REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Gž-1003/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iva Kancijanić kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marinu Buviniću, odvjetniku u Umagu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-725/2020-23 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-725/2020-23 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51401652-5103092820 zaključen dana 7.8.2006. između tužitelja NŽ kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora, potvrđen kod Javnog bilježnika Snježane Nazarević u Bujama pod brojem OU-526/06.

2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj 5114175728 („Sporazum“) zaključen dana 10.2.2016. između tužitelja FŽ kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora, te potvrđen kod Javnog bilježnika Snježane Nazarević u Bujama pod brojem OV-602/16.

3. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Odbija se i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj 5114175728 („Sporazum“) zaključen dana 10.2.2016. između tužitelja FŽ NŽ kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora, te potvrđen kod Javnog bilježnika Snježane Nazarević u Bujama pod brojem OV-602/16, nije nastao i ne proizvodi pravne učinke."

III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj iz svih zakonskih razloga. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da nije na njemu bio teret dokaza odlučnih činjenica, da je sud odbio i podredni zahtjev da je pritom zanemario nespornu činjenicu da je osnovni ugovor raskinut (otkazan) od strane tuženika dana 30. kolovoza 2013. ; da su dakle predmetnim sporazumom mijenjane odredbe osnovnog ugovora koji je raskinut tri godine ranije, tj. odredbe pravnog posla koji tada između ugovornih strana nije proizvodio nikakve pravne učinke osim onih iz odredbe čl. 368. ZOO; da je počinjena bitna povreda z čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP; da je sud propustio pravilno utvrditi da su odredbe Ugovora o kreditu broj od 7. kolovoza 2006., kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, ništetne (nepoštene) ugovorne odredbe; da je dokazao da su te odredbe ništetne, da prvostupanjski sud postavljene zahtjeve odbija (nepravilnom) primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ističe da je odlukama donesenim u kolektivnom sporu utvrđen ništetan predmet i cijena ugovora o kreditu, pa je predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, a time i sporazum kao njegov dodatak koji slijedi njegovu pravnu sudbinu. U svakom slučaju da je sporazum pravni posao koji ne proizvodi pravne učinke budući je sklopljen nakon raskida (otkaza) osnovnog ugovora na kojem se temelji i na čiji sadržaj utječe. Predlaže ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukaldno odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103092820 zaključen dana 7. kolovoza 2006. između tužitelja FŽ NŽ kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora, potvrđen kod Javnog bilježnika Snježane Nazarević u Bujama pod brojem OU-526/06 (dalje u tekstu Ugovor), kao i da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj 5114175728 („Sporazum“) zaključen dana 10. veljače 2016. između tužitelja FŽ kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora, te potvrđen kod Javnog bilježnika Snježane Nazarević u Bujama pod brojem OV-602/16 (dalje u tekstu Sporazum).

5.1. Ujedno je predmet zahtjeva i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj 5114175728 („Sporazum“) zaključen dana 10. veljače 2016. između tužitelja FŽ NŽ kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora, te potvrđen kod Javnog bilježnika Snježane Nazarević u Bujama pod brojem OV-602/16 nije nastao i ne proizvodi pravne učinke.

6. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita te tuženik, kao kreditor, 07. kolovoza 2006. sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 44.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao gotovinski kredit uz hipoteku, koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa 8,250 % godišnje, promjenjiva, u skladu s važećim odlukama banke,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, na rok od 216 mjeseci, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan kredita,

- da je Ugovor zbog neispunjavanja obveza korisnika kredita, postao ovršan 30. kolovoza 2013., odnosno otkazan je

- da su tužitelj kao korisnik kredita te tuženik, kao kreditor 10. veljače 2016. sklopili Sporazum kojim se provodi Zakon o izmjeni dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (tzv. konverzija)

- da je 25. rujna 2020. pokrenut ovršni postupak od strane tuženika kao ovrhovoditelja prema tužitelju kao ovršeniku, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na temelju predmetnog Ugovora kao ovršne isprave; da je doneseno rješenje o ovrsi koje (još) nije pravomoćno te se predmet nalazi na Županijskom sudu u Karlovcu povodom žalbe ovršenika na rješenje o ovrsi od 31. siječnja 2023.

6.1. Sporno je:

- je li ništetan Ugovor i Sporazum

- je li nastao Sporazum, odnosno proizvodi li pravne učinke.

6.2. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja odbio je zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora, kao i zahtjev za ništetnosti Sporazuma, ali i podredni tužbeni zahtjev za utvrđenjem da Sporazum nije nastao i ne proizvodi pravne učinke s obrazloženjem, u bitnom, da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog niti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome i po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama isti jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Točno je da je sud prvog stupnja primijenio pravilo o teretu dokaza, stavljajući tužitelju na teret dokazati da se radi o ništetnom Ugovoru i Sporazumu, odnosno da Sporazum nije niti nastao kraj činjenice da je Ugovor otkazan.

10.1. Iz navoda stranaka u tijeku postupka nedvojbeno se može zaključiti da nije sporno da se radi o potrošačkom ugovoru i da ništetnost Ugovora i time i Sporazuma tužitelj temelji na tvrdnji da su nepoštene, time ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i odredba o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak.

10.2. Nije sporno između stranaka niti da je glede tih odredbi u tzv. kolektivnom sporu donesena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika, da je donio i odluku Rev- 2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je, u bitnom, odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10.3. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.).

10.4. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-3540/21 od 30. lipnja 2022., kao i nizu drugih odluka, istaknuo da je okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama u smislu da je potrošač mogao utjecati na sadržaj tih odredaba, s obzirom na to da su bile sadržane u formularnom ugovoru unaprijed pripremljenom od strane banke, pravomoćno utvrđena u kolektivnom sporu i stoga je obuhvaćena direktnim učinkom te presude u skladu s člankom 502.c ZPP.

10.5. Međutim, u odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo da ništetnost tih odredbi ne povlači ništetnost cijelog Ugovora, time i Sporazuma; kao i da su tužitelju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja Ugovora bile dostupne sve informacije na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranjem kredita s valutnom klauzulom.

10.6. Na te je okolnosti tuženik (na njemu je u tom segmentu teret dokaza) predložio dokaze, između ostalih i saslušanje tužitelja, međutim tužitelj se nije odazvao pozivu za saslušanje kao stranke.

10.7. Ustavni sud je nadalje ukazao da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora. Teret toga dokaza jest na tuženoj.

10.8. U takvim okolnostima ne može se izvesti drugačiji zaključak od onog kojeg je izveo sud prvog stupnja; da tužitelj na kojem je teret dokaza ništetnosti Ugovora i Sporazuma, odnosno da Sporazum nije niti nastao, nije dokazao ono što u konačnici tvrdi (ništetnost Ugovora i Sporazuma, donosno da Sporazum nije niti nastao uslijed otkaza Ugovora).

10.9. Nije, dakle, počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP jer je sud prvog stupnja, osim što je pravilno primijenio pravilo o teretu dokaza, pravilno odluku donio primjenom savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11. Dakle, s obzirom na navode tuženika već u odgovoru na tužbu ne može se samim time što je u kolektivnom sporu utvrđeno nepošteno postupanje banaka ugovaranjem valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, zaključiti i da su predmetne odredbe sadržane u Ugovoru ništetne. Tuženik je ima pravo dokazivati ono što tvrdi, da je tužitelju dao potpunu informaciju, ali u tome je dokazivanju „onemogućen“ radnjom tužitelja – odbijanjem iskazivanja.

12. Neovisno o tome niti po stavu ovoga suda ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema oduci banke tuženika ne povlači zaključak da je cijeli Ugovor ništetan, pa niti Sporazum kao dodatak istog donesen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ 102/15.

13. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, dalje u tekstu ZOO) propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).

14. Dakle, a s obzirom na postupanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odbijanjem iskazivanja, pa i neovisno o utvrđenjima u tzv. kolektivnom sporu, ne može se prihvatiti da je odredba o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke, ništetna jer je upravo postupanjem tužitelja tuženiku onemogućeno dokazivanje svojih tvrdnji, odnosno kako to navodi sud prvog stupnja niti tužitelj nije dokazao da nije od strane tuženika bio u cijelosti informiran o svim odredbama Ugovora, odnosno Sporazuma.

15. Ugovorom o kreditu, prema odredbi čl. 1021. ZOO, banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

16. Dakle, nije nedopušteno ugovoriti primjenjivu kamatnu stopu, čl. 26. ZOO, a nastavno odredbom čl. 22. ZOO dopušteno je i sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu.

17. Dakle, sve i kada bi se prihvatilo da je ništetna odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dalje bi egzistirale odredbe o kunskom iznosu kredita koji je banka stavila na raspolaganje korisniku uz primjenu one početno ugovorene kamatne stope, ugovorene slobodnom voljom stranaka. Dakle, unatoč ništetnosti tih odredbi Ugovor, nastavno i Sporazum ne bi bili ništetni u cijelosti.

18. Nije sporno da je predmetni Ugovor otkazan 2013., međutim kako su stranke nastavno sklopile Sporazum kojim su drugačije regulirale svoj međusobni odnos, što nastavno opet nije nedopušteno i unatoč otkazu Ugovora, te su u tom Sporazumu i konstatirale da je tražbina iz Ugovora dospjela u cijelosti 11. rujna 2013., da ista po dospijeću nije dobrovoljno podmirena, zbog čega je banka pokrenula postupak prisilne naplate radi naplete dospjelog duga koji se vodi kod Općinskog suda u Puli Stalne službe u Bujama broj Ovr-6192/15 ranije Ovr-916/13, da se sve promjene osnovnog Ugovora utvrđuju i provode nakon stupanja na snagu Sporazuma isključivo radi usklađenja sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 102/15) i važe za vrijeme važenja Sporazuma; da je utvrđen iznos obveze iz osnovnog ugovora, kao i da obveza tužitelja kao korisnika kredita po provedbi konverzije na dan 30. rujna 2015. iznosi 21.257,80 eura te s osnova dospjele zatezne kamate 5.519,34 eura, da je utvrđena preplata u iznosu 8.004,60 kuna i prijeboj te preplate s potraživanjem banke prema korisniku kredita iz osnovnog ugovora; to se ne može izvesti, osnovom izvedenih dokaza, niti da je Ugovor ništetan niti Sporazum, odnosno da Sporazum nije niti nastao.

19. Kao što je i navedeno odredbama Ugovora, čl. 15., banka ima pravo otkazati kredit i učiniti dospjelom cjelokupnu tražbinu te odmah zahtijevati naplatu kredita s dospjelim kamatama i dugim tražbinama. Takvim ugovaranjem slijedi da se otkazom Ugovor ne smatra raskinutim već samo dospijeva cjelokupna tražbina po Ugovoru i tuženik, banka ima pravo odmah zahtijevati naplatu dospjelog dugovanja; dakle ima pravo odmah zahtijevati ispunjenje obveze tužitelja kao korisnika kredita.

20. Odredbom čl. 1023. ZOO propisano je, stavak 1. da ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišten protivno ugovorenoj namjeni. Stavkom 2. da ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Odredbom čl. 368. st. 1. ZOO propisan je učinak raskida, odnosno da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

21. Dakle otkazom predmetnog Ugovora cjelokupna tražbina dospijeva na naplatu, a ne raskida se Ugovor jer se raskidom ugovora svaka strana oslobađa svojih obveza, izuzev obveze na naknadu štete, a što ovdje konkretno nije ugovoreno kao posljedica otkaza Ugovora.

22. Drugačije tužitelj nije dokazao, kako je zaključio prvostupanjski sud, a koju je mogućnost tužitelj imao.

23. Odluka o trošku se određeno žalbom ne osporava.

24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli 20. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Iva Kancijanić