Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1145/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐI Đ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Faku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-46/2024 od 29. svibnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ĐI i ĐI Đ te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-46/2024 od 29. svibnja 2024. u točki I izreke i dijelu točke III izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.625,00 eura.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐI i ĐI Đ za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da je prvotužiteljica vlasnica katastarske čestice [katastarska čestica] šuma ... površine 50 m2, katastarske čestice [katastarska čestica] šuma ... površine 103 m2, katastarske čestice [katastarska čestica] šuma ... površine 1491 m2 i kč. br. [katastarska čestica] šuma ... površine 2979 m2, da je drugotužitelj vlasnik katastarske čestice [katastarska čestica] šuma ... površine 175 m2 i katastarske čestice [katastarska čestica] šuma ... površine 4470 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan trpjeti da tužitelji temeljem ove presude provedu uknjižbu navedenih nekretnina na svoje ime i za svoju korist uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava s imena tuženika.

2. U točki II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti dok je u točki III izreke naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eura u roku od 15 dana dok je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.

3. Protiv citirane presude žalbu podnose tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači temeljem odredbe čl.373.a ZPP-a i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te da im se nadoknade troškovi parničnog postupka kao i troškovi žalbenog postupka.

4. U bitnome tužitelji navode da je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak da prednici tužitelja nisu bili u samostalnom posjedu je da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su prednici tužitelja bili u posjedu predmetnih nekretnina što je potvrdio saslušani svjedok EI, zatim svjedok JI koji je pomagao rušiti drva tužiteljima na predmetnim nekretninama, te svjedokinja SI koja je ustupila dio spornih nekretnina prvotužiteljici. Smatraju da je sud prvog stupnja činjenično stanje koje je relevantno za donošenje odluke mogao utvrditi uvidom u pogodnicu iz koje je vidio da su prednici tužitelja kupili predmetne nekretnine da su isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu i da tada nije bilo sporno tko je vlasnik predmetnih nekretnina.

5. Nadalje tužitelji tvrde u žalbi da sud prvog stupnja nije ocijenio e-mail korenspodenciju između prvotužiteljice i tuženika te da je trebao unatoč odustanku tuženika od provođenja dokaza saslušanjem stranaka saslušati stranke.

6. Tužitelji konačno smatraju da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl.159.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) jer da je posjed tužitelja bio zakonit budući da je izvršen navedeni kupoprodajni ugovor- pogodnica, da je posjed prednika tužitelja bio istinit i pošten te da je stoga i protekao rok od 10 godina nesmetanog posjedovanja.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama time da je tuženik dužan trpjeti da se temeljem presude provede uknjižba na ime tužitelja i da se briše pravo vlasništva sa imena tuženika.

10. Provedenim dokaznim postupkom sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao samovlasnik predmetnih nekretnina upisan II i to od 30. prosinca 2004., temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj: O-6488/04 od 9. prosinca 2004., a kada su u popisnom listu A bile upisane nekretnine: čkbr. [katastarska čestica] šuma ... od 30 čhv, čkbr. [katastarska čestica] šuma ... od 1050 čhv i čkbr. [katastarska čestica] put od 90 čhv;

- da su u katastru, revizijom k.o. [katastarska općina] 1959. godine čkbr. [katastarska čestica] šuma ... od 30 čhv i čkbr. [katastarska čestica] šuma ... od 1050 čhv upisane u posjedovni list broj [broj] na PI, [adresa], a 2004. godine predmetom UP/I- 932-07/0404/512 temeljem rješenja O-6488/04 iza pok. PI u posjedovnom listu broj [broj] upisan je tuženik II;

- da su u katastru, 2020. godine predmetom UP/I-932-07/20-02/122 geodetskim elaboratom na zahtjev ĐI "u svrhu diobe i spajanja katastarskih čestic na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] nastale: kčbr. [katastarska čestica] šuma površine 175 m2 i kčbr. [katastarska čestica] šuma površine 4470 m2 i upisane u posjedovnom listu broj [broj] na ime II (E), [adresa]";

- da se niti jedna od navedenih čestica ne navodi kao ostavinska imovina u rješenju o nasljeđivanju posl. broj O-119/82 od 19. travnja 1982. iza pok. ĐI VI čijim su nasljednicama proglašene ĐI MI, ĐI i ĐI SI, a niti u rješenju o nasljeđivanju posl. broj O-1521/16-8, UPP/OS- 154/16-8 iza pok. ĐI MI, čijim su nasljednicama proglašene SI i ĐI; sve to niti kao knjižno, niti kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja;

- da su UI kao prodavatelj te LI i VI kao kupci sastavili pogodnicu kojom "UI ing. UI prodaje a VI LI i VI kupuju česticu [katastarska čestica] i [katastarska čestica], te dio čestica [katastarska čestica] i [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 2061 čhv…" te UI potvrđuje da je prilikom sklapanja pogodnice od kupaca primio 40.000 dinara, a da će kupci ostatak ugovorene cijene isplaćivati u mjesečnim obrocima počam od 1. prosinca 1964.;

- da je RI potpisala četiri priznanice (list 15 spisa) da je primila otplate od TI (s time da je na priznanici od12. siječnja 1965. navedeno "za PI", a na priznanici od prosinca 1964. "za PI";

- da su SI kao ustupitelj i ĐI kao ustupljenik 1. rujna 2020. sklopile ugovor o ustupanju nekretnina u kojem utvrđuju da se nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] šuma ... od 50 m2, čkbr. [katastarska čestica] šuma ... sa 103 m2, čkbr. [katastarska čestica] šuma ... od 1491m2 i čkbr. [katastarska čestica] šuma ... površine 2979 m2 vode upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a da su one "postale izvanknjižne suvlasnice tih nekretnina iza svoje majke pokojne MI i oca pokojnog VI, koji je te nekretnine stekao temeljem pogodnice zajedno sa svojim bratom ABC od ABC 1964., od kada se roditelji, a nakon njihove smrti i ugovorne stranke nalaze u samostalnom i nesmetanom posjedu" pa temeljem ovog ugovora SI ustupa svoj suvlasnički dio tih nekretnina svojoj sestri ĐI;

- da su tužiteljica ĐI i tuženik 2019. godine komunicirali porukama elektroničke pošte pri čemu tužiteljica navodi među ostalim da je najbolje da riješe vlasništvo kupoprodajnim ugovorom, tuženik odgovara da je konzultirao odvjetnike, da su vidjeli da je on upisan zemljišnim knjigama 1/1 kao vlasnik i da je to vjerojatno naslijedio od oca te mora potražiti rješenje o nasljeđivanju pri čemu navodi (u pogledu pogodnice) da "sada izgleda da moj praujak, UI nije tu šumo uopće mogao prodati nekome jer je pripadala mom ocu. Inače imovinsko pravni odnosi u familijama JPI su dosta zapetljani pa će mu trebati neko vrijeme da to raspetlja" te tužiteljici u daljnjim porukama u bitnome nudi da mu dostavi dokumente koji potvrđuju njeno vlasništvo te ako ti dokumenti dokažu da su njeni prednici kupili od njegovog oca (direktno ili indirektno) predmetne nekretnine da će joj potpisati prijenos da s tim više nema problema.

11. Stoga je tijekom postupka bilo sporno da li su tužitelji stekli pravo vlasništva nasljeđivanjem, dosjelošću i pravnim poslom.

12. U odnosu na stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina pravnim poslom što bi u konkretnom slučaju bila navedena pogodnica sud prvog stupnja utvrđuje da je to derivativni način stjecanja prava vlasništva kako prema pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja pogodnice, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 92/94, 74/95, 57/96; dalje ZOVO) i odredbama čl. 115. i 199. ZV-a, te da moraju biti ispunjene pretpostavke kao što su vlasništvo prednika, valjani pravni posao kojemu je svrha upravo stjecanje prava vlasništva te valjani način stjecanja što u pogledu nekretnina znači uknjižbu u zemljišnim klnjigama.

13. Zaključak je suda prvog stupnja da u zemljišnim knjigama nikada nije bio upisan kao vlasnik UI koji je prema pogodnici prodao predmetne nekretnine prednicima tužitelja, pa da stoga on nije niti mogao prenijeti na drugoga pravo vlasništva i da stoga niti tužitelji nisu moglu steći pravo vlasništva temeljem navedenog pravnog posla.

14. U odnosu na stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama nasljeđvanjem sve u okviru odredbe čl.36.ZOVO-a, odnosno čl.129. ZV-a utvrđuje sud prvog suda da se vlasništvo nasljeđenih stvari stječe u času otvaranja nasljedstva a da je temeljem čl.5.st.2.i 3. Zakona o nasljeđivanju osnovna pretpostavka da je ostavitelj bio vlasnik stvari. Stoga utvrđuje da predmetne nekretnine u rješenjima o nasljeđivanju iza prednika tužitelja VI i MI nisu obuhvaćene u rješenju o nasljeđivanju kao knjižno niti izvanknjižno vlasništvo pa da stoga tužitelji nisu stekli vlasništvo predmetnih nekretnina nasljeđivanjem. U odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud prvog stupnja smatra da su trebale biti ispunjene zakonske pretpostavke iz paragrafa 1468.OGZ-a, odnosno čl.159. stavak 1,2 i 3 ZV-a i čl.28.ZOVO-a, a to su da postoji samostalni posjed određene kvalitete, da se utvrdi trajanje poštenog posjeda kroz određeno vremensko razdoblje i da postoji sposobnost stvari da bude objekt dosjelosti te sposobnost stjecatelja da bude vlasnik te stvari.

15. Ocijenjujući dokazni postupak sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelji nisu dokazali osnovnu pretpostavku za stjecanje vlasništva dosjelošću, a to je da su tužiteljii njihovi prednici bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina.

16. Naime utvrđuje da jedino isprava koja ukazuje na te činjenice je navedena pogodnica te da iz iskaza saslušanih svjedoka nije bilo moguće utvrditi da li su tužitelji i njihovi prednici bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina jer da svjedoci iskazuju da nisu znali brojeve čestica koje su predmetnom spora, da je svjedok EI spominjao da mu je poznato da je PI bio vlasnik šume u ... i da mu se čini da se radi o katastarskoj čestici [katastarska čestica], da se radi o šumi koja je bila pored njihove pa da stoga nije se moglo na nedvojbeni način utvrditi identifikacija predmeta spora niti utvrditi jesu li upravo tužitelji i njihovi prednici bili u samostalnom posjedu predmetne nekretnine jer da iz iskaza svjedoka je utvrđeno da se ne radi o izoliranoj šumi već o šumi koja se nalazi unutar većeg kompleksa šume gdje ima i drugih vlasnika.

17. Smatra sud prvog stupnja da nedvojbene činjenice o predmetu spora i o posjedu na predmetnim nekretninama su se mogle utvrditi jedino da su svjedoci saslušani na očevidu na kojem bi tužitelji pokazali nekretnine za koje tvrde da su njihove i koje bi geodet onda indentificirao, da tužitelji nisu predložili provođenje očevida na predmenim nekretninama uz sudjelovanju geodeta, na kojem bi se saslušali svjedoci, pa da sud prvog stupnja nije mogao provesti te dokaze. Stoga primjenom odredbe čl.7.st.1.čl.219.st.1. i čl.220. st.2.ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te ga stoga odbija. Zaključak je suda da tužitelji nisu dokazali da bi stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina pa bilo kojem osnovu na koje se pozivaju, pa stoga budući da nisu uspjeli u ovom postupku primjenom odredbe čl.154.st.1.ZPP-a obvezuje tužitelje da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa).

18. Stoga su tuženiku, (iako sud u točki 33. obrazloženja pogrešno navodi da su tužiteljima priznati troškovi) jer se očigledno radi o grešci u pisanju jer su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu koje je dao tuženik prema Tarifnom br.8 točke 1.Tarife u visini od 250 bodova, zatim pristupa na ročišta 28. ožujka 2024. po Tarifnom broju 9. točka 5 u visini od 50 bodova, za pristup na ročište 24.svibnja 2021., 4.studenog 2021. i 5. travnja 2024. po Tarifnom broju 9. točka 1. po 250 bodova što ukupno iznosi 1050 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura iznosi 2.100,00 eura pri čemu su nadodani i troškovi PDV-a u iznosu od 525,00 eura tako da je tuženiku dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 2.625,00 eura dok je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.

19. Ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl.365.st.2. ZPP-a da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. točka 2,4,8,9,13 i 14 ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da tužitelji i njihovi pravni prednici nisu bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina jer da upravo suprotno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, jer je sud prvog stupnja ocjenom svih provedenih dokaza temeljem čl.8.ZPP-a pravilno utvrdio da tužitelji nisu dokazali da su tužitelji i njihovi prednici bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina jer da iz iskaza svjedoka nije se moglo na nedvojbeni način utvrditi da upravo njihovi iskazi se odnose na nekretnine koje su predmetom ovog spora jer da bi se te činjenice mogle utvrditi jedino očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i saslušanjem navedenih svjedoka na licu mjesta gdje bi tužitelji pokazali što je predmet spora a svjedoci bi trebali potvrditi da sve ono što su govorili u svom iskazu se upravo odnosi na nekretnine koje bi bile identificirane na licu mjesta.

21. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima u žalbi reproducira iskaze saslušanih svjedoka EI, JI i SI ne dovode u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se na nedvojbeni način ne može utvrditi da ovi svjedoci govore upravo o nekretninama koje su predmet ovog spora.

22. Isto tako žalbeni navodi tužitelja kojima navode da se iz pogodnice jasno vidi koje su nekretnine kupljene i da među strankama nije bilo ni sporno da bi se radilo o nekretninama koje su upisane kao vlasništvo tuženika i da je iz priloženih isplatnica vidljivo da je RI primila isplatu za PI, i da se radi upravo o predmetnim nekretninama i da je ukupnosti cijeneći iskaze svjedoka i navedene činjenice iz pogodnice je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev jer da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, nisu osnovani jer je sud prvog stupnja prema pravilu o teretu dokazivanja iz čl.221.a.ZPP-a pravilno utvrdio da tužitelji nisu dokazali da saslušani svjedoci govore o predmetnim nekretninama niti da su tužitelji i njihovi prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina određeni broj godina a koje je vremensko razdoblje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prema paragrafu 1468.OGZ-a, čl.28.ZOVO-a i čl.159.st.1,2. i 3. ZV-a.

23. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da iz korespondencije prvotužiteljice sa tuženikom se također moglo utvrditi da su tužitelji bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina jer je sud prvog stupnja, kako je izloženo, pravilno utvrdio da tužitelji nisu dokazali da su bili određeni broj godina koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u posjedu predmetnih nekretnina, jer da bi se to moglo utvrditi jedino očevidom na licu mjesta u sudjelovanje vještaka geodeta i saslušanjem svjedoka na licu mjesta koji bi govorili o tome da li se njihovi iskazi odnose ne predmetne nekretnine i posjedovanje tuženika i njihovih prednika na tim nekretninama i na koji način su izvršavali taj posjed.

24. U odnosu na žalbene navode tužitelja da sud prvog stupnja ne daje ocjenu navedene korespondencije između prvotužiteljice i tuženika i da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.11.ZPP-a navodi se da ti žalbeni navodi nisu osnovani jer sud prvog stupnja u točki 9. obrazloženja navodi postojanje navedene korespondencije između tužiteljice i prvotuženika, a koja korespondencija ne govori o relevantnim činjenicama za donošenje drugačije odluke o ovoj pravnoj stvari pa je stoga sud prvog stupnja i pravilno utvrdio da tužitelji nisu dokazali osnovne činjenice za stjecanje prava dosjelošću a to je da li su tužitelji i njihovi prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina u određenom razdoblju, jer se na nedvojbeni način nije moglo utvrditi da li saslušani svjedoci govore upravo o nekretninama koje su predmet spora.

25. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužitelji nisu stekli pravo vlasništva niti temeljem pravnog posla jer navodi da se vlasništvo temeljem pravnog posla stjecalo uknjižbom prema čl.33.ZOVO-a i čl.115. i 199.ZV-a te paragrafu 431 OGZ-a.

26. Slijedom obrazloženog s obzirom da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo a nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I izreke i u dijelu točke III izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak tuženiku potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl.368.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

27. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki II izreke i dijelu točke III izreke kojom je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, ostaje neizmijenjena.

28. Tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka te je primjenom odredbe čl.166.st.1.ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić