Poslovni broj: Psp-31/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E O S M E T A N J U P O S J E D A

Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Mira Boban i Gordan Lolić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Splitu, Šegedinova 1, protiv tuženika: 1. UČ iz J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. OČ iz J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Marija Šeparović, odvjetnica u Blatu, radi smetanja posjeda, na ročištu za objavu odluke, 20. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Time što su tuženici UČ iz J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i OČ iz J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 27. rujna 2024. godine, na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to baš u šahti koja je na priloženoj skici označena crvenom točkom kao „sjeverna šahta, predmet smetanja“, prekinuli PEHD (alkaten) cijev za vodu kojom se kuća anagrafske oznake [adresa] izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opskrbljuje vodom iz vodovoda, zasmetali su posjed nekretnine tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pa se nalaže tuženicima, solidarno, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uspostave ranije posjedovno stanje na način da u šahti koja je na priloženoj skici označena crvenom točkom kao „sjeverna šahta, predmet smetanja“, postave PEHD (alkaten) spojnicu kojom će PEHD (alkaten) cijev za vodu kojom se kuća anagrafske oznake [adresa] izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opskrbljuje vodom iz vodovoda i na taj način uspostave neometan dotok i opskrbu vodom, te im se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda nekretnine tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 709,27 eur (sedamsto devet eura i dvadeset sedam centa) uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 22. listopada 2024. navodi se da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi njegove kuće i okućnice. Kuća tužitelja da se opskrbljuje vodom sa vodovoda. Šahta pak na kojoj se nalaze priključci njegove kuće i koja šahta služi i kao revizija (kontrolno mjesto) za vodovodnu cijev do kuće koju koriste tuženici (na kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]) da se nalazi na sjevernom dijelu čestice tužitelja (kčbr. [katastarska čestica] ZGR, k. o. [katastarska općina]), kolnom putu na istoj. Upravo da je tužitelj za potrebe vodoopskrbe svoje kuće postavio predmetnu šahtu još 1988. Međutim, a što je tužitelj uočio 27. rujna 2024., da su tuženici s izvođačem ŽČ ( Pada) iz Vrbovice šahtu položenu na betonskom kolnom putu predmetne nekretnine otvorili te vodovodnu instalaciju, priključak za kuću tužitelja prekinuli. Prilikom izvođenja radova na terenu da je tužitelj upozorio da mu ne prekidaju vodoopskrbu, na što mu je tuženik pod 2. MČ naveo da se ne brine da će sve biti vraćeno u prijašnje stanje. Također, istog dana, petak 27. rujna 2024., da je tužitelj tuženiku pod 1 SČ poslao e-mail s traženjem da ga prespoje na vodovod, uspostave prijašnje stanje. Ujedno da se tužitelj obratio i izvođaču ŽČ s upitom „A mene si zaboravi ponovno spojit vodu“ i fotografijom prekinute cijevi, na što je ovaj odgovorio „Tako mi je UČ (tuženik pod 1. op. a.) reka“. Opisanim ponašanjem tuženici su zasmetali tužitelja pri čemu se naglašava kako su tuženici na vrlo grub način zasmetali tužitelja u mirnom posjedu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] na način da su mu prekinuli vodoopskrbu za kuću u kojoj stanuje. Radi svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje čina smetanja posjeda i zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

2. Rješenjem posl. br. Psp-31/2024 od 29. listopada 2024. sud je pozvao tužitelja da pravilno (točno, jasno i precizno) postavi tužbeni zahtjev u dijelu (kondemnatorni dio) koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju u tužbi navedeno da je tužitelj u posjedu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] ZGR, no u tužbenom zahtjevu iza riječi "zasmetali su posjed tužitelja…" nije točno naveden objekt posjeda, u čemu je to tužitelj smetan-u posjedu koje stvari ili prava, a niti je navedeno je li ometan u posjedu ili mu je posjed oduzet. Pored iznesenog u tužbenom zahtjevu nije navedeno u kojem je to dijelu prekinuta vodovodna cijev (primjerice rubnim dijelom, središnjim, pravac iste) i u kojem opsegu (dužina...) Naime, uspostavu prijašnjeg stanja tuženiku se može naložiti na način da poduzme radnje kojima će otkloniti izvor uznemiravanja ili činidbu kojom će tužiteljevu stvar dovesti u stanje kakvo je bilo prije eventualnog uznemiravanja, oduzimanja, a koje mora biti točno određeno (o.p. po načinu, opsegu, opisu…).

3. Postupajući po naprijed navedenom Rješenju, tužitelj je podneskom zaprimljenim 6. studenog 2024. precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu koji je na spis predmeta zaprimljen 9. prosinca 2024. tuženici su u cijelosti osporili tužbeni zahtjev tužitelja. Tako tuženici prije svega osporavaju da se kuća tužitelja označena kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR opskrbljuje vodom iz vodovoda pri čemu ističu kako tužitelj ama baš nikada nije bio korisnik vodnih usluga koje pruža NPKLM vodovod d.o.o. niti je ikada tužitelj imao vodomjer. Kućanstvo tuženika u nekretnini kčbr. [katastarska čestica] ZGR da je priključeno na vodovodnu mrežu od 1987. Prije početka nadogradnje obiteljske kuće tužitelja da je potonji ishodio građevinsku dozvolu uz uvjet da svagdašnji vlasnici kčbr. [katastarska čestica] ZGR kao povlasne nekretnine imaju pravo služnosti prolaza i provoza sjevernim dijelom tužiteljeve nekretnine radi čega postavljene vodovodne cijevi za opskrbu obiteljske kuće tuženika prolaze upravo sjevernim dijelom nekretnine tužitelja na kojoj je kasnije postavljen šaht. Samim time da su neuvjerljivi i neistiniti navodi tužitelja da je za potrebe vodoopskrbe svoje kuće postavio šahtu 1988. kada tužitelj uopće nije korisnik vodnih usluga kako od strane pravnog prednika NPKLM vodovoda tako niti NPKLM vodovoda niti je kao takav ikad bio zaveden u evidenciji korisnika vodnih usluga. Šaht kojeg tužitelj navodi u tužbi da je postavljen 2010. kada se betonirao put budući je prije toga bilo došlo do puknuća cijevi koja vodi do vodomjera u vlasništvu tuženika ad.1 do njegova kućanstva anagrafske oznake 603 i to u svrhu lakše sanacije ukoliko ponovno dođe do sanacije cijevi. Godine 2011. da je ponovno došlo do puknuća cijevi što je uzrokovalo značajan gubitak vode zbog čega je tuženik ad. 1 UČ angažirao radnike da pronađu puknuće i saniraju cjevovod. U rujnu 2024. da je ponovno došlo do puknuća cijevi i istjecanja vode kada je po pozivu tuženika ad. 1 SČ LČ došao na lice mjesta 27. rujna 2024. i izvršio sanaciju puknute cijevi na način da je u postojeću veću cijev ubacio manju. Prilikom izvođenja radova da je LČ uočio određeni ventil na vodovodnoj cijevi kojom se tuženikovo kućanstvo opskrbljuje vodom a kojem ventilu tu nije bilo mjesto niti je takav ventil bio postavljen prilikom zadnje sanacije 2011. Prethodno, 20. rujna 2019. da je tuženik ad. 1 UČ od NPKLM vodovod d.o.o. primio obavijest kojom ga se obavještava da se u oknu (šahti) u kojem se nalazi vodomjer nalaze još dva izvoda na koja nitko nije priključen što distributeru izaziva sumnju da tuženik ad. 1 UČ neovlašteno distribuira vodu. Na navedeni dopis da je tuženik ad. 1 UČ odgovorio s tvrdnjom da kuća tužitelja ima veliku cisternu. Tek po zaprimanju mail poruke od strane tužitelja da je tuženika d. 1 UČ shvatio da se tužitelj neovlašteno prespojio na cijev i koristio njegovu vodu, tj. neovlašteno preusmjerio vodu za potrebe svog kućanstva. Na opisani način da je tužitelj taj koji je oštetio tuženika ad. 1 SČ koji je kao korisnik vodnih usluga i vlasnik vodomjera plaćao račune za potrošnju vode u većem iznosu nego li je utrošilo njegovo kućanstvo. Prilikom izvođenja radova na terenu da tužitelj nije upozorio tuženike da mu prekidaju vodoopskrbu jer bi time bio priznao da se ilegalno priključio, već da je tužitelj samo pitao "Hoće li biti vraćeno kako je bilo" na što mu je tuženik ad. 1 odgovorio da hoće podrazumijevajući pri tom sanaciju svoje cijevi i zatvaranje šahta. Stoga da sanacijom svoje cijevi tuženici ni na koji način nisu počinili čin smetanja posjeda nekretnine tužitelja pri čemu tuženici naglašavaju da bi se tužitelju, u situaciji prihvaćanja postavljenog tužbenog zahtjeva, omogućilo i daljnje protupravno korištenje vode.

5. Tijekom prethodnog postupka parnične stranke ustrajale su u svojim navodima time da tužitelj smatra kako su tuženici odgovorom na tužbu priznali činjenice odlučne za donošenje oduke u ovoj pravnoj stvari naglašavajući pri tom kako se njegov posjed umirio.

6. Za navesti je i kako je tužitelj uz tužbu podnio prijedlog radi donošenja privremene mjere o kojem prijedlogu je sud odlučio sad već pravomoćnim rješenjem posl. br. Psp-31/2024 od 3. lipnja 2025.

7. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 21. listopada 2024., ispisa poruke od 27. rujna 2024., ispisa poruka na listu 9 spisa, skice lica mjesta, ispisa iz Geoportala, potvrde Neretvansko-Pelješko-Korčulansko-Mljetski vodovod d.o.o., Korčula (dalje NPKLM vodovod d.o.o. ) od 28. studenog 2024., obavijesti tuženika ad. 1 SČ zaprimljene u NPKLM d.o.o. 11. listopada 2019. i s tim u vezi Obavijesti NPKLM d.o.o. Broj: 673-2/2019 od 20. rujna 2019., fotografija na listu 30-32, prijepisa poruka od 3. veljače 2025., saslušanjem svjedoka AČ, TČ, ĐČ te saslušanjem parničnih stranaka.

8. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka MČ, FČ i ŽČ jer nakon saslušanja drugih svjedoka i samih parničnih stranaka sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te da nije bilo potrebe za provedbu daljnjih dokaza.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmetom postupka jest smetanje posjeda nekretnine u k. o. [katastarska općina] -kuće katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR, angarafske oznake [adresa] u kojoj stanuje tužitelj sa svojom obitelji time da je u tužbi kao radnja kvalificirana kao smetanje posjeda navedeno prekid vodovodne instalacije, tj. priključka vode za kuću tužitelja od strane tuženika. Naime, tuženici su s ostalim članovima svoje obitelji u posjedu susjedne "gornje" kuće oznake kčbr. [katastarska čestica] angarafske oznake [adresa] koja je položena zapadno od kuće tužitelja. Tužitelj JČ i tuženik UČ su braća, dok je tuženik ad. 2 OČ sin tuženika ad. 1 SČ, samim time i nećak tužitelja. Nije sporno da je do prekida vodovdne instalacije na nekretninama parničnih stranaka došlo uslijed puknuća cijevi u rujnu 2024. godine kada je po nalogu tuženika radnik LČ " U" pristupio na lice mjesta i izvršio sanaciju puknuća cijevi. Iz mail poruke koju je tužitelj 27. rujna 2024. uputio tuženiku ad. 1 SČ proizlazi konstatacija tužitelja prema kojoj je tuženik ad. 1 rekao radniku ŽČ "Pada" da tužitelja više ne vraća na cijev od vode pri čemu je tužitelj svom bratu, tuženiku ad. 1 SČ ostavio rok do ponedjeljka radi spajanja cijevi. Navedeno se nadovezuje na prethodni ispis poruka između tužitelja i ŽČ koji je na upit tužitelja "A mene si zaboravio spojiti na vodu?" odgovorio "Tako mi je UČ reka..Da je to cjev za njega, olivera i mater". U postupku je nedvojbeno i da prekinuta vodovodna cijev vodi od šahte postavljene u sjevernom dijelu tužiteljeve nekretnine putem koje cijevi se kuća tuženika prema zapadu opskrbljuje vodom iz javne vodovodne mreže, a nije sporno niti da se kuća tužitelja koristila vodom iz vodovodne mreže upravo putem navedene cijevi. Nadalje, nije sporno niti da se u sklopu kuće tužitelja nalazi cisterna za vodu koja se puni vodo noscem ili pak vodom koja se slijeva prilikom kiša i kojom vodom se za potrebe svog kućanstva također koristi obitelj tužitelja. Sporno je pak da li je prilikom sanacije puknuća cijevi kada je prekinut priključak vodovodne instalacije i opskrba vodom kuću tužitelja došlo do smetanja posjeda tužitelja.

11. Na okolnosti evidencije korisnika vodnih usluga za područje gdje su izgrađene nekretnine parničnih stranaka spisu prileži Obavijest NPKLM vodovod d.o.o. Broj: 673-2/2019 od 20. rujna 2019. kojom ukazuju tuženiku ad. 1 SČ da se u oknu u kojem se nalazi njegovo vodomjer nalaze još dva izvoda na koje još nitko nije priključen što izaziva sumnju da neovlašteno distribuira vodu za ostala domaćinstva slijedom čega ga pozivaju na očitovanje. Na navedeni poziv uslijedilo je očitovanje tuženika SČ zaprimljeno u NPKLM 11. listopada 2019. u kojem navodi kako je na vodovodnoj mreži spojena samo kčbr. [katastarska čestica], kbr. 603 te predlaže se da za dva izvoda koja se nalaze na oknu NPKLM obrati na kućni broj 601 (op. tj. na adresu tužitelja) te na kbr. 602 gdje su temelji sa šupom. Da je isključivo tuženik ad. 1 UČ vlasnik vodomjera pod br. 1824267 pod šifrom kupca 400301 koji se nalazi u okviru distribucijskog područja Korčula proizlazi iz potvrde Neretvansko- Pelješko-Korčulansko-Mljetski vodovod d.o.o., Korčula od 28. studenog 2024. Iz naveden potvrde proizlazi i činjenica da tužitelj JČ nije korisnik vodnih usluga, odnosno da se ne nalazi u sustavu evidencije NPKLM-a.

12. Obzirom na sve navedeno radnje koje su opisane u tužbi i koje bi imale predstavljati čin smetanja posjeda nisu sporne, već je obzirom na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sporno da li je takvim radnjama tužitelj smetan u posjedu svoje kuće kbr. 601 opskrbom vode iz vodovodne mreže. Zahtjevom za zaštitu posjeda u smislu odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu – ZV), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten ga je štititi zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz predmetnog proizlazi da za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pored općeg deklaratornog uvjeta iz članka 22. st. 2.ZV-a, posljednji miran posjed i nastalo smetanje, mora biti ispunjen bar jedan od kondemnatornih zahtjeva, uspostave ranijeg posjedovnog stanja ili zabrane svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja. U smislu odredbi ZV-a koje uređuju pitanje smetanja posjeda posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, to nije pravo, već činjenica. Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Odredbom članka 21. ZV-a propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom članka 22. stavak 1.ZV-a određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Smetanje posjeda je radnja kojom se nekom fizičkom ili pravnom subjektu oduzima ili onemogućuje posjed nad određenom nekretninom ili pokretninom. Smetanje posjeda može uključivati nasilno prekidanje prava korištenja ili oduzimanje predmeta posjeda. U slučaju smetanja posjeda, sud može naložiti uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja. Nastavno, odredbom članka 441.Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP-a), propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjeda, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja jer se rasprava u toj parnici ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Obzirom na prethodno navedeno, sud u parnicama za smetanje posjeda treba utvrditi faktično stanje prijepora i čin smetanja, je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik i je li ga tuženik smetao u tom posjedu, pa je pogrešno polaziti od utvrđenja prava na posjed predmetne nekretnine.

13. Prema odredbi čl. 10. st. 1 ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema odredbi čl. 20 istog Zakona čin smetanja posjeda je akt neke osobe kojim dosadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, dakle, čin koji negira postojeću faktičnu vlast (u cijelost ili djelomice), a nameće tuđu, odnosno uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje.

14. Kako je, dakle, posjed faktično stanje, to je u posjedovnoj parnici na strani tužitelja bilo potrebno utvrditi da li je u trenutku poduzimanja čina smetanja bio u faktičnom mirnom posjedu stvari, dakle, da li je imao faktičnu vlast svoje kuće u smilu opskrbe vodom iz vodovodne mreže. Osoba koja čini smetanje mora pak u postupku dokazati da svojim ponašanjem nije oduzela tužitelju faktičnu vlast nad stvari ili pravom, pri čemu treba naglasiti da je posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika. Shodno citiranim zakonskim odredbama cilj posjedovne zaštite jest u održanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružanje posjedovne zaštite vodi prema uspostavi stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja odnosno uspostavi faktične vlasti u punom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja.

15. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u postupku je prije svega valjalo utvrditi odlučne, a među strankama prijeporne činjenice i to kada se kuća tužitelja priključila na vodovodne instalacije koje vode od šahta na sjevernom dijelu nekretnine tužitelja i na koji način se kuća tužitelja opskrbljuje vodom, da li vodom iz vodovodne mreže ili vodom iz cisterne. Pri tome je za naglasiti kako korištenje priključka vode ne može biti samostalni predmet posjedovne zaštite, već se posjedovna zaštita korištenja priključka vode može ostvariti jedino zaštitom posjeda stvari u funkciji kojoj služi (npr. kuća, stan, poslovne prostorije i dr.). Osim toga, tužitelj u ovom postupku ne traži zaštitu posjeda korištenja priključka vode već se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na zaštitu posjeda nekretnine, pa su navodi tuženika o posjedu predmetnog šahta u podnesku zaprimljenom 20. ožujka 2025. u suprotnosti sa sadržajem spisa i predmetom raspravljanja.

16. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti, sud je prije svega saslušao predložene svjedoke. Iz iskaza svjedokinje AČ, inače supruge tužitelja, proizlazi kako je njihova kuća još od 1988. priključena na vodovodnu mrežu mada pretežito koriste vodu iz cisterne u sklopu svoje kuće. Kada pak cisterna ostane bez vode da obavijeste obitelji u gornjoj kući, konkretno obitelji tuženika SČ kako će početi koristiti gradsku vodu i od tog momenta zabilježe broj na brojilu koji se nalazi u podrumu svoje kuće kako bi potom izvršili isplatu dijela računa po obračunu kubika utrošene vode. Na opisani način da vodu iz gradskog vodovoda koriste dok ne padne kiša ili pak dok se ne očisti cisternu koliko je potrebno. Upitana kada je zadnji put trošila vodu iz vodovoda tvrdi da ima tome tri, četiri godine od kada se kuća tužitelja nije napajala vodom iz vodovoda jer je bilo dovoljno vode u cisterni. Po pitanju opskrbe vodom za potrebe kuće tužitelja u bitnom je identično kazivao i TČ, sin tužitelja tvrdi kako je šahta za vodu sjeverno od kuće tužitelja postavljena za četiri kuće i to kuću u kojoj živi baka po imenu FČ, zatim za kuću tužitelja , kuću tuženika i kuća MČ (brata tužitelja JČ i tuženika ad. 1 SČ). U sklopu kuće cisternu od koje većinom oni iz obitelji tužitelja koriste vodu, a u slučaju kada nestane vode uglavnom krajem ljeta ili ako treba očistiti cisternu da se prespoje na predmetnu vodovodnu cijev, u biti da ne dolazi do "odštekavanja" i spajanja cijevi, samo se otvori ventil za vodovodnu vodu. Navedeni ventil da je postavljen prilikom izgradnje, ima tome četrdesetak godina. Kuća tužitelja da se zadnji put napajala vodom iz vodovodne mreže u ljeto 2023., pretpostavlja da je tome tako mada ne može precizno kazivati jer pretežiti dio godine boravi u inozemstvu. Svjedoku PČ, dipl. iur u NPKLM vodovod d.o.o. poznato je kako je u rujnu 2024. došlo do puknuća cijevi iza kuće obitelji Amadeo nakon čega je došlo do reguliranja visine troškova utroška vode tuženiku ad. 1 SČ. Iz iskaza imenovanog svjedoka proizlazi kako nema neposrednih saznanja da li je tužitelj koristio vodu iz vodovodne mreže, upire na činjenicu kako tužitelj nije evidentiran kao korisnik vode iz vodovodnog sustava NPKLM vodovod d.o.o. mada je 2020. podnio zahtjev za priključak koji zahtjev nije realiziran jer tužitelj nije pristupio sklapanju Ugovora osporavajući cijenu samog priključka.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi da je od 1988. priključen na cijev koja vodi od glavnog sata s kojom se vodom opskrbljuju dvije kuće i to kuća koju ima u svom vlasništvu i kuća u kojoj stanuje tuženik. Nakon toga, od vremena kada je uredio cisternu za vodu da je periodično koristio vodu iz te cisterne, ali obično pred kraj ljetne sezone uslijed vremenskih prilika ili ako je trebalo prati cisternu da je koristio vodu iz vodovoda o čemu bi obavijestio tuženika ad. 1 SČ. Tom prilikom je tuženiku donosio stanje internog vodomjera koji se nalazi u podrumu kuće nakon čega je platio određeni iznos na ime utroška vode. Cijev koju je LČ sanirao da se nalazi u predmetnoj šahti, dok se s druge strane te cijevi nalazi regulator pritiska s filterom i vodomjerom što se nalazi u podrumu kuće. Vodom iz vodovodne mreže da se kontinuirano koristio sve do unatrag četiri, pet godina kada se ta potreba smanjila uslijed činjenice da je bilo kiša, ali i uslijed činjenice što je zatvorio dvije sobe koje je do tada izmamljivao pa je samim time i potrošnja vode za kuću u kojoj živi bila manja. Zadnjih godinu dvije da nije imao potrebe koristiti se vodom iz vodovodne mreže. Potvrđuje da je i prije dolazilo do puknuća cijevi za vodu

18. Tuženik ad. 1 UČ u svom iskazu navodi kako se kuća tužitelja opskrbljuje vodom isključivo iz cisterne. Izričit je u kazivanju kako nema saznanja da li se kuća tužitelja opskrbljivala vodom od javne vodovodne mreže. Pri tome pojašnjava da u jesen prošle godine kada je došlo do puknuća cijevi LČ kojeg je angažirao za sanaciju podigao šahtu, istu otvorio i nije primijetio da je tu još netko spojen. Da je netko treći spojen na tu vodovodnu šahtu to je LČ ustanovio tek nakon sedam, osam dana. Tvrdi kako nema saznanja kada je i na koji način netko drugi bio prespojen na tu drugu cijev. U vrijeme kada je LČ vršio sanaciju nastalog puknuća samo je kroz od prije postojeću cijev provukao drugu cijev što se vidi na fotografiji koju je priložio i sam tužitelj. Tuženik ad. 1 UČ osporava da njemu meni bilo članovima njegove obitelji. Samim time poriče da je tužitelj bilo njemu bilo članovima obitelji tuženika plaćao bilo kakve novce za potrošenu vodu. Na upit suda da opiše kuda se račvaju cijevi od šahte koju je otvorio LČ kada je u jesen prošle godine vršio sanaciju cijevi tuženik ad. 1 UČ tvrdi kako od te šahte vodi samo jedna cijev pravo prema gornjoj kući u kojoj stanuje čak petnaest osoba. Onog dana kada je LČ ustanovio da je izuzev kuće tuženika još netko spojen na javnu vodovodnu mrežu da je imenovanom kao angažiranom radniku rekao da tu ne smije biti ničega i da tu nema nitko treći da koristi vodu. Isto tako da mu je naložio saniranje cijevi na način kako je bila sanirana do tada u dva navrata u smislu da se kroz postojeću cijev provuče uža cijev. U bitnom identično kazivao je i tuženik ad. 2 OČ.

19. Rezimirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari ovaj sud nalazi nespornim kako je tužitelj zadnji mirni posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stojne kuće koja je do prekida dotoka vode prilikom sanacije cijevi u rujnu 2024. imala mogućnost dotoka vode iz javne vodovodne mreže putem ventila spojenog na cijev u šahti sjeverno od kuće tužitelja kojom vodom su se sukladno potrebama služili članovi obitelji tužitelja, pa sud smatra da je tuženik zajedno sa svojim sinom tuženikom ad. 2 ŽČ smetao takav posjed tužitelja u onom momentu kada je po njihovom nalogu radnik LČ prekinuo dovod vode za kuću tužitelja. Neuvjerljivi su i ničim potkrijepljeni navodi tuženika da nisu imali saznanja kako tužitelj putem cijevi u šahti iza njegove kuće koristi, odnosno ima mogućnost korištenja vode iz vodovodne mreže. Naime, tužitelj i tuženik ad. 1 UČ su braća koji koriste kuće nalazeće jedan u blizini druge, pa im nije moglo ostati nepoznato vrijeme i opseg korištenja vode iz vodovodne mreže. Tome u prilog ne ide ni činjenica što tužitelj u sklopu svoje kuće ima izgrađenu cisternu za vodu. Činjenica da netko ima cisternu za vodu sama po sebi ne znači da ne koristi vodu iz vodovodne mreže. Uostalom, na području ovog suda općepoznato je da pretežiti broj domaćinstava unatoč korištenju vode iz cisterne i to uglavnom za piće, koristi i vodu iz vodovodne mreže. Okolnost što tužitelj zadnjih dvije do četiri godine možebitno nije koristio vodu iz vodovodne mreže ne znači da je posjed njegove kuće korištenjem vode iz vodovodne mreže prestao. Ovo stoga što je tužitelj, da mu se kojim slučajem pojavila mogućnost korištenja vode iz vodovodne mreže, do rujna 2024. svakako imao mogućnost korištenja te vode. Tu je za pozvati se i na načelo trajnosti posjeda propisano odredbom čl. 19 ZV-a prema kojoj posjed traje dok traje faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno (st.1). Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao (st. 2).

20. Upiranje tuženika da se tužitelj neovlašteno priključio na instalaciju tuženika ad. 1 i neovlašteno preusmjerio vodu za potrebe svog kućanstva čime je počinio kazneno djelo krađe vode u ovom postupku nije relevantno sve pozivom na odredbe čl. 441. ZPP-a kao i čl. 22. st. 2. ZV-a. Sve i kad bi takvi navodi tuženika bili osnovani, utvrđeni čin smetanja posjeda nije na strani tuženika dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta (čl. 20. st. 4 ZV-a). Shodno svemu iznesenom čini tuženika predstavljaju smetanje posjeda pa tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu te je odlučeno kao u toč. I/ izreke ovog rješenja. Drugo je pak pitanje ima li tužitelj pravo korištenja vode iz javne vodovodne mreže, no takvo pitanje može biti predmetom posebne petitorne parnice. Ovo iz razloga jer sud posjedovnu zaštitu pruža u posebnom, hitnom postupku i to prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju.

21. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka ovaj sud postupanje tuženika cijeni samovlasnim smetanjem posjeda u skladu s odredbom čl. 20. st. 1. i 2. ZV-a, odnosno neovlaštenim uznemiravanje posjeda tužitelja prekidom dotoka vode iz javne vodovodne mreže. Shodno svemu iznesenom čini tuženika predstavljaju smetanje posjeda pa tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu te je odlučeno kao u toč. I/.

22. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbama čl. 151. st. 3 i čl. 154. st. 1 ZPP-a, a odmjereni se troškovi sastoje od troškova sudske pristojbe na tužbu (19,91 eur) i sudsku odluku (39,82eur), troškova sudskog dostavljača (24,54 eur) kao i izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu sa propisanom odvjetničkom tarifom prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak uvećano za pripadajuću stopu PDV-a – 25% , sukladno Tbr. 7 toč. 2 st. 1 i 2 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Samim time tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 709,27 eur eura pa je i odlučeno kao u izreci pod toč. II/. Tužitelju nije priznato uvećanje za zastupanje više osoba jer se na strani tužitelja nalazi jedna osoba pa takav zahtjev nije postavljen sukladno Tbr. 40 Tarife.

U Korčuli, 20. kolovoza 2025.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).