Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2327/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Galešić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti osobno tužitelja, punomoćnika tužitelja Ante Galešića, odvjetnika u Zadru i zz tuženice JNO, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se upis prava vlasništva na ime Republike Hrvatske određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z-10211/2015/217 od dana 3. ožujka 2016. u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na način da se vlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake Krčevina, pašnjak ukupne površine 3406 m[2] , upiše tužitelj JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku 15 dana.

II Ispravlja se upis prava vlasništva na ime Republike Hrvatske određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z-10211/2015/216 od dana 3. ožujka 2016. u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na način da se vlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake Donje Raštane, pašnjak ukupne površine 1718 m[2] , upiše tužitelj JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 1418/1718 dijela uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku 15 dana

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju JN, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.429,64 EUR (tisućučetristodvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 22. listopada 2024. navodi da je u zemljišnoj knjizi naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za kat. općinu [katastarska općina], odlukom zemljišnoknjižnog suda, u odnosu na nekretnine upisane u zk. ulošcima [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to za: kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake Krčevina, pašnjak, ukupne površine 3406 m[2] , kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake Donje Raštane, pašnjak ukupne površine 1718 m[2] , došlo do pogrešnog zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva budući je u navedenim zk. ulošcima vlasnikom navedenih nekretnina uknjižena tuženica za cijelo na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za 1418/1718 dijela na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a temeljem zapisnika broj Z-10211/2015/217 i Z- 10211/2015/216 od 3. ožujka 2016. Tužitelj, odnosno ranije njegova prednica, je protiv takvih pogrešnih upisa podnio prigovore koji je sud u cijelosti odbio ročišnim rješenjima od 25. srpnja 2024. i uputio tužitelja da svoja prava može ostvarivati u parnici. Nadalje navodi da je upis prava vlasništva u korist tuženice Republike Hrvatske pogrešan i ne odgovara stvarnom stanju, budući da je tužitelj JN stvarni vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti. Nadalje navodi da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem majke ZN, a ona nasljeđivanjem pok. supruga KN koji je ove nekretnine stekao nasljeđivanjem svojih roditelja SN i J (CN) te diobom sa svojom braćom, a koja dioba nikada nije ni bila sporna. Dakle tužitelj je vlasništvo predmetnih čestica stekao dosjelošću (kako osobnim, tako i putem pravnih prednika) jer miran, pošten, istinit i zakonit posjed traje svakako dulje od 100 godina. Iz rješenja o nasljeđivanju iza KN kao ostavinska masa su navedene samo one nekretnine koje su bile upisane u katastru na njegovo ime, dok pojedine nekretnine, iako njegovo vlasništvo nisu bile navedene u rješenju. Nadalje nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi da čini teren iza kuća, a koji teren je oduvijek u vlasništvu i posjedu tužitelja, a ranije njegovih prednika. Otac tužitelja KN da je bio upisan u katastru nekretnina kao posjednik ove čestice za 300 m[2] (posjedovni list 112) međutim takav upis da nije održavao stvarno stanje na terenu s obzirom da je isti u samostalnom posjedu držao predmetnu česticu u površini koju ona ima i danas. Uvidom u digitalnu ortofoto kartu iz 1968. da je razvidno kako je ova čestica bila jednako ograđena kao i danas, te su je prednici tužitelja koristili kao svoju u cijeloj njezinoj površini. Nadalje tužitelj napominje da su sve susjedne čestice u odnosu na predmetnu u vlasništvu starosjedioca sela Donje Raštane, jedino njegova prema trenutačnom upisu ne bi bila takva već bi suvlasnik u većem dijelu bila država. Tako da su u odnosu na čestice 522, 523, 961 sve k. o. [katastarska općina] upisane fizičke osobe koje su sve iz Donjih Raštana. Tužitelj upućuje na ove činjenice iz razloga što je sasvim nelogično da bi država imala vlasničkih prava baš na predmetnoj čestici dok na svim okolnim česticama nema nikakvih prava. Iako je prednik tužitelja bio upisan kao posjednik za 300 m[2] ove čestice zaista ne bi bilo jasno kojih je to točno 300 m njegovih kada je u stvarnosti zapravo držao kao svoju cijelu česticu. Uvidom u katastarski plan jasno je da se ova nekretnina proteže upravo do puta s jedne strane, a sa svih drugih strana je jasno razgraničena od nekretnina u vlasništvu fizičkih osoba. Nadalje, tužitelj da je i vlasnik i posjednik za cijelo u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Istu je stekao dosjelošću, poštenim i neprekidnim samostalnim posjedovanjem osobno i putem svojih prednika. Iako je čestica stare izmjere 573/1 k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo, ista nije bila vlasnik ni posjednik te cijele čestice pa tako ni predmetne čestice 800. Ova čestica da je sa dvije strane omeđena putem, a u preostalom dijelu omeđena plotovima od drugih nekretnina. I ovdje tužitelj da ističe da ova čestica ima ovu današnju površinu najmanje 100 godina i da je u istoj površini i ograđena od strane prednika tužitelja. Navedeno da je razvidno iz digitalne ortofoto karte iz 1968., a takva situacija da je postojala i ranije međutim da ne postoje snimke osim navedene. Sve ovo se navodi iz razloga kako bi se ukazalo sudu da je činjenica stvarnog, samostalnog posjeda odlučna za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti na predmetnoj čestici. Tužitelj da je, kao i njegovi prednici, oduvijek ovu česticu koristio za ispašu svojih domaćih životinja te je cijelo selo znalo i zna da se radi o njegovoj nekretnini. Tužitelj ima samostalan i nesmetan posjed ovih nekretnina, osobno i putem svojih prednika dulje od 100 godina. Nasljeđivanjem svojih prednika tužitelj da je nastavio uživati nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed njegovih predaka, a koji ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužitelj ni njegovi prednici nikada da nisu bili smetani u posjedu od strane trećih osoba niti su im treće osobe ikada osporavale pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Tužitelj i njegovi prednici drže ove nekretnine u jednakoj površini sada i prije 100 godina, a što ukazuje da su cijelo vrijeme opravdano smatrali da su iste njihovo vlasništvo. Tužitelj ističe da za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću nije odlučno da li je tužitelj ili da li su njegovi prednici bili upisani kao posjednici u katastru nekretnina, već je odlučno da se predmetna nekretnina nalazila u samostalnom posjedu tužitelja odnosno njegovih prednika kroz zakonom određeno vrijeme, a koje činjenice su u konkretnom slučaju ispunjene. Slijedom svega navedenoga tužitelj da opravdano smatra da su protekli zakonski rokovi za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti i da su njegovi prednici kao i on vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću, sukladno odredbama čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91./96 od 28.X.1996.g., u daljnjem tekstu: ZV). Prednici tužitelja, a nakon njih i tužitelj, da su bili vanknjižni vlasnici, neometani i pošteni posjednici predmetnih čestica i prije početka 20. stoljeća pa sve do danas. U tom posjedu ih nikada nitko nije ometao, a niti im je na bilo koji drugi način dao do znanja da te nekretnine koje drže u posjedu i brinu se o njima kao o svojima, nisu njihove. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 22. studenog 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da dokumentacija koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja na utuženim nekretninama, niti da bi iz iste proizlazilo da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Tužitelj nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi. Iz priloženog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Biograd na Moru, posl. br. O-35/2007 od 31. srpnja 2007. donesenog iza smrti pok. KN vidljivo je kako čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ušla u ostavinsku masu. Također, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, posl. br. O-2399/2020 od 18. veljače 2021. donesenog iza smrti pok. ZN vidljivo je kako čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ušla u ostavinsku masu. Uvidom u priloženi posjedovni list 112 k. o. [katastarska općina] vidljivo je kako se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne nalazi u njemu. U odnosu na novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je formirana u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zapisnikom Z-10211/2015/216 od 3. ožujka 2016. ističe se kako je u cijelosti nastala od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, površine 3651 m[2] , koja je bila upisana kao općenarodna imovina. Tužitelj nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi. Iz priloženog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Biograd na Moru, posl. br. O- 35/2007 od 31. srpnja 2007. vidljivo je kako čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je ušla u ostavinsku masu iza pok. KN prema posjedovnom listu broj 112 u površini od 300 m[2] . Također, uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, posl. br. O-2399/2020 od 18. veljače 2021. iza pok. ZN. vidljivo je kako je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ušla u ostavinsku masu za dio od 300/1718 sukladno rješenju o preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 3. ožujka 2016. Iz dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opravdan je upis za 300 m[2] , a kako je pravilno i zakonito odlučio sud u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], budući iz posjedovnog lista 112 k. o. [katastarska općina], te popisa domaćinstava broj 114 je evidentiran posjed prednika tužitelja za 300 m[2] . U odnosu na utuženi dio predmetne čest. zem. [katastarska čestica] odnosno čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], tužitelju nedostaje poštenje, budući je njemu kao i njegovom pravnom predniku bilo poznato za koliku su površinu bili upisani kao posjednici nekretnina stare izmjere, odnosno da uopće nisu bili upisani kao posjednici nekretnine stare izmjere, od kojih su nastale utužene nekretnine. Slijedom svega navedenog tuženica smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice odnosno suvlasnice predmetnih nekretnina, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] br. Z-10211/2015/217 od 3. ožujka 2016. (list spisa 8-11), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] br. Z-10211/2015/216 od 3. ožujka 2016. (list spisa 12-14), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] br. Z-31765/24 (Z-23924/2019) (list spisa 15-16), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] br. Z-31766/24 (Z-23685/2019) (list spisa 17-18), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču br. O-35/07, UPP/OS-31/07 od 31. srpnja 2007. (list spisa 19-21), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Zorani Brčić iz Biograda na Moru posl. br. O-2399/20, UPP/OS-3/21 od 18. veljače 2021. (list spisa 22-24), posjedovni list br. 112 (list spisa 25-29), izvod iz katastarskog plana (list spisa 30-31), zk. izvatci za zk. ul. br.: [broj ZK uloška] (list spisa 32-34), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonimira Baričevića, dipl. ing. geod. s priloženim fotografijama (list spisa 71-74, 80-86), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, saslušao je svjedoke: ON (list spisa 88), BN (list spisa 89), TN (list spisa 89-90), DN (list spisa 90), GN (list spisa 91) i ĆN (list spisa 91-92) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja JN (list spisa 92). Izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Z-10211/2015/216, Z-10211/2015/217, Z-31765/2024, Z- 31766/2024.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake 800 k. o. [katastarska općina] uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo te kat. čest. [katastarska čestica] uknjižena kao suvlasništvo tužitelja za 300/1718 dijela i tuženice za 1418/1718 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se tužitelj upiše vlasnikom predmetnih nekretnina, uz istovremeno brisanje tog vlasničkog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1418/1718 dijela te da je upisana kao vlasnica za cijelo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnim nekretninama koji su provedeni u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/217 razvidno je da nekretnina oznake 800, u naravi pašnjak površine 3406 m2 odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 965626 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo.

9. Uvidom u zapisnik sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/216 razvidno je da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 1718 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 3651 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo općenarodne imovine, organ upravljanja MNO Raštane.

10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositeljice ZN podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem: Z-31765/2024 (Z-23924/2019) razvidno je da je odbijen kao neosnovan prigovor sada podnositelja, a ovdje tužitelja JN kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositeljice ZN podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem: Z-31766/2024 (Z-23685/2019) razvidno je da je odbijen kao neosnovan prigovor sada podnositelja, a ovdje tužitelja JN kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

12. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču posl. br. O-35/07; UPP/OS-31/07 od 31. srpnja 2007. (list spisa 19- 21) razvidno je da je pok. KN, rođenog 1931., a umrlog 2007. naslijedila supruga ZN. Nadalje iz cit. rješenja proizlazi da je dio kat. čest. [katastarska čestica] zv. Kod kuća, u naravi oranica površine 300 m[2] (od dijela koje je nastala ovdje sporna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere) činila ostavinsku masu iza pok. ostavitelja kao izvanknjižno vlasništvo.

13. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Zorani Brčić iz Biograda na Moru posl. br. O-2399/20, UPP/OS-3/21 od 18. veljače 2021. (list spisa 22-24) proizlazi da je pok. NN, rođenu 1933., a umrlu 2020., naslijedio sin JN. Ujedno proizlazi da sporne nekretnine nisu činile ostavinsku imovinu pok. ostaviteljice.

14. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Uviđajem i neposrednim opažanjem utvrđeno je da su kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjaci, omeđene sa svih strana plotovima. Ujedno vještak je na uviđaju naveo da je uvidom u digitalni ortofoto iz 1968. vidljivo da su obje nekretnine ograđene na isti način kao i na dan održavanja uviđaja.

15. Skicama sudskog očevida (list spisa 71 i 72 ) obje predmetne nekretnine su prikazane žutom bojom, a vještak mjerničke struke je izvršio preklop sačinjenih skica na DOF iz 1968. iz kojih upravo proizlazi da predmetne nekretnine su i tada bile istog oblika i istih gabarita kao i prilikom uviđaja na licu mjesta.

15.1. Stranke nisu imale primjedbi na sačinjenu skicu sudskog očevida.

16. Tijekom postupka saslušani su svjedoci: ON ( rođen 1438.), BN ( rođen 1969.), TN ( rođen 1952.), DN ( rođen 1955.), GN ( rođen 1957.) i ĆN ( rođen 1958.) koji su suglasno iskazali da su im poznate predmetne parcele za koje su saslušani svjedoci navodeći da je riječ o parcelama " Guvno" i Zagredak", dok je svjedok BN opisno naveo da se jedna nalazi " u blizini Lukićeve kuće", a druga " malo dalje", suglasno navodeći da su ranije pripadale pok. ocu tužitelja KN koji je parcele zajedno s pok. suprugom ZN "Mašom" iste koristio na način da je na parceli " Guvno" držao blago, pa je tako svjedok ON istaknuo da su držali ovce i volove. Svjedoci su suglasno iskazali da su predmetnu parcelu dijelom koristili za obrađivanje sadnjom krumpira i ostalih povrtlarskih kultura,. U tom kontekstu svjedok TN je dodatno iskazao da pok. KN pomagao orati sa konjima i volom. Što se tiče druge parcele naziva Zagredak, svjedoci su jednako tako iskazivali da ju je koristio pok. KN obrađivanjem jednako kao i druge parcele. Svjedok ON je istaknuo da je pomagao u obrađivanju, dok je svjedok DN iskazao da je njegov otac pomagao pok. KN u obrađivanju ove zemlje. U pogledu parcele "Zagredak" svjedok ON je dodatno iskazao da je istu koristio otac pok. KN, pok. CN. Svjedok ON koji je u trenutku saslušavanja imao 87 godina dodatno je iskazao da se sjeća i pok. LN koja je na parceli naziva " Guvno" gonila blago te sadila krumpire, kupus i sl. Ona da je imala kćer Z koja je posjedovala zemlju na jednak način kao i pok. LN, a poslije pok. K zemlju da je nastavio posjedovati njezin sin pok. KN, otac ovdje tužitelja. Da je ovu parcelu obrađivala pok. S , majka pok. KN potvrdio je i saslušani svjedok BN. Zaključno, svi saslušani svjedoci su iskazali da parcele danas pripadaju JN, da su ograđene odkad pamte te da nisu čuli da bi bilo ikakvih sporova vezano za obje predmetne parcele.

17. Tužitelj JN je u stranačkom iskazu (list spisa 92) naveo da su baku pokojnu baku SN poznavali pod nadimkom " S", a majku su zvali " C", a pravog imena ZN. Obje parcele da je stekao nasljeđivanjem pokojne majke jer su se sve sestre odrekle u njegovu korist svog nasljednog dijela. Pokojna majka je ove parcele stekla iza smrti pokojnoga oca KN. Nadalje je naveo, koliko mu je poznato da je "Zagradak" još ranije pripadao njegovom pokojnom pradjedu koji je došao iz Sukošana i krčio tu zemlju. "Guvno" je bilo u vlasništvu prabake LN, zna da je ona to ostavila svojoj kćeri pokojnoj O, njegovoj baki. Nikada nikakvih sporova nije bilo od strane trećih osoba niti unutar u obitelji. Što se tiče "Guvna" taj teren je u naravi dijelom pašnjak i tu je njegov otac puštao ovce, a dijelom da je predstavljao oranicu, nekakav vrt pa se tu sadio krumpir i ostale povrtlarske kulture, a ponekad i žito za janjce, dok se na terenu "Zagradak" sijalo žito, kukuruz, svake godine nešto drugo. Obje parcele su ograđene sa svih strana plotovima. S tim da napominje da ova parcela "Guvno" je na dijelu prema toj staroj kući pokojne " B" ograđena suhozidom, ali samo na tom dijelu, a danas je ta kuća, taj posjed u vlasništvu obitelji DN.

18. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnim nekretninama.

19. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

19.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

19.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

20. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

21. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

22. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

23. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

24. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, dok tuženica svo vrijeme, niz godina, bila je potpuno pasivna u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

25. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u vrijeme iskazivanja imali 87, 76, 72, 70, 68 i 67 godina, pa je logično i očekivano da unatrag 60-70 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o nekretninama o kojima su govorili odnosno o osobama koje su ih koristile, a potom i samog tužitelja. Uzimajući u obzir da su svjedoci mještani Raštana, male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani te da neki od saslušani svjedoka imaju u blizini spornih nekretnina i vlastite parcele, iskazivali su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu.

26. Što se tiče navoda tuženice da je prednik tužitelja u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] upisan za 300 m[2] što je pravilno i zakonito jer da je iz popisa domaćinstva broj 114 razvidno da je prednik tužitelja evidentiran za 300 m[2] . Međutim, slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, po stavu ovog suda isto ne odgovara stvarnom stanju, budući da su obje predmetne nekretnine u cijeloj svojoj površini bile u faktičnom posjedu najkasnije od pok. KN omeđene u cijelosti, a potom u posjedu tužitelja manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev, što je potkrijepljeno i sačinjenim skicama sudskog očevida s izvršenim uklopom na DOF iz 1968. Nadalje, tuženica navodi da tužitelju nedostaje poštenje, kao i njegovom pravnom predniku jer da im je bilo poznato za koliku su površinu bili upisani kao posjednici nekretnina stare izmjere odnosno da uopće nisu bili upisani kao posjednici nekretnina stare izmjere. Međutim, činjenica da su tužitelj i njegovi pravni prednici eventualno znali ili mogli znati za upis spornih nekretnina u katastarskom operatu, ne čini njihov posjed nesavjesnim ili nepoštenim, ako su za vrijeme razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, što jesu jer im posjed nitko nikada nije osporavao, iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja.

27. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine, u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, nekretnine je koristila još baka pok. tužitelja SN " S, dijelom za obrađivanje, a dijelom za ispašu blaga, a potom otac tužitelja pok. KN koji je rođen 1931., a umro 2007. koji je zajedno sa suprugom NN, rođene 1933., a umrle 2020. obrađivao sadeći poljoprivredne kulture te za ispašu blaga, a potom ovdje tužitelj JN, koje nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koja su jasno omeđene od susjednih nekretnina (što su potvrdili i svi saslušani svjedoci navodeći da su predmetne nekretnine u cijelosti ograđene i u istim gabaritima od kad pamte što je sud utvrdio i uviđajem na licu mjesta te nalazom i mišljenjem vještaka mjerničke struke iz kojeg proizlazi da su obje predmetne nekretnine barem od 1968., a od kada sežu dostupni katastarski podaci istog oblika i površine), pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

28. Vezano za navode tuženice iznijetim u odgovoru na tužbu da iz priloženog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu, posl.br. O-35/2007 od 31. srpnja 2007. donesenog iza smrti pok. KN i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, posl.br. O- 2399/2020 od 18. veljače 2021. donesenog iza smrti pok. ZN, slijedi da u istima nije obuhvaćena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po stavu ovog suda nije pravno odlučno da je predmetna nekretnina utvrđena ostavinskom imovinom prednika tužitelja, budući da je dosjelost (na koji pravni temelj se poziva tužitelj) pravni institut koji omogućava stjecanje prava vlasništva na temelju posjeda nekretnine tijekom određenog vremenskog razdoblja, pod uvjetom da posjednik ispunjava sve potrebne pretpostavke, uključujući zakonitost posjeda i savjesnost.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnica predmetnih nekretnina, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornim nekretninama, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkom I. izreke ove presude.

30. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

30.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 13. veljače 2025., 12. svibnja 2025., 9. srpnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, budući da je tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste.

30.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.429,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (20. kolovoza 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 20. kolovoza 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-262/2024).