REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1944/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ariana Varga Filaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. iz Zagreba, Medulićeva 24, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništenja pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji, 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-06/21-01/06, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 20. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-06/21-01/06, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 20. veljače 2024. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-943-04/09-009/12, URBROJ: 251-19-11- 7/003-21-21 od 17. veljače 2021., kojim je u točki 1. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Općine Susedgrad, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, broj: UP/I-05- 1328/79 od 10. kolovoza 1979. i dopunskog rješenja o eksproprijaciji Općine Susedgrad, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, broj:

UP/I-05-1328/79-1 od 7. studenoga 1979. te je u točki II. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da se pobijano rješenje temelji na stavu da je zahtjev za poništenje eksproprijacije podnesen po isteku zakonskog roka od 5 godina. Tužitelj tvrdi da nadležna tijela nisu provela dokazni postupak niti raspravila sva sporna pitanja, čime su povrijeđena načela materijalne istine (čl. 7. ZUP) i prava stranke na izjašnjavanje (čl. 8. ZUP). Ističe da prvostupanjsko tijelo nije održalo novu raspravu nakon smrti prijašnjeg vlasnika, nije razjasnilo pitanje aktivne legitimacije nasljednika niti je ispitalo meritum stvari. Tužitelj tvrdi da je nekretninu stekao zakonito i da je u dugogodišnjem, nesmetanom i poštenom posjedu. Predložio je očevid, vještačenje, saslušanje svjedoka i vlastito saslušanje, a ništa od toga nije provedeno. Tužitelj traži da sud uvaži tužbu, poništi rješenje tuženika i vrati predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže tužbu odbiti.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da osporavano rješenje smatra zakonitim iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je pravomoćnim rješenjima Općine Susedgrad iz 1979. izvršena je eksproprijacija zemljišta i objekata na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist Općine Susedgrad radi izgradnje višekatnog stambenog objekta i okoliša u naselju „Špansko-jug“;

- da je prijašnjem vlasniku ZF utvrđena novčana naknada sporazumima i rješenjima iz 1982., 1983., 1984. i 1985., koja mu je isplaćena 19. rujna i 11. listopada 1985.;

- da je prijašnji vlasnik preminuo, a njegovim nasljednicima utvrđeni su R

Z, VF i RF;

- da je zahtjev za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji podnio prijašnji vlasnik 4. lipnja 2009., pozivajući se na neispunjenje svrhe eksproprijacije.

8. Javnopravna tijela su utvrdila da je istekao zakonski rok za podnošenje zahtjeva za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji od pet godina od pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju jer je rješenje postalo pravomoćno 1979. godine, a zahtjev je podnesen 2009. godine.

9. Odredba članka 48. Zakona o izvlaštenju, koji je predviđao mogućnost poništenja, brisana je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj 79/06.), kojim je u članku 31. stavku 1. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj 9/94., 35/94., 112/00. i 114/01.) propisano da se zahtjev za poništenje može podnijeti samo u roku od pet godina od pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju.

10. Tuženik je osnovano odbio žalbu kao neosnovanu jer je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito odbilo zahtjev za poništenje eksproprijacije zbog proteka zakonskog roka za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji. Naime, zbog proteka roka, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za poništenje rješenja o eksproprijaciji prema članku 31. stavku 1. Zakona o izvlaštenju. Navedeno je u skladu sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presuda broj U-zpz 16/13-10 od 8. siječnja 2015.).

11. S obzirom da je zahtjev podnesen po proteku zakonskog roka, tuženik je pravilno ocijenilo žalbene navode kojim se upire na to da nije proveden nikakav dokazni postupak, s obrazloženjem da prvostupanjsko tijelo nije moralo provoditi dokazni postupak glede privođenja namjeni i posjedovanja, odnosno očevid i vještačenje. Naime, zaista nije bilo potrebe provoditi dodatni dokazni postupak (očevid, vještačenje, saslušanje) jer su rezultati tog dokaznog postupka pravno irelevantni zbog proteka zakonskog roka. Stoga nije bilo povrede načela materijalne istine.

12. Prvostupanjsko tijelo omogućilo je nasljednicima prijašnjeg vlasnika i podnositelja zahtjeva da se očituju o nastavku postupka, a jedino se tužitelj očitovao za nastavak. Stoga je tuženik osnovano ocijenio da je aktivna legitimacija za nastavak postupka pravilno utvrđena samo u odnosu na tužitelja.

13. Tuženik pravilno ocijenio da nema povrede prava na izjašnjavanje jer su stranke imale mogućnost očitovanja.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

15. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Ariana Varga Filaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. iz Zagreba, Medulićeva 24

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

4. U spis