REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2311/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu odvjetniku iz ŠAVORIĆ & PERTNERI odvjetničkog društva, d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Nenada Horvata i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Pavlinića, dana 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 066-156/2008, kreditna partija broj 53002514, sklopljenog između tužiteljice TL i tuženika Addiko Bank d.d. (ranije tvrtke HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), od 17. travnja 2008., u dijelu u kojem glasi: "Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će se Korisniku kredita, u slučaju prestanka radnog odnosa u Hypo grupi, neotplaćeni iznos kredita preračunati prema važećim komercijalnim uvjetima Banke.".

II. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 6. st. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 066-156/2008, kreditna partija broj 53002514, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, od 17. travnja 2008., a koja glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. ili drugog akta banke.".

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 38.250,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 726,81 EUR od 25. lipnja 2014. pa do isplate,

- 725,13 EUR od 15. srpnja 2014. pa do isplate,

- 731,35 EUR od 2. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 730,46 EUR od 2. listopada 2014. pa do isplate,

- 740,00 EUR od 25. studenoga 2014. pa do isplate,

- 743,52 EUR od 25. studenoga 2014. pa do isplate,

- 744,54 EUR od 23. prosinca 2014. pa do isplate,

- 743,41 EUR od 28. siječnja 2015. pa do isplate,

- 711,82 EUR od 24. veljače 2015. pa do isplate,

- 711,06 EUR od 31. ožujka 2015. pa do isplate,

- 721,89 EUR od 19. svibnja 2015. pa do isplate,

- 716,61 EUR od 19. svibnja 2015. pa do isplate,

- 715,64 EUR od 27. lipnja 2015. pa do isplate,

- 715,49 EUR od 13. kolovoza 2015. pa do isplate,

- 689,64 EUR od 14. kolovoza 2015. pa do isplate,

- 685,28 EUR od 13. listopada 2015. pa do isplate,

- 701,19 EUR od 13. listopada 2015. pa do isplate,

- 697,99 EUR od 10. studenoga 2015. pa do isplate,

- 700,29 EUR od 8. prosinca 2015. pa do isplate,

- 700,84 EUR od 8. ožujka 2016. pa do isplate,

- 691,01 EUR od 15. ožujka 2016. pa do isplate,

- 687,69 EUR od 17. ožujka 2016. pa do isplate,

- 22.518,85 EUR od 1. travnja 2016. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 11.582,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 30. travnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika, ispravljenu podnescima od 16. svibnja 2019., 13. prosinca 2019. i 5. veljače 2021., u kojoj je navela da je 17. travnja 2008. s tuženikom (tada HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) sklopila Ugovor o kreditu broj 066-156/2008, kreditna partija broj 53002514. Nadalje je navela da joj je tim Ugovorom tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 240.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, uz rok otplate kredita od 30 godina, uz anuitete otplate u iznosu od 1.362,70 EUR mjesečno, te uz kamatnu stopu od 5,50% godišnje, koja je u odredbi čl. 6. Ugovora ugovorena kao promjenjiva, pri čemu uopće nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se utvrđuje ili mijenja kamatna stopa. Tužiteljica smatra da se kamatna stopa u Ugovoru, s obzirom na to da je ugovorna odredba ništetna, ima smatrati kamatnom stopom za cijelo vrijeme trajanja kredita. Tužiteljica je pojasnila da je ništetna odredba koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope iz razloga što je ista nepoštena, nerazumljiva, jer se o istoj nije moglo, niti se pojedinačno pregovaralo, te je navela da je ona kao potrošač bila dovedena u poziciju "uzmi ili ostavi". Također je navela da je kamatna stopa nekoliko puta. sukladno odredbi čl. 6. Ugovora o kreditu i odluci o kamatnim stopama tuženika, jednostrano mijenjana i određivana od strane tuženika iz kojeg razloga tužiteljica od tuženika potražuje iznos preplaćenog kredita za razdoblje od 11. svibnja 2014. do ožujka 2016. Tužiteljica je još navela da je pred ovim sudom pokrenula parnični postupak radi naknade štete zbog preplaćenog iznosa kredita i to za razdoblje od 31. listopada 2009. do 10. veljače 2014. u kojem predmetu je donesena presuda poslovni broj P-8106/2015-19 od 25. svibnja 2017., a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 259.018,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužiteljica je u tužbi navela i da je 7. travnja 2013. Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P-1401/2012, koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/1013 od 13. lipnja 2014., te u odnosu na koju je revizija odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., a u kojima je odučeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da tuženik kao trgovac prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora i korisnik kredita, kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica je još navela da se kamatna stopa po Ugovoru mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika, te da je takvim postupanjem tuženika oštećena i da je stekla pravo na povrat iznosa koji je preplatila zbog jednostrane promjene kamatne stope. Stoga je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi ispravljenim u podnescima od 13. prosinca 2019. i 5. veljače 2021. od tuženika za razdoblje od svibnja 2014. do ožujka 2015. potraživala isplatu iznosa od 123.788,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužiteljica je, nakon provođenja financijskog vještačenja, podneskom od 7. studenoga 2022. specificirala tužbeni zahtjev te je istim od tuženika potraživala isplatu iznosa do 38.250,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Tužiteljica je 27. listopada 2022. podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika, a koji predmet se vodio pod poslovnim brojem P-5722/2022, te u kojoj je tužiteljica tvrdila i tužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi ništetnom odredba sadržana u čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 066-156/2008, sklopljenog između tužiteljice i tuženika od 17. travnja 2008., a koja glasi: "Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će se Korisniku kredita, u slučaju prestanka radnog odnosa u Hypo grupi, neotplaćeni iznos kredita preračunati prema važećim komercijalnim uvjetima Banke.". U podnesku od 10. siječnja 2023. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev te je istim u t. I. tražila da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 066-156/2008, kreditna partija broj 53002514, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, od 17. travnja 2008., koja glasi: "Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će se Korisniku kredita, u slučaju prestanka radnog odnosa u Hypo grupi, neotplaćeni iznos kredita preračunati prema važećim komercijalnim uvjetima Banke.". Navedenim tužbenim zahtjevom u t. II. tužiteljica je tražila da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 6. st. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 066- 156/2008, kreditna partija broj 53002514, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, od 17. travnja 2008., a koja glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d. ili drugog akta banke.".

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-2311/2019-29 od 25. listopada 2023., po prijedlogu tužiteljice, na ovaj spis je spojen spis istog suda poslovni broj P-5722/2022 radi zajedničkog raspravljanja, a s obzirom na to da su obje parnice vođene između istih osoba i iz ste činjenične i pravne osnove.

6. U podnesku do 4. ožujka 2025. ispravljenom u podnesku od 13. ožujka 2025. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev te istim traži da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 066-156/2008, kreditna partija broj 53002514, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, od 17. travnja 2008., a koja glasi: "Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će se Korisniku kredita, u slučaju prestanka radnog odnosa u Hypo grupi, neotplaćeni iznos kredita preračunati prema važećim komercijalnim uvjetima Banke." (t. I. tužbenog zahtjeva), te da se utvrdi ništetnom i odredba čl. 6. st. 4. istog Ugovora koja glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke." (t. II. tužbenog zahtjeva). Navedenim tužbenim zahtjevom tužiteljica, nadalje, u t. III. od tuženika potražuje i isplatu iznosa od 38.250,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to navedeno u t. III. izreke ove presude, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. IV. tužbenog zahtjeva).

7. Prije svega valja da je tužiteljica u podnesku 4. ožujka 2025. ispravljenom u podnesku od 13. ožujka 2025. preinačila tužbu, a s obzirom na to da je u povećala tužbeni zahtjev. Ovakvu preinaku je sud dopustio sukladno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužiteljica tužbeni zahtjev u pogledu visine specificirala nakon provedenog financijskog vještačenja, odnosno da tužbu nije mogla bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnih odredaba valja dodati da je tužiteljica u predmetu ovog suda poslovni broj P-5722/2022, prije spajanja istog na ovaj predmet, preinačila tužbu u podnesku od 10. siječnja 2023. na način da je u istom tražili i da se utvrdi ništetnom odredba čl. 6. st. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 066-156/2008, sklopljenog između tužiteljice i tuženika 17. travnja 2008., odnosno da je ista tužbu u tom dijelu preinačila prije zaključenja prethodnog postupka u navedenom predmetu (14. travnja 2023.), dok je u podnesku od 4. ožujka 2025., podnesenom u ovom predmetu, omaškom ispustila navedeni dio, što je pak ispravila u podnesku od 13. ožujka 2025.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev, te je istaknuo prigovor zastare utuženog iznosa. Naveo je da tužiteljica potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta zbog čega se primjenjuje zastarni rok sukladno čl. 226. ZOO-a, a prema kojem takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Stoga je tuženik istaknuo da je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara sukladno navedenom trogodišnjem zastarnom roku. Tuženik je, nadalje, napomenuo da je utuženi Ugovor o kreditu eurski kredit, te da se ne primjenjuju utvrđenja iz tzv. „kolektivne tužbe“, kao ni odluke donesene povodom takve tužbe, odnosno da se utvrđenja iz kolektivnog spora odnose samo na ugovore o kreditu sklopljene u razdoblju od rujna 2003. do prosinca 2008. s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Još je naveo da tužiteljica nije bila stranka u postupku „Potrošač“, te da u ovom predmetu nije došlo do prekida zastare podnošenjem tzv. „kolektivne tužbe“. Tuženik je, također, naveo da tužiteljica nije navela niti jednu relevantnu tvrdnju, niti predložila ijedan dokaz kojim bi dokazala svoje tvrdnje o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, već osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 i presudi Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013, koje su donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač". Međutim, tuženik smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz navedenih presuda jer se navedene presude odnose samo na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, odnosno ne odnose se na predmetni Ugovor o kreditu jer je riječ o Ugovoru koja sadrži valutnu klauzulu u EUR. Tuženik je nastavno naveo i da u vrijeme kada je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu na snazi bio ZZP koji nije poznavao takvu vrstu tužbe, niti je davao pravo pojedinačnim potrošačima da pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora pokreću parnice. Također, smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz navedenih presuda jer tužiteljica potražuje povrat stečenog bez osnove, a ne naknadu štete, dok odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a ZZP-a jasno propisuju da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i da odredba Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna, te da tužiteljica osim pozivanja na sudsku praksu ne obrazlaže zbog čega smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni potrebni uvjeti za utvrđenje iste odredbe ništetnom. Isto tako je naveo da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da je tužiteljica donijela odluku da je to za nju prihvatljiva kamatna stopa, a Ugovorom o kreditu je prihvatila odredbe poslovnih uvjeta tuženika i odredbe odluke o kamatnim stopama te opće akte tuženika. Nadalje je naveo da je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna jer je naveden način promjene kamatne stope, odnosno da je visina kamatne stope podložna promjenama kroz određeno vrijeme, te da je uočljiva jer je sastavni dio Ugovora i u njemu je izričito navedena velikim slovima. Također je naveo da je ista odredba i razumljiva iz razloga što je tužiteljica poslovno sposobna osoba koja razumije sadržaj dokumenta, te koja svojom slobodnom voljom preuzima platnu obvezu na period od više godina i tuženik smatra da je ista bila dužna primijeniti očekivanu pažnju. Osim toga tuženik je naveo da je tužiteljica u vrijeme ugovaranja kredita bila zaposlenik banke na radnom mjestu internog revizora, te da ja ista po zanimanju diplomirani ekonomist, pa da nije realno da joj je ostala nejasna odredba o promjenjivosti kamatne stope. Tuženik je isto tako naveo da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne može biti nepoštena, a prema tome niti ništetna, jer se o njoj pojedinačno pregovaralo, te da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer je ovakvo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja pri čemu je sam tuženik stručan za procjenu ovih faktora pa je stoga i razumljivo da banka donosi odluku o promjeni kamatne stope. Naveo je i da tužiteljica pokušava konstruirati da je ugovorena kamatna stopa iz Ugovora o kreditu fiksna, što nije točno, jer su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i tužiteljica je na to pristala iako je imala izbora prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i mogla je zatražiti kredit s fiksnom kamatnom stopom. Još je naveo da tužiteljica nijednom nije prigovorila povećanju kamatne stope, a nije zatražila raskid Ugovora. Tuženik je istaknuo i da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanje bez osnove, odnosno da tužiteljica nije dokazala zašto bi se trebalo smatrati da pravne osnove nema ili da je otpala. Tuženik je, konačno, osporio visinu tužbenog zahtjeva, te je predložio odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Tijekom postupka i to na ročištu održanom 4. veljače 2021. tuženik je istaknuo prigovor litispendencije s obzirom na to da se kod ovog suda vodi postupak poslovni broj P-8106/2015, a koji se vodi između istih stranaka povodom istog Ugovora o kreditu.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu podnesenom u predmetu poslovni broj P- 5722/2022, koji je spojen na ovaj predmet, naveo da tužiteljica nije obrazložila pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu, te je naveo da o ovome zahtjevu između stranaka već teče parnica slijedom čega je predložio odbacivanje tužbe. Nadalje je naveo da se pred ovim sudom se već vodi postupak pod poslovnim brojem P-2311/2019 između tužiteljice i tuženika predmet kojega je povrat navodne preplate zbog promjene kamatne stope iz istog Ugovora o kreditu, te da u tom postupku tužiteljica zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope i isplatu po početnoj kamatnoj stopi, pa da je nejasno kako bi eventualno usvajanje tužbenog zahtjeva i utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu moglo utjecati na pravni položaj tužiteljice. Tuženik je, također, naveo da tužiteljica nije ovlaštena podnijeti ovu tužbu jer je već ranije podnijela kondemnatornu tužbu kojom, u slučaju uspjeha, može ostvariti potpunu pravnu zaštitu. Isto tako tuženik je naveo da je tužiteljica nije navela nijednu relevantnu tvrdnju, niti predložila ijedan dokaz kojim bi dokazala svoje tvrdnje o ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu. Tuženik je, nadalje, naveo da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi, te da je bila upoznata s načinom određivanja kamatne stope i da je donijela odluku da je za nju prihvatljiva navedena odredba. Isto tako je naveo da je odredba čl. 6. st. 3. Ugovora jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Osim toga je naveo da je tužiteljica u vrijeme ugovaranja kredita bila zaposlenica banke na radnom mjestu internog revizora, te da je ista po zanimanju diplomirana ekonomistica, te da nije realno da su joj ostali nepoznati važeći komercijalnu uvjeti Banke. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da odredba čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu ne može biti nepoštena, a prema tome niti ništetna iz razloga što se o njoj pojedinačno pregovaralo. Stoga je predložio odbaciti tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa za podnošenje iste i zbog dvostruke litispendencije, a podredno odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

11. Prije svega valja reći da je uvidom u izvadak iz sudskog registra, koji je javno dostupan na internetskoj stranici sudski registar, utvrđeno da je tuženik 14. lipnja 2016. promijenio tvrtku/naziv iz HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. u Addiko Bank d.d., a što tuženik i nije osporio.

12. Sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku Ugovora o kreditu broj 066-156/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. travnja 2008. (str. 5-11 i 248-254 spisa), presliku dopisa tuženika od 21. ožujka 2019. (str. 12 spisa), presliku Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitarnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. od 1. siječnja 2011. (str. 34-35 spisa), presliku izvatka iz članka HNB-a "Često postavljana pitanja i odgovori iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja" (str. 36-37 spisa), presliku Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. (str. 38-42 spisa), presliku obavijesti o parametrima kamatne stope od 18. prosinca 2013. (str. 43 spisa), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope od 11. prosinca 2014. s otplatnim planom (str. 44-50 spisa), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope od 11. lipnja 2015. s otplatnim planom (str. 52-58 spisa), presliku obavijesti o promjeni kamatne stope od 11. prosinca 2015. s otplatnim planom (str. 60-66 spisa), presliku članka Aktualnosti hrvatske zakonodavne i pravne prakse (str. 68-74 spisa), presliku presude ovoga suda poslovni broj P-8106/2015-19 od 25. svibnja 2017. (str. 114-120 spisa), presliku presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2226/2017-3 od 23. svibnja 2019. (str. 121-125 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stanom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec. iz Darfin d.o.o. (str. 132-222 spisa), saslušan je vještak Darko Prpić, dipl. oec. (str. 293 spisa), saslušani su svjedoci PL (str. 95 spisa) i ML (str. 95-96 spisa), saslušana je tužiteljica (str. 96-97 spisa), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

13. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

14. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka, a s obzirom na to da su iste na ročištu održanom 5. lipnja 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih a neprovedenih dokaza i preložile su zaključenje glavne rasprave na temelju stanja spisa.

15. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 066-156/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. travnja 2008. u dijelu kojim je ugovoreno da će se korisniku kredita u slučaju prestanka radnog odnosa u Hypo grupi, neotplaćeni iznos kredita preračunati prema važećim komercijalnim uvjetima banke (st. 3.), te u dijelu u kojem je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika (HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) ili drugog akta banke (st. 4). Nadalje, predmet ovog spora je i zahtjev tužiteljice za isplatom ukupnog iznosa od 38.250,51 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi preplate na temelju navedenih ništetnih odredaba. Tužiteljica, naime, tvrdi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštena, te da se o istima nije pojedinačno pregovaralo, kao da je zbog primjene komercijalnih uvjeta nakon prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, odnosno zbog povećanja kamatne stope tuženiku preplaćen utuženi iznos.

16. Uvidom u presliku presude ovoga suda poslovni broj P-8106/2015-19 od 25. svibnja 2017. (str. 114-120 spisa) utvrđeno je da je ista donesena u pravnoj stvari ovdje i tamo tužiteljice, protiv ovdje i tamo tuženika, radi isplate. Nadalje je utvrđeno da je tom presudom naloženo ovdje i tamo tuženiku isplatiti ovdje i tamo tužiteljici iznos od 259.018,32 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate počevši od 2. listopada 2009. do 10. veljače 2014., te joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 35.415,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2017. do isplate. Iz obrazloženja navedene presude je utvrđeno da je tužiteljica u istom predmetu od tuženika za razdoblje od listopada 2009. do veljače 2014. potraživala preplaćeni iznos jer tuženik nije uskladio redovne kamate s uvjetima iz odredbe čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu zbog čega je tužiteljica pojedine anuitete plaćala više od iznosa na koji se obvezala Ugovorom o kreditu.

17. Uvidom u presliku presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2226/2017-3 od 23. svibnja 2019. (str. 121-125 spisa) utvrđeno je da je ista donesena u pravnoj stvari ovdje i tamo tužiteljice, protiv ovdje i tamo tuženika, te da je istom odbijena žalba tuženika s dopunom kao neosnovana i potvrđena gore navedena presuda ovog suda poslovni broj P-8106/2015-19 od 25. svibnja 2017. Iz obrazloženja iste presude proizlazi da je odredba Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sastavni dio standardnog ugovora o kreditu i da ovisi isključivo o odluci tuženika i na koji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, te da je istom tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati, uslijed čega je takva odredba nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna. Uvidom u aplikaciju eSpis je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-4868/2019-2 od 18. lipnja 2024. ukinuo navedenu presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2226/2017-3 od 23. svibnja 2019. i predmet vratio tom sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje. U obrazloženja istog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske je navedeno da je drugostupanjski sud ocjenu o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utemeljio isključivo na presudi donesenoj u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa (presuda Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/1013 od 13. lipnja 2014.), te da je time povrijedio odredbu čl. 502.c u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP-a. Uvidom u aplikaciju eSpis, nadalje, je utvrđeno da se navedeni spis nalazi na Županijskom sudu u Osijeku, te da još nije donesena nova odluka.

18. Slijedom iznesenog tuženik neosnovano ističe prigovor dvostruke litispendencije pozivajući se na vođenje postupka u predmetu ovog suda poslovni broj P-5722/2022 koji je spojen na ovaj predmet, te u predmetu poslovni broj P-8106/2015. Ovo iz razloga što je u konkretnom slučaju predmet spora povrat iznosa plaćenih od strane tužiteljice tuženiku na temelju ništetnih odredaba sadržanih u čl. 6. st. 3. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu i to za razdoblje od svibnja 2014. do ožujka 2016., dok je u predmetu poslovni broj P-5722/2022 (koji je spojen na ovaj spis) predmet postupka utvrđivanje ništetnosti odredaba sadržanih u čl. 6. st. 3. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu, a u predmetu poslovni broj P-8106/2015, predmet postupka je samo zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa i to u razdoblju od listopada 2009. do veljače 2014. Dakle, u navedenim predmetima se ne radi o istom zahtjevu (čl. 194. st. 3. ZPP-a), te je stoga ovakav prigovor tuženika neosnovan.

19. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj 066-156/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. travnja 2008. (str. 5-11 i 248-254 spisa; dalje: Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je isti sklopila tužiteljica, kao korisnica kredita, s tuženikom kao kreditorom. Nadalje je utvrđeno da je tuženik tim Ugovorom o kreditu odobrio tužiteljici stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 240.000,00 EUR po srednjem tečaju za EUR tuženika važećem na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora o kreditu), s rokom otplate od 30 godina (čl. 4. Ugovora o kreditu), te uz ugovorenu kamatu od 5,50% dekurzivno godišnje (čl. 3. Ugovora o kreditu). Nadalje je utvrđeno da je u čl. 6. ugovoreno da je kamatna stopa vezana za šestomjesečni EURIBOR, te da će se u skladu s tim usklađivati, odnosno mijenjati (st. 1.), te da se kamatna stopa utvrđuje dva puta godišnje i da je izračunata na temelju prosječnog šestomjesečnog EURIBORA s time da će je banka mijenjati i usklađivati svakog 31. ožujka u godini uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u veljači i svakog 30. rujna u godini uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u kolovozu (st. 2.). U istom članku su, nadalje, ugovorene strane utvrdile, da će se tužiteljici, kao korisnici kredita, u slučaju prestanka radnog odnosa u Hypo grupi, neotplaćeni iznos kredita preračunati prema važećim komercijalnim uvjetima Banke (st. 3.), te da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika (HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) ili drugog akta banke (st. 4.). Konačno, u navedenoj odredbi je tužiteljica, kao korisnica kredita izjavila da je suglasna i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, načinu obračuna i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

20. Svjedokinja PL je iskazala da je sestra tužiteljice, te su tužiteljica i ona obje bile zaposlene kod tuženika i da su kao zaposlenice tuženika imale mogućnost i sklopile su ugovore o kreditu po povlaštenim uvjetima koji su se odnosili na manju kamatnu stopu. Tužiteljica je podigla kredit kod tuženika nakon nje i to negdje 2008., te je kod tužiteljice, za razliku od njezinog ugovora o kreditu, u Ugovoru bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je pisalo da će se kamatna stopa mijenjati i to sukladno odluci o kamatnim stopama banke. Ona nije sudjelovala u dogovorima stranaka vezano za podizanje predmetnog Ugovora o kreditu već o tome ima saznanja iz razgovora s tužiteljicom. Tužiteljica je znala da će se mijenjati kamatna stopa jer je to pisalo u Ugovoru, ali nisu znale kako će se kamatna stopa mijenjati. Ne zna koji iznos je tužiteljica podigla predmetnim Ugovorom o kreditu, niti zna po kojoj kamatnoj stopi zbog proteka vremena. Iz Ugovora o kreditu tužiteljice je bilo razvidno da će se kamatna stopa mijenjati 2 puta godišnje, ali nisu znale kako jer nisu znale parametre koji utječu na promjenu kamatne stope. Koliko zna, kamata se morala mijenjati prema referentnoj kamatnoj stopi, a dodatno je bilo rečeno i prema odluci banke, te je referentna kamatna stopa EURIBOR. Ne zna kada se kamatna stopa za kredit tužiteljice počela mijenjati, ali zna da se počela mijenjati naviše nakon odlaska tužiteljice iz banke, a misli da je to bilo 2009. iako nije sigurna. Nije sigurna za kredit tužiteljice, ali za svoj kredit je navela da je, kada je odlazila iz banke, pokušavala saznati kako će se mijenjati kamatna stopa, vezano za komercijalne uvjete, ali da to nije mogla saznati. Iskazala je i da je diplomirani ekonomist, a kod tuženika je radila na radnom mjestu referent u financijskom kontrolingu. Nakon što joj je predočen čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu, je navela da je EURIBOR referentna kamatna stopa i da istu ne mijenja banka, međutim, ukupna kamatna stopa ne ovisi samo o EURIBOR već i o drugim okolnostima, ali ne zna o kojim okolnostima se radi jer im to nije predočeno. Konačno je navela da ne može potvrditi je li banka mijenjala neke druge parametre osim EURIBOR-a.

21. Svjedokinja ML je u svom iskazu navela da se tužiteljice ne sjeća iako su bile kolegice jer su zajedno radile kod tuženika. Nadalje je navela da je točno, s obzirom da je pogledala u dokumentaciju, da je ona kao djelatnica banke obrađivala predmetni Ugovor o kreditu s tužiteljicom, ali se zbog proteka vremena detalja ne sjeća. Što se tiče kamatne stope, navela je da je sa svim klijentima razgovarala o istoj, pa je to vjerojatno učinila i s tužiteljicom. Klijenti su uvijek znali o kojoj se kamatnoj stopi radi te su se informirali o tome kakva je kamatna stopa, tj. je li fiksna ili promjenjiva. Što se tiče promjenjive kamatne stope, navela je da nisu ulazili u neke detalje s obzirom na to da je u brošuri o uvjetima kredita pisalo kakva je kamatna stopa, odnosno pisali su svi uvjeti kredita, ali se ne može sjetiti kako je brošura izgledala te ne zna što je točno pisalo vezano uz kamatnu stopu. Isto tako je navela da je klijentima koji su ugovarali promjenjivu kamatnu stopu objasnila da kamata može ići gore ili dolje, a ne sjeća se da li je klijentima govorila o čemu to ovisi, ali zna da je sve navedeno u ugovoru te da je i javni bilježnik prilikom solemnizacije o tome razgovarao sa strankom, a vezano za kamatnu stopu. U vezi upita je li radila i parametrizirane ugovore o kreditu, navela je da su ugovori bili standardni. Također je navela da su djelatnici banke uvijek imali povoljnije uvjete kreditiranja, a nakon odlaska pojedinog radnika iz banke, tj. nakon prestanka radnog odnosa su se mogli zadržati povoljniji uvjeti ako je tekući račun ostao otvoren kod banke, ali je to govorila općenito, a ne o konkretnom kreditu. Konačno je navela da pod povoljnijim uvjetima misli na povoljnije kamate.

22. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazala da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila u vrijeme dok je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu interni revizor. Radilo se o kreditu u iznosu od oko 200.000 EUR, a misli da se radilo o kreditu koji je podigla na rok od 20 godina, no zbog proteka vremena ne sjeća detalja. Radilo se o parametriziranom kreditu u kojem su svi uvjeti bili jasno određeni te je kamatna stopa bila određena na način da se mijenja 2 puta godišnja vezano uz promjenu EURIBOR-a. U Ugovoru je pisalo da će se odlaskom, tj. prestankom radnog odnosa kod tuženika, kamata mijenjati sukladno odluci banke, a u tom trenutku se nije znalo koja će to odluka banke biti, odnosno na koji način će se mijenjati kamatna stopa. Prilikom sklapanja Ugovora je pitala na koji će se način mijenjati kamatna stopa u slučaju ako prestane raditi u banci, ali su joj rekli da je to standardna klauzula, te da ne znaju na koji način će se mijenjati kamatna stopa. Bilo joj je jasno što znači promjena kamatne stope, ali joj nije bilo jasno koja bi to bila kamatna stopa u trenutku prestanka radnog odnosa u banci, niti je to bilo gdje pisalo. Iskazala je i da je 2009. prestala raditi kod tuženika te da je nakon nekog vremena od banke dobila obavijest da je prešla na komercijalne uvjete te joj se promijenila kamatna stopa na znatno više, a ne zna točno koliko, a nakon što se povećala je zapravo ostala ista do otplate kredita kojeg je otplatila 2016. Kada je obaviještena od strane tuženika da njezin kredit prelazi na komercijalne uvjete, obaviještena je uz 2 rečenice te nije dobila letak, brošuru ili bilo što iz čega bi vidjela na koji način i koliko će se mijenjati kamatna stopa. Očekivala je da će se kamatna stopa mijenjati promjenom EURIBOR-a međutim, ona se nije mijenjala iako je EURIBOR padao. Konkretnu informaciju o načinu na koji se mijenjala kamatna stopa je dobila za period od 2014. pa nadalje kada su sve banke slale obavijest o načinu mijenjanja kamatne stope, nakon sudske odluke. U nekoliko navrata, nakon odlaska iz banke, se obraćala tuženiku tražeći povoljniju kamatnu stopu, međutim, ista joj nije odobrena bez obzira što je cijelo vrijeme imala otvoren tekući račun u banci, već su joj djelatnici rekli da otvori tekući račun u banci iako ga ja već imala otvorenog, te je ponudila da i njezin suprug otvori račun u banci, no svejedno joj nisu odobrili povoljniju kamatnu stopu. Nakon razgovora 2014. nije obaviještena o načinu mijenjanja kamatne stope, već je to banka poslala svim klijentima. U banci je dogovarala kredit s dvije referentice, ML i T, a ne zna s kojom sam se dogovarala. Banka joj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije mogla reći koji će biti komercijalni uvjeti, ako prestane radni odnos, ali su joj barem mogli reći hoće li biti fiksna ili varijabilna kamatna stopa ili su joj prilikom odlaska iz banke mogli dati bilo kakvu informaciju. Ugovornu odredbu o kamatnoj stopi nakon odlaska od tuženika je razumjela tako da joj je bilo jedino jasno da će se kamatna stopa mijenjati te je očekivala da bi EURIBOR trebao ostati promjenjiv, dok je razlika trebala biti u marži, međutim, to nije bilo tako. Banka joj je nakon prestanka dala komercijalne uvjete, no komercijalnih uvjeta ima različitih, te bi voljela da je dobila jasnu informaciju. Od banke je u razgovorima nakon što je prestala raditi u banci tražila da joj odobre drugu vrstu kredita s povoljnijim uvjetima, međutim, ništa joj nije bilo ponuđeno. Konačno je navela da tužbom traži da joj se izračuna razlika kao da je kredit bio povlašten, s obzirom da su drugi djelatnici sa sličnom situacijom to ostvarili, a koji su bili komercijalni uvjeti, i dalje ne zna.

23. Sud je prihvatio iskaze svjedokinja PL i ML, te iskaz tužiteljice u bitnim dijelovima u kojima se isti suglasni kako međusobno, tako i s predmetnim Ugovorom o kreditu. Pritom je sud imao u vidu da svjedokinja PL nije sudjelovala u pregovorima oko zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu već da o istom, kako je to i sama iskazala, ima saznanja iz iskaza tužiteljice. Sud je, također, imao u vidu i da je svjedokinja ML iskazala da se ne sjeća tužiteljice, te da se ne sjeća detalja predmetnog Ugovora o kreditu zbog proteka vremena, odnosno sud je uzeo u obzir da je svjedokinja iskazivala općenito.

24. Dakle, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom zaključila predmetni Ugovor o kreditu te da je u tom pravnom poslu, dakle prilikom zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu i otplate kredita imala status potrošača. Naime, u odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007. i 125/2007.; dalje: ZZP) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrdio da se radi o stambenom kreditu namijenjenom kupnji stana i garaže te refinanciranja kapare, dok tuženik nije dokazao da bi tužiteljica stan i garažu kupljenu sredstvima predmetnog kredita koristila za svrhe namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti, odnosno obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Isto tako valja reći da je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba odlučan podređeni položaj potrošača koji nema mogućnost pregovaranja s bankom prilikom zaključenja ugovora o kreditu, pa nije odlučan navod tuženika da je tužiteljica po zanimanju diplomirani ekonomist. Isto tako valja reći da je iz iskaza tužiteljice proizlazi i da je ista u cijelosti otplatila kredit. Stoga su neosnovani i prigovori tuženika kojim tužiteljici osporava aktivnu legitimaciju.

25. Sukladno odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 96. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

26. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" broj 35/2005. i 41/2008.; dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U odredbi čl. 272. ZOO-a, određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, u odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, propisano je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

27. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu ništetne u dijelu navedenom u t. I. i II. izreke ove presude, dakle u dijelu u kojem je ugovoreno da će se tužiteljici, kao korisnici kredita, u slučaju prestanka radnog odnosa u Hypo grupi, neotplaćeni iznos kredita preračunati prema važećim komercijalnim uvjetima banke (st. 3.), te u dijelu u kojem je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke (st. 4.).

28. Naime, u sklopljenom Ugovoru o kreditu nije na jasan način navedeno koji su to točno komercijalni uvjeti Banke koji će se primijeniti na neotplaćeni iznos kredita tužiteljice u slučaju prestanka radnog odnosa iste kod tuženika, odnosno kod Hypo grupe, kao niti parametri za određivanje takvih uvjeta. Nadalje, predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Dakle, u Ugovoru nisu jasno određeni komercijalni uvjeti u slučaju prestanka radnog odnosa tužiteljice, niti su određeni parametri za promjenu kamatne stope, a s obzirom na to da navedene ugovorne odredbe čl. 6. st. 3. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu predstavljaju odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra se da se o istima nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP-a). Navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice, dok tuženik nije dokazao suprotno. Naime, zaposlenica tuženika, svjedokinja ML je iskazala da nisu ulazili u neke detalje što se tiče promjenjive kamatne stope, s obzirom na to da je u brošuri o uvjetima kredita pisalo kakva je kamatna stopa, te je također navela da ne zna što je točno pisalo vezano uz kamatnu stopu. Ovdje još valja istaknuti da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva, u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 270. ZOO-a.

29. U odredbama čl. 6. st. 3. i 4. Ugovora o kreditu ugovoreno je da će se slučaju prestanka radnog odnosa tužiteljice u Hypo grupi, neotplaćeni iznos kredita preračunati prema važećim komercijalnim uvjetima banke, te je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama, međutim, nisu jasno određeni kriteriji za određivanje komercijalnih uvjeta, odnosno nisu određeni parametri pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da navedene odredbe Ugovora o kreditu (čl. 6. st. 3. i 4.) koje se odnose na primjenu komercijalnih uvjeta na neotplaćeni iznos kredita tužiteljice u slučaju prestanka radnog odnosa kod tuženika (u Hypo grupi) i o promjenjivosti kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga su, po ocjeni ovog suda, navedene odredbe nepoštene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a.

30. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

31. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje preračunavanje neotplaćenog iznosa kredita u slučaju prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika i promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez jasno navođenja o kojim se konkretno uvjetima radi i koji su uvjeti promjenjivosti referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Naime, tužiteljici je trebalo pojasniti koji su to točno uvjeti koji će se primjenjivati u slučaju prestanka radnog odnosa kod tuženika, te joj pojasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe ili da im prigovori. Primjenom navedenih ugovornih odredaba tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a jer je bila neizvjesna visina novčanog iznosa koji je tužiteljica morala vratiti tuženiku. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu (čl. 6. st. 3. i 4.) koje se odnose na primjenu komercijalnih uvjeta na neotplaćeni iznos kredita tužiteljice u slučaju prestanka radnog odnosa kod tuženika (u Hypo grupi) i promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ništetne, te je odlučeno kao u t. I. i II. izreke ove presude.

32. Ovdje valja reći da se tužiteljica u tužbi pozvala na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te u odnosu na koju je revizija odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. Navedene presude su donesene u postupku protiv, između ostalih, i ovdje tuženika, a po tužbi Potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništetna. Iz navedenih presuda proizlazi da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom razdoblju koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer su na temelju ugovornih odredbi potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nisu mogli procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista odredba bila neodređena i neodrediva. Međutim, točno tuženik navodi da se navedene presude ne mogu primijeniti u ovom postupku jer da ne postoji činjenični identitet spora, a s obzirom na to da se navedene presude odnose na kredite zaključene uz korištenje valutne klauzule u valuti CHF, dok se ovdje radi o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti EUR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-248/2021-3 od 1. veljače 2024.). Međutim, na predmetni Ugovor o kreditu primjenjuju gore navedene odredbe ZZP-a i ZOO-a iz kojih je utvrđeno da su odredbe čl. 6. st. 3. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu ništene. Ovdje još valja navesti da tužiteljica ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba i to sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a, a imajući u vidu i da je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne.

33. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredaba ostvario korist u vidu plaćanja većih anuiteta nego što bi ostvario da su ostale na snazi odredbe o kamatnoj stope u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog primjene ništetnih ugovornih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

34. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec., iz Drafin d.o.o. Navedeni vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da su tuženik, kao banka i tužiteljica, kao korisnica kredita, zaključili 17. travnja 2008. Ugovor o kreditu broj 066- 156/2008, kojim je tuženik odobrio tužiteljici stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 240.000,00 EUR prema srednjem tečaju za EUR tuženika važećem na dan korištenja kredita. Nadalje je naveo da je u odredbi čl. 3. Ugovora ugovorena kamata od 5,50% dekurzivno godišnje, dok je u odredbi čl. 4. ugovoren rok otplate kredita koji iznosi 30 godina. Također je naveo da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.362,70 EUR obračunatih po srednjem tečaju za EUR tuženika na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Isto tako je ugovoreno da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, a prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Vještak je još naveo da je u odredbi čl. 6. ugovoreno da je kamata vezana za šestomjesečni EURIBOR, te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati, zatim da se kamatna stopa utvrđuje dva puta godišnje te da je izračunata na temelju prosječnog šestomjesečnog EURIBORA, s time da će je tuženik mijenjati i usklađivati tako da će se visina kamatne stope na ovaj način usklađivati svakog 31. ožujka u godini, uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u veljači, i svakog 30. rujna u godini, uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u kolovozu.

35. Vještak je, stoga, mišljenja da razlika s osnove promjene kamatne stope za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos između anuiteta prema obračunu banke u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope od 5,50% godišnje za anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. svibnja 2014. do 29. veljače 2016., iznosi 3.946,78 EUR, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 30.149,68 kn, što po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 4.001,55 EUR, dok za anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. svibnja 2014. do 29. veljače 2016., uzimajući u obzir i prijevremenu konačnu otplatu kredita 31. ožujka 2016. iznosi 8.879,22 EUR, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 67.259,89 kn, što po fiksnom tečaju eura iznosi 8.926,92 EUR. Isto tako vještak je mišljenja da ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu sukladno odredbama predmetnog Ugovora o kreditu primjenjujući 6M EURIBOR za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos za anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. svibnja 2014. do 29. veljače 2016. iznosi 15.519,80 EUR, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 118.530,08 kn, što po fiksnom tečaju eura iznosi 15.731,66 EUR, dok za anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. svibnja 2014. do 29. veljače 2016., uzimajući u obzir i prijevremenu konačnu otplatu kredita 31. ožujka 2016., iznosi 38.070,97 EUR, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 288.198,39 kn, što po fiksnom tečaju eura iznosi 38.250,51 EUR.

36. U svom usmenom očitovanju na prigovore tuženika vještak je ostao u cijelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovore tuženika koji se odnose na "metodu I", vještak je naveo da je ista izračunata sukladno zadatku suda da se utvrdi razlika koju je tužiteljica platila banci zbog promjene kamatne stope u odnosu na 5,50% godišnje kako je navedeno u zadatku. U odnosu na prigovor na "metodu II" vještak je naveo da je zadatkom za vještačenje bilo određeno da se kamatna stopa mijenja sukladno odredbama Ugovora o kreditu i izračuna koliko bi tužiteljica po istom platila. S obzirom na navedeno u odredbi čl. 6. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je kamatna stopa vezana za šestomjesečni EURIBOR, te je primjenom kamatne stope koja je navedena u Ugovoru i šestomjesečnog EURIBOR-a izračunat iznos EURIBORA-a u kamatnoj stopi, te je i u narednom periodu za kamatnu stopu uzet prosječni šestomjesečni EURIBOR i preostali fiksni dio razlike koji je proizašao iz početno ugovorene kamatne stope i EURIBOR-a.

37. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, dipl. oec., koji se odnosi na izračun po obje metode jer je isti stručan, jasan i argumentiran, a imajući u vidu da stranke nakon usmenog očitovanja vještaka na isti nisu imale primjedbe, niti su u tom pravcu isticale daljnje dokazne prijedloge. Ovdje valja reći da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane tužiteljice (pozitivna razlika) s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja. Međutim, sud je odluku utemeljio na metodi II u kojoj je vještak izračun izradio sukladno odredbama predmetnog Ugovora o kreditu primjenjujući 6M EURIBOR, te fiksni dio razlike prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

38. Dakle, na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica po predmetnom Ugovoru o kreditu na temelju gore navedenih ništetnih ugovornih odredaba preplatila tuženiku ukupan iznos od 38.250,51 EUR, te je stoga tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici navedeni iznos. Na tako dosuđeni iznos tužiteljica su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa tuženiku, sukladno Tabli iz t. 2. zaključka nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića, dipl. oec., a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a. Pritom je sud imao u vidu da tuženik nije bio pošten jer je on sastavio predmetni Ugovor o kreditu i predložio ga tužiteljici prema unaprijed pripremljenom sadržaju. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

39. Također valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za potraživanje tužiteljice. Ovo stoga što je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da se zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je evidentno da predmetno potraživanje tužiteljice nije zastarjelo, a s obzirom na to da je ovom presudom utvrđena ništetnost odredaba čl. 6. st. 3. i 4. Ugovora o kreditu, a kako je to navedeno u t. I. i II. izreke ove presude.

40. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora prema konačnom zahtjevu za isplatu (38.250,51 EUR), te troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, te sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP).

41. Tako je tužiteljici odmjeren trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 10.875,00 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje tužbe od 30. travnja 2019. u iznosu od 1.000,00 EUR (500 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje tužbe od 27. listopada 2022. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 23. srpnja 2019., 7. studenoga 2022. i 13. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR za svaki (500 bodova-Tbr. 8/1Tarife), sastavljanje podneska od 10. siječnja 2023. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 5. veljače 2021. i 4. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (25 bodova-Tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 7. rujna 2020., 4. veljače 2021., 6. ožujka 2025. i 5. lipnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR za svako (500,00 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu 14. travnja 2023. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), te PDV na navedene radnje (25%) u ukupnom iznosu od 2.175,00 EUR. Tužiteljici je, nadalje, priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,63 EUR (53,09 i 26,54 EUR) i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 428,96 EUR, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Stoga su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.582,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 20. kolovoza 2025. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

42. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a s obzirom na to da tužiteljica presudu može preuzeti neposredno u sudu sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a. Osim toga valja reći da to što je u Tbr. 9/3 Tarife određeno da odvjetniku pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda, ne isključuje primjenu odredbe čl. 155. ZPP-a u kojoj je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. kolovoza 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužiteljici po odvj. Nenadu Horvatu uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 428,96 EUR

2. Tuženiku po odvj. Branku Bulatu