Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-57/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak- Babić, predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Snježane Šaško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sonji Bonifačić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika AS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi uzdržavanja, odlučujući povodom žalbe tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 22. svibnja 2025. poslovni broj: P Ob-477/2023-18 u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci, od 22. svibnja 2025. poslovni broj: P Ob-477/2023-18

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku nalaženo da za uzdržavanje tužitelja doprinosi mjesečni iznos od 71,28 EUR-a, počev od 2. kolovoza 2021. do 17. veljače 2024. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke u kojem je tuženiku naloženo tužitelju za uzdržavanje tužitelja doprinositi daljnji mjesečni iznos od 8,35 EUR-a, počev od 2. kolovoza 2021. do 17. veljače 2024. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija

- potvrđuje u točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. naloženo je tuženiku TS doprinositi za uzdržavanje tužitelja ŽS mjesečni iznos od 79,63 EUR-a, počev od 2. kolovoza 2021. do 17. veljače 2024. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka od 15-og u mjesecu do isplate. Točkom II. izreke presude tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi i trošak parničnog postupka u iznosu od 497,50 EUR-a u roku od 15 dana.

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvenstveno tvrdi da je prvostupanjski sud svojom presudom odlučio na identičan način kao što je već pravomoćno odlučeno u ovoj pravnoj stvari, zbog čega se po njemu izreka pobijane prvostupanjske presude ukazuje kao nejasna i nerazumljiva, pa je opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP). Smatra i kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi razloge zbog kojih otac tužitelja ne plaća zakonsko uzdržavanje, odnosno nije cijenio da je otac tužitelja 2016. teško tjelesno ozlijeđen i posljedično radno nesposoban, zbog čega ne samo da nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelja, već je cjelokupna obveza o skrbi za njega upravo na tuženom u ovom parničnom postupku, kao njegovom ocu. Predlaže ovome sudu ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovni postupak i odluku.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe kako je presudom P Ob-271/2021 od 25. travnja 2023., potvrđenom u točki I. presudom ovoga suda poslovni broj Gž Ob-62/2023., tuženik obvezan na ime uzdržavanja tužitelja plaćati iznos od 79,63 EUR-a mjesečno od 02. kolovoza 2021. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi, a da je presudom P Ob-477/2023 od 22. svibnja 2025. tuženik obvezan na plaćanje mjesečnog iznosa uzdržavanja od daljnjih 79,63 EUR-a od 02. kolovoza 2021. do 17. veljače 2024. Iako se radi o istim iznosima, tužitelj ukazuje da su presude različite i da se ovdje ne radi o presuđenoj stvari. Pored toga, obrazlaže da je za odluku o obvezi tuženika relevantna isključivo činjenica da otac ne daje uzdržavanje, a ne i razlog zbog kojeg to ne čini. Stoga predlaže ovome sudu odbiti žalbu tuženika, potvrditi osporavanu presudu i tuženika obvezati na naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za uzdržavanjem od njegovog djeda AS (po ocu ŠS) te tužitelj potražuje da sud, pored iznosa dosuđenog presudom P Ob-271/2021 od 25. travnja 2023., potvrđenom u točki I. presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž Ob-62/2023. u mjesečnom iznosu od 600,00 kn / 79,63 EUR-a, njegovog djeda obveže i na plaćanje daljnjih mjesečnih iznosa od po 79,63 EUR-a za period od kolovoza 2021. do 17. veljače 2024.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika AS, koji je njegov djed, uz zaključak kako sin tuženika, otac tužitelja ne uzdržava svog sina, zbog čega da ga je prema odredbi čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., dalje ObZ) dužan uzdržavati djed po tom roditelju, tuženik AS. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik kao djed ima mogućnost uzdržavanja cijeneći njegovo imovinsko stanje, primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade te njegove vlastite potrebe prema čl. 307. st. 3. ObZ, a osobito uzimajući u obzir okolnost da je u međuvremenu i prodao nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] za iznos od 615.000,00 EUR-a, pa ga je obvezao na plaćanje daljnjeg iznosa izdržavanja za tužitelja od 79,63 EUR-a.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda dijelom je pravilna i zakonita.

8. Prema ocjeni ovoga suda tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju članka 346. ObZ-a. Prvostupanjski sud valjano je i jasno naveo razloge iz kojih je pravilno utvrđeno postojanje supsidijarne obveze tuženika za uzdržavanje tužitelja. Naime, presudom poslovni broj P Ob-271/2021 od 25. travnja 2023., potvrđenom u točki I. presudom ovoga suda poslovni broj Gž Ob-62/2023. tuženik je obvezan na ime uzdržavanja tužitelja plaćati iznos od 600,00 kn (odnosno sada 79,63 EUR-a) mjesečno od 02. kolovoza 2021. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi. Potom je u daljnjem tijeku postupka presudom P Ob-477/2023 od 22. svibnja 2025. sud obvezao tuženika na plaćanje daljnjeg mjesečnog iznosa uzdržavanja od 79,63 EUR-a u periodu od 02. kolovoza 2021. do 17. veljače 2024. Iako se radi o jednakim iznosima na čije je plaćanje tuženik obvezan, ovdje ne možemo govoriti da bi izreka odluke bila nerazumljiva ili da bi se radilo o presuđenoj stvari, jer je jasno da je prvotno određena obveza uzdržavanja po djedu, drugom odlukom suda dodatno povišena za identičan iznos, na potpuno jasan i razumljiv način, pa neosnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima da je otac tužitelja u obvezi doprinositi za uzdržavanje ŽS iznos od 1.137,00 kn mjesečno, koji iznos je određen odlukom Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P Ob-406/2016 i to počev od 1. siječnja 2017. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Nadalje je utvrđeno da otac ŽS ne doprinosi za njegovo uzdržavanje, a što je potvrdio i sam tuženik, djetetov otac i IS. Stoga su po mišljenju prvostupanjskog suda ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 288. ObZ-a, odnosno da je tuženik, AS dužan doprinositi za uzdržavanje unuka.

10. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, a na njega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo utvrdivši kako postoji supsidijarna obveza tuženika za plaćanje uzdržavanja za tužitelja prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ-a, budući sin tuženika, otac tužitelja, ne uzdržava svoje dijete, a zbog čega ga je dužan uzdržavati djed po tom roditelju ako je u mogućnosti. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije odlučan razlog neplaćanja uzdržavanja po roditelju, već sama činjenice neuzdržavanja djeteta od strane roditelja stvara supsidijarnu obvezu na strani djeda po tom roditelju.

11. Procjenjujući mogućnosti djeda da doprinosi uzdržavanju unuka prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik prima mirovinu u iznosu od 1.836,00 kn mjesečno, međutim i da je prodao kuću u [adresa] za iznos od 615.000,00 EUR-a. Temeljem iznijetog prvostupanjski sud smatra da će tuženik biti u mogućnosti pored iznosa od 600,00 kn doprinositi i daljnji iznos od iznos od 79,63 EUR-a mjesečno za uzdržavanje unuka ŽS, a sve u skladu s odredbom čl. 307. ObZ-a.

12. Stoga, kraj utvrđenih imovinskih prilika stranaka, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je tuženik u mogućnosti plaćati za uzdržavanje svog unuka. Međutim, osnovano u žalbi tuženik osporava da povrh iznosa od 600,00 kn mjesečno, treba plaćati i puni daljnji iznos od 79,63 EUR-a. Naime s jedne strane ova dva iznosa u zbroju daju veći iznos uzdržavanja od iznosa na koji je obvezan otac tužitelja, dok istodobno s druge strane supsidijarnost obaveze ovdje tuženika (djeda) znači da supsidijarni obveznik ne odgovara za iznos koji bi bio veći od iznosa dosuđenog primarnom obvezniku. U tom smislu djeda nije moguće obvezati da plaća veći iznos od iznosa na koji je obvezan otac, koji ne plaća uzdržavanje. Stoga iznos koji prelazi visinu obveze oca tužitelja na uzdržavanje (od 1.137,00 kn /150,91 EUR-a) od 8,35 EUR-a nije osnovano dosuđen tužitelju. Naime tužitelju je dosuđen iznos od 600,00 kn odnosno 79,63 EUR-a te ponovno iznos od 79,63 EUR-a ili ukupno 159,26 EUR-a, dok obveza oca iznosi 150,91 EUR-a.

13. Slijedom iznijetog ovaj je sud djelomično odbio žalbu tuženika te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku nalaženo da za uzdržavanje tužitelja doprinosi mjesečni iznos od 71,28 EUR-a, počev od 2. kolovoza 2021. do 17. veljače 2024. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate te je potvrdio točku II. izreke, dok je djelomično prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 373. točke 2. ZPP-a preinačio presudu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo za uzdržavanje tužitelja doprinositi daljnji mjesečni iznos od 8,36 EUR-a, počev od 2. kolovoza 2021. do 17. veljače 2024. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate te je u tom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

14. Uslijed ovakve odluke o glavnoj stvari bilo je potrebno odlučiti i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP). Prilikom donošenja odluke o trošku na koji tužitelj ima pravo, valjalo je primijeniti čl.154. st. 5. u vezi s čl.155. st.1. ZPP-a obzirom tužitelj nije uspio u ovoj parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Troškovi se obračunavaju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. i 107/25. dalje Tarifa/25) koja odredbom Tbr. 52 Tarife upućuje da se na postupke iz Tbr. 7. t. 2. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. S obzirom da je ovaj postupak pokrenut 2. kolovoza 2021., valjalo je stoga primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) koja je tada bila na snazi a kojom je u Tbr.7. točka 2., određeno da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova.

15. Tužitelj stoga ima pravo na naknadu u visini 200 bodova čija vrijednost se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade sukladno Tbr.52. točka 2. Tarife/25 odnosno 400,00 EUR-a (Tbr.54.Tarife /25) uz PDV po Tbr. 46 Tarife /25 od 100,00 EUR-a. Imajući međutim u vidu da primjenom odredbe čl. 374. ZPP-a drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu, a tužitelj u ovom postupku nije uložio žalbu na odluku o troškovima postupka, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a potvrditi i pobijano rješenje o troškovima.

16. Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja sud nije ocijenio potrebnim za ishod žalbenog postupka u smislu čl.155. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić