REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2622/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivi Tisanić Vilček, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja IDE 3 d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, OIB: 04960742542, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Dominković i Osrečak d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika CROWE HORWATH d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, OIB: 66605618905, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lipovšćak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 20. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od dana 22. srpnja 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-57392/2025 od dana 26. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 22. srpnja 2025. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-57392/2025 od dana 26. svibnja 2025.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

z a k lj u č i o  j e

Upućuju se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 57392/2025 od dana 26. svibnja 2025. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 22. srpna 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-57392/2025 od dana 26. svibnja 2025.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio na naplatu gore navedeno rješenje o ovrsi. Međutim, ovršenik navodi da je dana 25. ožujka 2025. dao izjavu o prijeboju kojom prebija svoju tražbinu s cjelokupnom tražbinom ovrhovoditelja. Izjava o prijeboju uredno je dostavljena ovrhovoditelju 31. ožujka 2025. Stoga je, navodi ovršenik, tražbina prestala temeljem izjave o prijeboju pa predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a. Ovršenik predlaže i odgoditi predmetnu ovrhu do donošenja pravomoćne odluke o proglašenju nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava. Nenadoknadivost ili teška nadoknadivost štete proizlazi iz razloga jer je visina tražbine, radi čijeg je prisilnog ostvarenja određena ovrha, takva da izravno utječe na poslovanje ovršenika te bi provedbom ovrhe ovršenik bio doveden u stanje nelikvidnosti koje bi za njega izazvalo nemjerljive posljedice. Naime, ovršenik više ne bi bio u mogućnosti podmirivati postojeće obveze koje ima kao pravna osoba te obveze koje ima prema zaposlenim radnicima. Naime, ovršenik je pretrpio štetu zapljenom sredstava na računu jer je nakon zaplijene ostalo 300,00 eura na računu te je ovrhovoditelj morao uzeti zajam od povezanog društva kako bi mogao isplatiti plaće radnicima. Ovršenik trenutno ima 7 zaposlenih radnika za koje ima ukupan trošak isplate plaće u iznosu 14.664,13 eura, dakle dvostruko više u odnosu na zaplijenjena sredstva.

3. Prijedlog ovršenika od dana 22. srpnja 2025. dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 11. kolovoza 2025. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti te se protivi odgodi ovrhe.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

5. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Financijske agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršenosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postihnute u postupku mirnog rješavanja spora na temelju čl.186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima od banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Financijska agencija će postupati kao u povodom rješenja o ovrsi koje je donio sud, dok je odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Slijedom navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

7. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovrhovoditelj dana 11. srpnja 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-57392/2025 od dana 26. svibnja 2025.

8. Iz navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj navedeno rješenje o ovrsi dostavio na provedbu Financijskoj agenciji sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a (izvansudska ovrha).

9. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o postupku izravne naplate novčane tražbine predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primijenjuju odredbe čl. 284. OZ-a.

10. Obzirom ovršnu ispravu u ovoj pravnoj stvari predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-57392/2025 od dana 26. svibnja 2025., ovršenik u postupku izvansudske ovrhe ne može koristiti pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a (žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

11. Obzirom je ovršenik zatražio proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava je nedopušten obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvima zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

12. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

13. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

14. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

15. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka (iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a) propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

16. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

17. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

18. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostalna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

19. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

20. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što će mu se provedba predmetne ovrhe odraziti na poslovanje

(nemogućnost podmirivanja postojećih obveza, nemogućnost podmirivanja obveza prema radnicima, opasnost od nelikvidnosti i tako dalje). Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete budući da, kao što je već navedeno, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostalna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Pritom valja reći i to da temeljem čl. 65. st. 6. OZ-a u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Stoga odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi imala za posljedicu deblokadu računa ovršenika te bi se pljenidba novčanih sredstava u slučaju odgode i dalje provodila. Drugim riječima, odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, ima učinak odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, ali ne i odgode zapljene sredstava ovršenika, budući da odgoda ovrhe ne utječe na provođenje radnji kojima ovrhovoditelj stječe založno pravo na predmetu ovrhe. Slijedom navedenog, ovršenik odgodom ovrhe ne bi došao u situaciju da raspolaže zaplijenjenim sredstvima, tj. on i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim sredstvima te u tom smislu odgoda ovrhe ne bi od ovršenika otklonila one posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu.

21. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

22. Budući se protiv ovršenika vodi postupak izvansudske ovrhe (čl. 284. st. 1. OZ-a), a obzirom na navode iznesene u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud je utvrdio da je ovršenik sadržajno podnio žalbu nakon proteka roka propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a. Naime, odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

23. U svojoj žalbi nakon proteka roka ovršenik navodi da je predmetna tražbina ovrhovoditelja prestala prijebojem, a što predstavlja žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

24. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

25. Slijedom navedenog, obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ- a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

26. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 22. srpnja 2025.

Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom budući je isti odbijen kao neosnovan, odnosno odbačen kao nedopušten, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja.

27. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 11. kolovoza 2025. na prijedlog ovršenika.

Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršeniku.

Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ- a, valjalo je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava očitovanja na prijedlog ovršenika odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 20. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Iva Tisanić Vilček

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis

Z/

kal.30 dana