Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-768/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. GC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćnicima Miljenku Mrakovčiću i Bojanu Miliću, odvjetnicima u Rijeci protiv tuženih 1. SCŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci i 2. DC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Marku Došenu i Martini Gržetić Došen, odvjetnicima u Rijeci, radi isplate, rješavajući žalbe tuženih izjavljene je protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1035/2023, od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20.kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženih SCŠ i DC te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1035/2023, od 26. veljače 2025. u točkama I i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotužene SCŠ za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženih SCŠ i DC te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1035/2023, od 26. veljače 2025. u točkama I, II, III i IV izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženima da solidarno isplate tužiteljima GC i ŠC iznos od 98.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2022. godine pa do isplate, dok je u točki II izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja IC i GC za isplatu iznosa od 18.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. srpnja 2022. do isplate kao i u dijelu u kojem tužitelji potražuju zakonske zatezne kamate na iznos od 98.000,00 eura od 2.srpnja 2022. do 5.srpnja 2022.

2. U točki III izreke naloženo je tuženima SCŠ i OC da naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 13.176,12 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 26. veljače 2025. pa do isplate.

3. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke radi osiguranja novčane tražbine tužitelja SC i GC prema tuženoj GCŠ u iznosu od 98.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2022. određena je privremena mjera kojom je 1. tuženoj GCŠ zabranjeno otuđenje i opterećenje nekretnine koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici koja predstavlja četvrti suvlasnički dio 9495/35585 etažno vlasništvo upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. [katastarska čestica].

4. U točki II izreke odlučeno je da ova privremena mjera će trajati do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda te je u točki III izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici da izvrši upis zabilježbe privremene mjere iz točke I tog rješenja s prvenstvenim redom zabilježbe plombe.

5. U točki IV izreke rješenja odlučeno je da učinak zabrane iz točke I se smatra provedenim dostavom protivniku osiguranja (odnosno 1. tuženoj) i zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici.

6. Protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi 1. tužena SCŠ zbog svih žalbenih razloga iz odredbi čl.353.st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da se ukine privremena mjera i naloži njezino brisanje u zemljišnim knjigama ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te traži naknada troškova žalbenog postupka.

7. U bitnome 1. tužena ističe apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. točke 11. ZPP-a navodeći da je presuda suda prvog stupnja u pojedinim dijelovima nerazumljiva jer da sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje da se radi o ugovoru o zajmu a ne ugovoru o darovanju jer da iz priloženih potvrda proizlazi da je svrha uplate " uplata dobiti od apartmana" a da se ne navodi povrat zajma i da te uplate suprotno utvrđenju suda prvog stupnja nisu vraćanje zajma.

8. Nadalje smatra 1. tužena da je sud prvog stupnja pogrešnom ocjenom dokaza sukladno čl.8. ZPP-a nije ocijenio iskaze svjedoka HC i ĐC i iskaz 1. tužene koji se sukladno iskazali da su roditelji tj. tužitelji sporni iznos poklonili 1. tuženoj za trideset i treći rođendan.

9. Stoga smatraju da je sud prvog stupnja na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da se radi o ugovoru o zajmu i da je ugovoren rok od 5 godina za vraćanje zajma te da nije nastupila zastara.

10. Smatra 1. tužena da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje privremene mjere jer da tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje tražbine jer da se ne radi o usmenom ugovoru o zajmu već darovanju spornog iznosa za koji tužitelji tvrde da je zajam i da tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez takve mjere 1. tužena spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati jer da tužena ne može otuđiti nekretninu kad samim podnošenjem tužbe su tužitelji stekli mogućnost zabilježbe spora. Stoga je predložila da se i pobijano rješenje određenoj privremenoj mjeri ukine.

11. Protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi i 2. tuženik OC zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353. st.1. ZPP-a navodeći da sud prvog stupnja nije postupio sukladno čl.8. ZPP-a i da na temelju savjesne i brižljive ocijene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno nije donio zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu, da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. točka 11. ZPP-a jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

12. Drugotuženik DC smatra da je sud prvog stupnja pogrešno odredio privremenu mjeru kada je utvrdio da 1. tužena trpi neznatnu štetu jer da je stan kupljen za iznajmljivanje i da dalje može bez ograničenja iznajmljivati jer da se 2. tuženik ne može upisati pravo suvlasništva na navedenom stanu a koje predstavlja bračnu stečevinu. Stoga je predložio da se preinači rješenje o određivanju privremene mjere i da se prijedlog za određivanje privremene mjere odbije kao neosnovan.

13. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

14. Žalbe su neosnovane.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja ŠC i GC za isplatu iznosa od 116.000,00 eura temeljem usmenog ugovora o zajmu zaključenog sa tuženima SCŠ i TC a među strankama nije sporno da su tužitelji roditelji 1. tužene, da je bračna zajednica između tuženih prestala u travnju 2023., da je 1. tužena kupila apartman u ... 5. srpnja 2017. za kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 eura, da je 1. tužena primila od tužitelja 116.000,00 eura, da je 1. tužena uplatila 2. tuženici ukupan iznos od 18.000,00 eura prije utuženja tijekom 2023.

16. Prema prosudbi suda prvog stupnja između stranaka je sporno da li je zaključen usmeni ugovor o zajmu ili usmeni ugovor o darovanju, da li je 2. tuženik pasivno legitimiran, je li utuženo potraživanje u zastari i tijek zakonskih zateznih kamata.

17. Ocijenim provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da se radi o usmenom ugovoru o zajmu a ne o usmenom ugovoru o darovanju i prihvaća kao vjerodostojne i istinite iskaze svjedoka EC brata 2. tužiteljice i BC prijatelja 2. tuženika kao i iskaze tužitelja i 2. tuženika smatrajući da su djelovali uvjerljivo, detaljno i životno i da su logično iskazivali o relevantnim činjenicama.

18. Utvrđuje sud prvog stupnja da su tužitelji i 2. tuženik suglasno iskazivali da su roditelji 1. tužene htjeli pomoći tuženima dok su bili u braku u kupovini apartmana i da je dogovor bio da će se pozajmica vraćati od iznajmljivanja apartmana.

19. U prilog navedenih utvrđenja sud prvog stupnja navodi da iz prometa po računu 2. tužiteljice sa liste 41.do 44. proizlazi da je 1. tužena uplatila 24.travnja 2023. 5.000,00 eura, 2.svibnja 2023. 7.000,00 eura te 24.svibnja 2023. iznos od 6.000,00 eura i da je svrha uplate označena kao uplata dobiti od apartmana.

20. S obzirom na izloženo sud prvog stupnja nije poklonio vjeru iskazu 1. tužene niti iskazima svjedoka HC i ĐC smatrajući da je iskaz 1. tužene životno nelogičan u pogledu činjenice da su joj navedeni novčani iznos od 116.000,00 eura tužitelji poklonili za njezin trideset i treći rođendan.

21. Utvrđuje sud prvog stupnja da je cijenio da je tužena kćerka jedinica da su tužitelji kao roditelji željeli pomoći tuženima dok su bili u braku da su im dali u zajam ušteđevinu te ne prihvaća iskaz 1. tužene da su se roditelji čija koji su imali prosječna primanja odrekli se životne ušteđevine darovanjem navedenog iznosa.

22. Ovo tim više što sud prvog stupnja navodi je notorno da su mirovine prilično niske te da je životno logično da su tužitelji ušteđevinom željeli osigurati dostojanstven život u mirovini a do odlaska u mirovinu su željeli pomoći kćerci i zetu tj. tuženima.

23. U odnosu na neprihvaćanje iskaza saslušanih svjedoka HC i ĐC koji su potvrdili navode 1. tužene da joj je majka poklonila za trideset i treći rođendan 116.000,00 eura sud prvog stupnja utvrđuje da su navedeni svjedoci vrlo površno upoznati sa obiteljskim prilikama 1. tužene i njezinih roditelja i čime se oni bave te da nije od utjecaja za donošenje odluke činjenica da je zajam izvršen na trideset treći rođendan 1. tužene.

24. S obzirom na izloženo sud prvog stupnja prihvatio je iskaz svjedoka BC koji je bio uvjerljiv i koji je detaljno iskazivao o relevantnim činjenicama pa i obiteljskim prilikama parničnih stranka jer je bio upoznat s obzirom da je njihov kućni prijatelj, koji je potvrdio da nije bilo govora o darovanju predmetnog novca, da se nije 1. tužena pohvalila da se radi o rođendanskom poklonu te da je 2. tuženik govorio da će se tužiteljima novac vraćati kad budu mogli i da su im tužitelji posudili ušteđevinu za kupnju apartmana.

25. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o usmenom ugovoru o zajmu temeljem odredba čl.499.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) jer da ugovorom o zajmu se obavezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novaca a da se zajmoprimac obvezuje vratiti poslije stanovitog vremena isti iznos novca. Stoga utvrđuje da su tužitelji beskamatno pozajmili tuženima iznos od 116.000,00 eura za kupnju apartmana u ... na rok najdulje od 5 godina te da je povrat zajma bio dogovoren kroz dobit od iznajmljivanja predmetnog apartmana od čega su tuženi kao tada bračni drugovi vratili 18.000,00 eura. Stoga djelomično prihvaća tužbeni zahtjev kojim obvezuje tužene na isplatu iznosa od 98.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

26. Smatra sud prvog stupnja da nije nastupila zastara sukladno čl.225.ZOO-a jer da tražbina zastarijeva za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok, da je utvrđeno da su tuženi pozajmicu trebali vratiti u roku od 5 godina, da je ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključio 5. srpnja 2017. pa da je stoga i usmeni ugovor o zajmu zaključen 5.srpnja 2017. kada je isplaćena kupoprodajna cijena pa da je petogodišnji rok zastare počeo teći 5. srpnja 2022. kada je dospjelo vraćanje zajma a sve sukladno usmenim dogovorima, da je tužba podnesena 14.lipnja 2023. te da tražbina nije u zastari.

27. Sud prvog stupnja utvrđuje da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika jer da je nesporno da su tuženi bili u braku 2017. kada je zaključen usmeni ugovor o zajmu pa da sukladno čl.44.st.1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ) za obaveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.

28. Budući da je sud utvrdio da su tuženi pozajmili novac od tužitelja radi kupovine apartmana u svrhu zajedničkog iznajmljivanja prema mišljenju suda predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu a obaveza povrata pozajmice radi kupnje predmetnog apartmana predstavlja solidarnu obvezu tuženih.

29. Stoga je sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog da se prekine ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi između tuženih radi utvrđenja bračne stečevine na predmetnim stanom koji se vodi pod poslovnim brojem P-Ob-193/2023 jer je sud odlučio temeljem čl.12.st.1. ZPP-a, da će to pitanje sam riješiti u okviru istaknutog prigovora o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

30. Stoga sud prvog stupnja obvezuje tužene da tužiteljima vrate iznos od 98.000,00 eura sa zateznim kamatama od dospijeća tj od 5.srpnja 2022.

31. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl.154.st.2. ZPP-a utvrđujući da su tužitelji u postupku uspjeli 80% te je trošak odmjeren s obzirom na važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je stoga obvezao tužene da tužiteljima nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 13.176,12 eura.

32. Sud prvog stupnja je rješenjem odredio privremenu mjeru sukladno čl.344.st.1.Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) jer da je u toj odredbi propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će se bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a da je prema st.2 propisano da predlagatelj osiguranje ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

33. Stoga utvrđuje da su tužitelji učinili vjerojatnim postojanje tražbine jer da je u njihovom tužbenom zahtjevu udovoljeno a da će određivanjem privremene mjere kojom se prvotuženoj zabranjuje raspolaganje predmetnom stanu trpiti neznatnu štetu jer da je stan kupljen radi iznajmljivanja i dalje se može bez ograničenja iznajmljivati. Stoga primjenom odredbe čl.343.,čl.344.,čl.345. st.1 OZ-a određuje privremenu mjeru na načina kako je to odlučeno u točkama I, II, III i IV izreke rješenja.

34. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. tužene da je sud prvog stupnja trebao naložiti tužiteljima da 1.tuženoj nadoknade prouzročeni parnični trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva jer sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da se je 1. tužena protivila povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, slijedom čega je o dijelu povučenog dijela tužbenog zahtjeva odlučio presudom u točki II. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa , a u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je utvrdio da su tužitelji uspjeli sa 80% od postavljenog zahtjeva pri čemu je uključen i uspjeh 1. tužene od 20%.

35. Neosnovani su žalbeni navodi 1. tužene da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio u konkretnom slučaju odredbu čl. 501. st. 2. ZOO-a jer sud prvog stupnja iako spominje navedenu odredbu o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučio primjenom te odredbe koja se odnosi na predaju stvari, odnosno predaju novca jer je u toj odredbi propisano da pravo zajmoprimca da zahtijevaju predaju stvari, a i novca, zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju nije bilo sporno da je ugovoreni usmeni zajam predan tuženima, iako 1. tužena navodi da se je radilo o darovanju, a ne o zajmu.

36. Protivno žalbenim navodima 1. tužene, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 225. ZOO-a kada je utvrdio da tražbina u konkretnom slučaju zastarijeva za pet godina, da je zaključen ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine 5. srpnja 2017. i da je toga dana i zaključen usmeni ugovor o zajmu, da se je zajam trebao vratiti najkasnije u roku od pet godina pa da je zajam dospio na naplatu 5. srpnja 2022., da je tužba podnesena 14. lipnja 2023., dakle, u roku od pet godina.

37. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. tužene da je sud pogrešno utvrdio da se radi o usmenom ugovoru o zajmu, jer da iz dokaza proizlazi da se je radilo o darovanju predmetnih sredstava 1. tuženoj za kupovinu stana, da je činjenično stanje iskonstruirano dogovorom tužitelja i 2. tuženika nakon što je prestala bračna zajednica između tuženih.

38. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja temeljem pravilne ocjene dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a pravilno utvrdio da je zaključen ugovor o zajmu prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka EC i BC kao i iskaze tužitelja i 2. tuženog kojima je sud također poklonio vjeru jer da su djelovali uvjerljivo i životno, logično.

39. Pri tome sud prvog stupnja navodi relevantne razloge o tome da se radi o ugovoru o zajmu, a ne o darovanju koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer je sud uzeo u obzir okolnosti slučaja pod kojim je zaključen ugovor o zajmu, da su iskaze tužitelja potvrdile osobe kojima je bila poznata obiteljska situacija stranaka jer da se radi o bratu 2. tužiteljice EC kao i o BC koji je bio kućni prijatelj, da su tužitelji dali svoju ušteđevinu za kupnju tog apartmana i time zaključili ugovor o zajmu koji su tuženi trebali vratiti te da su tužitelji imali relativno srednja primanja te da su tu ušteđevinu željeli koristiti prilikom odlaska u mirovinu. Stoga sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da nije životno niti logično da bi u takvoj obiteljskoj situaciji tužitelji kao roditelji darovali 116.000,00 eura 1. tuženoj.

40. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. tužene da sud prvog stupnja pogrešno tumači potvrde o isplaćenim iznosima od strane 1. tužene tužiteljima gdje je naznačeno da se radi o dobiti od apartmana, a što ne predstavlja vraćanje pozajmice jer sud prvog stupnja upravo suprotno pravilno utvrđuje ocjenom, dokaza i prihvaćajući iskaze svjedoka EC i BC i tužitelja da se radilo o vraćanju pozajmljenih iznosa.

41. Naime, saslušani svjedoci EC i BC su potvrdili navode tužitelja da je dogovoreno da će se pozajmljeni iznos vraćati od iznajmljivanja apartmana što je 1. tužena i učinila isplatom navedenih iznosa koji su navedeni u tim potvrdama.

42.Sukladno čl. 8. ZPP-a sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju rezultata cjelokupnog postupka pa stoga nije nejasno zašto je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima tužitelja i navedenih svjedoka, a ne svjedocima HC, ĐC i 1. tuženoj pri čemu nije od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari činjenica da je sporni iznos isplaćen 1. tuženoj na njezin 33. rođendan.

43. Naime, životno bi bilo i uvjerljivo da se navedeni iznos s kojim se može kupiti stan poklanjaju roditelji svojoj djeci samo u slučaju da se radi o ljudima koji su bogati, koji imaju višestruko velike ušteđevine i vrijednosti nekretnina ili u izrazito kriznoj situaciji djece, što je u konkretnom slučaju izostalo.

44. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. tužene da sud prvog stupnja nije dao razloge na temelju čega je utvrdio da je sporna tražbina dospjela na isplatu 6. srpnja 2022. jer sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je usmeno ugovoreno da će se zajam vratiti najkasnije u roku od pet godina, da je isplaćen sporni iznos 1. tuženoj 5. srpnja 2017., dakle rok dospijeća je prvi dan nakon isteka pet godina od tog dana, a to je upravo 6. srpnja 2022.

45. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. tužene da je sud prvog stupnja trebao prihvatiti njezin iskaz da je ugovoreno da će svake sezone dijeliti prihode od najma stana sa tužiteljima jer takav dogovor ne proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka EC i BC kojima je bila poznata obiteljska situacija stranaka i koji nisu zainteresirani za ishod ovog postupka.

46. Žalbeni navodi 1. tužene da joj nije omogućeno na raspravi održanoj 18. listopada 2024. da se izjasni o navodima tužitelja da su oni snosili troškove režija apartmana nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer tzv. režijski troškovi navedenog apartmana nisu bili predmetom ovog postupka pa stoga činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a niti je 1. tuženoj uskraćeno pravo na pošteno suđenje.

47. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. tužene da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sukladno čl. 344. st. 1. OZ-a da su tužitelji učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine da postoji dug 1. tužene s osnova usmenog ugovora o zajmu i da tužitelji nisu trebali dokazivati opasnost da će bez takve mjere tužena spriječiti ili znato otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati jer su učinili vjerojatnom da predloženom privremenom mjerom 1. tužena bi pretrpjela samo neznatnu štetu jer je apartman kako to proizlazi iz dokaznog postupka iznajmljivan turistima što se može činiti i u budućnosti.

48. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

49. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu suprotni sa stanjem spisa.

50. Nisu osnovani niti žalbeni navodi 2. tuženika da je sud prvog stupnja počinio navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka niti da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a niti da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a kada je utvrdio da se radi o zaključenom usmenom ugovoru o zajmu, da tuženi kao bračni drugovi sukladno čl. 44. st. 1. ObZ-a koji su preuzeli zajedničke obveze u vezi s bračnom stečevinom odgovaraju solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.

51. Sud prvog stupnja pravilno je pravilno utvrdio da su tuženi pozajmili novce od tužitelja radi kupovine apartmana u svrhu zajedničkog iznajmljivanja pa da stoga predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu i da je obaveza povrata pozajmice radi kupnje predmetnog apartmana predstavlja solidarnu obvezu tuženih i da je stoga i neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika.

52. Sud prvog stupnja pravilno nije prihvatio prijedlog 2. tuženika da se prekine ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi između tuženih radi utvrđenja bračne stečevine nad predmetnim stanom jer je sukladno čl. 12. st. 1. ZPP- a pravilno odlučio da će sam riješiti ovo pitanje u okviru istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije.

53. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere i da je pogrešno utvrđenje da će određenom privremenom mjerom 1. tužena trpjeti neznatnu štetu jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su tužitelji učinili vjerojatnim postojanje tražbine u odnosu na tužene kao bračne drugove koji trebaju vratiti ugovoreni iznos temeljem usmenog ugovora o zajmu te pravilno utvrđuje da su tužitelji učinili vjerojatnim da predloženom mjerom 1. tužena bi pretrpjela samo neznatnu štetu jer da stan koji je kupljen kao apartman i nakon određivanja privremene mjere može iznajmljivati.

54. U odnosu na donošenje privremene mjere nije relevantna okolnost da se tuženik kao bračni drug ne može upisati kao suvlasnik na navedenom stanu koji predstavlja bračnu stečevinu jer u pogledu te činjenice vodi postupak, a prvostupanjski sud je kao prethodno pitanje u ovom postupku utvrdio da je predmetni stan bračna stečevina. Stoga su protivno žalbenim navodima 2. tuženika ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 344. st. 1. i 2. OZ-a za određivanje privremene mjere.

55. Slijedom obrazloženog žalbe stranaka kao neosnovane je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima u točki I. i III. izreke potvrditi, te potvrditi i rješenje o određenoj privremenoj mjeri pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke presude u izreci ovog rješenja.

56. Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

57. Prvo tuženoj nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspjela u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić