Poslovni broj: 2 P-1606/2022-50

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Biserki Boljat, u pravnoj stvari tužitelja: ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Suzani Malenici, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupana po punomoćniku odvjetnicima u OD Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na ročištu glavne rasprave održane i zaključene dana 3. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Katarine Milatić, odvjetnice u OD Olujić i partneri u Splitu, te na ročištu objave presude od 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj: 168-50-3355255, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 22.582,44 CHF-a te da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća .

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 168-50-3355255 zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d.(OIB: 53056966535) Zagreb, Magazinska cesta 69, u roku od 15 dana isplati tužitelju ĆM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], iznos od 2.810,03 eura (dvijetisućeosamstodeseteura i tri eurocenta) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja od 29. 05. 2006. god. do 31. 07. 2008. god. teče po stopi od 15% a od 01. 08. 2008. god. do 31. 07. 2015. god. teče po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. god. pa do 31. 12. 2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose od:

- na iznos od 0,17 eura od 29. 05. 2006.,

- na iznos od 2,59 eura od 26. 03. 2008.,

- na iznos od 21,93 eura od 28. 10. 2008.,

- na iznos od 7,27 eura od 20. 11. 2008.,

- na iznos od 15,69 eura od 30. 12. 2008.,

- na iznos od 16,89 eura od 29. 01. 2009.,

- na iznos od 22,41 eura od 28. 02. 2009.,

- na iznos od 21,27 eura od 30. 03. 2009.,

- na iznos od 22,80 eura od 30. 04. 2009.,

- na iznos od 18,88 eura od 30. 05. 2009.,

- na iznos od 15,83 eura od 30. 06. 2009.,

- na iznos od 16,65 eura od 31. 07. 2009.,

- na iznos od 18,22 eura od 31. 08. 2009.,

- na iznos od 18,08 eura od 30. 09. 2009.,

- na iznos od 16,49 eura od 31. 10. 2009.,

- na iznos od 24,99 eura od 30. 11. 2009.,

- na iznos od 21,67 eura od 31. 12. 2009.,

- na iznos od 24,32 eura od 29. 01. 2010.,

- na iznos od 24,99 eura od 26. 02. 2010.,

- na iznos od 29,80 eura od 26. 03. 2010.,

- na iznos od 22,86 eura od 30. 04. 2010.,

- na iznos od 30,16 eura od 31. 05. 2010.,

- na iznos od 45,11 eura od 30. 06. 2010.,

- na iznos od 39,32 eura od 30. 07. 2010.,

- na iznos od 51,53 eura od 31. 08. 2010.,

- na iznos od 48,21 eura od 30. 09. 2010.,

- na iznos od 42,57 eura od 28. 10. 2010.,

- na iznos od 46,57 eura od 22. 11. 2010.,

- na iznos od 67,66 eura od 30. 12. 2010.,

- na iznos od 56,17 eura od 24. 01. 2011.,

- na iznos od 62,45 eura od 25. 02. 2011.,

- na iznos od 57,90 eura od 30. 03. 2011.,

- na iznos od 54,32 eura od 08. 04. 2011.,

- na iznos od 76,88 eura od 31. 05. 2011.,

- na iznos od 79,67 eura od 29. 06. 2011.,

- na iznos od 93,07 eura od 29. 07. 2011.,

- na iznos od 86,17 eura od 30. 08. 2011.,

- na iznos od 76,32 eura od 22. 09. 2011.,

- na iznos od 74,62 eura od 31. 10. 2011.,

- na iznos od 73,75 eura od 30. 11. 2011.,

- na iznos od 76,38 eura od 29. 12. 2011.,

- na iznos od 81,81 eura od 30. 01. 2012.,

- na iznos od 82,15 eura od 29. 02. 2012.,

- na iznos od 79,47 eura od 30. 03. 2012.,

- na iznos od 81,39 eura od 30. 04. 2012.,

- na iznos od 82,65 eura od 30. 05. 2012.,

- na iznos od 80,99 eura od 29. 06.2012.,

- na iznos od 80,97 eura od 31. 07.2012.,

- na iznos od 78,79 eura od 22. 08. 2012.,

- na iznos od 75,49 eura od 10. 09. 2012.,

- na iznos od 463,70 eura od 09. 10. 2012.

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d.(OIB: 53056966535) Zagreb, Magazinska cesta 69, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ĆM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], iznos od 635,07 eura

(šestotridesetipeteuraisedamceurocenti) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja od 29. 05. 2006. god. do 31. 07. 2008. god. teče po stopi od 15% a od 01. 08. 2008. god. do 31. 07. 2015. god. teče po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. god. pa do 31. 12. 2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose od:

- na iznos od 8,40 eura od 30. 11. 2007.,

- na iznos od 8,29 eura od 31.12. 2007.,

- na iznos od 8,42 eura od 31. 01. 2008.,

- na iznos od 8,37 eura od 29. 02. 2008.,

- na iznos od 8,42 eura od 31. 03. 2008.,

- na iznos od 8,12 eura od 30. 04.2008.,

- na iznos od 10,43 eura od 31. 05. 2008.,

- na iznos od 10,43 eura od 30. 06. 2008.,

- na iznos od 10,14 eura od 31. 07. 2008.,

- na iznos od 9,99 eura od 31. 08. 2008.,

- na iznos od 9,97 eura od 30. 09. 2008.,

- na iznos od 10,98 eura od 31. 10. 2008.,

- na iznos od 10,11 eura od 30. 11. 2008.,

- na iznos od 10,37 eura od 31. 12. 2008.,

- na iznos od 10,27 eura od 31. 01.2009.,

- na iznos od 10,38 eura od 28. 02. 2009.,

- na iznos od 17,72 eura od 31. 03. 2009.,

- na iznos od 17,58 eura od 30. 04. 2009.,

- na iznos od 16,98 eura od 31. 05. 2009.,

- na iznos od 16,48 eura od 30. 06. 2009.,

- na iznos od 16,26 eura od 31. 07.2009.,

- na iznos od 16,10 eura od 31. 08. 2009.,

- na iznos od 15,80 eura od 30. 09. 2009.,

- na iznos od 15,40 eura od 31. 10. 2009.,

- na iznos od 15,32 eura od 30. 11. 2009.,

- na iznos od 15,17 eura od 31. 12. 2009.,

- na iznos od 15,05 eura od 31. 01. 2010.,

- na iznos od 14,78 eura od 28. 02. 2010.,

- na iznos od 14,77 eura od 31. 03. 2010.,

- na iznos od 14,36 eura od 30. 04. 2010.,

- na iznos od 14,14 eura od 31. 05. 2010.,

- na iznos od 14,70 eura od 30. 06. 2010.,

- na iznos od 14,16 eura od 31. 07. 2010.,

- na iznos od 14,34 eura od 31. 08. 2010.,

- na iznos od 13,78 eura od 30. 09. 2010.,

- na iznos od 13,10 eura od 31. 10. 2010.,

- na iznos od 12,94 eura od 30. 11. 2010.,

- na iznos od 13,63 eura od 31. 12. 2010.,

- na iznos od 12,64 eura od 31. 01. 2011.,

- na iznos od 12,53 eura od 28. 02. 2011.,

- na iznos od 11,91 eura od 31. 03. 2011.,

- na iznos od 11,33 eura od 30. 04. 2011.,

- na iznos od 11,88 eura od 31. 05. 2011.,

- na iznos od 11,53 eura od 30. 06. 2011.,

- na iznos od 10,42 eura od 31. 07. 2011.,

- na iznos od 9,74 eura od 31. 08. 2011.,

- na iznos od 8,99 eura od 30. 09. 2011.,

- na iznos od 5,61 eura od 31. 10. 2011.,

- na iznos od 5,30 eura od 30. 11. 2011.,

- na iznos od 5,06 eura od 31. 12. 2011.,

- na iznos od 4,86 eura od 31. 01. 2012.,

- na iznos od 4,57 eura od 29. 02. 2012.,

- na iznos od 4,22 eura od 31. 03. 2012.,

- na iznos od 3,94 eura od 30. 04. 2012.,

- na iznos od 3,64 eura od 31. 05. 2012.,

- na iznos od 3,31 eura od 30. 06.2012.,

- na iznos od 2,99 eura od 31. 07.2012.,

- na iznos od 2,65 eura od 31. 08. 2012.,

- na iznos od 2,30 eura od 30. 09. 2012.

V Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 4.458,27 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od objave prvostupanjske presude (20. kolovoza 2025.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka istakao da je 21. ožujka 2006. s tuženikom zaključio ugovor o kreditu br. 168-50-3355255 kojim ugovorom tužitelju da je odobren kredit u iznosu od 22.582,44 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Prema istom ugovoru da je ugovorena obveza tužitelja povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u valuti CHF i kamatnu stupu u iznosu od 5,50% godišnje, a koja da je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora bez navođenja i ugovaranja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način, odnosno da je u Ugovoru ugradio nepoštenu i ništetnu ugovorenu odredbu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao, niti je utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik da je, suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava i protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađeno u odredbe Zakona o zaštiti potrošača, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja. Zbog takvog protupravnog postupanja tuženika, protiv istog da je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštiti interesa ovdje tužitelja, pa da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015., a također da je donijeta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja da je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda br. Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. Navedenom pravomoćnom presudom da je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja da je tijekom postojanja ugovorene obveze u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja da je ništetna, a također da je ugovorena valuta uz koju je vezna glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik da je tijekom razdoblja otplate kredita mijenjao kamatnu stopu u nekoliko navrata, te da je ista iznosila i do 7,5% godišnje. Kako su ugovorne odredbe o valuti CHF i ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, iste da su ništetna od samog početka od kad su ugovorene. Podneskom od 9. lipnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, prvenstveno ističući prigovor zastare potraživanja tužitelja, pa ukoliko bi se tužbeni zahtjev kvalificirao kao postupak naknade štete da je zastarni rok 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kad je šteta nastala. Ukoliko bi se predmetno potraživanje kvalificiralo kao stjecanje bez osnove, zastarni rok da je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Nadalje,tuženik je istakao da je u konkretnim sporovima zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo apstraktnog potrošača, onako kako je to utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici, odnosno presuda u kolektivom sporu da nema pravni učinak ergo omnes, pa da je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz navedenih pravomoćnih presuda. Sve kada bi presuda iz parnice "potrošač" bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćena ovom tužbom za ništetnost, da nisu utvrđene ništetnim u parnici "potrošač'' jer da iste ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tuženika. Slijedom navedenog, kako su u konkretnom slučaju sporne odredbe ugovora o kreditu za tužitelja jasne, lako uočljive i razumljive, sukladno čl. 84. ZZP, ocjena poštenosti ovih odredbi prema kriterijima iz čl. 81. ZZP da nije dopuštena jer da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženi postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Podneskom od 19. studenoga 2024. tuženik je istakao da je tužitelj podneskom od 31. listopada 2024. preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev i to nakon zaključenja prethodnog postupka čemu da se on protivi, da bi u podnesku od 26. lipnja 2025. istakao da je tužitelj podneskom od 9. lipnja 2025. smanjio tužbeni zahtjev pa da se tome ne protivi. Tužitelj da je kod uređenja tužbenog zahtjeva iz nalaza i mišljenja vještaka uzeo u obzir samo pozitivne razlike nastale uslijed promjene tečaja CHF, a što da je protivno odredbama ZOO-a.

3. Izvedeni su dokazi čitanjem i pregledom: ugovora o kreditu zaključen između Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditora i OM, kao korisnika kredita, od 21. ožujka 2006., a solemniziran kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz [adresa] br. OU-180/06 od 22. ožujka 2006., Nalaza i mišljenja vještaka Hrvojke Bačić od 12. rujna 2023., Dopuna Nalaza i mišljenja od 18. rujna 2018,1. listopada 2024 i 5. lipnja 2025. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i vještaka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Iz ugovora o kreditu zaključen između Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditora i OM, kao korisnika kredita, od 21. ožujka 2006., a solemniziran kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz [adresa] br. OU-180/06 od 22. ožujka 2006., proizlazi da je predmet ugovora kredit u iznosu od 22.582,44 CHF, protuvrijednost u kunama na dan isplate, s promjenjivom kamatnom stopom od 5,50 % godišnje, na rok od 84 mjeseca.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da odlučio na kupnju automobila putem kredita od auto- kuće „Sibilis“ u Bilicama. Navedena auto-kuća da ga je uputila na podizanje kredita kod Reffisenbank Austria pa da nije imao izbora, a ta banka da je nudila kredit jedino u CHF-u. On da je podigao kredit u iznosu od 103.000,00 kuna, protuvrijednost u francima na rok od 7 godina. Otplatna rata da je u početku iznosila 1.400,00 kuna, s tim da se stalno podizala, pa da je ju zadnje vrijeme narasla do 2.100,00 kuna. U vrijeme zaključenja ugovora službenik banke da ga nije upozorio na bilo kakve rizike, odnosno eventualni rast otplatne rate. On da ne razumije pojmove „valutna klauzula“ i „promjenjiva kamatna stopa“, niti mu je u banci netko to objašnjavao. U vrijeme podizanja kredita da nije imao registriran obrt ili udio u nekom trgovačkom društvu.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka Hrvojke Bačić od 12. rujna 2023. proizlazi da je visina ukupne pretplate kreditne obveze tužitelja u razdoblju od 30. travnja 2006. do 9. listopada 2012 (iznos anuiteta koji je tužitelj uplaćivao tuženiku i iznosa anuiteta koji bi bio da se primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF), ukupno iznosila 20.249,34 kune, od čega se iznos od 4.784,94 kune odnosi na razliku kamata, a iznos od 15.464,40 kuna na razliku tečaja.

8. Iz dopune nalaza i mišljenja istog vještaka od 17. rujna 2024., 1. listopada 2024.i 5. lipnja 2025. preplaćeni anuiteti su izraženi u valuti EUR, specificiran ukupan iznos pozitivnih i negativnih pretplaćenih anuiteta po osnovi promjene kamatne stope i tečaja te specificiran samo pozitivni iznos preplaćenih anuiteta po tim osnovama.

9. Prilikom saslušanja vještak Hrvojka Bačić je istaknula da je u dopuni nalaza i mišljenja preplaćene iznose mjesečnih anuiteta iskazala u valuti EUR prema primjedbama tužitelja, također da je prilikom izračuna ukupne preplate uzela u obzir pozitivne i negativne razlike koje su nastale uslijed promjene kamatne stope i tečajne razlike pa da je preplata u tom slučaju iznosila 2.637,25 EUR-a, a kad je sve to izrazila samo glede pozitivnih razlika da je ukupna preplata iznosila 3.445,10 EUR-a (preplata po osnovi valutne klauzule 2.810,03 EUR-a, preplaćene kamata 635,07 EUR-a).

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, 21. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 168-50-3355255, kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 22.582,44 CHF, s kamatnom stopom od 5,50% godišnje, koja je promjenjiva, na rok otplate od 84 mjeseca. Nije sporno niti to da je tužitelj u cijelosti isplatio ugovoreni iznos kredita prije ugovorenog roka.

12. U konkretnom slučaju u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine'', br. 96/03, dalje: ZZP), a odredbom čl. 81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.

13. Odredbom čl.84. ZZP-a propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

14. Prema odredbi čl.115. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', br. 3505,125/11,78/15,29/18,126/2,114/22 i 156/22, dalje: ZOO) kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Prema odredbi čl. 323. st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16. Prema odredbi čl. 1111. ZOO-a kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.); obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st.3.).

17. Prema odredbi čl.502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a čl. 6. st.3. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

18. Odredbom čl.118. ZZP propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik (među kojima je bila i Raiffeisenbank Austria d.d., ovdje tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dok je presudom Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno utvrđeno da je tuženik (među kojima je bila i Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, ovdje tuženik) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je stoga ništetna. Prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. U skladu sa naprijed navedenim zaključcima je i iskaz tužitelja na ročištu održanom 23. ožujka 2023., kojeg je sud ocijenio kao vjerodostojan pa time i istinitim, u kojem je naveo da se odlučio na kupnju automobila putem kredita kod auto-kuće „Sibilis“ u Bilicama koja da ga je da ga je uputila na Raiffeisenbank Austria pa da nije imao izbora, a ta banka da je nudila kredit jedino u CHF-u. Otplatna rata da je početno iznosila 1.400,00 kuna, a kasnije da je narasla do 2.100,00 kuna. U vrijeme zaključenja ugovora službenik banke da ga nije upozorio na bilo kakve rizike. U vrijeme podizanja kredita da nije imao registriran obrt ili udio u nekom trgovačkom društvu.

21. Osim toga, iz predmetnog ugovora o kreditu (točka 6.) proizlazi da je tužitelj podigao kredit za kupnju vozila, dakle, tužiteljev status potrošača u ovom postupku nije sporan.

22. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

23. U konkretnom slučaju tuženik je u odgovoru na tužbu istakao da je tužitelju bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali tuženik tijekom ovog postupka nije ničim pobio navode i dokaze tužitelja na gore navedene okolnosti.

24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, potrebno je istaknuti da je na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. zauzet stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju zastara potraživanja tužitelja prekinuta je dana 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, dok je počela teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke povodom te tužbe (potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda br. PŽ-6632/17), odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na tečajne razlike, dok je ista presuda (P-1401/2012) postala pravomoćna u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pa je zastara potraživanja tužitelja po tom osnovu počela teći od tog dana. Dakle, imajući u vidu da je tužba u konkretnom slučaju podnesena 12. lipnja 2019. i uzevši u obzir zastarni rok od pet godina, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari nije zastario niti jedan dio potraživanja tužitelja.

25. Tuženik nije pobijao matematički izračun vještaka Hrvojke Bačić, ali je isticao da se tužitelju eventualno mogu priznati samo razlika između pretplaćenih iznosa pozitivnih i negativnih razlika mjesečnih anuiteta. Tako istaknuti prigovor na vještvo vještaka sud ocjenjuje neosnovanim jer se sadržajno radi o prigovoru tuženika na nalog suda upućen vještaku.

26. Naime, u konkretnom slučaju sud je uzeo u obzir samo više preplaćene iznose (pozitivne razlike) sukladno odredbi čl. 323. st.2. ZOO, jer tužitelj kao stranka ugovornog odnosa nije odgovorna za ništetnost navedenih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, već je upravo tuženi kao kreditor povrijedio pravo tužitelja (potrošača) zaključujući isti ugovor korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Osim toga tuženik tijekom ovog postupka nije niti isticao prigovor prijeboja zbog plaćanja manjih anuiteta u određenom vremenskom razdoblju.

27. Iz dokaza izvedenih i ocijenjenih tijekom ovog postupka sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja, koji se odnosi na preplatu po osnovi valutne klauzule u ukupnom iznosu od 2.810,03 EUR-a i preplate po osnovi kamatne stope u ukupnom iznosu od 635,07 EUR-a, u cijelosti osnovanim.

28. Na dosuđeni iznos, sukladno odredbi čl. 214. ZOO-a, tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I-IV.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a. Naime, tužitelju su priznati opravdani troškovi koji su mu nastali zastupanjem po kvalificiranom punomoćniku, pa sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.445,10 EUR-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br.138/23, dalje OT), to iznosi kako slijedi.

- za sastav tužbe 100 bodova x 2,00 EUR-a, što iznosi 200,00 EUR-a prema Tbr. 7.t.1. OT,

- za zastupanje na ročištima (9. veljače 2021.,8. prosinca 2022.,23. ožujka 2023., 24. siječnja 2024.,16. svibnja 2024.,18. rujna 2024.,11. studenog 2024 i 3. srpnja 2025.) 100 bodova x 2,00 EUR-a x 8 zastupanja, što iznosi 1.600,00 EUR-a prema Tbr. 9.t.1. OT,

- za sastav žalbe od 25. travnja 2022. 150 bodova x 2,00 EUR-a, što iznosi 300,00

EUR-a prema Tbr. 10.t.4. OT,

- za sastav podnesaka (13. listopada 2020 i 24. studenog 2020., 31. listopada 2024 i 7. veljače 2025) 100 bodova x 2.00 EUR-a x 4 podnesaka, što iznosi 800,00 EUR-a prema Tbr.8. t.1. OT,

- sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 725,00 EUR-a,

- sudska pristojba za tužbu u iznosu od 86,27 EUR-a

- troškovi vještačenja u iznosu od 747,00 EUR-a

31. Tužitelju nisu priznati troškovi za zastupanje na ročištu od 13. travnja 2020. jer ročište tog dana u ovoj pravnoj stvari nije održano, za zastupanje na ročištu objave presude jer nije pristupio na ročište objave presude niti je dužan pristupiti na isto ročište, pa takvog troška nije niti imao, za sastav podnesaka od 3. ožujka 2020. jer se radi o podnesku sadržaj kojeg je trebao biti sastavni dio tužbe koji trošak je tužitelju priznat.

32. Dakle, dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime troškova spora ukupan iznos od 4.458,27 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom V.

Šibenik, 20. kolovoza 2025.

SUDAC

Biserka Boljat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude ukoliko je stranka uredno obaviještena o objavi presude, u protivnom rok za žalbu na presudu teče od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu za županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika