REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1381/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv I optužene SO i dr., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-806/2025 od 26. svibnja 2025., nakon održane javne rasprave 20. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenika OKDO-a u Zagrebu NO, I i II optuženih, branitelja I optužene, odvjetnice Ružice Piličić Šinko i odvjetnika Eugena Duka, i branitelja po službenoj dužnosti II optuženog, odvjetnika Tomislava Barišića, dana 20. kolovoza 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. I optužena SO, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći HO i ŽO, rođene HO, rođena **.**.1983. u [adresa], s boravištem u [adresa] i prebivalištem u [adresa], državljanka RH, pismena, bez škole, prodavačica, nezaposlena, bez imovine, udana, majka jednog malodobnog djeteta, nije služila vojsku, bez čina i odlikovanja, vodi se drugi kazneni postupak no ne zna radi kojeg kaznenog djela, osuđivana, i

II optuženi TO, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HO i OO rođene ŽO, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen sa završenom osnovnom školom, bez zanimanja, nezaposlen, bez imovine, u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece od kojih je dvoje malodobno, vojsku nije služio, bez čina i odlikovanja, vodi se drugi kazneni postupak radi kaznenog djela prijevare, osuđivan,

k r i v i  s u

što su:

- u vremenu od 22. rujna 2024. do 26. rujna 2024. na području Zagreba, zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da se nepripadno materijalno okoriste, neistinito se predstavili LO, na način da se TO predstavio kao policijski službenik, a SO kao bankarska službenica koja treba izvršiti provjeru njegovog novca na bankovnom računu za koji postoji sumnja da je krivotvoren, pa nakon što je LO koji kod sebe nije imao novčanik povjerovao u predočeno, dopustio im da ga vozilom u vlasništvu SO dovezu do adrese njegovog prebivališta u [adresa] te SO predao bankovnu karticu PBZ Visa izdanu na njegovo ime i pripadajući PIN broj, u vezi čega mu je SO neistinito predočila da će mu ista biti vraćena nakon izvršene provjere novca, da bi zatim prema unaprijed stvorenoj namjeri SO i TO neovlašteno raspolagali s novčanim sredstvima po računu oštećenog LO posredstvom nepripadno prisvojene kartice računa na način da je u ranije navedenom periodu bankovnom karticom LO SO izvršila ukupno 20 (dvadeset) transakcija, od čega 5 (pet) transakcija podizanjem gotovine sa više bankomata na području grada Zagreba tako da je u bankomat unijela karticu na ime LO te potom unijela i PIN i na taj način sa računa LO u 5 (pet) navrata podigla novčane iznose od po 700,00 EUR-a, od čega je najmanje jedan iznos od 700,00 EUR-a predala TO te obavila 15 (petnaest) transakcija za kupnju proizvoda u raznim trgovinama, koje je transakcije neovlašteno i bez odobrenja autorizirala PIN brojem kojeg je LO predao SO i TO, a kojim postupanjem su u zajedničku korist nepripadno prisvojili iznos od ukupno 4.803,30 EUR-a te za isti iznos oštetili LO,

- dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini te s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, unijeli tuđe računalne podatke i na taj način prouzročili štetu drugome,

- čime su I optužena SO i II optuženi TO počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ-a i kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnom prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 271. stavku 1. KZ-a, sve u vezi članka 51. KZ-a.

II. Temeljem članka 236. stavak 1. KZ-a I optuženoj SO se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

III. Temeljem članka 271. stavak 1. KZ-a I optuženoj SO se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 9 (DEVET) MJESECI.

IV. Temeljem članka 51. KZ-a I optužena SO se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

V. Temeljem članka 56. KZ-a i 62. stavak 1. točka 1. KZ-a, I optuženoj SO se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA S POSEBNOM OBVEZOM

te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko I optužena u roku od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da temeljem članka 56. stavka 4. u svezi članka 62. stavka 1. točka 1. KZ-a, u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude solidarno s II optuženim TO popravi štetu počinjenu kaznenim djelima na način da oštećenom LO isplati iznos od 4.800,00 (četiritisućeosamsto) eura.

VI. Temeljem članka 54. KZ-e I optuženoj SO se u slučaju opoziva u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. travnja 2025. do 20. kolovoza 2025.

VII. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ-a, sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko I optužena u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu joj posebnu obvezu.

VIII. Temeljem članka 236. stavak 1. KZ-a II optuženom TO se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I (DVA) MJESECA.

IX. Temeljem članka 271. stavak 1. KZ-a II optuženom TO se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI.

X. Temeljem članka 51. KZ-a II optuženi TO se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 8

(OSAM) MJESECI.

XI. Temeljem članka 57. KZ-a II optuženom TO se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA S POSEBNOM OBVEZOM

tako da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko II optuženi u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, te uz posebnu obvezu da temeljem članka 56. stavka 4. u svezi članka 62. stavka 1. točka 1. KZ-a, u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude solidarno s I optuženom SO popravi štetu počinjenu kaznenim djelima na način da oštećenom LO isplati iznos od 4.800,00 (četiritisućeosamsto) eura.

XII. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ-a, sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko II optuženi u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu joj posebnu obvezu.

XIII. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne

novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) oštećenom LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.800,00 (četiritisućeosamsto) eura, te se nalaže I optuženoj i II optuženom isti iznos platiti oštećenom kako je ranije navedeno.

XIV. Temeljem članka 77. KZ-a u vezi s člankom 560. stavak 1. i 2. ZKP-a utvrđuje se da novčani iznos u iznosu od 3,30 eura (trieuraitridesetcenti) predstavlja imovinsku korist koju su I i II optuženi ostvarili kaznenim djelom te navedeni iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se isti iznos oduzima, te se nalaže se I optuženoj i II optuženom svakome naknaditi Republici Hrvatskoj iznos od 1,65 eura (jedaneuroišezdesetpetcenti) uplatom u državni proračun u roku od 15 (petnaest)

dana od dana pravomoćnosti ove presude.

XV. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP-a I optužena i II optuženi se oslobađaju u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a te II optuženi i nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv I optužene i II optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ-a i iz članka 271. stavka 1. KZ-a.

1.1. Oštećeni LO **.**.2024. postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.800,00 eura (list 15 spisa).

2. I optužena i II optuženi pozvani da se očituju o optužbi izjavili su da se smatraju krivima za kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret te da su suglasni s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitano je i razgledano: izlist transakcija Privredne banke Zagreb za karticu transakcijskog računa broj [broj bankovnog računa] u periodu od 1. do 26. rujna 2024. (list 9-10 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećenog LO od 26. rujna 2024. (list 15 spisa), fotografija sa nadzorne kamere trgovine Stanić-Samoborska (list 17 spisa), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta VII PP Zagreb broj: 00282837 od 4. listopada 2024. (list 18-20 spisa), fotografije i snimke nadzornih kamera na bankomatima Privredne banke Zagreb d.d. (list 21-29 spisa), zapisnik o ispitivanju SO u svojstvu osumnjičenika od 1. travnja 2025. s DVD snimkom ispitivanja (list 30-32 spisa), izlist transakcija Privredne banke Zagreb za karticu transakcijskog računa broj [broj bankovnog računa] u periodu od 1. do 26. rujna 2024. (list 34 spisa), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta VII PP Zagreb broj: 00315629 od 1. travnja 2025. (list 35-37 spisa), zapisnik o ispitivanju okrivljene SO od 2. travnja 2025. s DVD snimkom ispitivanja (list 61-64 spisa), zapisnik o ispitivanju TO u svojstvu osumnjičenika od 8. travnja 2025. s DVD snimkom ispitivanja (list 98-100 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta VII PP Zagreb broj 01663652 i 01663653 sa zapisnicima od 8. travnja 2025. (list 101-102 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka LO od 16. travnja 2025. godine (list 170-171 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka IO od 16. travnja 2025. godine (list 172-174 spisa), te dopisi trgovačkih društava Lukoil Croatia d.o.o., Tisak Plus d.o.o. i INA d.d. od 20. i 21. svibnja 2025. (list 213-218 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene evidencije za I i II optužene (list 219-229 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući da se I optužena očitovala krivom, navela je da se kaje zbog počinjenja predmetnih kaznenih djela te da joj je jako žao što je ista počinila, kao i da je svjesna da to nije smjela napraviti. Naglasila je da je spremna oštećenom nadoknaditi cijelu štetu, no samo moli neki vremenski period u kojem će to moći napraviti. Rekla je da ovako nešto više neće ponoviti, da će se ponovo zaposliti te će se brinuti o svom djetetu, jer se želi vratiti u svoj normalni život, dok ne zna što joj je bilo kada je ovo radila. Na kraju je napomenula da je samohrana majka te da je stoga djetetu potrebna. Predloženu sankciju navela je da smatra prestrogom, iz kojeg razloga s istom nije suglasna.

4.1. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući da se II optuženi također očitovao krivim, naveo je da također želi reći da se kaje zbog počinjenja ovih djela, da mu je žao, kao što je i spreman nadoknaditi štetu te se ovako nešto više neće ponoviti. Napomenuo je da će po izlasku na slobodu naći posao, da ima i troje djece o kojima mora skrbiti, dok ne zna što mu je bilo. Na kraju je naveo kako se želi ispričati oštećeniku zbog ovoga što mu je napravljeno. II optuženi je također rekao kako nije suglasan s predloženom sankcijom jer istu smatra prestrogom.

5. I i II optuženi su se u odnosu na kaznena djela koja su im stavljena na teret očitovali da se smatraju krivima, te su učinili nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana I i II optuženih u kojoj priznaju počinjenje je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da su ovakvim postupanjem I optužena i II optuženi ostvarili sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijevare i računalne prijevare.

6. Obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP-a, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju su I optužena i II optuženi osuđeni, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na I optuženu i II optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

8. Kao olakotne okolnosti na strani I optužene i II optuženog sud je cijenio priznanje kaznenih djela čime su značajno ubrzali i olakšali okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog, obećanje da više ovakva djela neće činiti, želju i spremnost naknade štete oštećenom, korektno držanje pred sudom, majčinstvo malodobnog djeteta, odnosno očinstvo troje djece od kojih je dvoje malodobno, te upućenu ispriku II optuženog oštećenom, dok je otegotno cijenjenja društvena opasnost u činjenju ovakvih kaznenih djela prema osobama starije životne dobi, te ranija kaznena osuđivanost I optužene i II optuženog.

9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ-a te iz članka 271. stavka 1. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje I optužene i II optuženog, odnosno da su isti kaznena djela počinili s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, I optuženoj utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ-a i devet mjeseci za kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. KZ-a te ju primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je potom I optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude solidarno s II optuženim popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom isplati iznos od 4.800,00 eura, koji rok sud smatra primjerenim visini štete te proteku roka od kada je djelo počinjeno. Sud je pri tome vodio računa da se radi o osobi koja do počinjenja predmetnog kaznenog djela je bila osuđivana samo u jednom navratu na uvjetnu osudu pa stoga sud smatra da jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda s posebnom obvezom postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženoj, no s maksimalnim rokom provjeravanja, obzirom se radilo o osudi radi istovrsnog kaznenog djela. Naime, sud smatra da se ipak i uvjetnom osudom s posebnom obvezom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. U prilog navedenom govori i činjenica da je optužena kao osoba zrele dobi svjesna i spremna namiriti štetu koju je prouzrokovala oštećenom, što dodatno ukazuje da je ipak shvatila posljedice svog ponašanja. Dodatno valja istaknuti kako je I optužena odmah po uhićenju priznala počinjenje djela, čime je bitno i značajno doprinijela okončanju ovog postupka. Stoga sud smatra da je rok provjeravanja od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da kazna zatvora na koju je optužena osuđena neće biti izvršena ukoliko u tom roku ne počini novo kazneno djelo i ako popravi štetu oštećenom, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

10.1. Temeljem članka 54. KZ-a I optuženoj se u slučaju opoziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. travnja 2025. do 20. kolovoza 2025.

11. Odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, sud je II optuženom utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ-a i sedam mjeseci za kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. KZ-a te ga primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Za ovu kaznu na koju je II optuženi osuđen, sud smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora i to u trajanju od osam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko II optuženi u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude solidarno s I optuženom popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom isplati dosuđeni iznos po postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, koji rok od godine dana sud smatra primjerenim visini štete te okolnosti da je navedeno da su spremni štetu nadoknaditi. Naime, iako je II optuženi već osuđivan radi istovrsnih kaznenih djela, sud je prilikom utvrđivanja kazne imao na umu da je isti priznao počinjenje djela, čime je također značajno pomogao okončanju ovog postupka, kao i što je izrazio kajanje i žaljenje, te spremnost nadoknade štete. Jednako tako nesporno je da je u ovom postupku uloga II optuženog ipak manja od uloge I optužene, posebice pri činjenju kaznenog djela računalne prijevare, tako da je sud i tome imao na umu prilikom utvrđivanja kazne. Sud iz tog razloga smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne s posebnom obvezom utjecati na II optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje s društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženima za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženih, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja, te nužnosti plaćanja onog što je od oštećenih protupravno oduzeto. Ocjena je suda da postoji vjerojatnost da i bez izvršenja cijele kazne II optuženi više neće ubuduće činiti kaznena djela. Također će II optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati da je boravak u zatvoru utjecao na način da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da pokaže kako ovakvo protupravno postupanje ipak nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja. Ocjena je stoga suda da je II optuženog potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali će mu u roku provjeravanja od pet godina i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen, nego da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda uz posebnu obvezu i izdržani dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani II optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju II optuženog da postupa protivno zakonu. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje u maksimalnom trajanju od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da preostali dio kazne neće biti izvršen ukoliko u tom roku II optuženi ne počini novo kazneno djelo i ako ispuni posebnu obvezu, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, imajući na umu i društvenu opasnost ovog kaznenog djela koje je sve raširenije, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti.

12. Optuženi su upozoreni sukladno članku 58. stavak 5. KZ-a da sud može opozvati uvjetnu, to jest djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko u roku koji im je određen pravomoćnom presudom ne izvrše u potpunosti ili većoj mjeri određenu im posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ-a.

13. Oštećenom je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je isti oštećen upravo za dosuđeni iznos, a s kojim imovinskopravnim zahtjevom su se i optuženi suglasili.

14. Obzirom oštećeni nije postavilo imovinskopravni zahtjev u cijelosti, odnosno kako je postavljen u umanjenom iznosu od 3,30 eura, a kako nitko ne može zadržati protupravno stečenu imovinsku korist (članak 5. KZ-a), ovaj sud je utvrdio da novčani iznos od 3,30 eura koji su I optužena i II optuženi protupravno prisvojili počinjenim kaznenim djelom predstavlja imovinsku korist koju su ostvarili kaznenim djelom, te isti iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je naložio I optuženoj i II optuženom polovinu navedenog iznosa, to jest iznos od 1,65 eura svakome uplatiti u Državni proračun u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

15. Iako su I optužena i II optuženi oglašeni krivima za učin kaznenih djela, sud ih je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavka 6. ZKP-a u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, kao i II optuženog troškova postavljanog branitelja po službenoj dužnosti, obzirom su nezaposleni i bez imovine, a dužni su skrbiti o malodobnoj djeci, s time da će II optuženi morati izdržavati i dio kazne, a u odnosu na oboje je izrečena posebna obveza popravka štete, na način da solidarno oštećenom moraju naknaditi dosuđeni imovinskopravni zahtjev, tako da je ocjena suda da trenutno prednost treba dati obvezi naknade štete oštećenome, a iz kojeg razloga su onda oslobođeni obveze plaćanja troškova postupka.

U Zagrebu 20. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-806/2025

2. I optuženoj SO, [adresa]

3. II optuženom TO – putem Zatvora u Zagrebu

4. braniteljici I optužene, odvjetnici Ružici Piličić Šinko

5. branitelju I optužene, odvjetniku Eugenu Duku

6. branitelju po službenoj dužnosti II optuženog, odvjetniku Tomislavu Barišiću

7. oštećenom LO, [adresa]