Poslovni broj P-294/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika Republika Hrvatska OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. srpnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika, te zakonskog zastupnika tuženika, 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Vrt kraj doma, površine 894140 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 8. veljače 2022. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: U, V, W, X, Y, Z, AA, AH, AG, AF, U, površine 104 m2, pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti od opisanog dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], osnivanje nove katastarske čestice, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s tuženičina imena, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je izvanknjižni vlasnik i, računajući i vrijeme posjedovanja njegovih prednika, više od 200 godina neprekidno pošten, miran i istinit posjednik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 894140 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz [adresa], dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 8. veljače 2022. godine, označio kao lik: U, V, W, X, Y, Z, AA, AH, AG, AF, U, površine 104 m2. Tužitelj navodi da je 1/4 idealnog dijela opisanog dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], stekao temeljem nasljedstva iza smrti svog oca BU pok. TUO iz [adresa], rođenog **.**.1927., a umrlog **.**.1975., koji je navedeni dio označene katastarske čestice dobio na dar od svoga oca ĆU, izvanknjižnog vlasnika. Opisani dio kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nije unesen u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: O- 177/75 od 30. prosinca 1975. godine, donesenog iza smrti tužiteljeva oca BU pok. TUO, iz razloga što on u zemljišnoj knjizi nije bio upisan kao vlasnik toga dijela nekretnine. Preostale 3/4 idealnog dijela opisanog dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], stekle su tužiteljeva majka MU i njegove sestre EU i FU, sve tri iz [adresa], odnosno svaka po 1/4 idealnog dijela. Temeljem usmene i odmah realizirane darovne pogodbe, MU, EU i FU darovale su tužitelju, nedugo nakon što je navršio 18 godina, svoje suvlasničke dijelove opisanog dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nadalje tužitelj navodi da su tom darovnom pogodbom darovateljice tužitelju darovale i također odmah predale u samostalan posjed:

- dio nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica] ZGR, kuća, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz [adresa], dipl. ing. Geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 8. veljače 2022. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: AC, AD, AE, AF, AG, AH, AA, AB, AC, površine 63 m2,

- dio nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], šuma, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz [adresa], dipl. ing. Geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 8. veljače 2022. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: A, B, C, D, AF, AE, AD, AC, A, površine 226 m2

- dio nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], šuma, površine 532 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz [adresa], dipl. ing. Geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 8. veljače 2022. godine, prikazao kao lik omeđen slovima:

D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, AF, D, površine 138 m2. Opisani dio kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji je u naravi dio tužiteljeve obiteljske kuće, okućnica i na njoj izgrađene vanjske stube, graniči s tužiteljevim dijelom kat. čest. br. [katastarska čestica] ZGR, na kojoj se nalazi najveći dio te obiteljske kuće, koju je prije više od 100 godina izgradio te u njoj živio tužiteljev djed sada pok. ĆU. U toj kući do 1975. godine živio je i tužiteljev otac sada pok. BU, a nakon udaje 1968. godine pa do 1975. godine i njegova žena MU te njihov sin TU, tužitelj. Također navoda da njega a ni njegove prednike, nikada nitko nije smetao u mirnom posjedovanju opisanog dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao ni u posjedovanju opisanih dijelova kat. čest. br. [katastarska čestica] ZGR, kat. čest. br. [katastarska čestica] i kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 532 m2, sve k. o. [katastarska općina].

1.1. Nadalje navodi da u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kao vlasnica kat. čest. br. [katastarska čestica], Vrt kraj doma, površine 894140 m2, upisana je Republika Hrvatska. U DGU, Područnom uredu za katastar Dubrovnik, Ispostavi za katastar nekretnina Metković, kao posjednici kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vode se: TU JU, ŠU, HU, IU, BUO, PU, T B Ć, SU ud. Ć, Osmogodišnja škola Nova Sela i Hrvatske šume d.o.o. Iz lokacijske informacije klasa: 350-05/24-10/000536, urbroj: 2117-23-4/12-24-0003, od 12. travnja 2024. godine, koju je izdala Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Metković, proizlazi da se predmetni dio katastarske čestice br. [katastarska čestica] nalazi unutar područja označenog kao izgrađeni dio građevinskog područja naselja.

1.2. Naposljetku navodi da se je dana 14. svibnja 2024. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko-upravnom odjelu, obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, kojim je tom državnom odvjetništvu predložio da s njim sklopi nagodbu, kojom će mu Republika Hrvatska priznati pravo vlasništva na opisanom dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i kojom će ga ovlastiti da u pogledu tog dijela označene katastarske čestice zatraži osnivanje nove katastarske čestice, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s njenog imena, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, do dana podnošenja ove tužbe po tom zahtjevu nije donijelo državno odvjetničku odluku.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe kako s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuje jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. Također tužena ističe da je u daljnjem tijeku postupka, potrebno raspraviti i da li dio predmetne nekretnine u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama budući predmetna nekretnina graniči sa dionicom državne ceste te predlaže pribaviti očitovanje Hrvatskih cesta d.o.o. Dubrovnik kao nadležnog upravitelja. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968. godine te Hrvatsku osnovnu kartu (1954. - 2009.) za predmetni lokalitet. Predlaže se dopuniti priložene skice lica mjesta fotografijama lica mjesta. Predlaže se pribaviti i potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti dijela predmeta spora šumskogospodarskoj osnovi. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti

3. Izvedeni su dokazi uvidom u sve priložene isprave, i to: uvidom u skicu lica mjesta vještaka Marka Vukše iz veljače 2022. (list spisa 6-7), Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list spisa 9-15), Izvod iz posjedovnih listova (list spisa 44-50), povijest promjena (list spisa 51-53), lokacijsku informaciju (list spisa 55-57), Zahtjev za mirno rješenje spora (list spisa 59-62), dopis Hrvatskih cesta (list spisa 73- 76), dopis Hrvatskih šuma d.o.o. (list spisa 77), očevidom na licu mjesta (list spisa 80- 87), saslušanjem svjedokinje ČU (list spisa 82-83), AU (list spisa 84-85), EU i FU (list spisa 86) te saslušanjem tužitelja (list spisa 86).

4. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno, te u međusobnoj povezanosti, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Među strankama nije sporna identifikacija nekretnine izrađena po geodetu Marku Vukši iz veljače 2022. god., odnosno da je na predmetnom dijelu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo RH.

6. Među strankama je sporno:

- da li je tužitelj stvarni vlasnik sporne nekretnine, odnosno da li je to mogao steći darovanjem i nasljeđivanjem, odnosno njegovi prednici dosjelošću,

- da li predmet spora uopće predstavlja cestu (nerazvrstanu cestu),

- da li predmet spora predstavlja šumsko zemljište,

- da li su ispunjene pretpostavke iz čl. 186. ZPP-a, odnosno da li su ispunjeni uvjeti za vođenje ove parnice.

7. Predmet spora je dakle zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Vrt kraj doma, površine 894140 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz [adresa], dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 8. veljače 2022. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: U, V, W, X, Y, Z, AA, AH, AG, AF, U, površine 104 m2, sa zahtjevom za uknjižbom prava vlasništva uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske.

8. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske.

9. Iz Izvoda iz posjedovnih listova broj br. 4, 20, 23, 44, 102, 174, 321 i 326 k. o. [katastarska općina], proizlazi kako su na predmetnoj nekretnini kao posjednici upisani FU JU, ŠU, HU, IU, BUO, PU, T B Ć, SU ud. Ć, Osmogodišnja škola Nova Sela i Hrvatske šume d.o.o.

10. Iz priložene lokacijske informacije proizlazi da se predmetni dio katastarske čestice nalazi unutar područja označenog kao izgrađeni dio građevinskog područja naselja.

11. Iz dopisa Hrvatskih cesta proizlazi da predmetna nekretnina ne predstavlja državnu cestu, a nalazi se u zaštitnom pojasu državne ceste D-62.

12. Iz dopisa Hrvatskih šuma d.o.o. proizlazi da je predmetna nekretnina obuhvaćena programom gospodarenja šume na razdoblje od 01.01.2016. do 01.12.2025.

13. Očevidom na licu mjesta je utvrđeno da predmet spora predstavlja jasno ograđeni betonski dio sa skalinama ispred kuće ka asfaltnoj cesti te istočno do kraja ruba kuće s tim da u potezu istok zapad u predmet spora ulazi i jedan dio dužine objekta i to u širini stepenica.

14. Svjedokinja ČU je iskazala:

- da se u ovo mjesto Kulina doselila 1967. g. te je predavala u OŠ Kula Norinska ruski jezik, te se baš u ovu kuću doselila i tu boravila sve do 1968. g.,

- da kada je došla stanje na terenu što se tiče izgrađenosti je potpuno istovjetno današnjem stanju osim što je tužitelj TU krenuo sa obnavljanjem i renoviranjem unazad 2 god,

- da kada se doselila u ovu kuću tu su živjeli tužiteljev otac pok. BUO, tužiteljeva majka pok. TU te njegove dvije sestre EU i FU,

-da je u to vrijeme tj. 1967. g. djed tužitelja već bio mrtav, a tužiteljev otac BUO je ovo posjedovao kao vlasnik i što zna nikada nitko mu nije osporavao kako posjed tako i vlasništvo,

- da koliko zna ova nekretnina je starina obitelji tužitelja, ista je bila samovlasništvo njegova oca BUO koji je još za života ovu nekretninu dobio od svoga oca ĆU,

- da je otac tužitelja preminuo 1975. g. i iza njega su ostali supruga i troje djece,

- da joj je majka tužitelja dok je bila živa više puta govorila da ista, vezano za ovu nekretninu koja je predmet spora, ne polaže nikakva vlasnička prava jer mu je istu za života darovala, a isto su joj osobno potvrdile i njegove sestre EU i FU,

- da su tužitelj i njegove sestre u odličnim odnosima te da je svima drago što on obnavlja starinu.

15. Svjedokinja AU je iskazala:

- da je rođena i cijeli svoj život živi u dijelu svoje kuće koja je položajno u nastavku kuće tužitelja,

- da dobro zna povijest izgradnje ove kuće od priča svojih roditelja budući je njihov zajednički predak RU, zv. M ovu kuću krenuo graditi sigurno prije 1880. a istu je završio tužiteljev djed, i sin TUO, koji je rođen 1873. pa zbog toga zna ovu činjenicu,

- da je ova nekretnina još za života tužiteljeva djeda pripala tužiteljevu ocu BUO a koje se je već prilikom vjenčanja sa svojom suprugom TU preselio u ovu kuću 1957. g.,

- da tužiteljevu ocu BU nitko od nasljednika iza ĆU nije osporavao vlasništvo ove nekretnine i to je svima ovdje bila poznata činjenica,

- da je ova nekretnina što se tiče gabarita i izgrađenosti od kako pamti ovakva, a po njenim saznanjima je ista još od kad ju je ĆU završio prije 1890. g. te nikada ovdje nije bilo nikakve šume a niti i nije moglo biti jer su i ova kuća i ova asfaltna cesta stare više od stoljeća i pol.

16. Svjedokinje EU i FU su iskazale da je ova nekretnina dogovorom unutar obitelji iza nasljednika BU pripala njihovom bratu, ovdje tužitelju, u cijelosti.

17. U svom stranačkom iskazu tužitelj TU je iskazao da je pozorno slušao iskaze svjedoka i da se isti iskazi u potpunosti poklapaju pričom koju je njemu pričao otac i majka, a i sam je sa svojom obitelji živio u ovoj kući a koja je u cijelosti istih gabarita i izgrađenosti kakva je bila i njegovog djeda te nakon što su se odselili u Metković 1975. g. kroz cijeli svoj životni period su ovo održavali i nikada niti je čuo niti ima razloga da im itko osporava vlasništvo ove nekretnine. Nakon smrti njegovog oca dogovorom unutar obitelji između njega, majke i sestara ova nekretnina je pripala njemu.

18. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali, a radi se o osobama koje su obiteljski vezane za to područje, pa su im činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja. Iz svega ovoga sud zaključuje da je utužena nekretnina u samostalnom, istinitom i zakonitom posjedu tužitelja i njegovih predaka zasigurno od prije 1900-te godine, dok pravni slijed unutar tužiteljeve obitelji nije sporan, odnosno da isti utuženu nekretninu samostalno, zakonito istinito i pošteno posjeduje preko potrebnih 40 godina (od 1975. godina nakon smrti oca).

19. Iz dokazne građe sud je izveo slijedeće zaključke:

- da se predmetna nekretnina počela graditi sigurno prije 1880. g. te da je istu završio tužiteljev djed ĆU,

- da je istu od ĆU dobio otac tužitelja BU,

- da je ova nekretnina što se tiče gabarita i izgrađenosti ovakva te nikada tu nije bilo nikakve šume, a niti i nije moglo biti jer su i kuća i asfaltna cesta stare više od stotinu pedeset godina,

- da je nakon smrti tužiteljeva oca Ante Bebića 1975. godine ova nekretnina dogovorom unutar obitelji između tužiteljeve majke i sestara pripala njemu tužitelju,

- da sporna nekretnina ne predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama,

- da predmetna nekretnina ne pripada šumskogospodarskoj osnovi.

20. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

21. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima glede činjenica darovanja i nasljeđivanja, te da je otac tužitelja BU, između ostaloga predmetnu nekretninu dobio od svoga oca ĆU (koji je istu dobio od svoga oca), s kojima su zapravo najkasnije postali izvorni stjecatelj temeljem dosjelosti obzirom da su svjedoci svjedočili da su tužiteljevi predci posjednici (vlasnici) sporne nekretnine više od 150 godina, a tijekom postupka se nije ukazalo da bi činjenice bile drugačije.

22. Glede stjecanja dosjelošću od strane prednika tužitelja, sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., a pod, za tužitelja, nepovoljnijom pretpostavkom da je ova nekretnina nakon 1945. postala društveno vlasništvo, i tada je tužitelj (sa svojim predcima) stekao vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Evropskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

23. Naime, a kako je to u više odluka viših sudova utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina. Stoga je i najgorem slučaju dosjelost nastupila u razdoblju 1951-1991.

24. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

25. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

26. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV.

27. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

28. Stoga je ovaj sud jasno i nedvojbeno utvrdio da je tužitelj vlasnik kao u izreci, te ima ovlaštenje i pravni interes ishoditi ovakvu presudu.

29. Također uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja, a koji je Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću zaprimilo 14. svibnja 2024. je razvidan subjektivni i objektivni identitet predmeta spora, dok je iz dopisa HR cesta razvidno da predmetna nekretnina ne predstavlja pojas (javno dobro u općoj uporabi) HR cesta, a iz dokaznog postupka (iskaza svjedoka i stranaka) i same konfiguracije predmetne nekretnine (betonski plato između kuće i stare ceste) proizlazi da na tome dijelu nekada nije bilo nikakve šume.

30. Slijedom svega gore navedenog sud je tijekom postupka utvrdio sve sporne činjenice tj. da je tužitelj stvarni vlasnik sporne nekretnine, odnosno da je istu stekao darovanjem, odnosno njihovi prednici dosjelošću, da predmet spora ne predstavlja dio javne ceste i da su ispunjene pretpostavke iz čl. 186.a ZPP-a, za vođenje ove parnice.

31. Odluka o trošku postupka je izostala jer ga stranke nisu popisale.

32. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

Metković, 20. kolovoza 2025.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, e-Oglasna ploča

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, e-Oglasna ploča