od kada su taj put nasipali. Ne zna kako je izgledao dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na sjeverozapadnoj strani, tamo nije nikada išao jer nije imao potrebe.
10.2. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da su se ona i njen pokojni suprug doselili u susjedstvo 10. lipnja 2000., a zemljište kupili negdje 1988. Predmetni put su od 2004. do 2006. izgradili susjedi, pri čemu je glavni bio SJ. S njim je u kontaktu bio njen pokojni suprug, od kojega je ona to i saznala. Poznato joj je da je njen suprug dozvolio izgradnju puta, odnosno njegovo korištenje, ali su očekivali da će ih Grad Pula jednog dana isplatiti, s obzirom na to da su znali da će Grad Pula kad-tad postati vlasnik tih parcela. Tvrdi da je njenom suprugu netko iz Grada obećao da će ih isplatiti, ali ne zna tko. U svakom su slučaju očekivali isplatu na način da će im vrijednost nekretnine koja im bude oduzeta biti kompenzirana s troškovima komunalnih priključka za njihovu nekretninu. Ona i njen suprug Gradu Puli nisu postavljali zahtjev za otkup zemljišta sve do trenutka kada se tuženik upisao kao vlasnik. Susjedima su dozvolili da si izgrade put kojim će pristupati do svojih nekretnina i za to nisu tražili naknadu, to su odlučili iz empatije jer su susjedi nekako trebali pristupiti zemljištima koja su kupili. Kad su dozvolili jednom susjedu, posljedično su dozvolili i ostalima. Ističe da joj je poznato da su prije par godina ovdje bili geodeti i nešto mjerili, ali ona ih nije vidjela, već ju je o tome obavijestila susjeda koja ih je pitala hoće li asfaltirati cestu s obzirom da vrše mjerenja, ali joj je odgovoreno da neće jer za to nemaju financijskih sredstava. Navedeno mjerenje nije bilo na njenim nekretninama nego malo dalje, a postojanje nekakve javne objave ili oglasa u Glasu Istre u vezi njenih nekretnina joj nije poznato.
11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice kao stranke prihvatio u cijelosti, jer su iskazivali međusobno suglasno te sukladno ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka. Pritom je posebno uzeto u obzir da svjedoci SJ i PJ imaju neposredna saznanja o vremenu izgradnje spornog puta jer su dijelom i sami sudjelovali u izgradnji, a pred sudom su dali logične i uvjerljive iskaze na koje nije bilo primjedbi.
12. Predmetne nekretnine identificirane su na uviđaju uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernične struke Tina Verbanca i stalnog sudskog vještaka građevinske struke Suada Kadrića. Utvrđeno je da površina koja je izuzeta iz vlasništva tužiteljice u naravi predstavlja predstavljaju makadamsku površinu preko koje mještani [adresa] pristupaju do svojih kuća (vidljivo na fotografijama na listovima 164 i 165 spisa).
13. Stalni sudski vještak mjernične struke ĆJ je nakon obavljenog uviđaja izradio nalaz i mišljenje (list 82 – 90 spisa) s pisanim dopunama (list 107 – 111, 121 – 124 i 186 – 187 spisa). Iz nalaza i mišljenja vještaka i njegovih pisanih dopuna proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao nerazvrstana [adresa] m2 u vlasništvu tuženika te da u naravi predstavlja makadam cestu. S druge strane, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je kao poljski put površine 80 m2 i oranica površine 294 m2 u vlasništvu tužiteljice te u naravi predstavlja oranicu. Na temelju uvida u arhivski elaborat vještak je utvrdio da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije promjene bila upisana kao oranica i put površine 523 m2 u vlasništvu tužiteljice, iz čega proizlazi da je 149 m2 izuzeto u nerazvrstanu cestu (novonastalu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), od čega 74 m2 zemljišta izvan granica građevinskog područja, a 75 m2 izgrađenog i uređenog građevinskog zemljišta. Nadalje, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je prije promjene bila upisana kao poljski put površine 313 m2 u vlasništvu tužiteljice, ali je nakon promjene poništena jer je njena površina u cijelosti pripojena spomenutoj nerazvrstanoj cesti, novonastaloj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od čega 135 m2 neizgrađenog građevinskog zemljišta, 130 m2 izgrađenog i uređenog građevinskog zemljišta, a 48 m2 zemljišta izvan granica građevinskog područja.
14. Stalni sudski vještak građevinske struke Suad Kadrić izradio je nalaz i mišljenje nakon obavljenog uviđaja i izrađenog nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke pa je nalaz izrađen prema podacima prezentiranim u prethodnom vještačenju. Iz nalaza i mišljenja (list 132 – 65 spisa) proizlazi da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] većim južnim i zapadnim dijelom izvan granica građevinskog područja naselja Škatari/Šikići, dok se u svom sjeveroistočnom dijelu manjim dijelom nalazi unutar građevinskog područja naselja – izgrađeni dio. Na sjevernoj strani zatečen je bijeli stabilizirani put izveden od sloja tucanika i ostatka drobljenog asfalta. Navedena je čestica prije promjene bila uknjižena u zemljišnoj knjizi u površini od 523 m2, a nakon promjene ima površinu od 374 m2, što čini razliku od 149 m2. Zemljište se smatra dijelom zemljištem II kategorije u površini od 75 m2, a dijelom zemljištem IV kategorije u površini od 74 m2 (izvan granica građevinskog područja naselja). S druge strane, "bivša" kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se svojim sjeveroistočnim dijelom nalazi unutar građevinskog područja naselja – izgrađeni dio u površini od 119 m2, središnjim dijelom izvan granica građevinskog područja u površini od 42 m2, a južnim dijelom unutar građevinskog područja naselja – neizgrađeni dio - u površini od 120 m2. Zemljište se smatra zemljištem II i IV kategorije.
14.1. Primjenjujući poredbenu metodu vještak je izračunao da tržišna vrijednost predmetnih nekretnina ukupno iznosi 20.220,00 eura, od čega vrijednost nekadašnje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 15.700,00 eura, a vrijednost izuzete površine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 4.520,00 eura.
14.2. U dopuni nalaza i mišljenja (list 185 – 187 spisa), vještak je, prihvaćajući primjedbe stranaka, ispravio pogrešno unesenu jediničnu cijenu za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je nalaz i mišljenje uskladio s ažuriranim podacima iz dopune nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka. Povodom navedenog, izračunao je da tržišna vrijednost predmetnih nekretnina ukupno iznosi 18.020,00 eura, od čega vrijednost nekadašnje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 13.500,00 eura, a vrijednost izuzete površine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 4.520,00 eura.
15. Sud je nalaze i mišljenja oba vještaka prihvatio u cijelosti, ocijenivši ih stručnima, objektivnima te izrađenim u skladu s pravilima struke i zadaćom suda. Osim toga, nakon što su oba vještaka dopunila svoj nalaz i mišljenje, stranke nisu isticale primjedbe, prihvativši po vještaku procijenjenu tržišnu vrijednost predmetne nekretnine.
16. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio, a što među strankama nije ni sporno, da su nekretnine tužiteljice, koje su nastavno izuzete kao dio nerazvrstane [adresa], u naravi predstavljale makadamski put preko kojeg su vlasnici okolnih nekretnina pristupali do svojih kuća. Put na nekadašnjoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prikazan na skici na listu 84 spisa) izgrađen je od strane mještana predvođenih EJ najkasnije 2006. (prema navodima tužiteljice izgrađen je između 2004. i 2006., a prema navodima svjedoka EJ izgrađen je negdje od 2000. do 2005.), a po odobrenju tužiteljičinog supruga kao (tada) zemljišnoknjižnog vlasnika nekretnina na kojima je put izgrađen. On je EJ i ostalim susjedima dozvolio izgradnju puta preko dijela njegove nekretnine, odnosno premještanje ranijeg puta koji je prolazio ispred njegove kuće i stepenica. Mještani predvođeni EJ su taj put nastavili uređivati i održavati do danas, uz napomenu da se put protezao i u produžetku preko nastavno također oduzetih nekretnina koje nisu predmet spora, a što je vidljivo na skici na listu 41 spisa.
16.1. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da je put preko nekadašnje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen najkasnije 2006., a da je put preko dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postojao još ranije (barem od 1998. što su u svojim iskazima potvrdili svjedoci EJ i PJ), ali je bio zemljani i neuređen. Godine 2011. oba puta bila su postojana i slobodna svima za prolaz.
17. Odredbom čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim time pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka (st. 1.). Ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati (st. 2.). Odnosi prijašnjega vlasnika i osoba čija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, prosuđuju se po obveznopravnim pravilima, ako nije što posebno zakonom određeno (st. 3.).
17.1. Odredbom čl. 33. ZVDSP propisano je da pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju (st. 1.), a bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje (st. 2).
18. Prema čl. 98. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14.,110/19. i 144/21., dalje: ZC) nerazvrstane ceste su one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, između ostalih i ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina te druge ceste na području naselja i gradova.
18.1. Pravni status nerazvrstanih cesta uređen je odredbom čl. 101. ZC kojom je propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (st. 1.) te da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 102. st. 2. ZC propisano je da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.
19. Upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige uređen je čl. 131. do 133. ZC. Odredbom čl. 131. ZC propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste (st. 1.), nerazvrstane ceste iz st. 1. toga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar (st. 3.), nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz čl. 107. toga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista (st. 4.), prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi iz st. 4. toga članka zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste (st. 5.), nerazvrstane ceste iz st. 1. toga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (st. 6.), a nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., su javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze (st. 7.)
19.1. Nadalje, čl. 132. st. 3. i 4. ZC propisano je da se ceste iz čl. 98. st. 1. toga Zakona koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju u katastru na temelju odluke iz čl. 98. st. 2. toga Zakona, geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz čl. 106. toga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista te da će se iste upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. U konačnici, odredbom čl. 133. ZC propisano je da se nerazvrstane ceste iz čl. 131. st. 1. i čl. 132. st. 1. toga Zakona evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe (st.1.), te da se na evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta iz čl. 131. st. 1. i čl. 132. st. 1. toga Zakona ne primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja, o parcelaciji građevinskog zemljišta te evidentiranju građevina u katastru i upisu u zemljišne knjige, niti odredbe drugih zakona i propisa koje su protivne čl. 131. i 132. toga Zakona i st. 1. i 2. toga članka (st. 3.).
20. Odredbama ZC nije propisan način ostvarivanja prava vlasnika nekretnina na kojima je izgrađena nerazvrstana cesta na isplatu naknade na ime vrijednosti zemljišta kojim ista prolazi. Međutim, iz prethodno citiranih odredbi čl. 33. st. 2. i čl. 129. st. 3. ZVDSP proizlazi da je položaj takvih vlasnika izjednačen s onim u kojem bi bili da je provedeno izvlaštenje sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14., 69/17. i 98/19.). Prema čl. 11. st. 2. toga Zakona za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada novčana naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine.
21. Budući da tužiteljici nesporno nije isplaćena naknada za dio nekretnina koji je ušao u sastav nerazvrstane [adresa], valjalo je ocijeniti tuženikov prigovor zastare.
22. Na predmetnu tražbinu primjenjuje se opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO/05). Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO/05 propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom čl. 216. ZOO/05 propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
23. Zakon o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., dalje: ZC/2011) koji je stupio na snagu 28. srpnja 2011., za razliku od njime derogiranog Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 52/08., 38/09., 124/09., 153/09., 73/10.) uz javne ceste, regulira i materiju vezanu uz nerazvrstane ceste. Budući da je njegovim odredbama izričito propisano da nerazvrstane ceste postaju javno dobro u općoj upotrebi u neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze, po stajalištu ovog sud tim zakonom provedeno je faktično izvlaštenje (na način kako ga u svojoj praksi tumači Europski sud za ljudska prava) zemljišnoknjižnih vlasnika nekretnina od kojih se u naravi sastoji nerazvrstana cesta, što proizlazi iz naprijed citiranih odredbi čl. 101., čl. 131. st. 1. i čl. 132 st. 4. ZC.
23.1. Naime, sve do stupanja na snagu ZC, vlasničkopravni status nerazvrstanih cesta bio je neuređen, odnosno vlasnici su bili osobe upisane u zemljišnu knjigu te su im pripadala sva vlasnička prava. Nerazvrstane ceste su bile u vlasništvu zemljišnoknjižnih vlasnika koji su imali pravo tražiti njihov povrat u posjed. To su pravo izgubili tek onda kada je ZC propisano da su nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze (čl. 101. st. 1. i 2. ZC). Nakon stupanja na snagu ZC, nerazvrstane ceste su po sili zakona postale neotuđivo vlasništvo jedinica lokalne samouprave. Na temelju navedenoga, gubitak prava vlasništva nastao je stupanjem na snagu Zakona o cestama, odnosno 28. srpnja 2011. Od stupanja na snagu ZC nema mogućnosti povrata nekretnine na kojoj je izgrađena nerazvrstana cesta, jer je od tada riječ o javnom dobru u općoj uporabi te neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Budući da od tada više nije bilo moguće tražiti povrat nekretnine u posjed, od tada je počeo teći zastarni rok od pet godina u kojemu se može zahtijevati naknada prema pravilima zakona koji uređuje obvezne odnose.
24. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO/05 za podnošenje obveznopravnog zahtjeva za isplatu naknade tržišne vrijednosti nekretnina počeo je teći 28. srpnja 2011. kada je ZC/2011 stupio na snagu, a istekao je 28. srpnja 2016.
