Poslovni broj: 4K-238/25-19
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu za mladež tog suda PA, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv RA po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KO-DO-211/25 od 16. srpnja 2025. zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1.Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održanog ročišta rasprave 20. kolovoza 2025. koja je zaključena i objavljena istoga dana u nazočnosti ODO u Dubrovniku, optuženika i njegovih branitelja
p r e s u d i o j e
Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženi
RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. P i AA rođene R, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], vozač, zaposlen u TD "Libertas" s mjesečnim primanjima od oko 1.400,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, sa završenom SSS, prometna škola, srednjeg imovnog stanja, nalazi se u Zatvoru u Dubrovniku.
kriv je
što je u točno neutvrđenom vremenu od prosinca 2024. pa do 22. lipnja 2025. u Orašcu, Čerjan 50, na benzinskoj postaji Petrol, protivno volji i unatoč protivljenju zaposlenice te benzinske postaje Badem Brahe, kontinuirano i ustrajno nastojao s njom uspostaviti kontakt pa je tako svakodnevno dolazio u tu benzinsku postaju gdje bi se zadržavao oko sat vremena i započinjao komunikaciju sa NA govoreći joj da je debela, stara, da tko će nju uzeti i kad će ju jebati, a pri čemu joj se unosio u lice i onemogućavao ju u radu, a iako mu je imenovana rekla da ne želi nikakvu komunikaciju s njim, nastavio je s istim ponašanjem sve dok NA o svemu nije obavijestila policiju te što je sve NA dovelo u položaj nemoći i povrijeđenog dostojanstva i kod nje izazvalo osjećaj srama i nelagode,
dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom uspostavljao i nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, označeno i kažnjivo po čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona,
Pa se optuženi RA na temelju odredbe čl. 140. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo nametljivog ponašanja osuđuje na
kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. lipnja 2025. u 12:10 sati do 20. kolovoza 2025.
Potom se na temelju odredbe čl. 55. Kaznenog zakona izrečena kazna zatvora optuženom u trajanju od 6 (šest) mjeseci u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. lipnja 2025. u 12:10 sati do 20. kolovoza 2025. zamjenjuje
radom za opće dobro
na način da se sukladno odredbi čl. 55. st. 3. Kaznenog zakona jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.
Na temelju odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11 optuženi je dužan izvršiti navedeni rad za opće dobro u roku od 2 (dvije) godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.
Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u danom roku sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu (čl. 55. st. 7. KZ/11).
Na temelju odredbe čl. 73. Kaznenog zakona optuženiku se izriče
sigurnosna mjera
zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 metara, uznemiravanja ili uhođenja oštećene NA u vremenu od 3 godine po pravomoćnosti ove presude.
Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti izvršavanje ove sigurnosne mjere ako ustanovi da više ne postoji opasnost da bi počinitelj prema istoj oštećenoj mogao ponoviti kazneno djelo.
Ako osuđeni ne postupi prema ovoj sigurnosnoj mjeri postupit će se sukladno odredbi čl. 73. st. 4. Kaznenog zakona.
Po pravomoćnosti odluke će se o ovoj sigurnosnoj mjeri obavijestiti nadležna Policijska uprava Dubrovačko – neretvanska.
Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženi se obvezuje na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženi obvezuje snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura te trošak vještaka dr. Hrvoja Markovića u iznosu od 379,50 eura, dakle sveukupno 579,50 eura. Optuženi je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak sudskog paušala uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN:
[broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-23825 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.238/2025). Zaključno, optuženi se obvezuje, u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.
Obrazloženje
1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 16. srpnja 2025. optužnicu poslovnog broja: KO-DO-211/25 protiv RA zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona.
2. Upitan na raspravi pred ovim sudom 20. kolovoza 2025. kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi RA se očitovao da se smatra krivim.
3. Ispitan tijekom dokaznog postupka optuženi je u svojoj obrani u bitnome naveo da su točni svi navodi iz optužnice i da se sve dogodilo kako u optužnici piše. Da bi se želio ispričati oštećenoj, da uistinu moli da mu oprosti za njegovo ponašanje koje nije bilo primjereno. Nadalje da se želi ispričati uređujućem sucu i cijelom državnom odvjetništvu, uistinu, da je činio greške, da su ga te greške koštale, a da svi znaju koje su to greške, i neka su ga koštale, i da obećava svima prisutnima da se ništa slično nikada više neće ponoviti, da moli za oprost svih, da živi s teško bolesnom majkom koja ovisi o njegovoj pomoći.
Potom je pregledan i pročitan:
- zapisnik o ispitivanju okrivljenog SA pred ovim državnim odvjetništvom s elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 52-56)
4. U daljnjem tijeku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledano je i pročitano:
- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu uhićenika Policijske postaje Dubrovnik, broj K-179/2025 od 22. lipnja 2025. (list spisa 3-6),
- zapisnik o oduzimanju predmeta Policijske postaje Dubrovnik, broj K-179/2025. od 20. lipnja 2025. (list spisa 15),
- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, broj 01511448 od 20. lipnja 2025. (list spisa 16),
- službena bilješka Policijske postaje Dubrovnik, broj K-179/2025 od 22. lipnja 2025. (list spisa 17),
- DVD snimka video nadzora benzinske postaje Crodux-Petrol na dan 18. lipnja 2025. (list spisa 18),
- presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-170/2022 od 22. svibnja 2025. (list spisa 30-32),
- optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, broj KO-DO-6/2024 od 12. svibnja 2024. s rješenjem o potvrđivanju optužnice Općinskog suda u Dubrovniku, broj Kov-5/2024 od 18. lipnja 2024. (list spisa 33-37),
- optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, broj KO-DO-214/2022 od 13. rujna 2022. s rješenjem o potvrđivanju optužnice Općinskog suda u Dubrovniku, broj Kov-144/2022 od 28. studenoga 2023. (list spisa 38-42),
- presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-216/2021 od 27. kolovoza 2024. (list spisa 43-48),
- izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list spisa 50),
- izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list spisa 51),
- DVD sa snimkom ispitivanja svjedokinje-žrtve NA s prijepisom (list spisa 73-79)
- nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju Hrvoja Markovića od 14. srpnja 2025. (list spisa 80-82).
5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da je optuženi RA svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano.
6. Ovakav zaključak proizlazi iz svih dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka, a koji su potkrijepljeni i priznanjem optuženika pa u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.
7. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu koje mu se stavlja na teret može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja kao i da je opisano ponašanje poduzeo upravo s ciljem nastupa tih zabranjenih posljedica, dakle ostvarivanja neželjenog kontakta s oštećenom, pa je stoga za zaključiti da je isti u optuženom razdoblju postupao s izravnom namjerom u tom smislu.
8. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je sud oglasio krivim.
9. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.
10. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio u potpunosti ubrojiv sukladno nalazu i mišljenju vještaka Markovića koji je vještačio optuženika.
11. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženika priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela i izraženo iskreno kajanje, dok je od otegotnih okolnosti na njegovoj strani cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost.
12. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.
13. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići izricanjem kazne zatvora optuženiku te potom zamjenom iste radom za opće dobro uz izricanje još i odgovarajuće sigurnosne mjere optuženom. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela pa je mišljenje suda da isti ništa slično u budućnosti neće ponoviti, posebice imajući u vidu sve prije navedene olakotne okolnosti koje postoje na njegovoj strani.
14. Slijedom svega navedenog sud je optuženika za predmetno kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. lipnja 2025. u 12:10 sati do 20. kolovoza 2025. te je potom na temelju odredbe čl. 55. Kaznenog zakona izrečenu kaznu zatvora optuženom u trajanju od 6 mjeseci u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. lipnja 2025. u 12:10 sati do 20. kolovoza 2025. zamijenio radom za opće dobro na način da se sukladno odredbi čl. 55. st. 3. Kaznenog zakona jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada s tim da je optuženi na temelju odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11 dužan izvršiti navedeni rad za opće dobro u roku od 2 godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Ako optuženi svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u danom roku sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu (čl. 55. st. 7. KZ/11).
15. Nadalje, sud je na temelju odredbe čl. 73. Kaznenog zakona optuženiku izrekao još i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 metara, zabranu uznemiravanja ili uhođenja oštećene NA u vremenu od 3 godine po pravomoćnosti ove presude s tim da po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti izvršavanje ove sigurnosne mjere ako ustanovi da više ne postoji opasnost da bi počinitelj prema istoj oštećenoj mogao ponoviti kazneno djelo. Ako osuđeni ne postupi prema ovoj sigurnosnoj mjeri postupit će se sukladno odredbi čl. 73. st. 4. Kaznenog zakona.
16. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, obvezao optuženog na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako ga je sud obvezao snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura te trošak vještaka dr. Hrvoja Markovića u iznosu od 379,50 eura, dakle sveukupno 579,50 eura s tim da je optuženi dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak kaznenog postupka uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-23825 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.238/2025) te je također dužan u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.
U Dubrovniku, 20. kolovoza 2025.
Sudac:
Mario Bulum
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke ne mogu izjaviti žalbu budući da su se tog prava odrekle prilikom objave odluke suda.
DNA:
- ODO Dubrovnik, na broj KO-DO-211/25,
- optuženiku RA,
- branitelju Draganu Pištalu, odvjetniku u Dubrovniku,
- oštećenoj NA,
- Policijskoj upravi – dubrovačko neretvanskoj, u smislu odredbe čl. 73. st. 5. Kaznenog zakona.