REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-968/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Iva Kancijanić kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima u Imotskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po ODO u Splitu, Stalna Služba u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-419/2024-24 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća 20. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-419/2024-24 od 27. svibnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao d.č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 21944 m2, K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena točkama A-B-C-D-E-F-A skice vještaka Ante Kukavice od 4.12.2024. koja skica čini sastavni dio te odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi kod nadležnog suda, sve uz izbris dosadašnje uknjižbe, a što je tuženica dužna trpjeti.
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženica pobijajući istu iz svih žalbenih razloga. Ističe da je odluka posljedica arbitrarnosti i protivna rezultatima provedenih dokaza; ukazuje na iskaz tužiteljevog oca TG, koji je se nije mogao izjasniti na koji način je stečen preostali dio nekretnine; da je iskazao da se njegova nekretnina proteže do postojeće ceste; da je nepravilno primijenjena odredba čl. 8. ZPP jer svjedok ne zna što je darovao sinu, da je sud zanemario odredbu čl. 115. st. 2. ZVDSP, da je sud prilikom očevida utvrdio da se nekretnina ne proteže do postojeće ceste jer je prostor između županijske ceste i zapadne međe predmetne nekretnine po tužitelju nesporno državno vlasništvo, da je to potvrdio tužiteljev stric AG; da otac tužitelja ne zna gdje je položena nekretnina, da je tužitelj nekretninu smjestio na potpuno drugu stranu u odnosu na županijsku cestu; da niti jedan svjedok nije saslušan na licu mjesta, pa se njihovi iskazi temeljeni na pokazanoj skici u pogledu položenosti predmetne nekretnine ne mogu uzeti vjerodostojnima, a što pokazuje dio njihovih iskazivanja o točkama, točnije prostorima koje omeđuju/spajaju te točke kojih nema na skici vještaka (točke E-G; svjedoci VG i SG). Ističe i da tužitelj u tužbi nije tvrdio da bi nekretninu ili dio iste stekao kupnjom već je te tvrdnje o kupoprodajnom ugovoru „Skupocjene prodaje“ od 23. svibnja 1943. iznio nakon zaključenja prethodnog postupka, pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 299. ZPP, kao i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Ukazuje da se iz toga ugovora samo može zaključiti da je predmetom kupnje bila ograda zvana „Livadine iza ceste“, a to je upravo nekretnina položena blizu stare ceste Imotski-Zagvozd, koja je u vrijeme zaključenja te kupoprodajne pogodbe i bila jedina cesta na tom lokalitetu (sve do probijanja postojeće ŽC), nekretnina koja je uz preostale nekretnine i danas u posjedu i vlasništvu tužiteljevog oca; da predmetna nekretnina nije bila dio ostavine tužiteljevog djeda TG; da tužitelj i prednici nisu evidentirani kao posjednici predmetne nekretnine; pa je valjalo zaključiti da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu bilu u posjedu predmetne nekretnine kroz četrdesetogodišnje razdoblje računajući najkasnije počev od 17. studenog 1959., pa time nisu niti stekli vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću. Predlaže preinaku presude, podredno ukidanje iste.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba neosnovana, da je proveden uviđaj na licu mjesta, da je nekretnina ograđena, da su saslušani svjedoci ujedno međašnici na nekretnini tužitelja, da isti priznaju vlasništvo tužitelja na nekretnini u obliku kako isti i traži, da oblik i površina odgovaraju stvarnom stanju, ne zadire u njihove nekretnine, da su i pomagali tužiteljevoj obitelji obrađivati nekretninu; da je općepoznato da na području nadležnosti suda u Imotskom postoji neusklađenost stvarnog stanja s onim u zemljišnoj knjizi i katastarskim evidencijama, da je tužitelj dostavio javnobilježnički ovjerenu izjavu osobe upisane u posjedovni list kojom isti potvrđuje navode tužitelja; da se od kupoprodaje 1943. izmijenio okoliš. Predlaže potvrditi prvostupanjsku odluku.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 21944 m2, K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena točkama A-B-C-D-E-F-A skice vještaka Ante Kukavice od 4. prosinca 2024.; da je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi nadležnog suda; sve temeljem odredbe čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 164/08, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP) uz uvažavanje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. i sve uz utvrđenja da su istiniti iskazi svjedoka, da isti potvrđuju navode tužitelja, da je dio nekretnine kupio prednik tužitelja CG pok. TG, a dio je starina obitelji; da nekretninu oduvijek koriste prednici tužitelja, da su sjekli drva, „manili“ grm, sjekli „lišnjak“, imali koze i ovce i vršili ispašu, da je nekretninu naslijedio otac tužitelja i darovao je tužitelju; slijedom čega su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), utvrđenje je ovoga suda da se pobijana presuda ne može prihvatiti kao pravilna i zakonita uslijed počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju ukazuje tužena i povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP, a koja je mogla biti od utjecaja na donošenje pravilne odluke.
7. Naime, osnovom uviđaja na licu mjesta u nazočnosti vještaka dipl. ing. geod. Ante Kukavica sačinjena je skica predmetne nekretnine 4. prosinca 2024. na način da je nekretnina omeđena točkama A-B-C-D-E-F-A. Međutim, svjedoci VG i ČG (uz naznaku da njegov iskaz nije unesen već samo da iskazuje identično kao prethodno saslušani svjedok) iskazuju da njihova nekretnina graniči s predmetnom, da im je poznato da je nekretnina u posjedu i vlasništvu prednika tužitelja koji su je koristili za sječu šume, da im nije poznato da ih je itko ometao u tim radnjama, da su oni mejašnici sa sjeveroistočne strane između točaka A i B (na fotografiji stranica 28. spisa), dok mejašnici između točke E i G su SG, VG i BG.
7.1. Nastavno, kako i ukazuje tuženik, točke G nema na predmetnoj fotografiji na stranici 28. spisa, niti skici vještaka, pa kako niti prvostupanjski sud taj nedostatak nije obrazložio, a radi se o bitnoj činjenici jer linija označenih točaka na predmetnoj skici odnosno fotografiji upravo označava predmetnu nekretninu, ukazuje se da se radi o nedostatku zbog kojeg presudu nije moguće valjano ispitati (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP), a nastavno ne može se prihvatiti niti izvedena ocjena dokaza kako savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka; čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP, a što je moglo biti od utjecaja na donošenje pravilne, zakonite odluke.
7.2. Osim toga, i iz izjave ŽG slijedi da je njegova nekretnina na granici predmetne nekretnine označene slovima E-G, a slova G nema na skici vještaka, pa sud prvog stupnja valja brižljivije i savjesnije ocijeniti sve izvedene dokaze, uključujući, dakle, i druge materijalne dokaze u spisu (tzv. skupocjenu prodaju, rješenje o nasljeđivanju, vlasnički list…).
8. U svezi bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 299. ZPP valja navesti i da prvostupanjski sud nije primijenio navedenu odredbu, ali navedeno nije od utjecaja na donošenje zakonite odluke jer u postupku nije niti proveden niti zaključen prethodni postupak.
9. Dakle, uslijed počinjenih bitnih povreda postupka, ne može se prihvatiti kao pravilno i potpuno niti utvrđeno činjenično stanje, nastavno niti primjena materijalnog prava, iako u osnovi, barem za sada, sud prvog stupnja pravilno ukazuje na relevantne odredbe istog.
10. Zato u ponovnom postupku sud prvog stupnja treba ponovno saslušati svjedoke KG i ŠG, oca tužitelja TG (s obzirom na navode da se njegova nekretnina proteže do ceste), po potrebi sve na licu mjesta, a što ovisi o dokaznim prijedlozima stranaka. U ponovnom postupku valja provesti i druge dokaze koji se ukažu potrebnima, a predlože ih stranke te donijeti novu valjano obrazloženu odluku ocjenom je su li se stekli potrebni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja predmetnog dijela nekretnine.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Puli-Pola, 20. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Iva Kancijanić
