Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-8634/2023-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, protiv I-tuženice DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Saša Brođanac, odvjetnik iz Zagreba i II- tuženika ŽC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Damjanović, odvjetnik iz Zagreba, radi pobijanja pravne radne dužnika na štetu vjerovnika, 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o j e

I/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''1. Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između I-tuženice DC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]-tuženika ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojim je drugotuženik od prvotuženice kupio suvlasnički dio od ¼ dijela nekretnina koje u naravi predstavlja suvlasnički dio sa neodređenim omjerom, Etažno vlasništvo (E-34), u naravi dvosoban stan br.2. u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om i hodnika, površine 54,63 čm, I Ferenčica 35, koji je nedvojbeno povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednak kao i ostali dijelovi, koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], gubi pravni učinak prema tužitelju Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema prvotuženici, koji se odnosi na isplatu glavnice od 14.820,56 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu, i to:

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 17.11.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 02.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 17.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.10.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.02.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.03.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.04.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.06.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.07.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.08.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.09.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 545,72 Eura počevši od 06.10.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 469,14Eura počevši od 06.11.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 469,14Eura počevši od 06.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 469,14 Eura počevši od 06.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 469,14 Eura počevši od 06.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 469,14 Eura počevši od 06.03.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 469,14 Eura počevši od 06.04.2013.g. pa do isplate

kao i troškove postupka u iznosu od 2.434,27 Eura.

2. Tuženici DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni su dopustiti da tužitelj Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, svoje cjelokupno potraživanje iz toč. I izreke namiri prodajom iz ¼ dijela nekretnine koje u naravi predstavljaju suvlasnički dio sa neodređenim omjerom, Etažno vlasništvo (E-34), u naravi dvosoban stan br.2. u prizemlju, koji se sastoji od dvoje sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika, površine 54,63 čm., I Ferenčica 35, koji je nedvojbeno povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednak kao i ostali dijelovi, koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].''

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

III./ Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu OIB: 61817894937 naknaditi I-tuženici DC OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.597,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu OIB: 61817894937 naknaditi II-tuženiku ŽC OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.597,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Grad Zagreb tužbeni zahtjev u ovoj parnici temelji na sljedećim u tužbi, podnesenoj ovome sudu 19. srpnja 2023., iznesenim tvrdnjama:

- da prema I-tuženici DC ima potraživanje u iznosu navedenom pod točkom 1. tužbenog zahtjeva citiranog pod točkom I./ izreke ove presude, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, posl. br. Povrv-442/2014 od 28. rujna 2015.

- da je tužitelj radi naplate svog potraživanja iz navedene presude pokrenuo postupak izravne naplate preko FINE, no da svoje potraživanje prema I-tuženici na taj način nije mogao namiriti jer se na novčanim sredstvima I-tuženice provodi neka druga ovrha, predana prije tužiteljevog zahtjeva

- da je I-tuženica bila suvlasnica u omjeru od ¼, stana opisanog pod točkom 1. tužbenog zahtjeva citiranog pod točkom I./ izreke ove presude te da je I-tuženica predmetnim stanom raspolagala, na način da je svoj suvlasnički udio u toj nekretnini prodala II-tuženiku, kupoprodajnim ugovorom predanim zk odjelu ovoga suda 22. kolovoza 2022.

- da je I-tuženica bila svjesna da nema dovoljno novčanih sredstava za podmirenje potraživanja tužitelja iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, posl. br. Povrv-442/2014 od 28. rujna 2015. te da je suvlasničkim udjelom na svojem stanu raspolagala znajući da se njenom pravnom radnjom njezina imovina smanjila, odnosno da je I-tuženica znala da je takvim poduzetim radnjama i raspolaganjem nanijela štetu tužitelju.

2. I-tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor prekluzije, koji obrazlaže navodeći da je tužba ponesena nakon proteka roka od jedne godine od zaključenja kupoprodajnog ugovora između I-tuženice i II-tuženika, jer je premetni ugovor zaključen 7. lipnja 2022., a tužba je podnesena 19. srpnja 2023.

3. I-tuženica u odgovoru na tužbu nadalje čini nespornim da joj je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Koprivnici, posl. br. Povrv-442/2014 od 28. rujna 2015. naloženo podmiriti tužitelju potraživanje navedeno u točki 1. tužbenog zahtjeva, no ističe da je tijekom tog postupka smatrala da ništa ne duguje tužitelju te istaknula prigovor prijeboja, što je vidljivo iz obrazloženja te presude, no da zbog svog moralnog stava prema tužitelju nije niti podnijela pravni lijek – žalbu na tu presudu, kao što niti inače tijekom tog postupka nije zloupotrebljavala svoja ovlaštenja. Navodi nadalje da ona na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora s II-tuženikom nije imala saznanja da je tužitelj potraživanje na temelju navedene ovršne isprave 24. ožujka 2016. podnio na prisilnu naplatu FINI, jer da joj se tužitelj prethodno nije obratio. Navodi da je 24. ožujka 2016. imala prihode jer je bila zaposlena i primala plaću, a od travnja 2019. je umirovljena te prima zaštićeni iznos mirovine od 300,00 EUR, jer se iznosom od 100,00 EUR otplaćuje ovrha. Navodi nadalje da je tužitelj samo trebao pričekati svoj redoslijed naplate kod FINE, a da je u slučaju nemogućnosti izvršenja već prvog sljedećeg dana mogao FINI podnijeti isti zahtjev za izravnu naplatu te da bi sigurno dočekao svoj red naplate ili putem ovrhe na plaći ili na mirovini ili putem dogovora s I-tuženicom; no kako je tužitelj to propustio učiniti, da su se očito prije njega naplatili neki drugi vjerovnici.

4. I-tuženica nadalje osporava tužbeni navod da je bila svjesna da nema dovoljno sredstava za podmirenje potraživanja tužitelja te da je raspolagala svojom imovinom znajući da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju, a to iz razloga jer prvenstveno nije znala da postoji ovršni postupak na temelju presude posl. br. Povrv- 442/14. II-tuženica ističe da su ostali prodavatelji iz navedenog kupoprodajnog ugovora njezini brat i sestra, koji su zajedno s I-tuženicom predmetnu nekretninu naslijedili iza svoje pok. majke GC, rođene DCG, te da su se svi oni zajedno, kao nasljednici sporazumjeli, a što je vidljivo i iz predmetnog kupoprodajnog ugovora, da kupoprodajnu cijenu I-tuženik isplati jednom od prodavatelja i suvlasnika stana – DCG, na njegov račun, te da je DCG i zaključio predmetni kupoprodajni ugovor s II-tuženikom, na temelju specijalne punomoći koju su mu izdali I-tuženica te njezina i njegova sestra AC. Radi dokazivanja izloženih navoda, I-tuženica je predložila izvesti dokaz svojim saslušanjem te saslušanjem II-tuženika i svjedoka DCG i AC.

5. I-tuženica slijedom svega izloženoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

6. II-tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je od I-tuženice kupio nekretninu, no ističe prigovor prekluzije, koji obrazlaže na isti način kao i I-tuženica (točka 2. ovog obrazloženja). Nadalje II-tuženik navodi da je netočno da je on zahtjev za uknjižbu podnio 22. kolovoza 2022.

7. II-tuženik navodi nadalje da nema saznanja o postojanju potraživanja tužitelja prema I-tuženici, da s I-tuženicom nije ni u kakvom srodstvu te da mu nije bilo poznato, niti mu je moglo biti poznato, da je I-tuženica po bilo kojoj osnovi dužnik tužitelja.

8. II-tuženik slijedom svega izloženoga tužbeni zahtjev predlaže odbiti kao neosnovan te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

9. Očitujući se na odgovore na tužbu, tužitelj se protivi prigovoru prekluzije pobijanja kupoprodajnog ugovora, navodeći da je tužba podnesena u zakonskom roku jer se vlasništvo nekretnina stječe uknjižbom, pa se rok za podnošenje paulijanske tužbe stoga računa od predaje zahtjeva za uknjižbu u zemljišnu knjigu, koji je predan 22. kolovoza 2022., a što proizlazi iz isprava koje su tužitelju dostupne. Tužitelj zaključuje da to znači da je tužitelj, podnoseći tužbu 19. srpnja 2023., to učinio unutar roka od jedne godine.

10. Tužitelj navodi nadalje da nema saznanja o činjenici je li II-tuženik znao za obveze I-tuženice prema tužitelju te da će se to utvrđivati u ovom parničnom postupku i da činjenica da je I-tuženica dovela II-tuženika u zabludu nema veze s ovim parničnom postupkom, nego može imati veze s njihovim međusobnim odnosom u nekom drugom postupku.

11. Tužitelj tijekom postupka ističe da je I-tuženica prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora s II-tuženikom imala prijevarnu namjeru te slijedom svega izloženoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude.

12. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu – presuda Općinskog suda u Koprivnici, posl. br. Povrv-442/2014 od 28. rujna 2015. (list 6-9), zahtjev za izravnu naplatu (list 10 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. lipnja 2022. (list 26-32, 59-65), specijalna punomoć od 31.05.2022. (list 33 spisa), tabularna izjava od 07.06.2022. (list 35 spisa), povijesni izvadak za nekretninu koja je predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog između I-tuženice i II-tuženika (list 12-18, 37- 44, 95-113 spisa), promet po računu I-tuženice (list 50 -54 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. GC, rođ. DCG od 17. rujna 2010. (list 56-58 spisa), dostavnica (list 81 spisa), dopis tužitelja tuženici na koji se odnosi dostavnica na listu 81 spisa (list 83 spisa), podaci FINE o blokadi te izvješća o nemogućnosti izvršenja (list 92) i pregled stanja zk predmeta (list 93). Nadalje su saslušani I-tuženica i II-tuženik te svjedoci DCG i AC.

13. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Pretpostavke za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika su sljedeće:

- dospjelost tražbine vjerovnika (tužitelja)

- izvršenje pravne radnje dužnika (I-tuženice) na štetu vjerovnika (tužitelja), što znači da zbog izvršene pravne radnje dužnik (I-tuženica) nema dovoljno sredstava za podmirenje vjerovnikove (tužiteljeve) tražbine

- imajući u vidu da tužitelj tijekom postupka tvrdi da je I-tuženica prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora s II-tuženikom postupala prijevarno, pretpostavka je znanje I-tuženice, kao dužnika tužitelja, u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 7. lipnja 2022., da zaključenjem tog ugovora nanosi štetu tužitelju, kao svojem vjerovniku

- da je II-tuženik kao kupac, u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 7. lipnja 2022., znao ili mogao znati da se zaključenjem tog kuprodajnog ugovora nanosi štetu tužitelju, kao vjerovniku I-tuženice. Pritom je za ispunjenje pretpostavke o mogućnosti znanja dovoljna obična nepažnja.

- da je tužba podnesena u roku od godine dana od sklapanja kupoprodajnog ugovora

15. Od izloženih potrebnih pretpostavki, nesporno je postojanje tužiteljeve dospjele tražbine, dok je ispunjenje svih ostalih izloženih pretpostavki između stranaka sporno.

16. U pogledu sporne solventnosti I-tuženice (pretpostavka da zbog zaključenja kupoprodajnog ugovora I-tuženica nema sredstava za namirenje tužitelja), treba reći da je saslušanjem I-tuženice te pregledavanjem isprava FINE utvrđeno da je I-tuženici njezini prihodi ne omogućuju namirenje predmetnog potraživanja, na način da ona tužitelju isplati dospjelu tražbinu, utvrđenu pravomoćnom i ovršnom presudom. Međutim, saslušanjem I-tuženice te svjedoka DCG i AC, utvrđeno je da I-tuženica, iako je zajedno sa saslušanim svjedocima, koji su njezini brat i sestra, od pokojne majke naslijedila suvlasnički dio nekretnine, od ostvarenog iznosa kupoprodajne cijene nije primila iznos koji odgovara njezinom suvlasničkom dijelu. I-tuženica i navedeni svjedoci iskazivali su uvjerljivo i suglasno te njihove iskaze u cijelosti potvrđuju i isprave u spisu, pa stoga ovaj sud te iskaze ocjenjuje istinitima i u cijelosti prihvaća. Iako su I-tuženica te saslušani svjedoci braća te stoga svjedoci DCG i AC imaju emotivni interes, a slijedom niže izloženih utvrđenih činjenica svjedok DCG i materijalni interes za okončanje spora u korist I-tuženice, svi oni su iskazivali iako suglasno, istovremeno u skladu sa svojim međusobno vrlo različitim osobnostima (što je vidljivo i iz samih raspravnih zapisnika), te uzimajući u obzir to, kao i činjenicu da njihove iskaze potvrđuju isprave u spisu, ovaj sud ocjenjuje da suglasni iskazi troje braće nisu iskonstruirani za potrebe ove parnice te ih stoga u cijelosti prihvaća. Tako je saslušanjem I-tuženice i navedenih svjedoka utvrđeno da su oni, zajedno s još jednom sestrom, koja je polusestra I-tuženice i svjedokinje AC i sestra svjedoka DCG, bili nasljednici svoje pokojne majke, u čijoj je ostavini bila nekretnina koja je predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog između I-tuženice (te navedenih svjedoka) kao prodavatelja i II-tuženika kao kupca. Prema međusobnom dogovoru četvero braće, polusestra I-tuženice i svjedokinje AC, ujedno sestra svjedoka DCG, u ostavinskom postupku odrekla se svojeg nasljednog udjela (1/4) u korist svojega brata DCG, koji je tako predmetnu nekretninu naslijedio u omjeru od ½, dok su I-tuženica i njezina sestra AC predmetnu nekretninu naslijedile u omjeru od po ¼. I-tuženica i svjedok DCG (kao i II-tuženik, koji je predmetni stan kupio) suglasno su iskazali da je kupoprodajna cijena stana u iznosu od 100.000,00 EUR isplaćena na račun DCG, kao i da je prilikom kupoprodaje predmetnog stana DCG, na temelju specijalne punomoći zastupao ostale suvlasnice - I-tuženicu i AC; a navedeno je utvrđeno i čitanjem kupoprodajnog ugovora (potpisi na ugovoru – list 31 spisa) i specijalne punomoći. I-tuženica i svjedoci AC i DCG suglasno su iskazali da je od ostvarene kupoprodajne cijene DCG isplatio ¼ kupoprodajne cijene svojoj sestri AC, što je u skladu s njezinim suvlasničkim omjerom na stanu koji je bio predmet kupoprodaje, dok I-tuženici njezin brat nije isplatio nijedan dio kupoprodajne cijene, jer je ranije, kada je I-tuženica bila u financijskim problemima, digao kredit i isplatio joj novac, tako da je novac koji bi u skladu s njezinim suvlasničkim omjerom isplatio I- tuženici, ovaj svjedok zadržao za sebe; s tim da je I-tuženica iskazala da se tako – da će svom bratu DCG vratiti pozajmljeno na način da njemu pripadne njezin udio u stanu - dogovorila sa svojim bratom još 2019., kada joj je brat financijski pomogao. Tako je prihvaćanjem njihovih suglasnih iskaza utvrđeno da je imovno stanje I-tuženice prodajom predmetne nekretnine ostalo nepromijenjeno u smislu stjecanja iznosa kojim bi mogla podmiriti dospjelu tražbinu tužitelja te se imovno stanje I-tuženice poduzimanjem predmetne kupoprodaje popravilo u pogledu njezine zaduženosti, koja je smanjena, jer je zadržavanjem iznosa koji bi I-tuženici pripao u skladu s njezinim suvlasničkim omjerom, svjedok DCG prebio sa svojim od ranije postojećim potraživanjem prema I-tuženici. Stoga ovaj sud zaključuje da sklapanje kupoprodajnog ugovora od 7. lipnja 2022. nije pravna radnja koju je I- tuženica kao dužnik izvršila na štetu tužitelja kao vjerovnika.

17. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je I-tuženica prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora s II-tuženikom postupala prijevarno, odnosno da je prodajom predmetnog stana namjerno onemogućila ispunjenje tužiteljevoga potraživanja te mu tako, kao svojem vjerovniku, nanijela štetu. Međutim, iz izloženoga pod točkom 16. ovoga obrazloženja, utvrđeno je da zaključenje predmetnog kupoprodajnog ugovora uopće ne predstavlja pravnu radnju koju je I-tuženica poduzela na štetu tužitelja, pa otpada i potrebna pretpostavka postojanja namjere kod I-tuženice da ošteti tužitelja kao svojega vjerovnika; s tim da treba reći da tužitelj tijekom postupka nije iznio nijedan dokazni prijedlog za svoju tvrdnju da je I-tuženica svoj suvlasnički udio na predmetnom stanu prodala II-tuženiku postupajući pritom s namjerom prijevare tužitelja kao vjerovnika, a niti na takav zaključak upućuje ijedna od okolnosti vezanih uz sklapanje kupoprodajnog ugovora od 7. lipnja 2022., utvrđenih tijekom ovog parničnog postupka, a koje su izložene pod točkom 16. ovoga obrazloženja. Stoga ovaj sud zaključuje suprotno navedenoj tvrdnji tužitelja, a to je da I-tuženica predmetni pravni posao nije poduzela s namjerom oštećenja tužitelja kao vjerovnika.

18. Daljnja pretpostavka osnovanosti tužbenog zahtjeva je da je II-tuženik kao kupac, u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 7. lipnja 2022. znao ili mogao znati da se zaključenjem tog kupoprodajnog ugovora nanosi štetu tužitelju, kao vjerovniku I-tuženice. Pritom je za ispunjenje pretpostavke o mogućnosti znanja dovoljna obična nepažnja. II-tuženik i svjedok DCG suglasno su iskazali da nisu ni u kakvim odnosima, da su se susreli jedino u svezi kupoprodaje predmetnoga stana te da su se upoznali preko agenta za nekretnine, kojega je DCG angažirao radi prodaje predmetnoga stana (s tim da je prihvaćanjem suglasnih iskaza I-tuženice i svjedokinje AC te svjedoka DCG utvrđeno da je odluku o prodaji predmetnoga stana donio DCG potpuno samostalno, iako je bio suvlasnik u ½, s tim da su svjedok DCG i I-tuženica iskazali da je želja njihove pok. majke, od koje su taj stan naslijedili, bila da stan pripadne DCG te je I-tuženica iskazala da se ona i njezina sestra AC nisu unatoč takvoj majčinoj želji u ostavinskom postupku odrekle svojih nasljednih dijelova u korist DCG zato što je on neko vrijeme živio u [adresa] - što su svi navedeni saslušani suglasno iskazali - te da u tom razdoblju one, kao njegove sestre, nisu imale s njim puno kontakta, pa su odlučile da nakon majčine smrti premetni stan ostane ''i na nama, ne samo na bratu''), da je II- tuženik stan vidio oglašen na Njuškalu, da je izvršena kupoprodaja, isplatom cjelokupnog iznosa cijene na račun svjedoka DCG, a potonje proizlazi i iz odredbe čl. 4.2 Ugovora o kupoprodaji (list 27, 28 spisa). Slijedom izloženoga, I- tuženica je svoj suvlasnički udio na predmetnom stanu II-tuženiku prodala putem svojega brata DCG, kojemu je za taj posao izdala specijalnu punomoć (list 33 spisa) te je II-tuženik I-tuženici, kao i ostalim prodavateljima, nepoznata osoba, pa je tako II-tuženik I-tuženicu prvi puta u životu vidio na sudskom ročištu u ovom predmetu, a ni sa svjedokom ŽCG, po obavljenoj kupoprodaji, nije imao više nikakvog kontakta. Budući da je, dakle, II-tuženiku I-tuženica nepoznata osoba, jasno proizlazi da II-tuženik kao kupac, u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora, nije znao niti mogao znati da se zaključenjem toga ugovora eventualno nanosi štetu tužitelju, kao vjerovniku I-tuženice.

19. Naposljetku, odredbom čl. 71. st.1. ZOO za doloznu paulijanu propisan je prekluzivni rok od jedne godine od spornog raspolaganja. Sporno raspolaganje je zaključenje kupoprodajnog ugovora, a ne uknjižba prava vlasništva. Naime, odredbom čl. 71. st.2. ZOO izričito je propisano da se rok računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija. Kako je predmetni kupoprodajni ugovor zaključen 7. lipnja 2022., a tužba je podnesena 19. srpnja 2023., proizlazi da je tužba podnesena po proteku navedenog prekluzivnog roka.

20. Kako slijedom svega izloženoga, osim postojanja dospjele tražbine tužitelja, nije ispunjena nijedna od pretpostavki propisanih odredbom čl. 67. st.1. ZOO za uspješno pobijanje kupoprodajnog ugovora zaključenog između I-tuženice kao jednog od prodavatelja stana koji je bio predmet toga ugovora i II-tuženika kao kupca toga stana, a tužba je podnesena i nakon proteka prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 71. ZOO, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

21. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP.

22. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

23. I- tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastavljanje odgovora na tužbu - 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT te za zastupanje na ročištima 21.05.2024., 28.11.2024. i 12.02.2025. - po 250 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 EUR te uvećano za PDV 2.500,00 EUR. Nadalje joj je priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 97,33 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude I- tuženici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.597,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

24. II- tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje odgovora na tužbu - 250 bodova prema Tbr. 8/1 OT te za zastupanje na ročištima 21.05.2024., 28.11.2024. i 12.02.2025. - po 250 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 EUR te uvećano za PDV 2.500,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 97,33 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude II- tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.597,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2025.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju, uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 194,66 kn

2. I- tuženici po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 97,33 EUR

3. II- tuženiku po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 97,33 EUR

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte