Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-788/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupaju punomoćnici Anđelko Jureško i Draženka Buntak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1342/2020-22 od 20. srpnja 2022., 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1342/2020-22 od 20. srpnja 2022.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5457/2019 od 16. kolovoza 2019. i odbijen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.562,50 kn (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/2.3 - dalje ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove sastava žalbe i sudske pristojbe za istu.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu te sudske pristojbe za isti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Iako je tužitelj u pravu kada ističe da pobijana presuda, u odnosu na činjenicu (ne)postojanja ugovornog odnosa, sadrži nejasne razloge, budući da je sam tuženik tvrdnjom o podmirenju obveze za cijelo obračunsko razdoblje (od 31. listopada 2018. – 1. travnja 2019.) postojanje ugovornog odnosa priznao, pored toga što iz sadržaja spisa proizlazi da je obveza tuženika prestala ispunjenjem, činjenica postojanja ugovornog odnosa više nije od odlučnog značaja, pa nedostaci pobijane presude u tom dijelu nisu takvog značaja da se zbog njih ona ne bi mogla ispitati. Time je neosnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

6. Kako je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da je tuženik u obračunskom razdoblju od 31. listopada 2018. do 1. travnja 2019. zadužen za iznos od 6.105,05 kn, da je u istom razdoblju potrošio električnu energiju u vrijednosti od 2.855,53 kn, a platio 3.259,83 kn, imajući u vidu ovom tužbom specificirano utuženo razdoblje (veljača i ožujak 2019.), za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u ovom postupku potpuno je neodlučno postojanje ranijeg dugovanja tuženika koje je iskazano na računu s lista 23 spisa (pod stavkom D), a koje se navodi i u nalazu i mišljenju vještaka kao evidentirano stanje duga na datum valute 21. siječnja 2019.

6.1. S tim u vezi, kako činjenica postojanja ranijih dospjelih dugovanja tuženika nije odlučna, što će se nastavno detaljnije obrazložiti, promašeno je pozivanje tužitelja da bi zbog postojanja proturječnosti između onoga što se u razlozima pobijane presude u odnosu na tu činjenicu navodi o sadržaju isprava u spisu i samih isprava prvostupanjska presuda bila zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za isporučenu električnu energiju u veljači i ožujku 2019. na adresi [adresa], mjerno mjesto br. 0158221503.

8. Iako je tuženik još u odgovoru na tužbu tvrdio da je 1. veljače 2019. prešao na drugog operatera, valja naglasiti da on tu tvrdnju nije dokazao, jer se račun s lista 10 spisa (za razdoblje od 5. srpnja 2018. do 1. veljače 2019.) te uplatnice RWE Energije d.o.o. s lista 12 spisa odnose na obračunsko mjesto br. 0116033083, a ne na sporno mjesto br. 0158221503.

9. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio, osim zbog nedokazanog postojanja ugovornog odnosa, i zbog nedokazane visine potraživanja, uz obrazloženje da je tuženik u obračunskom razdoblju potrošio manje energije od visine ukupnog zaduženja.

10. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz sadržaja spisa, da se tuženik, kao krajnji kupac, opredijelio za obračun procijenjene potrošnje s polugodišnjim obračunskim razdobljem te je tako za obračunsko razdoblje 31. listopada 2018. do 1. travnja 2019. isti zadužen za iznos od 6.105,05 kn, što odgovara pojedinačnom mjesečnom zaduženju od 1.221,01 kn.

11. Provedenim vještačenjem je utvrđeno, a što strankama u ovom stupnju postupka nije ni sporno, da je u tom obračunskom razdoblju tuženik potrošio električnu energiju u vrijednosti od 2.855,53 kn.

12. Vještak je, uvažavajući knjigovodstvenu evidenciju tužitelja, utvrdio da su nakon evidentiranja utuženog potraživanja za veljaču i ožujak 2019. (u ukupnom iznosu od 2.442,02 kn) u poslovnim knjigama tužitelja evidentirana plaćanja tuženika u ukupnom iznosu od 3.259,83 kn s opisom plaćanja „R.OV-3552/19.“

13. S obzirom na to da sam tužitelj tvrdi da se to plaćanje odnosi na mjesečne obveze za prosinac 2018. i siječanj 2019., onda nema dvojbe da je tuženik uplatom od 3.259,83 kn platio više od onoga što je u obračunskom razdoblju na koje se utuženi računi odnose potrošio.

14. Budući da je uplata od 3.259,83 kn specificirana, njome nisu mogle biti podmirene eventualne ranije dospjele obveze (dugovanje iskazano pod stavkom D računa s lista 23 spisa, odnosno nalazom i mišljenjem vještaka), kako to tužitelj žalbom sugerira prihvatiti ovom sudu. Stoga tužitelj tom uplatom nije ni mogao zatvorit neka ranija dugovanja tuženika.

15. Slijedom navedenoga, kako je tuženik platio električnu energiju potrošenu u obračunskom razdoblju od 31. listopada 2018. do 1. travnja 2019., na koje razdoblje se odnose i utuženi mjeseci (veljača i ožujka 2019.), obveza tuženika je prestala ispunjenjem (članak 160. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), zbog čega zahtjev tužitelja za podmirenje mjesečne obveze za veljaču i ožujak 2019. nije osnovan.

16. Valjalo je stoga zbog drugih razloga, na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u odluci o glavnoj stvari, a posljedično tome (članak 154. stavak 1. ZPP) i u odluci o troškovima postupka, koju tužitelj u visini posebno niti ne osporava.

17. Tužitelju, koji sa žalbom nije uspio, nisu priznati niti troškovi žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP), a troškovi žalbenog postupka, kao nepotrebni (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. stavak 1. ZPP), nisu priznati niti tuženiku, budući da radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna za donošenje odluke o žalbi tužitelja.

U Sisku 20. kolovoza 2025.

Sutkinja

Zlatana Bihar