24.1. S obzirom na to da je predmetna tužba podnesena 4. veljače 2022., dakle protekom roka od pet godina od dana stupanja na snagu ZC/2011., tuženikov prigovor zastare ocijenjen je osnovanim.
25. Pritom, po stajalištu ovog suda, činjenica kada se tuženik upisao kao vlasnik nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi nije od utjecaja na početak tijeka zastarnog roka. S time u vezi valja navesti da ZC/2011, u dijelu koji se odnosi na upis nerazvrstanih cesta u zemljišnu knjigu, predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZVDSP i Zakona o zemljišnim knjigama (ZZK). Za provedbu prijavnog lista u zemljišnoj knjizi nije potrebna suglasnost nositelja knjižnog prava u smislu odredbi ZZK, tim više što je odredbom čl. 131. st. 6. ZC izričito propisano da se upis nerazvrstane ceste izgrađene do 28. srpnja 2011. provodi u zemljišnoj knjizi bez obzira na postojeće zemljišnoknjižne upise. S obzirom na to da nakon stupanja na snagu ZC/2011 javne i nerazvrstane ceste u Republici Hrvatskoj mogu biti isključivo u vlasništvu države i jedinice lokalne samouprave, riječ je o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (ex lege). Zbog navedenog, tuženikov upis prava vlasništva predmetne nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi je isključivo deklaratoran te se istim samo utvrđuje već postojeće stanje predmetnih nekretnina koje je tuženik stekao stupanjem na snagu ZC/2011. Upis nerazvrstane ceste izgrađene do 28. srpnja 2011. (što je u predmetnom postupku slučaj) provodi se u zemljišnoj knjizi bez obzira na postojeće zemljišnoknjižne upise, pa tužiteljica neosnovano smatra da je njen zahtjev za isplatu naknade za oduzete nekretnine dospio u trenutku upisa tuženika kao vlasnika nerazvrstane ceste, već je dospio, kao što je obrazloženo, u trenutku stjecanja prava vlasništva, odnosno stupanjem na snagu ZC/2011.
25.1. Osim toga, na temelju izvedenih dokaza, poglavito iskaza svjedoka i tužiteljice kao stranke, proizlazi da su 2011. (dakle u vrijeme stupanja na snagu ZC/2011) predmetne nekretnine po svojoj funkciji predstavljale nerazvrstanu cestu u smislu odredbe čl. 98. st. 1. ZC, odnosno da su izgledale približno kao i danas, predstavljajući put unutar naselja te pristupni put do stambenih objekata mještana [adresa], kojim putem je svatko mogao slobodno prolaziti. Stoga je tužiteljica mogla znati da predmetne nekretnine, u smislu odredbe čl. 98. st. 1. ZC, predstavljaju nerazvrstanu cestu te u zastarnom roku od 5 godina od stupanja na snagu ZC/2011 (do 28. srpnja 2016.) zahtijevati naknadu u visini vrijednosti oduzetog zemljišta.
26. Također valja napomenuti da tehničke karakteristike predmetnih nekretnina, odnosno činjenica da one predstavljaju makadamsku površinu, na kojoj nije ništa izgrađeno, posebno ne od strane tuženika, a na koju činjenicu je tužiteljica upirala u tijeku postupka, ne utječe na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o nerazvrstanoj cesti. Navedeno zato jer odredbama ZC nisu propisane tehničke karakteristike nerazvrstanih cesta, već ono što ih čini nerazvrstanim cestama jest činjenica prema kojoj one predstavljaju površine koje se koriste za promet vozilima (što je nesporno s obzirom na to da povezuju područje unutar naselja i da se njima pristupa stambenim objektima) i dostupne su većem broju korisnika. Valja dodati i da je tužiteljica tijekom postupka osporavala status predmetnih nekretnina kao nerazvrstane ceste, ponajviše zbog njihovih tehničkih karakteristika, ali ne i činjenicu načina korištenja tih nekretnina kao pristupnog puta stambenim objektima, slijedom čega je ovaj sud utvrdio da se zastara u konkretnom slučaju računa od dana stupanja na snagu ZC/2011 jer su se i tada sporne nekretnine koristile na isti način, a tužiteljici je moralo biti poznato da je stupanjem na snagu tog Zakona prestala biti njihov vlasnik zbog obilježja tih nekretnina koja su im dala status javnog dobra u općoj uporabi.
27. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetne tražbine zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
28. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen neosnovanim, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, odbijen je i njen zahtjev za naknadu parničnog troška.
U Puli 21. kolovoza 2025.
Sutkinja
Izabela Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za presudu
2. Tuženiku Gradu Puli-Pola
