Poslovni broj P-1058/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. JOG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja ad 2. JO pok. J, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Mario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, Dropčeva 1, 20000 Dubrovnik, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 14. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 20. kolovoza 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj JOG, vlasnik za cjelinu vlasničkog prava čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je dužan tuženik temeljem ove presude, trpjeti brisanje statusa javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika na predmetnoj nekretnini, uz istovremeni upis vlasničkog prava na ime tužitelja Ad.1.

II. Utvrđuje se da je tužitelj UOG, vlasnik za cjelinu vlasničkog prava čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je dužan tuženik, temeljem ove presude, trpjeti brisanje statusa javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika na predmetnoj nekretnini, uz istovremeni upis vlasničkog prava na ime tužitelja Ad.2."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 600,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pred ovim je sudom dana 14. listopada 2023. podnesena tužba u kojoj se navodi da je Rješenjem zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda Dubrovnik Z.9619/23 od 01.08.2023., kojeg su tužitelji zaprimili dana 14.09.2023., odbijena prijava tužitelja za ispravak upisan na nekretninama oznake 1025/2 i 1025/3 k. o. [katastarska općina], te su tužitelji upućeni pokrenuti parnicu ili drugi odgovarajući postupak radi ostvarivanja svog prava. U katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] evidentirane su čestice oznake: 651 koja odgovara zemljišno-knjižnoj čestici 1025/3 k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] koja odgovara zemljišno-knjižnoj čestici 1025/2 k. o. [katastarska općina]. Sukladno javnoj ispravi „Povijest promjena“ Državne Geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: 936-02/21-05/220 od 14.07.2021 kao posjednik za cjelinu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan je UO iz U, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je pak Potvrdom ovjerenom po javnom bilježniku Nikša Mozara pod brojem OV-4447/2021 potvrdio da je stvarni posjednik predmetne nekretnine njegov brat JOG, OIB: [osobni identifikacijski broj], tj. tužitelj ad.1. kojeg je ovlastio da bez daljnjih suglasnosti upiše svoje pravo posjeda pred nadležnim tijelima na svoje ime, uz istovremeno brisanje posjeda predmetne nekretnine sa njegovog imena, odnosno da pokrene sve potrebne postupke radi utvrđenja prava vlasništva i posjeda, dok je kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan tužitelj ad.2. U postupku očitovanja na geodetski elaborat na predmetnim česticama, Hrvatske ceste d.o.o., suglasile su se na stanje granica, iz čega je razvidno da čestice koje su predmetom ovog postupka nikada nisu u naravi predstavljale javnu cestu, štoviše iste predstavljaju maslinike. Tužitelji su osobno i putem svojih pravnih pravnih prednika kvalificirani posjednici predmetnih nekretnina preko 150 godina, a samim time i stvarni vlasnici predmetnih nekretnina. Predlagatelje nikada nitko nije ometao u posjedu predmetnih nekretnina, a oni iste posjeduju kao pravi vlasnici. Radi usklađivanja zemljišno-knjižnog stanja predmetnih nekretnina sa stvarnim vlasničkopravnim stanjem, tužitelji ustaju s ovom tužbom, te predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom pred ovim sudom dana 8. studenog 2023. tuženica osporava tužbeni zahtjev. Nekretnine zemljišnoknjižnih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koje su predmet ovog postupka u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku upisane su kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem Hrvatskih cesta d.o.o. Navedene nekretnine eksproprirane su radi izgradnje Jadranske magistrale te su u zemljišnim knjigama uknjižene kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem Hrvatskih cesta, a ta pravna osoba nije pokrenula postupak ukidanja tog statusa temeljem čl. 5. st. 2. Zakona o cestama niti je odnosu na njih doneseno rješenje kojim se ukida status javnog dobra, u kojem slučaju bi ostale uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem odredbi čl. 5. str. 1. Zakona o cestama. Dakle, za stjecanje prava vlasništva na nekretninama moraju biti ispunjene opće pretpostavke i posebne pretpostavke koje ovise o pravnom temelju stjecanja vlasništva. Opće pretpostavke koje moraju uvijek biti ispunjene su sposobnost stvari jer se vlasništvo ne može stjecati na općem dobru (pomorsko dobro) niti na stvarima izvan prometa (javno dobro u općoj uporabi – ceste, javno vodno dobro), sposobnost stjecatelja i pravni temelj. U svakom slučaju, ukoliko navedene nekretnine i nisu privedene namjeni zbog koje su eksproprirane sukladno odredbi čl. 48. Zakona o izvlaštenju (NN 9/94) raniji vlasnici bili su dužni podnijeti zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji u roku od dvije godine od stupanja na snagu tog zakona. Također, postupak za naknadu (povrat) oduzete imovine reguliran je i Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavensko komunističke vladavine koji propisuje da se prava na naknadu ostvaruju u upravnom postupku pred nadležnim županijskim uredom, a propisan je način i rok za podnošenje zahtjeva za naknadu oduzete imovine pa je st. 1 tog članka propisano da se postupak pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnoj službi ureda državne uprave, dok je st. 3. i 4. tog članka propisano da je prijašnji vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.), te da će se Zahtjev podnesen po proteku roka iz stavka 3. ovoga članka odbacit će se pa podnositelj gubi sva prava iz ovoga Zakona. Tuženica smatra da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću obzirom da tužitelji od donošenja rješenja o eksproprijaciji nisu u poštenom posjedu nekretnina koje su predmet postupka, a svakako se radi o zemljištu ranijeg društvenog vlasništva. Naime, nije bez važnosti činjenica da su predniku tužitelja rješenjem oduzete iz posjeda nekretnine koje su predmet postupka, u kojem postupku je i sudjelovao pravni prednik tužitelja. Sudjelovanjem u navedenom postupku te nastavljajući posjedovati dio tih nekretnina nakon toga tužitelj odnosno njegovi pravni prednici imali su saznanja da posjeduju nešto što više nije njihovo vlasništvo.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao cijeli spis, a posebice: rješenje Z-9619/23 od 1. kolovoza 2023. (list spisa 4-8), zk izvadak za uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 14. listopada 2023. (List spisa 9-10), povijest promjena na katastarskim česticama (list spisa 11-12), Potvrda izdana od UO (list spia 13), dopis HRVATSKE CESTE d.o.o. (list spisa 14), kopija katastarskog plana, predloženo novo stanje (list spisa 15), izvod iz katastarskog plana (list spisa 16), izvod iz posjedovnog lista (list spisa 17-18), dopis Hrvatske ceste (list spisa 23), rješenje o eksproprijaciji od 1. kolovoza 1966. s prijavnim listom (list spisa 34-84), saslušane su parnične stranke, odnosno, tužitelji koji su pristupili na ročište radi saslušanja i svjedokinja OO, izveden je uviđaj na licu mjesta, te je pregledan priklopljeni spis Z-9619/23.

4. Predmet ovog postupka je utvrđenje da je tužitelj ad 1. vlasnik cjeline prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj ad 2. vlasnik cjeline prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu vlasničkog prava u zemljišnim knjigama.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U ovom je postupku nesporno da su tužitelji posjednici predmetnih nekretnina, ali je sporno radi li se o stvarima koje su izvan pravnog prometa i na kojima je moguće stjecanje prava vlasništva, a ovisno o navedenom, i jesu li se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 2. ZV-a). Odredbom članka 159. stavka 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

7.1. Odredbom članka 388. stavkom 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. bilo je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

8. Prvenstveno valja reći da se sud, uviđajem na licu mjesta, kao i pregledom priklopljenog spisa Z.7689/2021 u kojem su zemljišnoknjižnom postupku od strane sudskog vještaka identificirane predmetne nekretnine (kao vrt i maslinik), uvjerio da predmetne nekretnine ni u jednom dijelu ne predstavljaju cestu, da se nalaze na različitoj visinskoj razlici od ceste, te da su nesporno izgubile značaj i svrhu javnog dobra, odnosno, da se predmetne nekretnine faktično ne koriste kao javno dobro u općoj uporabi. U naravi se radi o vrtu na kojem su zasađene masline i agrumi (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te kaskadnim vrtovima – na kojima se nalazi zasađeno povrće, masline, voćke (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], list spisa 99). Predmetne su nekretnine upisane kao maslinici (oznaka zemljišta, posjedovnica), a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka (list spisa 9-10).

8.1. Nadalje, pregledom Povijesti promjena na katastarskim česticama (list spisa 11-12), razvidno je da su tužitelji upisani kao posjednici predmetnih nekretnina od 1981. pa do danas. Čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri čini katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nastala parcelacijom izvorne 652 k. o. [katastarska općina]) u posjedu koje je JO pok. J, a prije njega njegova majka IO, u kontinuitetu od 1981. pa do danas. Čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri čini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u cijelosti je od 1981. upisana kao posjed AO, koji je Potvrdom od 19. srpnja 2021. izjavio da je pogrešno upisan kao posjednik predmetne nekretnine, jer je stvarni posjednik JOG (list spisa 13).

8.3. Dalje iz spisa proizlazi da je 1966. doneseno rješenje o eksproprijaciji kojim su predmetne nekretnine eksproprirane radi izgradnje Jadranske magistrale. Međutim, s obzirom da na dijelu nekadašnje čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to upravo onome označenom kao čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije izgrađena cesta, nego se radi o obrađenim vrtovima sa zasađenim stablima maslina i agruma, razvidno je da taj dio predmetne nekretnine nikada nije oduzet tužiteljima i njihovim pravnim prednicima iz posjeda, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja kao i iz iskaza svjedokinje OO.

8.4. Tužitelj JOG, iskazuje, tako, da je njegovu nekretninu prije njega posjedovao njegov otac, prije njega djed. Ističe da je nesmetano koristio nekretninu, kako on, tako i njegovi pravni prednici, da su brali masline, obrađivali, a nikada im predmetna nekretnina nije oduzeta iz posjeda. Nitko ih nikada nije ometao u posjedovanju ove nekretnine.

8.5. Jednako iskazuje i tužitelj JO koji navodi da je predmetnu nekretninu naslijedio od svoje majke IO, a ona od svog oca ŠO, koji je brat od AO, čiji je O unuk. Navodi da je predmetna nekretnina oduvijek maslinik i voćnjak, te da danas predmetnu nekretninu posjeduje samo on, da se radi o urednoj i obrađenoj zemlji. Ističe, jednako kao i tužitelj JOG, da nikada nisu ni znali da je tuženica upisana kao vlasnica, sve do 2020. kad su se išli podijeliti međusobno.

8.6. Razvidno je i da su tužitelji izradili geodetski elaborat 2020. godine, te da su HRVATSKE CESTE d.o.o. dopisom od 12. veljače 2021. potvrdile da je elaborat usklađen s izvedenim stanjem ceste, slijedom čega su suglasni na stanje granica u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

9. Prema stavu ovog suda, sama činjenica da su predmetne nekretnine upisane kao javno dobro u općoj uporabi, u neotuđivom vlasništvu RH, pod upravljanjem HRVATSKE CESTE d.o.o., ne znači ujedno da se beziznimno radi o stvarima (nekretninama) izvan pravnog prometa. Ako se nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi, ako je izgubila značaj takvog dobra, može biti predmetom stjecanja prava vlasništva (tako i Vrhovni sud RH, Revt-243/2011 od 27. svibnja 2015.). Sud je stava da se ovdje radi o upravo takvim nekretninama, maslinicima, koji ne predstavljaju dio ceste niti su ikada predstavljali. Dakle, ovdje sporne nekretnine mogu biti predmetom prava vlasništva, odnosno, na istima je moguće steći pravo vlasništva temeljem zakona (dosjelošću).

10. Međutim, ističe se da su predmetne nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo (eksproprirane u korist Zajednice poduzeća za ceste SR Hrvatske), što u postupku nije sporno. U vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama I (Zahtjev broj: 35298/04), A (Zahtjev broj:22768/12) i Š i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991., pri čemu je odlučno da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (VSRH, Rev x 974/2017 od 7. svibnja 2019.).

10.1. Iako tužitelji tvrde da su u posjedu predmetnih nekretnina što osobno, a što putem pravnih prednika, preko 150 godina, isto ne dokazuju, odnosno, ne dokazuju da je do dana 17. studenog 1999. proteklo 40 godina samostalnog i poštenog posjeda. Tužitelji su bili dužni dokazati da se njihovom posjedovanju može pribrojiti posjedovanje njihovih prednika, i to najmanje od 1959. godine. Tužitelji samo paušalno navode da su nekretnine posjedovane još od njihovih djedova (ŠO i AO), no ne dokazuju pravni slijed posjeda od svojih djedova do sebe. Tužitelji dostavljaju dokaze da su upisani posjednici tek od 1981. pa do danas. Iz rješenja, pak, o eksproprijaciji, razvidno je da su 1966. posjednici dijela nekretnine 1025 k. o. [katastarska općina] (prethodno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bili UOG i UO, ali nema nikakvih podataka o posjednicima predmetnih nekretnina prije te godine. Kraj činjenice da u spisu nema dokaza o pravnom slijedu posjeda do tužitelja, i to od najkasnije 1959., sud ne može utvrditi da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. Nije dovoljno da tužitelji samo navedu da su u posjedu 150 godina (osobno i putem pravih prednika čiji se rok posjedovanja može pribrojiti njihovom), nego to treba i dokazati, adekvatnim dokaznim prijedlozima (rješenja o nasljeđivanju, izjave ostalih nasljednika, popis posjeda, razni svjedoci koji o tome mogu imati neposrednih saznanja), a što je u ovom postupku izostalo. Štoviše, tužitelji su na ročištu od 14. srpnja 2015. predložili sudu da zaključi glavnu raspravu i donese odluku, čime su odustali od izvođenja daljnjih predloženih, a neizvedenih dokaza (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-2626/2020 ili Županijski sud u Varaždinu Gž-2022/2017). Iz spisa se ne može utvrditi kao dokazana činjenica da su tužitelji do 1999. godine što osobno, što putem svojih pravnih prednika, uopće bili u posjedu najmanje 40 godina.

10.2. Imajući u vidu gore izneseno, dalje treba reći da je tužiteljima (zbog nemogućnosti dosjedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu do 8. listopada 1991. i kraj činjenice da nisu dokazali da su do 1999. stekli pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama protekom roka od 40 godina), rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo teći od 8. listopada 1991., no od tog dana pa do danas nije protekao rok od 40 godina (izvanredna dosjelost) sukladno odredbi članka 159. ZV-a.

10.3. Kako je sud vezan za činjenični supstrat koji su stranke iznijele i dokaze koje su stranke predložile, tako sud nije mogao utvrditi da su tužitelji postali vlasnici predmetnih nekretnina ispunjenjem zakonskih pretpostavki, odnosno, da su na dan 17. studenog 1999. bili vlasnici (40 godina neprekidnog poštenog i samostalnog posjeda), a od 8. listopada 1991. nije protekao rok od 40 godina, u smislu odredbe članka 159. članak 4. ZV-a.

10.4. Nije protekao rok zakonski rok za dosjelost, pa sud nije posebno analizirao poštenje kao kvalitetu posjeda tužitelja, te se samo usputno napominje, a s obzirom na navode tuženice da su pravni prednici tužitelja nepošteni posjednici, jer je upravo njima eksproprirana predmetna nekretnina, slijedom čega su i tužitelji morali znati da posjeduju nešto što im ne pripada, da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, u smislu odredbe članka 160. stavka 3. ZV-a.

10.5. Slijedom iznesenog, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan pa je odlučeno kao pod I. izreke.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tuženici, koja je u postupku uspjela, pripada i trošak istog, i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, temeljem Tbr. 8. točke 1. Tarife te trošak zastupanja na ročištima od 09. travnja 2024. i 14. srpnja 2025., svako u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9. točke 1. Tarife (koliko je zatraženo troškovnikom na listu spisa 98 i na ročištu od 14. srpnja 2025., list spisa 105). Ukupan, stoga, trošak tuženika iznosi 600,00 EUR, pa je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 20. kolovoza 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.