P-355/2025-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvj. iz Osijeka, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupani po Hrvoju Matiću, odvj. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006 zaključen između tužiteljice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Slavonske banke d.d. kao pravnog prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno da banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke, važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja, članak 4. u dijelu u kojem se da je kamatna stopa promjenjiva te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora bez sklapanja aneksa tome ugovoru.

II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb da tužiteljici EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova pretplate kamata i tečaja isplati iznos od 2.523,60 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj u članku 1.Uredbe o visini zatezne kamate a od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. god. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, i od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, 1. siječnja 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje i glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena:

- 7,62 EUR od 02.10.2007.

- 7,63 EUR od 02.11.2007.

- 7,44 EUR od 02.12.2007.

- 7,53 EUR od 02.01.2008.

- 7,66 EUR od 02.02.2008.

- 7,05 EUR od 02.03.2008.

- 7,62 EUR od 02.04.2008.

- 7,23 EUR od 02.05.2008.

- 7,13 EUR od 02.06.2008.

- 6,87 EUR od 02.07.2008.

- 6,91 EUR od 02.08.2008.

- 6,85 EUR od 02.09.2008.

- 6,63 EUR od 02.10.2008.

-11,94 EUR od 02.11.2008.

- 6,59 EUR od 02.12.2008.

-15,69 EUR od 02.01.2009.

-17,21 EUR od 02.02.2009.

-18,29 EUR od 02.03.2009.

-16,16 EUR od 02.04.2009.

-15,89 EUR od 02.05.2009.

-15,79 EUR od 02.06.2009.

-14,82 EUR od 02.07.2009.

- 15,14 EUR od 02.08.2009.

- 15,82 EUR od 02.09.2009.

- 14,73 EUR od 02.10.2009.

- 14,34 EUR od 02.11.2009.

- 16,10 EUR od 02.12.2009.

- 18,39 EUR od 02.01.2010.

- 20,80 EUR od 02.02.2010.

- 20,17 EUR od 02.03.2010.

- 24,23 EUR od 02.04.2010.

- 23,18 EUR od 02.05.2010.

- 25,22 EUR od 02.06.2010.

- 36,72 EUR od 02.07.2010.

- 34,10 EUR od 02.08.2010.

- 43,91 EUR od 02.09.2010.

- 38,74 EUR od 02.10.2010.

- 34,85 EUR od 02.11.2010.

- 46,69 EUR od 02.12.2010.

- 53,41 EUR od 02.01.2011.

- 48,12 EUR od 02.02.2011.

- 48,89 EUR od 02.03.2011.

- 45,09 EUR od 02.04.2011.

- 46,27 EUR od 02.05.2011.

- 59,19 EUR od 02.06.2011.

- 61,01 EUR od 02.07.2011.

- 75,31 EUR od 02.08.2011.

- 70,12 EUR od 02.09.2011.

- 62,03 EUR od 02.10.2011.

- 61,42 EUR od 02.11.2011.

- 60,54 EUR od 02.12.2011.

- 63,47 EUR od 02.01.2012.

- 66,70 EUR od 02.02.2012.

- 66,80 EUR od 02.03.2012.

- 64,77 EUR od 02.04.2012.

- 65,60 EUR od 02.05.2012.

- 66,81 EUR od 02.06.2012.

- 65,50 EUR od 02.07.2012.

- 65,61 EUR od 02.08.2012.

- 64,41 EUR od 02.09.2012.

- 62,18 EUR od 02.10.2012.

- 64,90 EUR od 02.11.2012.

- 65,88 EUR od 02.12.2012.

- 65,49 EUR od02.01.2013.

- 61,52 EUR od 02.02.2013.

- 64,27 EUR od 02.03.2013.

- 64,90 EUR od 02.04.2013.

- 63,67 EUR od 02.05.2013. i

- 60,03 EUR od 02.06.2013.

do isplate, sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb da tužiteljici EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.951,26 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 20. kolovoza 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 25. svibnja 2006. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,30% godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 25. svibnja 2006. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bernardi Hunjadi te saslušao tužiteljicu EV.

3.1. Tuženik je na ročištu od 12. svibnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka IV.

3.2. Tužiteljica EV u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu koji je koristila za kupovanje kuće. U banci joj nitko nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa, što znači valutna klauzula i kakve su posljedice promjene te joj nitko nije rekao da HNB štiti tečaj kune u odnosu na valutu EUR, ali ne i prema ostalim valutama. Kredit je iskoristila za kupnju kuće i ona je otplaćivala rate kredita. U vrijeme podizanja kredita nije bila vlasnik obrta, trgovačkog društva i nije imala poslovne udjele. Kuću je koristila za osobne potrebe i istu nije iznajmljivala. Može reći da joj u banci nije ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti. Može reći da je imala obrt. Može reći da je moguće da je imala otvoreni obrt i prije sklapanja ugovora o kreditu. Može reći da je sjedište obrta bilo u Slatini i nikada nije bilo u Osijeku. Može reći da je po zanimanju prodavač, a u vrijeme podizanja kredita bavila se proizvodnjom solne vode. Misli da joj je ovaj ugovor o kreditu bio prvi ugovor o kreditu. Može reći da je pročitala ugovor o kreditu, ali pojedine odredbe ugovora nije razumjela. Tražila je najpovoljniji kredit budući je imala mala primanja i u banci joj je rečeno da je ovakav kredit za nju najpovoljniji. Može reći da je ugovor pročitala, ali joj nitko nije objasnio da može mijenjati valutu ugovora o kreditu. Može reći da kada joj je narasla rata kredita nije otišla u banku niti je pitala zašto je toliko rata narasla. Može reći da su prve rate o kreditu bile negdje preko 700,00 kuna, a narasle su na oko 2.000,00 kuna.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Iz nalaza i mišljenja vještaka Bernarde Hunjadi od 19. listopada 2022., proizlazi da razlika više obračunate i više naplaćene kamate od strane banke iznosi 4.587,18 kuna, razlika više plaćene rate zbog promjene tečaja iznosi 14.426,91 kuna, te da je ukupno više obračunato zbog promjena kamatne stope i tečaja 19.014,09 kunu.

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

10. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Među strankama nije sporno da je ugovorena valutna klauzula, te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama inicijalnog tečaja na dan isplate kredita dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 257,00 CHF.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 257,00 CHF obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

20. Iznos od 14.426,91 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku po osnovu tečajne razlike, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem, a iznos od 4.587,18 kuna predstavlja razliku u kunama između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram ugovorene početne kamatne stope od 4,30%.

21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike ukupan iznos od 19.014,09 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

23. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Tuženik je istakao prigovor da je predmetni ugovor sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek a koja nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu, te da to što je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek ne mijenja činjenicu da je u kolektivnom sporu utvrđivana nezakonitost ugovornih odredbi šest taksativno navedenih banaka a među kojima nije Slavonska banka d.d. Osijek

24.1. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. za Hypo Alpe Adria Bank d.d. utvrđeno je da je tome društvu pripojeno dioničko društvo Slavonska banka d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa]. Tuženik je univerzalni pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek budući je Slavonska banka d.d. Osijek pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. a koja banka, a koja banka je Odlukom skupštine društva od 14. lipnja 2016. godine a kojom su izmijenjene odredbe statuta društva od 23. prosinca 2015. izmijenjen je statut u dijelu tvrtke/naziva društva tako da se Hypo Alpe Adria Bank d.d. sada zove Addiko bank d.d. Zagreb. Univerzalno pravno sljedništvo znači da pravni slijednik preuzima sva prava i sve obveze prednika pa se slijedom toga ranije citirane odluke o ništetnosti odnose i na pravne poslove pravnog prednika-Slavonske banke d.d. Osijek.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 10.06.2022., 29.11.2022., 20.12.2022., 22.09.2023., 12.05.2024. i 26.05.2025. za svako od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 13.01.2023. u visini od 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, trošak obrazloženih podnesaka od 15.11.2022. i 17.01.2023. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t.1. Tarife, trošak podneska od 14.07.2022.. u visini od 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda u visini od 50 bodova u iznosu od 100,00 eura, što čini iznos od 2.000,00 eura uz pripadajući PDV-e od 25% u iznosu od 500,00 što čini trošak zastupanja iznosu od 2.500,00 eura.

26.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. Tarife sudske pristojbe.

26.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 2.951,26 eura.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 20. kolovoza 2025.

SUDAC

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika