REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-60/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. MJ, zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. lipnja 2024. broj Kv I-Us-159/2022, K-Us-43/2015 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2024. broj I Kž-Us-139/2024-4, u sjednici održanoj 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. MJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 27. lipnja 2024. broj Kv I-Us-159/2022, K-Us-43/2015, koja je potvrđena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2024. broj I Kž-Us-139/2024-4, na temelju čl. 498. st 1. toč. 4. i st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.

– dalje: ZKP) preinačena je u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-43/2015 od 16. prosinca 2019. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-51/2020 od 20. travnja 2020. na način da je os. MJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i četiri mjeseca zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. KZ/97.

2. Osuđenik je putem branitelja Jurice Jelinića, odvjetnika u Osijeku, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) „iz …razloga određenih čl. 517. st. 1 i 2. ZKP-a: 1) zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđene u članku 468. stavku 2. ZKP-a….2) zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku…“ uz prijedlog da se pobijanu presudu preinači i osuđenika „osudi na blažu kaznu po vrsti i visini…koja će biti u skladu s postojećom praksom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske…“ podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odgodi izvršenje pravomoćne presude.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP-24.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik smatra da se teška povreda prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP „…manifestira kroz povredu njegova prava na pristup sudu, prava na dokaz, prava na nepristran sud, povredu načela legitimnih očekivanja te … zabranu arbitrarnog postupanja.“ Ističe da je zahtjev za obnovu postupka, temeljen na bitnom pogoršanju zdravstvenog stanja, upućen 12. listopada 2022. dok je o istom odlučeno tek 27. lipnja 2024. Po mišljenju osuđenika prvostupanjski sud je odugovlačio s odlukom o zahtjevu pravdajući se čekanjem povrata spisa s Ustavnog suda Republike Hrvatske, da bi spis „inkognito“ pribavio „…bez ikakvog znanja osuđenika ili njegovog branitelja i bez ikakvog traga u e-komunikaciji…de facto onemogućio u pravovremenom ažuriranju dokumentacije o kojoj je ovisila odluka o zahtjevu…“ čime su povrijeđena načela legitimnih očekivanja i prava osuđenika na pristup sudu. Zamjera prvostupanjskom sudu da je, unatoč provjera o razlozima odgoda izvršenja kazne zatvora oduzeo značaj istima, iako one „…istovremeno predstavljaju i one okolnosti koje su od utjecaja na određivanje kazne u postupku neprave obnove.“ što „…ukazuje na povredu prava … na nepristranost u suđenju te arbitrarnost u postupanju nižih sudova.“ Prigovara da je postupanje nižih sudova arbitrarno jer su se kod razmatranja njegovog zdravstvenog stanja oslanjali „…isključivo na vlastite ocjene…“ iako nemaju odgovarajuća medicinska stručna znanja. Pored toga arbitrarnost se očituje u činjenici da „…kao olakotna okolnost uopće nije cijenjeno (dobrovoljno) namirenje oduzete imovinske koristi.“ o čemu prvostupanjski sud nije iznio ni jedan razlog, a drugostupanjski se „…na to samo kratko osvrnuo…“. Osim tvrdnje da je unatoč niza olakotnih okolnosti „…u ovom postupku izrečena kazna prekomjerna i nehumana…“ do povrede prava na pravično suđenje povredom načela jednakosti pred zakonom i načela legitimnih očekivanja došlo je jer sudovi nisu vodili računa o recentnoj praksi u istovjetnim predmetima (starija dob, teško pogoršanje zdravlja, povrat imovinske koristi) pri čemu osuđenik uspoređuje svoj predmet sa drugim predmetom (presuda I Kž-Us-84/2023) u kojem je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „…našao postojanje uvjeta za preinaku kazne bezuvjetnog zatvora u uvjetnu osudu…“ pa je po mišljenju osuđenika „…došlo do neprihvatljivog odstupanja u pravnom tretmanu dvaju osuđenika u pogledu odmjeravanja kazne i vrednovanja olakotnih okolnosti…“ što predstavlja povredu spomenutih ključnih pravnih načela.

5.1. Povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 487. st. 1. ZKP, po ocjeni osuđenika ostvarena je jer drugostupanjski sud „…nije u dostatnoj mjeri odgovorio na sve žalbene navode već je samo prihvatio utvrđeno stanje po prvostupanjskom sudu…iznijevši ili uopćene tvrdnje ili u bitnom prepisavši zaključke prvostupanjskog suda.“ Ovo se odnosi na nedostatak detaljnog obrazloženja zašto „… nove okolnosti nisu dovele do blaže kazne od prethodne.“, izostanak jasnog odnosno pravilnog obrazloženja žalbenog razloga „…glede proceduralne odgode donošenja odluke zbog čekanja povratka spisa s Ustavnog suda…“ i mogućnosti osuđenikova sudjelovanja u postupku pravovremenim dostavljanjem medicinske dokumentacije te propust obrazloženja o zanemarivanju sudske prakse na koju se izrijekom upiralo u žalbi (presuda u predmetu MJB). Uz navedeno osuđenik uočava i „…nedopustivu povredu koja nije niti u razini lapsus calami…“ jer se u drugostupanjskoj odluci govori o osporenom rješenju iako se radi o presudi tako da uz sve navedeno i ova „Površnost … svjedoči o povredi prava na pošteno suđenje…“.

6. Nije u pravu osuđenik da je pravomoćnom presudom ostvarena povreda zakona iz čl. 468. st. 2. ZKP.

7. Prije svega valja istaknuti da se zahtjev odnosi na pravomoćnu presudu koja je izrečena povodom izvanrednog pravnog lijeka u tzv. nepravoj obnovi postupka. Prema odredbama čl. 498. st. 1. toč. 4., st. 5. i 6. ZKP razvidno je da se radi o pravnom lijeku upravljenom na iznošenje i utvrđivanje novih činjenica o kojima ovisi (samo) odluka o kazni o čemu sud odlučuje u sjednici vijeća. Ovo ujedno podrazumijeva da sud odluku donosi bez provođenja formalnog dokaznog postupka, na temelju navoda iz osuđenikova zahtjeva koji mogu biti potkrijepljeni odgovarajućim pisanim dokazima, npr. medicinskom dokumentacijom kao u predmetnom zahtjevu.

7.1. Shodno tome, za razliku od redovnog postupka, kada se na raspravi u prisutnosti stranaka kontradiktorno izvode dokazi radi odluke o optužbi za kazneno djelo, krivnji i kazni, jamstva pravičnosti postupka iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99.- pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija), koja se odnose na postupovnu pravičnost, imaju se razmatrati uvažavanjem osobitosti ovog izvanrednog pravnog lijeka.

8. Osuđenik je koristio svoje procesno pravo, podnio je zahtjev za preinačenje pravomoćne presude zbog novonastalih okolnosti (pogoršanje zdravlja), koji zahtjev je sud prihvatio i kaznu ublažio. Što se tiče prigovora o netransparentnosti i duljini trajanja postupka, iz stanja spisa predmeta razvidna je komunikacija prvostupanjskog suda sa osuđenikom (list 177 spisa) te sa Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi dostavljanja osnovnog spisa predmeta (list 178 i 179 spisa). Pored toga, osuđenik je prije donošenja prvostupanjske odluke u dva navrata zahtjev dopunio novom medicinskom dokumentacijom što je sve prvostupanjski sud cijenio kod odluke o zahtjevu (odlomci 2., 2.1., 2.2., 6.1. do 6.7. prvostupanjske presude).

8.1. Kao što je već navedeno, zahtjev osuđenika za blažom osudom je prihvaćen, prvostupanjski sud je ocijenio da je pogoršanje zdravstvenog stanja osuđenika nova okolnost koja (u sklopu ostalih utvrđenih okolnosti) opravdava blažu osudu što je razumno i dostatno obrazloženo (odlomak 8. presude).

8.2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio osuđenik (putem branitelja) i njegov sin. Žalbeni sud je sve bitne žalbene prigovore, na koje se upire i u ovom zahtjevu, razmotrio i ocijenio neosnovanim, pa tako prigovor o nepravičnosti postupka (odlomak 6. i 6.1. ), nepravilnom vrednovanju značaja izloženih novih okolnosti (odlomak 7., 7.1. i 8.), zanemarivanju činjenice vraćene imovinske koristi u cijelosti i izrečene sankcije u drugom naznačenom predmetu (odlomak 9.).

8.3. Slijedom navedenog za zaključiti je da je osuđenik iskoristio svoje procesno pravo na izabrani izvanredni pravni lijek koji je tijekom postupka dopunjavao i sa kojim je uspio jer mu je kazna umanjena. Pored toga, kako su argumenti iz prvostupanjske i drugostupanjske presude relevantni za odluku o spomenutom pravnom lijeku, jasni, dostatni i razumni to nije osnovan prigovor o arbitrarnom postupanju i odluci nižih suova, niti je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

9. Osim neosnovanog isticanja navedenih povreda zakona sadržajem zahtjeva osuđenik osporava pravilnost vrednovanja okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne odnosno izbor kaznene sankcije te prigovara osudi na kaznu lišenja slobode, umjesto izricanja parapenalne sankcije upirući na istovjetnost okolnosti zbog kojih je u drugom kaznenom predmetu izrečena uvjetna osuda.

10. Međutim, prema granicama predviđenim u čl. 517. st. 1. i 2. ZKP ovim se izvanrednim pravnim lijekom pravomoćna presuda ne može pobijati iz osnove navedene u čl. 471. st. 1. ZKP, zbog nezadovoljstva odlukom o kazni. Pored toga osuđenikovo pozivanje na drugu presudu nema utjecaja na zakonitost pobijane presude niti na pravičnost postupka. Naime, osuđenik se neutemeljeno poziva na povredu načela legitimnih očekivanja budući da je u kaznenom pravu predviđeno ostvarenje načela individualizacije kazne primjenom pravila o odmjeravanju kazne. Kako odmjeravanje kazne ovisi o nizu okolnosti vezanih uz svakog konkretnog počinitelja te osobitostima određenog kaznenog djela nema mjesta uspoređivanja kazni u raznim kaznenim predmetima.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. - dalje: ZKP/25) trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP/25.

Zagreb, 20. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Dražen Tripalo