Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-75/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, protiv tuženika HC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Maroju Kolendiću, odvjetniku iz Dubrovnika, radi trpljenja namirenja sudskom prodajom založene stvari i isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-439/2021 od 4. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 439/2021 od 4. studenog 2024.
r i j e š i o j e
I/ Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje toč. III. izreke rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-439/2021 od 4. studenog 2024.
II/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 6.215,58 Eur. Nepobijanom toč. I. izreke rješenja utvrđeno je povlačenje tužbe u dijelu zahtijevanog trpljenja namirenja tražbine tužiteljice u iznosu od 6.150,89 Eur sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, pobliže opisane u toj točki izreke. Nepobijanom toč. II. izreke rješenja dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu na iznos od 6.215,58 Eur, a pobijanom toč. III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Opisanu presudu i toč. III. izreke rješenja pravovremenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice je neosnovana.
5. Naime, polazeći od činjeničnog supstrata predmetne tužbe iz kojeg proizlazi da tužiteljica utužuje isplatu iznosa od 6.215,58 EUR na ime zateznih kamata obračunatih od 1.rujna 2017. do 5. lipnja 2024. zbog zakašnjelog plaćanja obroka za kupnju stana, prvostupanjski sud je zauzeto materijalno-pravno stajalište utemeljio na sljedećim iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:
- da je tužiteljica sa VC dana 20. studenog 1998. sklopila Ugovor o prodaji državnog stana na kojem postoji stanarsko pravo, u kojemu je ukupan iznos svih obročnih otplata cijene stana s unaprijed obračunatom kamatom u visini od 1% iskazan sa 78.970,08 kn (čl. IV.), da je čl. VIII. predmetnog ugovora kupac dopustio uknjižbu založnog prava na kupljenom stanu (hipoteku) za iznos ostatka cijene i (ugovorene) kamate upravo u iznosu od 78.970,08 kn te da je takav teret upisan u zemljišnu knjigu kao "pravo zaloga za dug u iznosu od 78.970,08 kn na korist Republike Hrvatske";
- da je VC predmetnu nekretninu potom otuđila ugovorom o prodaji od 22. srpnja 1999. kupcu ĐC, da bi je potom ĐC darovao svom sinu HC, ovdje tuženiku Ugovorom o darovanju od 25. studenog 2003.;
- da je tuženik tijekom trajanja predmetne parnice tužiteljici namirio glavni dug u iznosu od 6.150,89 Eur radi namirenja kojeg je podnijela predmetnu tužbu radi trpljenja namirenja prodajom predmetnog stana tuženika pa je u tom dijelu povukla tužbu.
5.1. Polazeći od utvrđenja da je tuženik sa tužiteljicom isključivo u odnosu založnog dužnika u kojem svojstvu da odgovara u smislu odredbe čl. 336. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – "Narodne novine" broj 91/96 i 68/98 kao mjerodavnog zakona obzirom na vrijeme zasnivanja predmetnog založnog prava) za osiguranu tražbinu iz vrijednosti zaloga i to do visine vrijednosti osigurane tražbine, dok nije tužiteljičin osobni dužnik jer između njih ne postoji obvezno-pravni odnos temeljem kojeg bi tuženik bio dužan tužiteljici isplatiti ikakav iznos, osim iznosa osiguranog zalogom (ukoliko želi izbjeći prodaju založene stvari) pa kako u zemljišnu knjigu nije upisano i založno pravo u odnosu na sporedno potraživanje s osnova zateznih kamata to tuženik nije dužnik takve obveze prema tužiteljici (istovjetno pravno shvaćanje da je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt 591/17-2 od 16. siječnja 2018. te Ustavni sud u odluci broj U-III-1569/2002 od 27. listopada 2005.).
5.2. Obzirom da tuženik kao naknadni stjecatelj založene stvari odgovara tužiteljici isključivo do visine osigurane tražbine i isključivo iz njezine vrijednosti to je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi isplate obračunate zatezne kamate na dospjele, a neplaćene obročne otplate ugovorene cijene predmetnog stana temeljem ugovora od 20. studenog 1998. sklopljenog sa VC.
6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice.
7. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da tužiteljica u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.
8. Nastavno u žalbi, a nakon iznošenja činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i sadržaja ugovora o prodaji državnog stana na kojem postoji stanarsko pravo kojeg je sklopila sa VC dana 20. studenog 1998. tužiteljica i nadalje ustraje na tezi da je u zemljišnoj knjizi upisan zalog na stanu (sada) tuženika i za iznos zatezne kamate na glavnu tražbinu iz ugovora, iako je iz sadržaja zemljišne knjige posve jasno da je zalog upisan isključivo za iznos glavnice i unaprijed obračunate redovne (ugovorene) kamate po stopi od 1% u sveukupnom iznosu od 78.970,08 n (koji je iznos ugovoren u toč. IV. ugovora kao ukupni iznos svih obročnih otplata stana s unaprijed obračunatom kamatom u visini od 1% godišnje i koji iznos je potpuno podudaran čl. VIII. ugovora u kojemu je ugovoreno da kupac dopušta uknjižbu založnog prava na kupljenom stanu za iznos ostatka cijene i kamata u iznosu od 78.970,08 kn. U zemljišnu knjigu upisano je, citira se: "pravo zaloga za dug u iznosu od 78.970,08 kn".
9. Upravo iz odredbe čl. 36. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK/96 – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 kao mjerodavnog propisa u vrijeme zasnivanja predmetnog zaloga, koja je istovjetna odredbi čl.40. Zakona o zemljišnim knjigama/19 koju citira tužiteljica u izjavljenoj žalbi) jasno i nedvosmisleno proizlazi da se hipoteka može upisati samo glede točno određene svote u novcu koja može biti određena i u skladu s pravilima o valutnoj ili indeksnoj klauzuli, a uz tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje se i kamatna stopa. Ako su ugovorene zakonske kamate, umjesto kamatne stope, upisat će se: zakonska kamata (stav.2.) a uz tražbinu za koju je ugovoreno plaćanje anuitetima, umjesto kamatne stope, upisat će se: anuitetna otplata (stav. 3.) 9.1. Imajući u vidu u zemljišnu knjigu upisani sadržaj predmetnog zaloga, a i prethodno citiranu odredbu čl.36. ZZK/96 potpuno je neutemeljeno žalbeno ponavljanje teze da je založno pravo upisano i u odnosu na tražbinu s osnova zatezne kamate.
10. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, valjalo je njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.III. izreke prvostupanjskog rješenja (pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a) obzirom da tužiteljica istu pobija očigledno samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija kriterij dosuđenja, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl. 365. stav. 2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.
10.1. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom to je odgovarajućom primjenom odredbe čl. 154. stav. 1. ZPP njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
11. U nepobijanom dijelu toč. I.- i toč. II. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno jer nije bilo predmetom žalbenog ispitivanja (čl. 365. stav. 1. u vezi sa čl. 381. ZPP-a).
U Varaždinu 20. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec