REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-16425/2021-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Filipu Gradišeku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika JYSK d.o.o. iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 11, OIB: 64729046835, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupan po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 1. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku JYSK d.o.o. iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića- Gavrana 11, OIB: 64729046835 da isplati tužitelju EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 14.560,00 eura sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 13.763,36 eura od 27.3.2024. do isplate i

- na (preinačeni) iznos od 796,64 eura od 1.7.2025. do isplate

prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik JYSK d.o.o. iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 11, OIB: 64729046835 isplati zatezne kamate na iznos od 13.763,36 eura tekuće od 16.07.2021. do 26.3.2024. i zatezne kamate na iznos od 796,64 eura tekuće od 16.07.2021. do 30.6.2025. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.789,53 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27.9.2017. Navodi da je dana 27. rujna 2018.g. oko 10:50 sati, u skladištu tuženika koje se nalazi u Zagrebu, na adresi [adresa], pretrpio ozljedu na radu na način da je pao s regala za vrijeme obavljanja svakodnevnih poslova popunjavanja polica u skladištu tuženika, kojom prilikom je zadobio višestruke ozljede te je zbog udarca glavom o tlo izgubio i svijest. Ozljede koje je tužitelj zadobio u navedenom štetnom događaju su sljedeće: krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice (subduralni hematom) čeonog režnja područja glave, krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice (subarahnoidalno krvarenje) tjemeno, prijelom desne orbite uz potkožno nakupljanje zraka (subkutani emfizem), prijelom desne lopatične kosti, iščašenje proksimalnog međučlanačnog zgloba 3. i 4. prsta lijeve šake, rane razderotine i udarni krvni podljevi čela, desne šake i 3. prsta lijeve šake. Uz navedeno, kod tužitelja su, kao posljedica predmetnog štetnog događaja, zaostale dvoslike u pogledu prema desno na veću udaljenost, česte vrtoglavice kao i učestalo zujanje u ušima, slabiji sluh na desno uho i dr., a koje su se tegobe pojavile već nakon 10 dana od otpusta iz bolnice i zaostale do dana podnošenja ove tužbe. Neovisno od činjenice da je tužitelj uredno obavljao fizikalnu terapiju sukladno uputama te neovisno od činjenice da je njegovo liječenje formalno završilo u rujnu 2019.g., kod istog je zaostala ograničena pokretljivost desnog ramena uz svakodnevna „škljocanja“ i bolove u istome, posebice noću kao i nefunkcionalnost 3. i 4. prsta lijeve šake. Isto tako, tužitelju, kao posljedica predmetnog štetnog događaja, nisu niti srasle kosti lubanje na čeonom području glave. Dana 22. i 23. studenog 2018.g. kod tuženika je proveden i inspekcijski nadzor od strane inspektorice zaštite na radu RV dipl.ing., koja je utvrdila propuste u organizaciji rada od strane poslodavca. Tako je u predmetnom nalazu navedeno kako je „poslodavac organizirao rad na način da se radni postupak ručnog prenošenja tereta s polica u skladištu obavlja uz uporabu ljestvi a tijekom uporabe ljestvi za navedeni radni postupak ne može se radniku koji obavlja predmetne poslove osigurati stalan i siguran rukohvat i oslonac i takav način rada ugrožava sigurnost radnika a radni postupak se obavlja svakodnevno.“ Isto tako je navedeno kako je „radni postupak poslodavac propustio planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima“. Također je navedeno kako je tuženik u međuvremenu, a sve u svrhu sprječavanja ovakvih ozljeda u budućnosti, postupio na način da se predmetni radni postupak ne obavlja na gore opisan način već su osigurane hidraulične radne platforme za obavljanje predmetnih poslova, sve od strane Uprave tvrtke. Sukladno čl. 111.st.1. Zakona o radu (NN 98/19), poslodavac je dužan naknaditi štetu radniku koju isti pretrpi na radu ili u vezi s radom, sve po općim propisima obveznog prava, dok sukladno čl.25.st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 96/18), ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Tužitelj se dana 07. veljače 2020. godine obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, koji je tuženik zaprimio 12. veljače 2020. godine, sve s namjerom da mirnim putem riješi ovopredmetni spor. Tuženik je dana 25. veljače 2020. godine, putem svojih punomoćnika, u cijelosti otklonio odštetni zahtjev, u bitnome navodeći kako je predmetno potraživanje tužitelja proizvoljno, i ničime dokazano i obrazloženo, što svakako nije točno, slijedom čega je tužitelj bio prisiljen pokrenuti ovaj postupak. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim preciziran na ročištu 1. srpnja 2025. zahtijeva da mu tuženik isplati:

- za povredu prava osobnosti zbog povrede tjelesnog i duševnog zdravlja iznos od 13.944,00 eura i to po kriteriju fizičkih boli iznos od 5.000,00 eura, po kriteriju straha 3.320,00 eura i po kriteriju duševnih boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti iznos od 5.624,00 eura,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 616,00 eura

odnosno ukupno 14.560,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. do isplate po stopi sukladno čl. 29 ZOO-a uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne spori da je tužitelj zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27.09.2017. na radnom mjestu Prodavač SA, te da se dana 27.09.2018. tužitelj ozlijedio u poslovnim prostorijama tuženika, iz kojih je kolima hitne pomoći odvezen u KB Dubrava. Tuženik u cijelosti osporava postojanje osnova odgovornosti tuženika za ozljeđivanje tužitelja, odnosno osporava da je do ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed propusta tuženika da provede mjere zaštite na radu. Tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kao previsoku imajući u vidu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH. Tuženik prvenstveno ističe da je kod tuženika kao poslodavca u cijelosti osigurana zaštita na radu radnika sukladno pozitivnim propisima, te da poslodavac u cijelosti ispunjava sve obveze propisane kako Zakonom o zaštiti na radu tako i posebnim pravilnicima donesenim radi provedbe navedenog zakona. Također, tuženik naglašava da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način i upoznat s vrstama opasnosti na radnom mjestu, kao i da je u cijelosti bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova radnog mjesta Prodavač SA. Da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, o čemu je sastavljen zapisnik o osposobljavanju od 24.10.2017., utvrđeno je i točkom 9.2.1. Zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 22. i 23.11.2018. koji je priložen uz tužbu. Također, poslovi koje je tužitelj obavljao ne spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada prema Procjeni rizika tuženika, a što je također utvrđeno Zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 22. i 23.11.2018. točkom 9.2.2. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnog dana pretrpio ozljedu na radu na način da je pao s regala za vrijeme obavljanja svakodnevnih poslova popunjavanja polica u skladištu tuženika. Tuženik ukazuje da u provedenom postupku inspekcijskog nadzora uopće nije utvrđeno na koji način je došlo do ozljeđivanja tužitelja predmetnog dana. Naime, na dan ozljeđivanja tužitelj je zatečen na podu skladišta, sa radnim zaštitnim cipelama i radnom košuljom na sebi, ali tom prilikom nije ništa konkretno mogao izjaviti o tome kako je došlo do ozljeđivanja. Tuženik ističe da nitko nije vidio pad tužitelja odnosno da neposrednih očevidaca samog ozljeđivanja tužitelja nije bilo. Izjava tužitelja sadržana u inspekcijskom zapisniku dana je naknadno, pri čemu je tužitelj u istoj iskazao da osim predmetnih ljestvi koje je navodno koristio tog dana, tuženik ima i teleskopske ljestve koje se mogu formirati i u dvokrake, ali kad su dvokrake nisu dovoljno visoke da se pristupi policama odnosno kutijama s proizvodima– asortimanom trgovine koji se skladišti na regalima na toj lokaciji. Niti iz jednog dokaza tijekom provedenog inspekcijskog nadzora nije bilo moguće utvrditi da bi tužitelj navedenog dana uopće i koristio predmetne (jednokrake) aluminijske ljestve, čak štoviše, prilikom očevida na mjestu događaja u Zapisniku klasa: UP/I-116-02/18- 41/126, ur.broj: 524-10-02-02/15-18-4 je utvrđeno da su se iste nalazile polegnute na jastucima i sjedalicama, odnosno na robi za otpis. Način ozljeđivanja tužitelja tijekom inspekcijskog nadzora utvrđen je isključivo na temelju izjave tužitelja koju je inspekcija rada uzela dana 09.10.2018. i o čemu je također sastavljen zapisnik klasa: UP/I-116- 02/18-41/126, ur. broj: 524-10-02-02/15-18-2. O načinu tužiteljeva ozljeđivanja ne postoje nikakvi drugi dokazi. U Zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru priloženom uz tužbu pod točkom 12. utvrđeno je da se tužitelj ozlijedio prigodom obavljanja poslova skidanja robe s polica skladišnog regala koje je obavljao na način da se popeo na etažu regala koja se nalazi na visini od 249 cm od tla te bacao kutije s ukrasnim jastucima s regala na tlo. U zapisniku priloženom tužbi stoji da je radnik pao prilikom silaženja koristeći jednokrake aluminijske ljestve te se ozlijedio, pri čemu tuženik smatra da je tužitelj pao isključivo uslijed nepravilnog korištenja radne opreme i svoje nepažnje, pri čemu nije isključeno da je tužitelj s predmetne etaže regala na koju se popeo pokušao doskočiti na pod. Tuženik smatra da sve i da je točno da je tužitelj koristio jednokrake ljestve pri skidanju robe s polica u skladištu korištenje istih nije protivno pravilima zaštite na radu. Naime, odredbama Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (Narodne novine broj 18/2017, dalje u tekstu: Pravilnik) uređeno je pitanje minimalnih zahtjeva zaštite na radu pri uporabi radne opreme. Odredbom stavka 4. Priloga II. Pravilnika propisani su zahtjevi pri uporabi radne opreme za povremeni rad na visini. Konkretno, odredbom članka 4.1.2. je propisano da se ljestve mogu koristiti kao radna oprema za rad na visini samo u određenim slučajevima u kojima s obzirom na točku 4.1.1. tog Priloga uporaba druge radne opreme nije opravdana zbog niske razine opasnosti ili kratkotrajnosti uporabe ili postojećih okolnosti na terenu koje poslodavac ne može promijeniti. Činjenica je, a što je utvrđeno i Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, da je organizacijom rada podnositelja predviđeno svakodnevno skidanje robe, ali u kratkim intervalima, te je organizacijom rada kao i uputama za rad na siguran način predviđeno da se na više etaže polica skladišti lakša, nelomljiva roba koja se često ne prodaje. Konkretno, prilikom obavljenog inspekcijskog nadzora utvrđeno je da se na nižoj etaži, koja je od tla udaljena 135 cm nalaze kutije s poplunima težine 12 kg, dok se na etaži iznad, a koja je od tla udaljena 249 cm nalaze kutije s ukrasnim jastučićima težine 3,9 kg. Stoga bi nesporno trebalo biti da je teret za skidanje, za kojeg se u kraćim intervalima koriste ljestve, manje težine pa da samim time isto predstavlja nisku razinu opasnosti, čime je dopušteno ljestve koristiti za obavljanje navedene radnje. Odredbom članka 4.2. Priloga II. Pravilnika propisane su posebne odredbe o uporabi ljestava. Člankom 4.2.1. Priloga II. Pravilnika tako je propisano na koji način se ljestve moraju postaviti. Iz provedenog inspekcijskog nadzora vidljivo je da je utvrđeno da je pod izrađen od betona, ravan bez opasnih izbočina ili udubljena, iz čega proizlazi zaključak da je tuženik postupio sukladno navedenoj posebnoj odredbi o uporabi ljestava, odnosno njihovom postavljanju. Nadalje, člankom 4.2.2. Priloga II. Pravilnika uređeno je pitanje zaštite od proklizavanja ljestava. Prvostupanjsko tijelo je u provedenom nadzoru utvrdilo da ljestve imaju osiguranje od proklizavanja, kao i kuke za kačenje na vrhu, te da i gazišta imaju utore koji predstavljaju zaštitu od proklizavanja. Iz navedenog proizlazi zaključak da je tuženik ispunio i navedenu posebnu odredbu o uporabi ljestava u vezi zaštite od proklizivanja. Tuženik ističe da su prilikom skidanja lakših kutija, korištenjem dvokrakih aluminijskih teleskopskih ljestvi radnici tuženika poslove mogli obaviti na siguran način iz razloga jer prilikom skidanja kutija radnici istu mogu nositi u jednoj ruci dok je drugom rukom osiguran rukohvat. Također, dvokrake aluminijske teleskopske ljestve izrađene su pod određenim kutom čime je osiguran oslonac prilikom korištenja takvih ljestvi, slijedom čega je razvidno da je tuženik u cijelosti postupao sukladno gore navedenim odredbama Priloga II. Pravilnika. Netočno je stoga da se radna operacija skidanja robe s gornje etaže nije mogla izvesti na siguran način, odnosno da tuženik nije osigurao izvođenje radnih procesa na siguran način i u skladu s pravilima zaštite na radu. Tuženik smatra da je tužitelj spornog dana mogao koristiti dvokrake aluminijske teleskopske ljestve te da je uz njihovo pravilno korištenje mogao dohvatiti robu koju je skidao s gornje etaže polica na skladištu. Suprotno tvrdnjama tužitelja, spornog dana voditelj predmetne trgovine u kojoj je došlo do ozljeđivanja tužitelja nije uopće tužitelju dao nalog da ode u skladište niti je isti imao saznanja da je tužitelj u skladištu. Voditelj trgovine je tužitelja uočio kako leži na podu tek kada je cijeli događaj (pad i ozljeda) već nastao, jer ga je tužitelj nakon pada zvao da mu dođe pomoći, te do toga trenutka uopće nije ni znao da je tužitelj bio u skladištu. Budući da je pored tužitelja bio samo dio dvokrakih ljestvi koje nisu sigurne za samostalno korištenje, pretpostavljeno je da je tužitelj njih vjerojatno koristio radi spuštanja artikala sa skladišnih regala. Tužitelju ni na koji način nije rečeno i prezentirano da koristi samo dio tih ljestvi u skladištu nego je očito tužitelj samostalno odlučio koristiti ih na taj način za dohvaćanje artikala s police. Da su se pravilno koristile dvokrake ljestve, vjerojatno do nesreće ne bi ni došlo jer su iste stabilnije i sigurnije za korištenje. Nije sporno da je Zakonom o zaštiti na radu propisana objektivna odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi ozljedom na radu. Međutim, člankom 25. stavkom 2. ZZR-a, propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Također, odredbom članka 1067. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima je propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Slijedom navedenog tuženik smatra da ne postoji njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja, jer do ozljeđivanja tužitelja nije došlo uslijed tuženikovih propusta u provedbi zaštite na radu, već isključivo uslijed tužiteljeve krivnje i tužiteljevog nepridržavanja pravila zaštite na radu te nepravilnog korištenja radne opreme. Podredno ako bi sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da postoji osnov za odgovornost poslodavca, tuženik smatra da je tužitelj svojim nepažljivim izvođenjem radne operacije pridonio nastanku štetnog događaja te da se stoga treba utvrditi doprinos tužitelja za nastanak istog i odgovarajuće umanjiti odgovornost tuženika kao poslodavca. Tuženik u cijelosti osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00041722 s društvom Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d. (Zagreb, Slovenska ulica 24) kojom je osigurana odgovornost prema djelatnicima tuženika. Tuženik stoga predlaže da sud pozove osiguravajuće društvo da se uključi u ovaj postupak kao umješač na strani tuženika, kao i da sud službenim putem pozove osiguravajuće društvo na dostavu podataka o tome je li tužitelju po osnovi štetnog događaja isplaćena naknada štete i u kojem iznosu. Slijedom svega navedenog predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka uvećano za pripadajuće kamate koje teku od presuđenja do isplate.

3. Umješač Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. je naveo da ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici jer je tuženik kod Wiener Osiguranja Vienna Insurance Group d.d. imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj:

1307-00041722. Tijekom postupka predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška umješaču.

4. Sud je dopustio miješanje treće osobe Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. u ovoj parnici na strani tuženika jer za to ima pravni interes, budući je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00041722 s društvom Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d. kojom je osigurana odgovornost prema djelatnicima tuženika.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu (list 6-13 spisa), Prijava o ozljedi na radu (list 14-17 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 17- 25 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 26-106, 384-385 spisa), Odštetni zahtjev s povratnicom (list 107-109 spisa), Očitovanje na odštetni zahtjev (list 110-112 spisa), Procjenu rizika iz rujna 2015. (list 122-206 spisa), Policu osiguranja od odgovornosti (list 207 spisa), fotografije (list 213-215 spisa), medicinski karton (list 223-274 spisa), preslika spisa inspekcijskog nadzora (list 278-303 spisa), Dopis Generali osiguranja (list 313-314 spisa), kalkulaciju inflacije (list 407 spisa), saslušan je svjedok UV i tužitelj (list 319-321 spisa), svjedoci SV i HV (list 325-327 spisa), RV i ŠV (list 339-340 spisa), te je provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr. Božidaru Šebečiću i dr. Tomislavu Breitenfeldu (list 346-353 spisa), dr. Jeleni Kovačić (list 388-389 spisa) usmeno je saslušan vještak dr. Božidar Šebečić (list 370-371 spisa) i dr. Tomislav Breitenfeld (list 377 spisa) i dr. Jelena Kovačić, dr. Božidar Šebečić i dr. Tomislav Breitenfeld (list 401- 402 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale u štetnom događaju dana 27.9.2018.

8. Iz Ugovora o radu od 27.9.2017. proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 1.10.2017. na radnom mjestu prodavač SA,

9. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj dana 27.9.2018. oko 10:50 sati, tijekom redovnog radnog vremena, u skladištu tuženika, pretrpio ozljedu na radu.

10. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. i 23. studenog 2018., kojeg je sud prihvatio kao mjerodavan i vjerodostojan, sude je utvrdio:

- da se ozljeda tužitelja dogodila dana 27.9.2018. oko 10:50 sati u skladištu tuženika,

- da je tužitelj obavljao poslove skidanja kutija s polica regala stojeći na polici regala koja se nalazi na visini od 249 cm od tla, te poslovi koje je obavljao ne spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada,

- da je tužitelj obavljao svoje redovite poslove popunjavanja polica u trgovini, te se predmetni poslovi obavljaju uobičajeno na slijedeći način: po potrebi radnik odlazi u skladište te ručnim putem (držeći kutije s dvije ruke) uzima kartonske kutije sa željenom robom i istima popunjava police trgovine. Skidanje odnosno popunjavanje polica u predmetnom skladištu obavlja se uz upotrebu ljestava, tako da stojeći na ljestvama uzima kutije te je s police spušta dolje, čak ih i baca na tlo jer roba nije lomljiva i nosi dalje u trgovinu, te se ovakav postupak obavlja dosta često zapravo svakodnevno u ovisnosti o stanju i količini robe na policama trgovine.

- prema izjavi tužitelja voditelj SV mu je rekao da treba popuniti boks sa sniženim dekorativnim jastucima, te je kao i inače, otišao u skladište i uzeo jednokrake aluminijske ljestve i prislonio ih na regal skladišta i popeo se na drugu policu – podest regala i bacio jedno četiri kutije sa jastucima sa regala na tlo, te je silazio sa regala uz korištenje ljestvi i dalje prvo čega se sjeća je da je ležao na tlu i čuo kolegu,

- tuženik je u skladištu istaknuo upute za rad na siguran način za ljestve i podeste iz kojih je razvidno da se ljestve koriste za skidanje robe s polica,

- predmetni radni postupak skidanja robe – asortimana trgovine sa polica skladišnog regala obavlja se u predmetnoj trgovini svakodnevno,

- iz izjave tužitelja proizlazi da način na koji je skidao kutije s dekorativnim jastucima je uobičajeni radni postupak kako ga radi u ovom skladištu cijelo vrijeme od kada radi tamo, te nema na raspolaganju nikakvo drugo sredstvo rada nego predmetne ljestve i još jedne teleskopske ljestve koje se mogu formirati i u dvokrake ali kada su dvokrake, nisu dovoljno visoke da pristupe policama odnosno kutijama s proizvodima – asortimanom trgovine koji se skladišti na regalima na toj lokaciji, a jastuci koje je trebao skidati nalazili su se na drugoj etaži skladišnog regala,

- iz izjave ĆV, voditelja trgovine, proizlazi da radni postupak koji je obavljao tužitelj u vrijeme ozljede obavlja se na slijedeći način: po potrebi radnik odlazi u skladište te ručnim putem (držeći kutije s dvije ruke) uzima kartonske kutije sa željenom robom i istima popunjava police trgovine. Skidanje odnosno popunjavanje polica u predmetnom skladištu obavlja se uz uporabu ljestava na način da radnik s obje ruke prihvati kutiju stojeći na ljestvama te je s police spušta dolje, čak ih i baca na tlo jer roba nije lomljiva i nosi dalje u trgovinu.

- ljestve koje je tužitelj koristio su jednokrake, aluminijske, dužine 250 cm, razmak između gazišta ljestava je 25 cm, širina gazišta 3 cm te su na istima utori kao zaštita od proklizavanja, imaju ukupno 9 prečki, imaju osiguranje od proklizavanja na nogama i kuke za kačenje na vrhu,

- razmak između skladišnih regala je 132 cm. Niža etaža je udaljena oko 135 cm od tla. Druga etaža je od tla udaljena 249 cm te se na njoj nalaze kutije sa ukrasnim jastučićima težine 3,9 kg (koje je tužitelj skidao s polica regala). Pod je izrađen od betona, ravan bez opasnih izbočina ili udubljenja. Tok svjetla je osiguran putem rasvjetnih tijela koji se nalaze na nosačima koji vise sa stropa iznad polica,

- od osobne zaštitne opreme tužitelj je u vrijeme ozljede koristio radnu majicu, radne cipele sa zaštitnom kapicom

- Ozljeda tužitelja se dogodila dana 27. rujna 2018. oko 10:50 sati u skladištu tuženika prigodom obavljanja poslova skidanja robe sa police skladišnog regala koji je obavljao na način da se popeo na etažu regala koja se nalazi na visini od 249 cm od tla te bacao kutije sa ukrasnim jastucima sa regala na tlo, te je prigodom silaženja s regala koristeći jednokrake aluminijske ljestve pao te se ozlijedio te je radni postupak obavljao prema vlastitoj izjavi na uobičajeni način

- propusti u primjeni mjera zaštite na radu od strane poslodavca: - tuženik je organiz8irao rad na način da se radni postupak ručnog prenošenja tereta s polica u skladištu obavlja uz uporabu ljestvi, a tijekom uporabe ljestvi za navedeni radni postupak ne može se radniku koji obavlja predmetne poslove osigurati stalan i siguran rukohvat i oslonac i takav način rada ugrožava sigurnost radnika, a takav radni postupak se obavlja svakodnevno, - poslodavac je propustio planirati radni postupak, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima,

- prilikom očevida inspektorica je izrekla zabranu obavljanja predmetnog radnog postupka uz uporabu ljestvi, a tijekom uporabe ljestvi za navedeni radni postupak ne može se radniku koji obavlja predmetne poslove osigurati stalan i siguran rukohvat i oslonac i takav način rada ugrožava sigurnost radnika. Poslodavac je postupio po rješenju inspektorice na način da je osigurao podizne platforme (hidraulične radne platforme) za obavljanje predmetnih poslova,

- tužitelj je izjavio da nemaju na raspolaganju nikakvo drugo sredstvo rada nego predmetne ljestve i još jedne teleskopske ljestve koje se mogu formirati i u dvokrake ali kada su dvokrake nisu dovoljno visoke da pristupe policama,

- da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove prijem robe, skladištenje robe, izdavanje robe, izlaganje robe u trgovini, prodaje, čišćenja i održavanja, rukovanje ručnim viličarom – paletarom,

- da nije bilo primjedbi na sadržaj zapisnika.

11. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da radi kod tuženika kao prodavač. Spornog dana mu je nadređeni JV dao zadatak da napuni košare koje se nalaze po sredini dućana sa robom tj. jastucima koji su na akciji, a koji su se nalazili u skladištu u drugom regalu na visini od oko 2-2,5 metra, a jastuci su bili u kutijama. Popeo se po običnim ljestvama koje se naslone na regal, te je zatim stao na regal i na taj način je bacio kutije sa jastucima na pod, jer to nije bila lomljiva roba, a zatim se probudio na podu te nije znao gdje je te mu je sve bilo mračno, te je zvao JV u pomoć koji je nakon nekog vremena došao te je zatim došla i UV koja mu je pružila pomoć, te ju je pitao gdje je i ona mu je odgovorila da je u skladištu u zadnjem redu. Navodi da se je popeo na regal radi lakšeg pristupa kutijama sa jastucima jer da je ostao na ljestvama, ne bi bilo sigurno skidanje kutija jer bi ili morao sa dvije ruke skidati kutije bez držanja ili bi se sa jednom rukom držao za ljestve, a sa drugom skidao kutije što je otežano zbog udaljenosti kutija. U to vrijeme je bilo uobičajeno da artikle skidaju sa regala na ovaj način. Nakon njegovog pada, dobili su platformu za podizanje i spuštanje robe. U opisu posla mu je i skidanje artikala sa polica. U tom skladištu su bile police i do 8 metara te su se do istih penjali sa teleskopskim ljestvama, a to su ljestve sa tri nastavka. Njegovi kolege su teži od njega te se znalo dogoditi da zakačka za produžetak ljestvi popusti te je tako jedan kolega ozlijeđen. Imaju zaštitne cipele i majicu od poslodavca te je to nosio spornog dana. I danas ima brojne zdravstvene probleme zbog ove ozljede. Nakon ozljede je bio zamotan u zavoje kao mumija jer je imao slomljene prste lijeve ruke, desnu lopaticu, te na glavi čeona i jagodična kost, imao je krvarenje u mozak itd., te su mu pomoć i njegu pružali supruga i djeca, jer sam nije mogao funkcionirati. Bio je na fizikalnim terapijama više od 60 puta. Artikle sa viših polica skidaju teleskopskim ljestvama koje nisu dvokrake, ali to mogu postati, međutim time se skraćuje visina ljestvi. Međutim, ove police sa kojih je skidao jastuke, nisu više police, te sa ove police nije trebao spuštati artikle na dvokrakim ljestvama. Sa ove police niti ne bi mogao spuštati artikle sa dvokrakih ljestvi jer se je tamo na podu nalazila veća količina robe za otpis, te bi na tim ljestvama morao stajati bočno te bi mu bilo teško doći do artikala zbog udaljenosti. Nije obavijestio nadređenog o otežanom pristupu regalu, jer je sve ovo bila uobičajena procedura. I ove ljestve koje je koristio i teleskopske ljestve i dvokrake ljestve imaju protukliznu zaštitu. Uputa poslodavca je bila da se na više police stavlja lakša roba, ali skladište je često bilo krcato te je dolazila roba koja se je negdje trebala staviti, pa se je znalo dogoditi da npr. radna stolica bude na većoj visini pa im je bilo teško istu spuštati tako da su i sami razmišljali o tome da lakše artikle stavljaju na više police kako bi si olakšali posao. Navodi da je osposobljen za rad na siguran način. Zadnjeg se sjeća da je pobacao kutije sa regala pa je u vrijeme nezgode stajao na regalu, a ne na ljestvama.

12. Svjedok UV je izjavila da radi kod tuženika kao trgovac, isto kao i tužitelj te nije vidjela nastanak štetnog događaja već joj je voditelj rekao da je tužitelj pao s ljestvi u zadnjem redu te da ode do njega. Tamo je već bio voditelj, te je tužitelju pružila prvu pomoć jer je bilo krvi, a tužitelj je bio bez svijesti, te je voditelj zvao hitnu. Tužitelj je više puta gubio svijest pa ga je pokušavala držati budnim te joj je rekao da ga boli ruka, noga, glava, kičma. Koncentrirala se na tužiteljevo zdravstveno stanje pa sada ne zna točno kakve su tamo bile ljestve. Ona se inače ne penje po ljestvama da bi došla do nekih artikala. Inače u skladištu imaju ljestve sa produžetkom. Navodi da ona nije skladištar te ne slaže artikle na police i ne penje se po ljestvama. U opisu njenog posla je i spuštanje artikla sa police, ali to u pravilu rade muški, a ne žene. Događalo se da i ona skida artikle sa police ali u pravilu to traže dečke te to zbog zdravstvenih razloga više ne radi. Ljestve koje imaju su u slovu V.

13. Svjedok SV je izjavio da je on sada regionalni voditelj, a u vrijeme štetnog događaja je bio nadređeni tužitelju kao voditelj trgovine. Tužitelj je toga dana u skladištu skidao kutiju sa police koja je na visini od oko 2,30 – 2,40 metara, te nije vidio nastanak štetnog događaja već je vidio tužitelja na podu, a kraj njega je bio dio dvokrakih ljestvi. Inače se kod tuženika roba vadi sa police na visini od cca 2 metra pomoću dvokrakih ljestvi, a koje tužitelj nije koristio već je koristio dio tih ljestvi. Naime dvokrake ljestve imaju dva kraka, te one imaju na vrhu još jedan dio ljestvi koji se izvlači prema gore da bi se došlo do većih visina, te je tužitelj koristio samo taj gornji dio ljestvi, taj dio ljestvi nije namijenjen za to da se koristi sam za sebe jer nema uporišta. Kod tuženika je procedura da se roba skida sa viših polica pomoću dvokrakih ljestvi, a ako je roba na još višim policama tada treba zvati pomoć drugog kolege. Ne sjeća se da li je toga dana u skladištu bila roba za otpis na podu, ali ako je bila, tada je tužitelj trebao njega zvati kao nadređenog da se ta roba razmakne ili da mu on pomognem pri skidanju robe, ali to tužitelj nije učinio, te on niti nije znao da je tužitelj otišao u skladište. Na većim visinama iznad cca 2,5 metara nalaze se jastuci, popluni i slični mekši predmeti. Kao nadređeni, tužitelja nije uputio u skladište spornog dana, a pretpostavlja da je tužitelj otišao u skladište po robu za nekog kupca ili za popuniti robu u dućanu. Ne sjeća se nalaza inspekcije.

14. Svjedok HV je izjavio da radi kod tuženika kao osoba ovlaštena za zaštitu na radu te nije vidio nastanak štetnog događaja već je došao u skladište nakon poziva, a kada je tužitelj već bio odvezen u bolnicu, te je zatim došao inspektor koji je sačinio zapisnik. Na mjestu gdje je tužitelj pao bio je samo jedan dio dvokrakih ljestvi i to nastavak koji se izvlači iz tih ljestvi od dva kraka, dok cijele dvokrake ljestve nisu bile tamo već negdje dalje u skladištu te je utvrđeno da je tužitelj koristio samo taj nastavak dvokrakih ljestvi. Kod tuženika je procedura da ako radnik skida lakšu robu tada se popne po dvokrakim tj. A ljestvama i uzima robu te se spušta dolje, a ako se radi o većoj robi tada mu treba pomoć drugog radnika, a na višim policama se ne stavlja teža roba već samo lakša. Kod tuženika se i danas na isti način skida roba s polica tako da se koriste dvokrake ljestve. Upoznat je sa nalazom inspekcije. Nije sigurno korištenje samo produžnog dijela dvokrakih ljestvi jer one nemaju papučice i oslonac, a koji dvokrake ljestve imaju. Kod tuženika u skladištu se nalazi protuklizni pod koji je pogodan za korištenje A ljestvi. Tijekom 2021. je preuređeno ovo skladište i cijela trgovina.

15. Svjedok RV je izjavila da je u spornom razdoblju radila u inspektoratu rada, te je obavljala nadzor tj. očevid kod tuženika u vezi štetnog događaja. Tada tužitelj tamo više nije bio jer je odvezen na hitnu, a ona je pregledala mjesto događaja te je razgovarala sa voditeljem poslovnice, a tek kasnije kada je tužitelj izašao iz bolnice, uzela je njegovu izjavu, te je sastavljen završni zapisnik. Tužitelj je ozlijeđen prilikom obavljanja redovnih poslova skladištara kada je skidao kutije sa regala-polica i to sa ljestvi koje mu je poslodavac omogućio. Tužitelj joj je dao izjavu koju je upisala u zapisniku, a sada se više ne sjeća detalja. Očevidom su utvrđeni propusti u radu poslodavca, a čini joj se da na nalaz nije bilo prigovora. Tuženiku je usmeno naložena zabrana rada dok osigura adekvatne uvjete rada, te je u tom periodu tuženik osigurao podizne platforme u zamjeni za navedene ljestve koje je do tada koristio. Tuženik je imao jednokrake ljestve koje se mogu pretvoriti u dvokrake ljestve, ali tada radnik ne može sa tih ljestvi doći do polica sa robom. Nije na očevidu utvrđivala da li se sa tih ljestvi može doći do police, jer ljestve kao sredstvo rada nisu bile adekvatne za korištenje za predmetni radni postupak. U zapisniku je opisala ljestve zatečene na mjestu događaja.

16. Svjedok ŠV je izjavio da je radio kod tuženika kao prodavač- skladištar, a u vrijeme štetnog događaja više nije radio kod tuženika jer je dao otkaz, ali je čuo za događaj. Dok je radio kod tuženika, za skidanje robe sa polica koristile su se ljestve ili su se penjali po regalu ili su preko druge robe dolazili do robe na regalu, te je u skladištu uvijek bilo dosta robe i po podu. Kod tuženika su bile dvokrake ljestve, te se je na iste mogao staviti produžetak. I on je imao ozljedu na radu tijekom rada na ljestvama, kada je bio na visini od oko 4 i pol metra, te mu se noga poskliznula na ljestvama. Kod tuženika nije bio plan slaganja polica, već su se slagale sa robom po redu, tako da su i na višim policama bile kutije koje su lakše ili teže, te manje ili veće, te nije bilo pravila. Zadnja razina polica je bila na oko 7 metara. Regionalni voditelj kod tuženika SV mu je rekao za ozljedu tužitelja, te da je nakon toga stavljena platforma. Kod tuženika je 2 puta bila vanjska inspekcija, te ih je tadašnji regionalni voditelj OV pitao kako oni uopće dolaze do najviših polica, te su mu objasnili da se moraju penjati preko regala.

17. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni, te su suglasni sa ostalom dokumentacijom u spisu, osobito sa zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, time što je sud prvenstveno prihvatio iskaz tužitelja budući je isti jedini sudionik događaja, te je iskaz tužitelja u cijelosti jasan i logičan te je suglasan sa zapisnikom i inspekcijskom nadzoru. Tako je sud utvrdio:

- da je tužitelj radio kod tuženika kao prodavač te mu je spornog dana nadređeni JV dao zadatak da napuni košare koje se nalaze po sredini dućana sa jastucima koji su na akciji, a koji su se nalazili u skladištu na drugoj polici regala na visini od oko 2- 2,5 metra tj. 249 cm, a jastuci su bili u kutijama, pa se je tužitelj popeo po običnim (aluminijskim) ljestvama koje je naslonio na regal, te je zatim stao na regal i bacio kutije sa jastucima na pod jer to nije bila lomljiva roba, a zatim se probudio na podu te nije znao gdje je te mu je sve bilo mračno,

- da je u to vrijeme bilo uobičajeno da artikle skidaju sa regala na ovaj način, a nakon njegovog pada, dobili su platformu za podizanje i spuštanje robe,

- da se je tužitelj popeo na regal radi lakšeg pristupa kutijama sa jastucima jer da je ostao na ljestvama, ne bi bilo sigurno skidanje kutija jer bi ili morao sa dvije ruke skidati kutije bez držanja ili bi se sa jednom rukom držao za ljestve, a sa drugom skidao kutije što je otežano zbog udaljenosti kutija,

- da artikle sa viših polica skidaju teleskopskim ljestvama koje mogu postati dvokrake, međutim, ove police sa kojih je tužitelj skidao jastuke, nisu više police, te sa ove police niti ne bi mogao spuštati artikle sa dvokrakih ljestvi jer se je tamo na podu nalazila veća količina robe za otpis, te bi na tim ljestvama morao stajati bočno te bi mu bilo teško doći do artikala zbog udaljenosti, a tužitelj nije obavijestio nadređenog o otežanom pristupu regalu jer je sve ovo bila uobičajena procedura,

- da iz iskaza svjedokinje RV, inspektorice, proizlazi da je tuženik imao jednokrake ljestve koje se mogu pretvoriti u dvokrake ljestve, ali tada radnik ne može sa tih ljestvi doći do polica sa robom, ali na očevidu nije utvrđivala da li se sa tih ljestvi može doći do police, jer ljestve kao sredstvo rada nisu bile adekvatne za predmetni radni postupak,

- da je tužitelju u opisu posla i skidanje artikala sa polica, a što je potvrdila i svjedokinja UV koja je izjavila da je ona također trgovac te je u opisu njenog posla i spuštanje artikla sa police, ali to u pravilu rade muški, a ne žene, a događalo se da i ona skida artikle sa police ali u pravilu to traže dečke te to zbog zdravstvenih razloga više ne radi,

- da je tužitelj spornog dana imao zaštitne cipele i majicu od poslodavca.

- da i ove ljestve koje je tužitelj koristio i teleskopske ljestve imaju protukliznu zaštitu,

- da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način.

18. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka SV u dijelu da on kao nadređeni, tužitelja nije uputio u skladište spornog dana, te da nije znao da je tužitelj otišao u skladište, budući je nelogičan i neživotan budući je životno i logično da je tužitelj postupao po uputama i nalozima nadređenog, te je isti u suprotnosti s iskazom tužitelja, te ovaj sud smatra da je isti usmjeren isključivo na otklanjanje eventualne i njegove odgovornosti. Nadalje, iz iskaza svjedoka JV proizlazi da se kod tuženika roba vadi sa police na visini od cca 2 metra pomoću dvokrakih ljestvi, a koje tužitelj nije koristio već je koristio dio tih ljestvi. Međutim, ovi navodi svjedoka JV nisu pravno odlučni u ovom predmetnu, budući iz iskaza tužitelja i svjedokinje inspektorice RV, kao i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, proizlazi da tužitelj nije mogao sa dvokrakih ljestvi doći do polica sa robom, te ih nije mogao tamo staviti jer se na podu nalazila veća količina robe za otpis, te ljestve kao sredstvo rada nisu bile adekvatne za predmetni radni postupak, pa je upravo zbog toga tuženiku bilo zabranjeno obavljanja predmetnog radnog postupka uz uporabu ljestvi, budući tijekom uporabe ljestvi za navedeni radni postupak ne može se radniku koji obavlja predmetne poslove osigurati stalan i siguran rukohvat i oslonac i takav način rada ugrožava sigurnost radnika, te je tuženik postupio po rješenju inspektorice na način da je osigurao podizne platforme (hidraulične radne platforme) za obavljanje predmetnih poslova. Također, sud nije prihvatio iskaz svjedoka JV u dijelu da se ne sjeća da li je toga dana u skladištu bila roba za otpis na podu, budući iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je ista bila na podu i da zbog toga nije mogao staviti dvokrake ljestve, te je takvo stanje kod tuženika bilo uobičajeno, ali kao što je navedeno, zapravo niti nije odlučno koje je ljestve tužitelj koristio i zbog čega, već je odlučno da obavljanje predmetnog procesa rada pomoću ljestvi, kako je to tuženik organizirao, nije adekvatno, a zbog čega je tuženik nakon predmetnog štetnog događaja postupio po rješenju inspektorice na način da je osigurao podizne platforme (hidraulične radne platforme) za obavljanje predmetnih poslova. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka HV da se kod tuženika i danas na isti način pomoću dvokrakih ljestvi skida roba s polica, budući iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru jasno proizlazi da je tuženik postupio po rješenju inspektorice na način da je osigurao podizne platforme (hidraulične radne platforme) za obavljanje predmetnih poslova.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj dana 27. rujna 2018. oko 10:50 sati tijekom redovnog radnog vremena prema uputi nadređenog u skladištu tuženika obavljao poslova skidanja robe sa police skladišnog regala na način da se popeo na etažu regala koja se nalazi na visini od 249 cm od tla te bacao kutije sa ukrasnim jastucima sa regala na tlo, te je prigodom silaženja s regala koristeći jednokrake aluminijske ljestve pao na pod te se ozlijedio i zadobio brojne ozljede. Dakle, kako je tužitelj ozlijeđen u radno vrijeme i na radnom mjestu prilikom obavljanja redovnog radnog zadatka skidanja robe sa regala sukladno uputi nadređenog, to valja zaključiti da u konkretnom slučaju postoji uzročno posljedična veza između rada tužitelja i ozljede tužitelja, slijedom čega bi proizlazila odgovornost poslodavca za svoga radnika.

20. Stoga, tuženik odgovara tužitelju po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

21. Valja istaknuti da je tužitelj skidao robu sa druge police regala u skladištu tuženika na visini od 249 cm pomoću ljestvi te je kod tuženika u to vrijeme bilo uobičajeno da se za taj posao koriste ljestve, sukladno uputama koje je tuženik stavio u skladištu. Međutim, takvim postupanjem, kao što to proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, tuženik je imao propuste u primjeni mjera zaštite na radu i to iz slijedećih razloga:

- tuženik je organizirao rad na način da se radni postupak ručnog prenošenja tereta s polica u skladištu obavlja uz uporabu ljestvi, a tijekom uporabe ljestvi za navedeni radni postupak ne može se radniku koji obavlja predmetne poslove osigurati stalan i siguran rukohvat i oslonac i takav način rada ugrožava sigurnost radnika, a takav radni postupak se obavlja svakodnevno,

- tuženik je propustio planirati radni postupak, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima,

te je upravo zbog toga prilikom očevida inspektorica tuženiku izrekla zabranu obavljanja predmetnog radnog postupka uz uporabu ljestvi, pa je tuženik postupio po rješenju inspektorice na način da je osigurao podizne platforme (hidraulične radne platforme) za obavljanje predmetnih poslova.

22. Ovaj sud smatra da je tužitelj obavljao svoj redovni radni zadatak sukladno nalogu nadređenog tako da je pomoću ljestvi skidao robu sa police regala na visini od 249 cm, te je isti obavljao na uobičajeni način kod tuženika, ali je pri tome pao i zadobio višestruke ozljede. Tuženik je za ovaj rad osigurao i predvidio isključivo ljestve te je tuženik imao obične jednokrake i teleskopske dvokrake ljestve, te je tužitelj u vrijeme štetnog događaja koristio obične jednokrake ljestve jer sa ove police ne bi mogao spuštati artikle sa dvokrakih ljestvi jer se je tamo na podu nalazila veća količina robe za otpis, te bi na dvokrakim ljestvama morao stajati bočno te bi mu bilo teško doći do artikala zbog udaljenosti. Dakle, tužitelj je postupao na uobičajeni način, budući je tuženik za ovaj rad osigurao i predvidio isključivo ljestve, a tijekom uporabe ljestvi, bez obzira da li se radi o dvokrakim ili jednokrakim ljestvama, za navedeni radni postupak ne može se radniku koji obavlja predmetne poslove osigurati stalan i siguran rukohvat i oslonac i takav način rada ugrožava sigurnost radnika. Obzirom na ovakvo postupanje tužitelja, ovaj sud smatra da je tužitelj upotrijebio dužnu pažnju te je postupao u skladu sa uvjetima koji su postojali kod tuženika, a koji tužitelju nisu osiguravali sigurno obavljanje rada pa u ovakvom postupanju tužitelja, sud nije našao da bi on pridonio nastanku štete, odnosno da je skrivio predmetni štetni događaj.

23. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda, tuženik nije sukladno odredbi čl.1067. ZOO-a i čl. 15. st. 2. ZZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud zaključio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastanak štetnog događaja, a također je utvrđeno da tužitelj nije ničim doprinio nastanku štetnog događaja. Isto tako, valja napomenuti da tuženik nije niti predlagao provođenje daljnjih dokaza radi dokazivanja svojih tvrdnji da je tužitelj postupao nepažljivo, već su punomoćnici stranaka na ročištu 1. srpnja 2025. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu.

24. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještaci dr. Božidaru Šebečići dr. FV su u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužitelj 27 .rujna 2018. stradao na radnom mjestu, pao je s visine od oko 2 m, te je zadobio: natučenje glave sa kraniocerebralnom ozljedom, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice čeono, krvarenje ispod meke paučinaste ovojnice tjemeno, prijelom kostiju lubanje: orbite desno, sfenoidne kosti desno, čeone kosti i sljepoočne kosti, prijelom desne lopatice, iščašenje proksimalnog interfalangealnog zgloba III i IV prsta lijeve ruke, gnječno reznu ranu kože čeono, gnječno reznu ranu III prsta lijeve ruke, natučenje desne šake, potkožni emfizem (nakupljanje zraka u potkožnom tkivu oko desnog oka). Kod tužitelja je učinjena obrada i provedeno liječenje kako je već ranije opisano. Na bolničkom liječenju je bio sedam dana. Učinjene su kirurške obrade rana, iščašenje prstiju je reponirano i postavljena imobilizacija lijeve šake. Po skidanju imobilizacije proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, kod tužitelja je zaostala kontraktura prstiju lijeve šake, naročito trećeg i četvrtog prsta zbog čega je hvat prstima šake nepotpun i otežan, naročito teško hvata sitne predmete, oslabljena je i gruba mišićna snaga lijeve šake. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 10%. Kao posljedica prijeloma desne lopatice kod tužitelja su zaostali kronični bolovi u ramenu kod većeg opterećenja ramena, krepitacije ispod lopatice kod podizanja i spuštanja lopatice, unutarnja i vanjska rotacija ramena su ograničene u manjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%. Kao posljedica ozljeda glave i krvarenja ispod moždanih ovojnica kod tužitelja su zaostale dvoslike, smetnje sluha i šum u ušima te smetnje ravnoteže i koordinacije. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 15%. Ukupno, realno smanjenje životne aktivnosti iznosi 25% usljed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta deset dana, manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Strah:

Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, jačeg intenziteta bio je u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti u trajanju od 10 tjedana. Kod tužitelja nema naruženja zbog čega bi trpio duševne boli. Mali ožiljci na gornjoj strani lijeve šake i na volarnoj strani trećeg prsta su teško uočljivi i ne predstavljaju naruženje. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno bila je potrebna tijekom 2 tjedna (imobilizacija desnog ramena, preporučeno mirovanje), u opsegu 3 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanja težih kućnih poslova, nabavke hrane i sl.. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom fizijatra 16.07.2021.

25. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorile su obje strane te je sukladno prijedlozima stranaka na ročištu usmeno saslušan vještak dr. Božidara Šebečića (list 370-371 spisa). Isti je izjavio da tuženik u podnesku prigovara ocjeni potrebe za tuđom pomoći i njegom i navodi da nije jasno na koji su način vještaci utvrdili periode u kojima je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć, te vještak odgovara da je ocjena za potrebnom tuđom pomoći dana u skladu s težinom zadobivenih ozljeda i priloženom medicinskom dokumentacijom o liječenju. Tužitelj je nakon ozljeđivanja 2 tjedna imao imobilizaciju desnog ramena i kroz taj period nije mogao koristiti desnu ruku, te je stoga jasno da mu je bila neophodna tuđa pomoć u opsegu najmanje 4 sata dnevno, jer mu je ista bila potrebna za održavanje osobne higijene, oblačenja, svlačenja, obavljanje kućnih poslova, nabavke, pripreme hrane i za slične radnje. Nakon skidanja mobilizacije još 2 tjedna mu je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu 3 sata dnevno jer je po skidanju imobilizacije rame bilo u kontrakturi i bolno kod pokreta, a nakon toga još u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, odnosno kroz period koji je potreban da prijelom zaraste. Tuženik prigovara i ocjeni smanjenja životne aktivnosti. Po završetku liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice koje su detaljno opisane u vještačenju odnosno, zaostala je kontraktura prstiju šake, naročito trećeg i četvrtog prsta, zbog čega je hvat prstima šake otežan i nepotpun naročito teško hvata sitne predmete, a oslabljena mu je i druga mišićna snaga šake. Navedene trajne posljedice uz povremene bole koje trpi u lijevoj šaci, ispravno su ocijenjene sa 10% smanjenja životne aktivnosti. Zbog prijeloma desne lopatice kod tužitelja su zaostali kronični bolovi u ramenu, kod podizanja i spuštanja lopatice, ispod lopatice se javljaju krepitacije (škripanje), a unutarnja i vanjska rotacija ramena su ograničene u manjem stupnju. Sve navedeno je ispravno ocijenjeno sa 5% smanjenja životne aktivnosti. Zbog višestrukih ozljeda glave, odnosno višestrukih prijeloma kostiju lubanje, krvarenja oko moždanog tkiva uz zaostale dvoslike, smetnje ravnoteže, koordinacija, uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 15%, a sveukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 25%. Na prigovor tužitelja na ocjenu smanjenja životne aktivnosti da bi se postoci smanjenja životne aktivnosti trebali matematički zbrojiti odgovara da kod objedinjavanja ukupnog smanjenja životne aktivnosti, a nakon ozljede različitih organa ili organskih sustava nikada se ne primjenjuje jednostavno matematičko zbrajanje, jer se prva ocjena uzima 1/1, a sljedeća se razmjerno smanjuje. Tužitelj prigovara i ocjeni fizičkih bolova jakog intenziteta, a koja je dana u opsegu 3 dana kumulativno, što smatra da je adekvatno, jer je tužitelj po ozljeđivanju boravio u bolnici i dobivao lijekove protiv bolova, te stoga nije dulje od 3 dana kumulativno trpio fizičke bolove jakog intenziteta. Tužitelj prigovara ocjeni potrebe za tuđom pomoći i njegom, a ocjenu je već obrazložio kod očitovanja na prigovore tuženika. Tužitelj prigovara i ocjeni da kod tužitelja nema naruženja, a na što odgovara da su kod tužitelja zaostali samo mali teško uočljivi ožiljci na gornjoj strani lijeve šake i na donjoj strani trećeg prsta što nije uočljivo trećim osobama i normalnom socijalnom kontaktu. Kontraktura prstiju što znači da tužitelj ne može do kraja saviti prste, isto ne predstavlja naruženje. Navodi da vještačenje po otorinolaringologu i oftalmologu zbog zujanja u ušima i povremenih dvoslika nije potrebno jer je navedene smetnje uzeo u obzir neurolog kod ocjene smanjenja životne aktivnosti zbog ozljede glave i mozga. Također, navodi da tužitelj u ramenu, osim nekoliko dana po ozljeđivanju, nije trpio fizičke bolove jakog intenziteta. Pri izradi nalaza i mišljenja nije uzimao u obzir privatno provedena vještačenja, niti je isto odlučno za izradu njegovog nalaza i mišljenja.

26. Sukladno prijedlogu tužitelja, na ročištu je usmeno saslušan vještak dr. Tomislava Breitenfelda (list 377 spisa) koji je izjavio da smatra da u ovom predmetu nije potrebno provođenje oftalmološkog vještačenja, obzirom na postojeću medicinsku dokumentaciju, dok bi postojala potreba za provođenje vještačenja po vještaku ORL struke. Nadalje, navodi da je procjena svih modaliteta bolova procijenjena sukladno težini ozljeda iz predmetnog štetnog događaja i tijeku liječenja istih. Na špekulativno pitanje punomoćnika tužitelja o daljnjem kliničkom tijeku posljedica ozljeda iz predmetnog štetnog događaja, izjavljuje da je vještačenje učinjeno gotovo 5 godina nakon predmetnog štetnog događaja te je taj rok više nego dovoljan za objektivnu procjenu trajnih posljedica i svih drugih vidova štete, a u daljnjem tijeku liječenja po svom iskustvu ne očekuje daljnja značajna pogoršanja, niti poboljšanja.

27. Stoga je sukladno prijedlogu tužitelja provedeno medicinsko vještačenje po vještaku ORL struke dr. Jeleni Kovačić (list 388-389 spisa) koja je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio kranicerebralnu povredu i povredu desnog uha sa hematotimpanonom što je rezultiralo oštećenjem sluha i šumom na desnom uhu. Između oštećenja sluha desnog uha i povređivanja u predmetnom događaju postoji uzročno-posljedična veza. Trajne posljedice zadobivenog oštećenja sluha desnog uha smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 4% u kojem će obimu trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Liječenje je završilo 27.ožujka 2024. Bolove, strah, potrebu tuđe pomoći i naruženje cijenili su vještaci prof. Božidar Šebečić i prof. Tomislav Breitenfeld.

28. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. Jelene Kovačić prigovorio je tuženik, a tužitelj je predložio da se sva tri vještaka usuglase.

29. Radi očitovanja na prigovore tuženika na ročištu je usmeno saslušana vještakinja dr. Jelena Kovačić koja se očitovala na primjedbu tuženika iz podneska od 4.2.2025. Navodi da je iz priležeće medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio među ostalima prijelom baze lubanje sa prijelomom sljepoočne kosti i krvarenjem u području desnog uha. Tijekom hospitalizacije i pregleda ORL specijaliste koji je utvrdio hematomipanon desnog uha, audiološkom obradom potvrđena je krivulja tipa C timpanometrijski i oštećenje sluha. Na kontrolom pregledu 11.10.2018. na koji se poziva tužitelj dijagnosticirano je da više nema hematopinanona, znači da je došlo do resorpcije krvi iz srednjeg uha, pa je timpanometrijski sada krivulja bila tipa A što je normalan nalaz, te je stoga utvrđeno da je nalaz poboljšan. Također je provedeno ispitivanje sluha kojim je dijagnosticirano i dalje prisutno zamjedbeno oštećenje sluha desnog uha. Navedeni tip oštećenja ne može se liječiti kako kirurški tako niti medikamentozno, pa je tužitelj došao na kontrolni pregled kod pogoršanja sluha i šuma 2020.g. Provedena je audiološka obrada 8.1.2020. kada je identificiran šum i utvrđena progresija zamjedbenog oštećenja sluha, te je ordinirana terapija zbog pojave šuma. Kako nije došlo do poboljšanja ni prestanka tegoba tipa šuma, tužitelj je došao na daljnju kontrolu kod daljnjeg pogoršanja pa je tako 27.3.2024. obavio audiološku obradu kojom je potvrđeno perzistirajuće oštećenje sluha na desnog uha na 35 30 25 do 60 decibela uz trajni šum u desnom uhu. Na daljnju primjedbu tuženika, navodi da se navedeno oštećenje manifestira tegobama u vidu smanjenja mogućnosti razumijevanja osobe koja se nalazi sa desne strane tužitelja, kao i problema sa koncentracijskom i usnivanjem zbog navedenog šuma. Iz preslike zdravstvenog kartona koja prileži spisu vidljivo je da tužitelj prije ozljeđivanja nije imao povrede uha niti je liječen zbog smetnji sluha. Zbog sve navedenog, u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju. Također, navodi da je pogoršanje sluha u ovakvom tipu oštećenja očekivano i na njega se nije moglo utjecati, jer kao što je rekla, nema specifične terapije za takav tip oštećenja, a da je vezano pogoršanje uz povređivanje uz predmetni događaj, vidljivo je iz činjenice da je kod tužitelja protekom vremena došlo do pogoršanja sluha na desnom uhu, dok na lijevom uhu koje nije bilo povrijeđeno je sluh praktički uredan uz manji skotom. Prema tome, kod tužitelja koji je bio izložen uobičajenim audiološkim i ostalim podražajima došlo je do pogoršanja isključivo na uhu koje je povrijeđeno u predmetnom događaju.

30. Također, usmeno su saslušana sva tri vještaka dr. Jelena Kovačić, dr. Božidar Šebečić i dr. Tomislav Breitenfeld (list 401-402 spisa) te su isti suglasno izjavili da trajne posljedice kod tužitelja iznose ukupno 28%.

31. Nalaz i mišljenje sva tri liječnika vještaka, kako i njihovo dopunsko usmeno očitovanje, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da su ista sačinjena stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a niti stranke i umješač nisu imale daljnjih pitanja i primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a niti daljnjih prijedloga u tom smjeru.

32. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio natučenje glave sa kraniocerebralnom ozljedom, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice čeono, krvarenje ispod meke paučinaste ovojnice tjemeno, prijelom kostiju lubanje: orbite desno, sfenoidne kosti desno, čeone kosti i sljepoočne kosti, prijelom desne lopatice, iščašenje proksimalnog interfalangealnog zgloba III i IV prsta lijeve ruke, gnječno reznu ranu kože čeono, gnječno reznu ranu III prsta lijeve ruke, natučenje desne šake, potkožni emfizem (nakupljanje zraka u potkožnom tkivu oko desnog oka), te kranicerebralnu povredu i povredu desnog uha sa hematotimpanonom što je rezultiralo oštećenjem sluha i šumom na desnom uhu, da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta deset dana, manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno., a zostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti, da je tužitelj trpio primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, jačeg intenziteta te je bio u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti u trajanju od 10 tjedana. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno bila je potrebna tijekom 2 tjedna (imobilizacija desnog ramena, preporučeno mirovanje), u opsegu 3 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanja težih kućnih poslova, nabavke hrane i sl. Trajne posljedice kod tužitelja iznose ukupno 28%. Liječenje tužitelja s aspekta kirurga i neurologa je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom fizijatra 16.07.2021., a s aspekta ORL struke 27.ožujka 2024.

33. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Kako je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

34. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, stupanj trajnog smanjenja životne aktivnosti (28%), životnu dob tužitelja (rođen 1963. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 13.944,00 eura i to po slijedećim kriterijima: za fizičke boli iznos od 5.000,00 eura, za strah 3.320,00 eura i za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti iznos od 5.624,00 eura.

35. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 154 sati (4 sata dnevno tijekom 2 tjedna, 3 sata dnevno tijekom 2 tjedna, te 2 sata dnevno tijekom 4 tjedna), a tužitelj je izjavio da su mu istu pružali supruga i djeca besplatno, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eura (čl. 233. ZPP-a), to primjerena naknada za tuđu pomoć i njegu tužitelju iznosi 616,00 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO.

36. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 7.2.2020. te je tuženik isti otklonio pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 6.10.2021. Sud je medicinskim vještačenjem utvrdio da da je liječenje tužitelja s aspekta kirurga i neurologa završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 16.07.2021., a s aspekta ORL struke 27.3.2024. Kako su vještaci objedinili i usaglasili svoje nalaze i mišljenje za sve ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, tako da se ne može posebno razdvojiti šteta s aspekta liječnika kirurga i neurologa i posebno s aspekta liječnika ORL struke, to je ovaj sud utvrdio da je cjelokupno liječenje tužitelja završilo 27.ožujka 2024. pa je toga dana dospjela obveza naknade štete. Neosnovano tužitelj zahtijeva zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od 16.7.2021. budući toga dana još nije završilo cjelokupno liječenje tužitelja tj. nije završilo liječenje tužitelja s ORL aspekta. Međutim, u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-748/2024-2 od 4. lipnja 2024. i dr. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: ''Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.'' Tužitelj je u tužbi zahtijevao na ime naknade štete iznos od 109.000,00 kn tj. 14.560,00 eura, te je podneskom od 5.6.2024. djelomično povukao tužbeni zahtjev tj. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 13.763,36 eura, čemu se tuženik nije protivio, te je zatim tužitelj na ročištu 1.7.2025. (nakon usaglašavanja vještaka) povećao tužbeni zahtjev tj. preinačio tužbu na iznos od 14.560,00 eura, a koju preinaku je sud dopustio budući je svrsishodna sukladno čl. 190. ZPP-a. Slijedom svega navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi zatezne kamate na iznos od 13.763,36 eura tekuće od 27.3.2024. do isplate, budući je tada završilo cjelokupno liječenje tužitelja, te zatezne kamate na (preinačeni) iznos od 796,64 eura (14.560,00 eura-13.763,36 eura=796,64 eura) tekuće od 1.7.2025. (dan preinake tužbe) do isplate. Sukladno tome valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 13.763,36 eura tekuće od 16.07.2021. do 26.3.2024., te zatezne kamate na iznos od 796,64 eura tekuće od 16.07.2021. do 30.6.2025.

37. Kako tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu, to se odluka o parničnom trošku temelji na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi tužitelja odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, podnesak od 3.12.2021., 17.6.2022., 26.10.2023. i 27.1.2025. po Tbr. 8/1

– po 100 bodova za svaki, podnesak od 7.2.2022. i 25.11.2024. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, te ročište 25.1.2022., 5.10.2022., 17.1.2023., 23.5.2023., 4.6.2024., 30.10.2024. i 1.7.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 2.500,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 3.125,00 eura. Tome valja dodati troškove medicinskog vještačenja (tri vještaka) u iznosu od 598,17 eura, trošak pristupa dva vještaka na ročište 66,36 eura koji su bili neophodni za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 3.789,53 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 27.2.2023., 6.12.2023., 12.2.2024., 5.6.2024. i 31.10.2024. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Također, tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača

4. Spis