Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-533/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupano po punomoćniku ZĐ, dipl. iur., zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupano po punomoćniku Marijani Tokić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva "Grgić & partneri" u Zagrebu, pisarnica Zadar, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-231/2021-22 od 4. prosinca 2023. godine, dana 20. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-231/2021-22 od 4. prosinca 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 9.648,78 kuna, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom od dana 21. prosinca 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

dok je točkom II. izreke naloženo se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 995,00 eura/ 7.496,83 kuna, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu, navodeći žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023 -dalje: ZPP) sa prijedlogom da se žalba uvaži te da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.

4.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 9.648,78 kuna / 1.280,61 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a koja šteta je nastala isplatom naknade za tjelesno oštećenje osiguranici tužitelja u razdoblju od 1. studenoga 2016. do 31. listopada 2019.

6. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da je tužitelj u tužbi naveo kako se dana 30. prosinca 2003. dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao osiguranik tužitelja HĐ, te da je u prometnoj nezgodi sudjelovao ĆĐ, upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika

- da je za navedenu prometnu nesreću ĆĐ proglašen krivim presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. broj K-106/04 od 19. srpnja 2004.

- da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 15138 od 3. veljače 2017. osiguraniku tužitelja OĐ utvrđena je naknada zbog tjelesnog oštećenja kao posljedica ozljede na radu počevši od 1. studenoga 2016.

- da je tužitelj na temelju priznatog prava na naknadu za tjelesno oštećenje u razdoblju od 1. studenoga 2016. do 31. listopada 2019., osiguraniku HĐ isplatio iznos od 9.648,78 kuna

- da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge za prometno-sudskim vještačenjem, vještačenjem po vještaku medicine rada, za financijskim vještačenjem te dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka ĆĐ

7. Prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da mjerodavno pravo predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata predmetne naknade, pa smatrajući da odredbom članka 27. stavka 2. ZOOP- a nije navedeno da se stvarnom štetom smatraju i troškovi na ime naknade za tjelesno oštećenje zaključuje da u konkretnom slučaju tuženik nije dužan naknaditi tužitelju štetu na ime isplaćene naknade za tjelesno oštećenje, te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

7.1. S obzirom da je prvostupanjski sud smatrao kako tužitelj nema ni pravo potraživati isplatu utuženog iznosa, nije niti odlučivao o istaknutim navodima tuženika kojima je isti osporavao pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak i dinamiku štetnog događaja, točnost i istinitost izračuna glede visine naknade štete, te glede postojanja uzročno posljedične veze između ozljeda tužiteljeve osiguranice i priznatog prava na tjelesno oštećenje, niti je odlučivao o istaknutom prigovoru zastare potraživanja

8. Tužitelj u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava ističući da mjerodavno pravo ne predstavlja ZOOP, već Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16.; dalje: ZMO).

9. Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju mjerodavno pravo predstavlja ZOOP. Naime, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime novčane naknade za tjelesno oštećenje mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate predmetne novčane naknade. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom slučaju riječ je upravo o obveznom osiguranju u prometu. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama (npr. Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.).

7. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka, stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema st. 3. istoga članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema st. 4. istoga članka, odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Prema st. 5. navedenog članka, obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

8. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, po stavku 2., smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

8.1. Stoga, kako je navedenom zakonskom odredbom priznato pravo na naknadu štete zavodima zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, to nije prihvatljivo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem tužitelju (zavodu za mirovinsko osiguranje) sukladno čl. 27.st.2. ZOOP-a ne pripada pravo na naknadu štete za isplaćenu naknadu za tjelesno oštećenje. To iz razloga jer je izričitom odredbom čl. 27.st.1. ZOOP-a propisano da svi zavodi imaju pravo na naknadu stvarne štete koju trpe neovisno o kojem se osiguranju radi, dakle i zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja u čije poslove koje spada isplata predmetne naknade za tjelesno oštećenje.

8.2. Pored toga, prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Stoga, svi izdaci koji su uzročno-posljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda i zavodu je nastala stvarna šteta. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.

9. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice, a ovaj sud sukladno čl. 467. ZPP-a iste nije ovlašten utvrđivati s obzirom da je riječ o sporu male vrijednosti, valjalo je pozivom na čl. 366. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak

10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će sukladno dokaznim prijedlozima stranaka raspraviti i utvrditi odlučne činjenice, kao i razmotriti istaknuti prigovor zastare, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.

Split, 20. kolovoza 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević