REPUBLIKA HRVATSKA

P-317/2025-6

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja ŠL, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 182,07 eura, 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, platiti tužitelju ŠL, vlasniku obrta AUTOLIMARSKI [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 182,07 eura (slovima: sto osamdeset dva eura i sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, naknaditi tužitelju ŠL, vlasniku obrta AUTOLIMARSKI [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 82,41 eura (slovima: osamdeset dva eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. kolovoza 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. siječnja 2025. navodi da je 24. svibnja 2024., u prometno nezgodi, nastala šteta na vozilu marke TOYOTA COROLLA VERSO, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika ĆL, a da je predmetnu štetu tuženik dužan naknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Navodi da je oštećenik prijavio štetu tuženiku te da je tuženik procijenio štetu i napravio zapisnik o izvidu štete 27. svibnja 2024. te da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela, ali da je time tuženik samo djelomično podmirio iznos štete. Dalje navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila – limarija i lakiranje, te da je tužitelj predmetno vozilo popravio i vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Navodi da oštećenik, kao potrošač, ima pravo odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati onaj servis koji je tuženikov ugovorni partner, kako je to navedeno u smjernicama Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja RH od 20. veljače 2020. Ističe da je oštećenik odabrao tužitelja koji je izvršio popravak prema pravilima struke i za svoju uslugu ispostavio račun broj 125/VP1/1 u iznosu od 499,41 eura s PDV-om, koji račun je tužitelj poslao tuženiku, a tuženik je likvidirao račun samo na iznos od 317,34 eura. Dalje tužitelj navodi da tuženik nije platio razliku od 182,07 eura po izdanom računu, opravdavajući to time da je plaćeni dio cijena rada limara i lakirera koju tuženik priznaje. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 42,11 eura + PDV. Navodi da je oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila, s ovlaštenom osobom kod tužitelja sklopio 10. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio na tužitelja potraživanje od 182,07 eura, o čemu je obaviješten tuženik. Dakle, tužitelj od tuženika tužbenim zahtjevom potražuje plaćanje iznosa od 182,07 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava visinu i tijek zakonskih zateznih kamata, te nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj uz tužbu ne dostavlja podatke niti dokaze o prometnoj nezgodi ni o vozilu štetnika, a niti o osiguranju tog vozila kod tuženika te da je sve dokaze tužitelj trebao dostaviti uz tužbu jer se radi o sporu male vrijednosti. Dalje tuženik navodi da je stranka, prilikom ostvarenja svojih prava, dužna pridržavati se općih načela obveznih odnosa, pa da je tako oštećenik ĆL bio dužan surađivati, ponašati se kao dobar domaćin i suzdržati se od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika, tuženika, pa da je oštećenik mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima za bitno manji iznos. Tuženik je istaknuo da oštećenik može vozilo popraviti gdje hoće, ali u cijelosti na tuženikov teret. Također, tuženik je naveo da tuženik može biti dužan naknaditi samo onaj najmanji novčani dio za koji je bilo moguće izvršiti popravak vozila, što je tuženik već platio. Naveo je i da je predložio oštećeniku ĆL popravak vozila kod neovisnih servisa, pa da oštećenik koji neopravdano poveća iznos popravka, sam odgovara za posljedice takvog izbora i za razliku u cijeni zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama u kojima bi cijena popravka bila niža. Dalje tuženik navodi da oštećenik ĆL nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka pa da ustup njegovog potraživanja prema tuženiku ne može imati pravnih učinaka. Ističe da vlasnik vozila može imati prigovor na kvalitetu popravka odnosno da za taj iznos nije mogao popraviti vozilo potpuno i kvalitetno ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom radnog sata bio povezan s drugim opravdanim okolnostima. Međutim, tužitelj takve okolnosti uopće ne dokazuje. Tuženik osporava tužiteljev račun i cjenik , koji je izdao sam tužitelj, te tužiteljev Audatex obračun.

3. Odredbom članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 502. stavak 1. (Narodne novine broj: 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje:ZPP) propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.

4. Odredbom članka 461. a. stavak 3. ZPP-a propisano je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a odredbom stavka 4. istoga članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

5. U konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 246,75 eura, pa je sud proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461. a. ZPP-a, bez održavanja ročišta. Ističe se da niti jedna od stranaka nije predložila održavanje usmene rasprave, iako su na to upozorene rješenjem ovog suda posl. br. P-317/2025-2 od 24. siječnja 2025. (točka V.).

6. Odredbom članka 8. ZPP propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju, i to u račun – otpremnicu 125/VP1/1 od 31. srpnja 2024. (list 49 spisa), u izvid štete 248210512351 od 27. svibnja 2024. (list 50 spisa), u obrazloženu ponudu od 18. srpnja 2024. (list 51 spisa), u izvod iz računa Zagrebačke banke d.d. od 19. rujna 2024. (list 52 spisa), u dopis emailom od 16. srpnja 2024, (list 53 spisa), u punomoć za isplatu izvođaču radova od 13. rujna 2024. (list 54 spisa), u cjenik od 1. prosinca 2023. (list 55 spisa), u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 10. listopada 2024. (list 56 i 57 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 10. listopada 2024. (list 58 spisa), u dopis e-malom od 11. studenog 2024. (list 59 spisa), u dopis emailom od 27. svibnja 2024. (list 7 u ponudu 5/P1/1 od 17. veljače 2025. (list 73 spisa).

8. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija kao i tijek te stopa zakonskih zateznih kamata.

9. Prvenstveno sud ističe da je tuženikovo osporavanje štetnog događaja , odgovornosti i pasivne legitimacije neosnovano u potpunosti jer dokumentacija u spisu dokazuje nastanak štetnog događaja, tuženikovu pasivnu legitimaciju i odgovornost. Naime, iako tužitelj ni tuženik nisu dostavili policu osiguranja koju je štetnik imao sklopljenu kod tuženika u vrijeme štetnog događaja 24. svibnja 2024., u spisu postoji druga dokumentacija koja dokazuje da je tuženik osiguravatelj kod kojeg je štetnik imao sklopljenu policu osiguranja. Iz izvida štete broj 248210512351 od 27. svibnja 2024. (list 50 spisa) vidljivo je da je ĆL, kao oštećenik, prijavio štetu tuženiku, kao osiguravatelju kod kojeg je štetnik imao sklopljenu policu obveznog osiguranja broj 068202891785 u vrijeme štetnog događaja od 24. svibnja 2024., a tuženik je napravio izvid štete i detaljno pobrojao oštećenja na vozilu marke TOYOTA COROLLA VERSO reg oznake Š te je naveo da radno vrijeme popravka limara iznosi 1,50 h, a lakirera 4,60 h. Stoga je irelevantno za ovaj spor što tužitelj nije naveo ime i prezime štetnika. Isto tako, tuženik je oštećeniku ĆL dostavio Obrazloženu ponudu od 18. srpnja 2024. (list 51 spisa) u kojoj je izričito priznao odštetni zahtjev njegov osnovanim, s time da priznaje visinu štete u iznosu od 317,34 eura.

10. Iz dokumentacije u spisu je neprijeporno utvrđeno da je tuženik 19. rujna 2024., na temelju punomoći oštećenika ĆL za isplatu izvođaču radova (list 54 spisa), izvršio plaćanje nespornog dijela naknade štete u iznosu od 317,34 eura po šteti broj 248210512351 kako to proizlazi iz izvatka Zagrebačke banke d.d. od 27. prosinca 2023. (list 60 spisa) i dopisa e-pošte od 28. prosinca 2023. (list 64 spisa) Dakle, po predmetnom računu ostao je neplaćen utuženi iznos od 182,07 eura, kojeg je oštećenik ĆL ustupio tužitelju.

11. Dakle, iz dokumentacije u spisu proizlazi i da je oštećenik ĆL, kao ustupitelj tražbine, s tužiteljem, kao primateljem tražbine, sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 10. listopada 2024. (list 56 i 57 spisa), kojim Ugovorom je ustupitelj (oštećenik ĆL) radi ispunjenja svoje obveze u iznosu od 182,07 eura prema primatelju, ovdje tužitelju, po računu broj 125/VP1/1 izdanom za popravak štete na vozilu, ustupio primatelju – tužitelju taj iznos, a koji iznos predstavlja novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku na temelju auto osiguranja. Notifikacijom o ustupu tražbine – zajednički podnesak ustupitelja i primatelja od 10. listopada 2024., o tome je obaviješten tuženik, kako to proizlazi i iz dopisa e -pošte koji je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku 11. studenog 2024. (list 58 i 59 spisa).

12. Odredbom članka 80. stavka 1. (Narodne novine broj: (35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Slijedom citiranih zakonskih odredaba, neprijeporno je da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pa je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neosnovan.

13. Nadalje, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj:151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.; dalje: ZOOP) u članku 2. stavku 1. propisano je, između ostalog, da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

14. Odredbom članka 11. stavak 1. ZOOP-a propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, a odredbom članka 12. stavka 1. određeno je, između ostalog, da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, kao što je to učinio tuženik u konkretnom slučaju.

15. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; stavkom 3. istog članka propisano je da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

16. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Kad vlasnici motornih vozila sami sebi, svojom krivnjom, prouzroče štetu, na tu štetu ne primjenjuju se stroža pravila objektivne odgovornosti, već se međusobna odgovornost vlasnika motornih vozila prosuđuje prema pravilima subjektivne odgovornosti. Ističe se da je tuženik u Obrazloženoj ponudi od 18. srpnja 2024. izričito priznao svoju odgovornost za naknadu štete po predmetnoj prometnoj nezgodi od 24. svibnja 2024.

17. U konkretnom slučaju, isključivi prijepor se odnosi na cijenu sata rada lakirera i limara. Naime, iz dokaza u spisu sud je utvrdio da je tuženik ocijenio oštećenikov zahtjev za naknadu štete pravo osnovanim, navodeći da je procijenio štetu u iznosu od 317,34 eura, što je u cijelosti platio (izvadak iz Zagrebačke banke d.d. list 52 spisa). Dakle, u konkretnom slučaju sporna je visina cijene sata rada koju tuženik ne priznaje. Zbog toga tuženik nije platio tužitelju utuženi iznos od 182,07 eura, kao primatelju cedirane tražbine, a ni oštećeniku ĆL, kao ustupitelju cedirane tražbine.

18. Iz tužiteljevog računa broj 125//VP1/1 od 16. srpnja 2024. i cjenika radnog sata tužitelja za autolimarske i autolakirerske radove od 1. prosinca 2023. (list 55 spisa), vidljivo je da je tužitelj izdao račun za popravak vozila za radove po tuženikovom izvidu štete: limar 1,50 sati i lakirer 4,60 sati, kao i da je tužitelj za rad na popravku predmetnog vozila (Toyota Corolla ZG2663ES) utrošio upravo toliko sati po cijeni od 42,00 eura za sat što uvećano za PDV iznosi 52,50 eura (prema tužiteljevom cjeniku), te je stoga ukupna cijena popravka predmetnog vozila s potrošnim materijalom iznosila 499,41 eura s PDV-om.

19. Sud ističe da je oštećenik ovlašten sam izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, kao što je to učinio oštećenik ĆL. Nadalje, tuženik nema pravo određivati cijene radnog sata radionicama, te činjenica da tuženik kao osiguravatelj ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisa u kojem je oštećenik popravljao svoje vozilo, nije ni od kakvog utjecaja na dužnost tuženika da naknadi trošak popravka vozila u cijelosti po računu radionice tužitelja, koji račun je tužitelj ispostavio sa cijenama koje su sadržane u njegovom cjeniku za predmetno razdoblje kada je vozilo bilo popravljeno. Prema tome, okolnost da postoje druge radionice u kojima bi cijena sata rada bila manja, nije okolnost zbog koje bi oštećenik sam bio odgovoran za posljedice svog izbora radionice u kojoj je cijena sata rada veća. Dakle, neosnovan je i tuženikov prigovor visine štete koju je sud utvrdio na temelju tužiteljevog računa izdanog po cjeniku za popravak predmetnog vozila

20. Tužitelj, a i svi ostali poduzetnici koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Stoga su neosnovani tuženikovi navodi da je oštećenik trebao prigovoriti kvaliteti radova ili dokazati da za manju cijenu ne može popraviti vozilo. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove stranke, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

21. Dakle, tuženik je, kao odgovorni osiguravatelj, dužan naknaditi štetu u cijelosti prema tužiteljevom računu i tako uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naime, za oštećenika ĆL šteta je nastala u iznosu koji je naveden u računu popravka vozila odnosno u iznosu od 499,41 eura, dok je isplaćen dio te štete u iznosu od 317,34 eura, a ostala je neisplaćena razlika u utuženom iznosu od 182,07 eura, koju je oštećenik ustupio tužitelju.

22. Dodatno se navodi da je sud nije odredio provođenje prometno -tehničkog vještačenja, kao niti dokaz saslušanja ĆL i tužitelja, a nije pribavljao ni policu obveznog osiguranja, jer je sud temeljem drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te bi provođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, sve uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

23. Prema tome, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 182,07 eura, a sukladno odredbi članka 81. stavka 1 ZOO koja propisuje da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, između ostalog i prava na kamate, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1. kolovoza 2024. do isplate (račun broj 125/VP1/1 ima datum dospijeća 31. srpnja 2024.). Prema tome, neosnovan je tuženikov prigovor na traženi tijek zakonskih zateznih kamata. Neosnovan je i tuženikov prigovor na visinu stope zakonskih zateznih kamata jer je tužitelj tražio visinu zakonskih zateznih kamata sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za ostale odnose. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

24. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 182,07 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.), i to za sastav tužbe od 21. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1.), uvećano za PDV u iznosu od 12,50 eura, što ukupno iznosi 62,50 eura, uz troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, odnosno ukupno 19,91 eura (koliko stvarno iznosi sudska pristojba na tužbu i presudu umjesto zatraženih 26,54 eura) sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP), što ukupno iznosi 82,41 eura. S obzirom na to da je tužitelj zatražio naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eura, a sudska pristojba na tužbu i presudu stvarno iznosi 19,91 eura, za neosnovanu razliku u iznosu od 6,63 eura, valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose. O troškovima postupka odlučeno je pod točkom II. izreke presude.

Karlovac, 20. kolovoza 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A

2. Tuženiku po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282