Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-229/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Ivanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o, protiv tuženika Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9506/2023-13 od 3. siječnja 2025., u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9506/2023-13 od 3. siječnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24.04.2008.g, koji su zaključili ŽM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik ADDIKO BANK d.d., iz Zagreba (Grad Zagreb), [adresa], OIB: 14036333877 (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb), kao kreditor u dijelu čl. 8. st. 2. Ugovora, koji glasi “U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, da tužitelju ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.603,82 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 19. travnja 2022. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem potražuje od tuženika Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, isplatu zatezne kamate na iznos od 2.603,82 eura tekuće od 15. travnja 2022. do 19. travnja 2022.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.108,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24. travnja 2008. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: ''U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d." te zahtjev za isplatu iznosa od 2.603,82 EUR na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2022, kao i prigovor zastare.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upire tuženik. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP, jer je sud prvog stupnja sve izvedene dokaze prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke.

7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24. travnja 2008. i Aneks uz Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18. siječnja 2016. na iznos od 190.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora), s rokom otplate od 30 godina (članak 4. Ugovora), te činjenice da je od tužitelja dana 19. travnja 2022. od strane prednika tuženika naplaćen iznos od 2.603,82 EUR na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

8. Prvostupanjskom je presudom utvrđena ništetnom citirana ugovorna odredba u pobijanom dijelu jer je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrdio da o toj ugovornoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale već se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži označenu odredbu, koji ugovor je prednik tuženika kao trgovac unaprijed sastavio, a pozivanje tuženika na interne akte ne čini tu odredbu ugovora jasnom i lako razumljivom prosječnom potrošaču kakav je tužiteljica (po zanimanju upravni referent) već je svrha ugovaranja te odredbe bila pribava banci dodatne zarade, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

9. Naime, polazeći od iskaza tužitelja, kojem je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru i koji je ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, proizlazi da su mu djelatnici prednika tuženika ponudili gotovi tipski ugovor na koji nije mogao utjecati, niti je mogao pregovarati o niti jednoj odredbi ugovora, pa tako niti o odredbi ugovora koja se odnosi na tzv. naknadu za prijevremenu otplatu kredita, niti su mu djelatnici tuženika objasnili, niti ga upozorili na navedenu naknadu, koju su mu u cijelosti naplatili u travnju 2022. te je prvostupanjski sud utvrdio da prilikom sklapanja ugovora od strane djelatnika tuženika nije bilo objašnjeno tužitelju u kojem iznosu bi u slučaju prijevremene otplate kredita bio dužan platiti naknadu tuženiku, koju je on osobno platio, niti je imao mogućnosti pregovaranja o toj odredbi, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je odredba o naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita neodređena i neodrediva, s obzirom da je ugovorena u visini određenoj Odlukom o naknadama za usluge prednika tuženika, tako da ni sami djelatnici banke nisu mogli znati koja i kakva odluka banke će biti na snazi u trenutku prijevremene otplate kredita, a posljedično nisu o tome mogli niti obavijestiti tužitelja prilikom sklapanja ugovora budući da sporna odredba ne sadrži egzaktne i jasno definirane parametre za izračun visine naknade koju bi korisnik kredita trebao podmiriti u slučaju prijevremene otplate kredita, a radi se o unaprijed sastavljenom standardnom (tipskom) ugovoru o kreditu koji je unaprijed sastavio prednik tuženika, takva jednostrano donesena ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te dovodi korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu te naknade, već je upravo tuženik taj koji o visini navedene naknade potpuno, samostalno i jednostrano odlučuje, a korisnik potom nema pravo pregovarati o visini te naknade, to je primjenom odredbi članka 269., članka 270. stavak 1., članka 272. i članka 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) sporna ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita utvrđena ništetnom.

10. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika, koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim bezuspješno, jer njegova ocjena u izvedenim dokazima nema podlogu.

11. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, a i Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknade, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna.

12. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP 96/2003), a za vrijeme njegovog izvršavanja i prijevremene otplate je bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 i 79/09 - dalje: ZZP). Sukladno članku 81. stavak 1. ZZP 96/2003, odnosno članku 96. stavak 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno članku 81. stavak 1. ZZP 96/2003, odnosno članku 96. stavak 1. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom stavka 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno članku 102. stavak 1. ZZP, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

13. Odredbom članka 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a prema odredbi članka 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

14. Isto proizlazi i iz zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je pod poslovnim brojem Su-IV-308/2020 donesen 5. studenoga 2020. na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na kojemu je na pitanje: "Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?" dan odgovor da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.

15. Valja reći i to da iz direktive 2014/17 EU parlamenta i vijeća, direktive 2008/48 EZ, direktive 93/13 EEZ, kao i Zakona o potrošačkom kreditiranu ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), proizlazi da naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi nije ništetna ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i ako ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, a što ovdje, kako je to nedvojbenim utvrđeno tijekom postupka, nije slučaj, to se neosnovano tuženik u žalbi poziva na odredbu članka 173. Zakona o bankama jer je i tom odredbom također propisano da je banka dužna učiniti dostupnima podatke koji se odnose na naknade odnosno provizije koje banka zaračunava korisniku kredita i na odredbe Pravilnika o naknadama na potrošačke kredite.

16. Prema odredbi članka 1024. stavak 2. ZOO korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, a odredbom stavka 3. navedenoga članka je propisano, da u slučaju vraćanja kredita prije roka određenog za vraćanje kredita, korisnik kredita je dužan davatelju kredita naknaditi štetu, ako je davatelj kredita istu pretrpio, dok je odredbom stavka 4. članka 1024. ZOO, određeno da u slučaju vraćanja kredita prije određenoga roka, banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

17. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi mu prijevremenom otplatom kredita nastala bilo kakva šteta jer je dokazni prijedlog na ovu okolnost (financijsko vještačenje) podnio podredno, pa kako na matematički izračun i datum naplate spornog iznosa nije sporan, to je ovakav podredni prijedlog u cijelosti paušalan.

18. Kako je utvrđeno da je odredba članka 8. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da je banka u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge prednika tuženika ništetna (članak 322. stavak 1. ZOO), pravilno je sud prvog stupnja u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO u vezi članka 1111. ZOO naložio tuženiku da tužitelju vrati iznos od 2.603,82 EUR koji je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne obveze, sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

19. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je pobijana ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori nepoštena jer je u suprotnosti s uvjetom o postupanju u dobroj vjeri, te je na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora jer je tužitelj bio dužan isplatiti naknadu zbog prijevremene konačne otplate kredita pa stoga tužitelj kao potrošač ima pravo na restituciju neosnovano isplaćenog iznosa po toj osnovi, od dana kada je tuženik nepripadno stekao taj iznos pa do isplate.

20. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je, utvrdivši odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ništetnom, te je tuženiku naložio da tužitelju vrati stečeno bez osnove.

21. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (članak 155. ZPP) koji su odmjereni sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23.).

22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je žalbu tuženika, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Kako tuženik nije uspio sa žalbom valjalo je, temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP, odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić