Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-660/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužitelja VUKSANOVIĆ d.o.o. Matulji, 43. Istarske divizije 88, OIB: 74579720238 kojeg zastupa punomoćnica Petra Vusanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženice ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3577/2021-19 od 26. veljače 2024., 20. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice ŽA kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3577/2021-19 od 26. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, Čikoševa 3, poslovni broj Ovrv-2638/21 od 24.03.2021. godine u dijelu u kojem je tuženiku PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo isplatiti tužitelju VUKSANOVIĆ d.o.o. Matulji, 43. Istarske divizije 88, OIB: 74579720238 iznos od 25,22 EUR / 190,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16.10.2020. godine pa do isplate po stopi do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju VUKSANOVIĆ d.o.o. Matulji, 43. Istarske divizije 88, OIB: 74579720238 trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 180,58 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Predmetnu presudu žalbom pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da istu preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio istu odbaciti kao nepravovremenu.
4. Žalba je pravovremena, ali neosnovana.
5. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženici, u skladu s odredbom članka 335. stavak 7. ZPP, jer ista nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, pobijana presuda dostavljena prema odredbama ZPP o dostavi pismena putem njezine punomoćnice 2. travnja 2024., a tuženica je žalbu predala sudu putem sustava za komunikaciju elektronskim putem 10. travnja 2024.
5.1. Budući da je tuženica žalbu protiv prvostupanjske presude podnijela u roku iz članka 348. stavak 1. ZPP, neosnovan je navod tužitelja da bi žalba tuženice bila nepravovremena.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.
7. Žalbeni navod u odnosu na propust suda da predloženi dokaz saslušanjem FA i ZA odbije i u rješenju naznači razlog odbijanja sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 292. stavak 4. ZPP, zbog koje povrede nije moguće pobijati presudu kojom se završava spor male vrijednosti (argumentum a contrario iz članka 467. stavak 1. ZPP).
8. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za isplatu naknade za korištenje usluge parkiranja na javnom parkiralištu Grada Novog Vinodolskog, koju uslugu je tuženica iskoristila parkiranjem vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] 15. kolovoza 2020. na otvorenom parkiralištu Luka.
9. U postupku je utvrđeno:
- da je tuženica 15. kolovoza 2020., bez valjane satne parkirne karte, parkirala svoje vozilo na otvorenom parkiralištu Luka, na mjestu koje nije bilo obilježeno kao parkirališno mjesto,
- da joj je trgovačko društvo Ivanj d.o.o., kojemu je u spornom razdoblju bila povjerena djelatnost organiziranja, naplate i kontrole parkiranja, ispostavilo račun za dnevnu parkirališnu kartu u visini od 190,00 kn, s dospijećem plaćanja 15. listopada 2020.,
- da je trgovačko društvo Ivanj d.o.o. spornu tražbinu prenijelo na tužitelja ugovorom od 8. siječnja 2021.,
- da tuženica utuženu tražbinu nije podmirila.
10. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbe Odluke o općim uvjetima organizacije, naplate i kontrole parkiranja na javnim parkiralištima Grada Novi Vinodolski od 27. lipnja 2019. (Službene novine Primorsko – goranske županije broj 17/19.), kao i odredbu članka 12. u vezi članka 7. Općih uvjeta usluge parkiranja na uređenim javnim površinama objavljenim istog dana u istom glasilu (dalje u tekstu: Opći Uvjeti), obvezao tuženicu da tužitelju, kao otkupitelju predmetnog potraživanja, plati dnevnu parkirnu kartu u iznosu od 190,00 kn/25,22 eura s pripadajućim zateznim kamatama od prvog idućeg dana nakon njezina dospijeća (16. listopada 2020.) do isplate.
11. Tuženica žalbenim navodima osporava tužitelju pravo naplate parkiranja izvan označenih parkirnih mjesta, uz tvrdnju da bi njezino postupanje predstavljalo prekršaj, a ne povredu ugovorne obveze o korištenju parkirališta.
12. Imajući na umu da je odredbom članka 12. Općih uvjeta propisano da korisnik parkirališta čini povredu obveze iz Ugovora o korištenju parkirališta ako: 1. ne koristi javno parkiralište sukladno utvrđenoj prometnoj signalizaciji 2. zauzme vozilom dva parkirna mjesta 3. ne parkira sukladno horizontalnoj signalizaciji, parkira van označenih parkirnih mjesta unutar javnog parkirališta ili ometa ispravno korištenje parkirališta i onemogućava normalno odvijanje prometa na parkiralištu ili javnoj prometnici, neprihvatljivo je shvaćanje žaliteljice da ugovor o korištenju parkirališta nije povrijedila samo zato što nije bila parkirana unutar označenog parkirnog mjesta. To stoga što povredu ugovorne obveze predstavlja i parkiranje van označenih parkirnih mjesta unutar javnog parkirališta, uz napomenu da je u postupku utvrđeno da je takvim parkiranjem onemogućeno i normalno odvijanje prometa na parkiralištu.
13. Tuženica je i prema shvaćanju ovog suda parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom bez parkirne karte sklopila s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte (članak 2. i 7. Općih uvjeta).
14. Dakle, pravna osnova za naplatu dnevne parkirne karte je ugovor o korištenju javnog parkirališta što ga je tuženica, kao korisnica, sklopila s organizatorom parkiranja time što je svoje vozilo bez valjane karte parkirala unutar javnog parkirališta s naplatom. Time je prihvatila i opće uvjete ugovora o korištenju javnog parkirališta koji su objavljeni u Službenom glasniku jedinice lokalne samouprave (Grada Novi Vinodolski).
15. Kako se radi o ugovornom odnosu, tuženica je kao korisnica dužna platiti ugovorenu cijenu (naknadu) za korištenje usluge.
16. Nadalje, tuženica i u žalbi ukazuje na ništetnost ugovora od 8. siječnja 2021., kojim je sporno potraživanje otkupljeno. Naime, tuženica smatra da je sporno pravo kupilo Odvjetničko društvo Vuksanović i partneri d.o.o., a ne tužitelj (trgovačko društvo Vuksanović d.o.o.), pa kako je ostvarivanje tog prava povjereno Odvjetničkom društvu Vuksanović d.o.o., smatra da je ugovor o cesiji ništetan u smislu odredbe članka 383. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).
17. Iako je tuženica u pravu kada ističe da je, u smislu navedene zakonske odredbe, ništetan ugovor kojim bi odvjetnik kupio sporno pravo čije mu je ostvarivanje povjereno, u ovom postupku je ostala nedokazana tvrdnja da je potraživanje otkupilo Odvjetničko društvo Vukasanović i partneri d.o.o.
18. Naime, iz samog ugovora od 8. siječnja 2021. proizlazi da je kupac spornog potraživanja društvo Vuksanović d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 4, OIB: 23436863473, koje društvo zastupa FA, a što u potpunosti odgovara i podacima o navedenom društvu iz sudskog registra, prema kojima je jedini osnivač i direktor tog društva FA iz [adresa].
19. Neovisno o tome što je ZA, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. ujedno i prokurist tužitelja i što tužitelj i Odvjetničko društvo Vuksanović d.o.o. i partneri imaju sjedište na istoj adresi, ne postoji istovjetnost tužitelja, kao kupca spornog prava i društva kojemu je povjereno ostvarivanje tog prava.
20. Kako su ostale potpuno nedokazane tvrdnje o tome da bi osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja FA i ZA, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. bili bračni drugovi, ostala je nedokazana i tvrdnja o tome da bi odvjetnica ZA bila suvlasnica poslovnih udjela trgovačkog društva Vukasnović d.o.o, pa da bi time ugovorila za sebe udio u podjeli iznosa dosuđenog tužitelju kao njezinom nalogodavcu.
21. Kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ugovor o prijenosu spornog potraživanja nije ništetan, pravilno je otklonio kao neosnovan i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari.
22. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, valja reći da tuženica time osporava po prvostupanjskom sudu utvrđenu činjenicu – da je na dan 15. kolovoza 2020. bila vlasnica vozila reg. oznaka [registarska oznaka], što u sporovima male vrijednosti u žalbenom stupnju postupka nije dopušteno (članak 467. stavak 1. ZPP), pri čemu se samo podredno ukazuje da tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tu činjenicu nije osporila.
23. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka u odnosu na koju odluku tuženica u žalbi ne iznosi posebne razloge pobijanja, a drugostupanjski sud u odnosu na tu odluku ne pazi na primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 1. ZPP).
24. Iako tuženica žalbom ukazuje da bi prvostupanjski sud, u odnosu na odluku o zateznim kamatama na dosuđene parnične troškove, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud dosudom zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate zahtjev tužitelja nije prekoračio, jer je prvostupanjska presuda u tom dijelu donesena upravo u skladu sa zahtjevom tužitelja iz troškovnika koji je predan na ročištu 10. siječnja 2024.
U Sisku 20. kolovoza 2025.
Sutkinja
Zlatana Bihar
