Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-90/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŠ nepoznatog prebivališta i boravišta u inozemstvu, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pr-21/2024-15 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2025.

r i j e š i o  je

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pr-21/2024-15 od 29. svibnja 2025. i odbacuje se tužba.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka od 625,00 EUR.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka od 200,00 EUR.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđeno da je tužitelj s tuženikom 31. svibnja 2022. sklopio ugovor na neodređeno vrijeme za radno mjesto šumskog radnika na temelju kojega je kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme počevši od 1. lipnja 2022. te da radni odnos tužitelja kod tuženika kao poslodavca nije prestao dana 1. lipnja 2023. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, a u protivnom će tu potvrdu zamijeniti ta presuda. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužitelja na poslove radnog mjesta šumskog radnika u skladu s odredbama ugovora o radu sklopljenog dana 31. svibnja 2022. ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate dok je s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka (od 125,00 EUR) tužitelj odbijen točkom V. izreke.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. u vezi s člankom 433. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi iznosi razloge (samo) za žalbenu osnovu pogrešne primjene članka 12. stavka 7. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023., dalje: ZOR) tvrdeći da je sud prvog stupnja pogriješio kada je ocijenio da 31. svibnja 2022. nije postojao drugi objektivni razlog, propisan tada važećim Zakonom o strancima ("Narodne novine" br. 133/2020., dalje: Zakon o strancima), za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio pravno shvaćanje žalitelja tvrdeći da odredba članka 12. stavka 7. točke 3. ZOR-a nije vremenski primjenjiva u ovom sporu, s obzirom na to da je riječ o odredbi koja je stupila na snagu 1. siječnja 2023. stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine" br. 151/2022.) i koja se u skladu s prijelaznom odredbom članka 64. tog Zakona ne primjenjuje na ugovor o radu sklopljenog 31. svibnja 2022. na određeno vrijeme, do 1. lipnja 2023. Tvrdi da nije bilo zapreke da se s tužiteljem koji je strani državljanin zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, neovisno o tome je li tužitelj ispunio preduvjet valjane dozvole u skladu sa Zakonom o strancima pa da činjenica da tužitelju ne bi bili dozvoljeni boravak i rad u Republici Hrvatskoj može biti razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ali ne i objektivni razlog za sklapanje uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu od 250,00 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da radni odnos nije prestao te s tim u vezi zahtjev za izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme i zahtjev za vraćanje na poslove šumskog radnika.

5.1. Taj se zahtjev temelji na tvrdnjama tužitelja da je ugovor o radu na određeno vrijeme koji su stranke sklopile 31. svibnja 2022. nezakonit u dijelu koji se odnosi na trajanje ugovora o radu (na određeno vrijeme) jer se radi o sklapanju uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme u kojem nije naveden objektivni razlog kojim se opravdava novo sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme pa se treba smatrati da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

5.2. Sporno je je li predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama zakona zbog čega se smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj radio u šumariji tuženika od 1. lipnja 2020. do 1. lipnja 2023. na temelju ugovora o radu sklopljenog s tuženikom na određeno vrijeme od 1. lipnja 2020. do 1. lipnja 2021. i još dva uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme do 1. lipnja 2022. te do 1. lipnja 2023. Nije sporno da je posljednji ugovor o radu na poslovima šumskog radnika tužitelj s tuženikom sklopio 31. svibnja 2022. i to na određeno vrijeme od 1. lipnja 2022. do 1. lipnja 2023.

6.1. Čitanjem posljednjeg ugovora od radu od 31. svibnja 2022. sud prvog stupnja je utvrdio da je isti sklopljen na određeno vrijeme, od 1. lipnja 2022. do 1. lipnja 2023., „zbog potrebe posla i zahtjeva za tim radnim mjestom“.

7. Ocjenjujući da razlog za sklapanje ugovora o radu od 31. svibnja 2022. zbog kojeg je u ugovoru navedeno da je sklopljen na određeno vrijeme (od 1. lipnja 2022. do 1. lipnja 2023.) nije objektivan te da je riječ o sljedećem uzastopnom ugovoru o radu na određeno vrijeme s obzirom na to da je prije navedenog ugovora tužitelj s tuženikom sklapao također ugovore o radu na određeno vrijeme počevši od 1. lipnja 2020., sud prvog stupnja je uz primjenu članka 12. stavka 7. tada važećeg Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014., 127/2017. i 98/2019., dalje ZOR 2014-2022) usvojio tužbeni zahtjev.

7.1. Naime, odredbom članka 12. stavka 1. ZOR 2014-2022 je propisano da se ugovor o radu iznimno može sklopiti na određeno vrijeme koje je određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Prema stavku 2. istog članka poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi iz članka 14. stavka 4. toga Zakona mora biti naveden. Prema odredbi stavka 7. istog članka ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama toga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 433. ZPP- a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući na taj način pobijanu presudu ocjena je ovog suda da je u postupku koji je prethodio njezinom donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj nije obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa nego je tu zaštitu zahtijevao izravno od suda tužbom koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena prvostupanjskom sudu 7. kolovoza 2024. Pritom je tužitelj u tužbi tvrdio da nije riječ o sudskoj zaštiti prava iz radnog odnosa u smislu članka 133. ZOR-a, nego o tužbi za utvrđenje iz članka 187. stavka 1. i 2. ZPP-a.

11. U skladu s člankom 133. ZOR-a, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.). Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave tog zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.). U skladu sa stavkom 3. zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. toga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Prema stavku 4. ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka. Odredbe tog članka se u skladu s njegovim stavkom 5. ne primjenjuju na postupak zaštite dostojanstva radnika iz članka 134. ZOR-a.

12. Imajući na umu citirane propise, očito je da ZOR propisuje poseban postupak koji prethodi sudskoj zaštiti prava iz radnog odnosa (članak 133. stavak 1. ZOR-a). Da bi njegova tužba u radnom sporu bila dopuštena radnik treba u roku od petnaest dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (članak 133. stavak 3. ZOR-a). Iznimka su radnici koji traže samo naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa kao i radnici koji prema ZOR-u traže zaštitu dostojanstva.

12.1. Prethodno provođenje postupka zaštite prava pred poslodavcem u prekluzivnim rokovima propisanih člankom 133. ZOR-a je procesna pretpostavka za traženje sudske zaštite prava iz radnog odnosa na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

13. S obzirom na to da tužitelj u tužbi tvrdi da su mu nezakonito sklopljenim ugovorom o radu na određeno vrijeme povrijeđena prava iz radnog odnosa, očito je da u ovom predmetu nije riječ o sporu za naknadu štete, isplatu drugog novčanog potraživanje iz radnog odnosa ili zaštitu dostojanstva radnika pa tužitelj neosnovano u tužbi tvrdi da u ovom postupku nije riječ o sudskoj zaštiti prava iz radnog odnosa u smislu članka 133. ZOR-a koja je u skladu sa stavkom 3. tog propisa dopuštena tek uz ispunjenje procesne pretpostavke prethodnog ostvarenja zaštite izravno od poslodavca.

13.1. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 390/2015-2 od 5. siječnja 2016. koja je primjenjiva u ovom predmetu jer je riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i na koju su se pozvali i tužitelj u tužbi (na četvrtoj stranici) i prvostupanjski sud (u točci 19. obrazloženja prvostupanjske presude) taj je Sud u sporu radi utvrđenja da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da radni odnos tužitelja nije prestao te s tim u vezi zahtjev za izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme i zahtjev za vraćanje na poslove šumskog radnika, tumačio početak tijeka prekluzivnog roka za radnikov zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (tada propisan člankom 129. stavkom 1. Zakona o radu, "Narodne novine" br. 149/2009., 61/2011., 82/2012. i 73/2013. koji odgovara članku 133. stavku 1. ZOR-a) zbog nezakonito sklopljenog uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme. Iz tumačenja toga suda proizlazi, s jedne strane, da je pravovremeni prethodni zahtjev za zaštitu prava procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi utvrđenja da je tužiteljev ugovor o radu na određeno vrijeme prerastao u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za izdavanje potvrde u tom smislu i vraćanje na rad, i, s druge strane, da rok od petnaest dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu iz članka 133. stavka 1. ZOR-a počinje teći od dana prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme jer kod nezakonito sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme do povrede prava radnika dolazi tek kad nastupi temeljni učinak tog nezakonitog uglavka ugovora (o trajanju ugovora) – prestanak ugovora o radu istekom vremena utvrđenog tim ugovorom.

14. Imajući na umu zakonske odredbe i sudsku praksu navedene u točkama 11. do

13. ovog obrazloženja, očito je da je zbog toga što tužitelj prije podnošenja tužbe nije proveo ZOR-om predviđeni postupak ostvarenja svog prava koji je trebao provesti, njegova tužba u smislu članka 133. stavka 3. ZOR-a nedopuštena te ju je trebalo odbaciti.

15. Neosnovano tužitelj u tužbi tvrdi da se činjenicom da tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor na neodređeno vrijeme za radno mjesto šumskog radnika na temelju kojega je kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme te da radni odnos tužitelja kod tuženika kao poslodavca nije prestao dana 1. lipnja 2023. derogirana primjena članka 133. ZOR-a odnosno da je u primjeni članak 187. ZPP-a koji dopušta podnošenje predmetne tužbe neovisno o rokovima.

15.1. Najprije, predmet spora su i kondemnatorni zahtjevi da se naloži tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme te da vrati tužitelja na poslove radnog mjesta šumskog radnika ili na drugo odgovarajuće radno mjesto. Za te zahtjeve članak 187. ZPP-a nije primjenjiv.

15.2. Što se tiče zahtjeva za utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor na neodređeno vrijeme te da radni odnos tužitelja kod tuženika kao poslodavca nije prestao, pravo na podizanje takve tužbe valja ocjenjivati prema odredbama članka 187. stavaka 1. i 2. ZPP-a. U skladu s tim propisima, tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Iz toga slijedi da podnošenje tužbe za utvrđenje nije vezano za rok, već je pretpostavka za podnošenje tužbe na utvrđenje između ostalog postojanje pravnoga interesa, pa ukoliko ne bi postojao pravni interes tada se tužba odbacuje.

15.3. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev 584/1995-2 od 5. ožujka 1998., što se tiče pravnog interesa odnosno dopuštenosti tužbe na utvrđenje u radnom sporu za pravovaljanu ocjenu nije dovoljno u ispitivanju interesa ograničiti se samo na primjenu rokova za podizanje tužbe predviđene propisima radnog prava već bi bilo potrebno svakako ocijeniti postojanje pravnog interesa i u svezi ostalih okolnosti, kod čega se posebno postavlja pitanje je li donijeto rješenje o pravu zaposlenika i je li on u cijelosti iscrpio put pravne zaštite. Kod toga treba imati u vidu da tužba na utvrđenje u radnom sporu ne može biti paralelni put zaštite, jer bi na taj način bila potpuno otklonjena primjena odredaba radno-pravnih propisa, koji se odnose na zaštitu zaposlenika kod poslodavca, te bi se zaštita provodila samo kod suda.

15.4. Isto tako, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Revr 312/2004-2 od 15. rujna 2004, kada se ista pravna zaštita može ostvariti zahtjevom za činidbu (kondemnatornom tužbom) nije dopuštena i tužba na utvrđenje.

15.5. Imajući na umu da tužitelj, s jedne strane, nije iscrpio put pravne zaštite zbog povrede prava iz radnog odnosa zbog nezakonito sklopljenog uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme te suprotno intenciji zakonodavca (paralelnu) zaštitu tih prava zahtijeva samo kod suda i to 7. kolovoza 2024., više od trinaest mjeseci nakon povrede njegovih radničkih prava prestankom nezakonito sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme (1. lipnja 2023.) otklanjajući pritom primjenu odredbi radnopravnih propisa o zaštiti prava iz radnog odnosa, i s druge strane, činjenicu da je tužitelj u ovoj parnici pored zahtjeva za utvrđenje da radni odnos s tuženikom nije prestao istakao i kondemnatorne zahtjeve za izdavanje pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ZOR-a i za vraćanjem na rad, čime je obuhvaćena i pravna zaštita istog opsega i kvalitete koju tužitelj traži zahtjevom za utvrđenje da je u radnom odnosu s tuženikom, ocjena je ovog suda da tužitelj nema pravni interes za zahtjev za utvrđenje zbog kojeg bi dopuštenost podnesene tužbe umjesto u skladu s odredbom članka 133. stavka 3. ZOR-a trebalo procjenjivati u skladu s člankom 187. stavcima 1. i 2. ZPP-a.

16. Zbog počinjene bitne povrede odredbe članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP-a ustanovljene po službenoj dužnosti u točci 14. ovog obrazloženja, uz primjenu članka 369. stavka 2. ZPP-a ukinuta je prvostupanjska presuda i tužba je odbačena.

17. Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na članku 166. stavku 1. ZPP-a, a donesena je uz primjenu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

18. Tuženiku je dosuđena naknada troškova jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 7. stavak 3. točka 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT). Imajući na umu da u spisu predmeta nema podneska kojim tuženik odgovora na tužiteljev prijedlog za osiguranje privremenom mjerom niti podnesak kojim je tuženik 18. rujna 2024. odgovorio na tužbu sadrži odgovor na prijedlog za osiguranje, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere od 200,00 EUR (PDV uključen).

19. S obzirom na to da je tuženik uspio sa žalbom, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

U Varaždinu 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer