REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-2089/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Ovrha u predmetu Općinskog suda u Rijeci određena rješenjem posl.br.: Ovr- 507/22 od 25. studenog 2022. proglašava se nedopuštenom.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 450,00 EUR- a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zaključkom Naslovnog suda posl. br. Ovr-507/22 od 18. prosinca 2024. upućeni da protiv tuženice pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prethodno je 25. studenog 2022. sud rješenjem odredio predloženu ovrhu na nekretnini tužitelja i to za naplatu tražbine u iznosu od 340.276,44 Kn. Tražbina tuženice sadržana u ovršnoj ispravi da je zastarjela i to primjenom Općeg poreznog zakona. Naime, sve obveze plaćanja poreza, prireza i doprinosa, radi čijeg je propuštanja pravovremenog plaćanja po pok. MU, predniku tužitelja, tuženica u predmetu P-1698/07 pobijala dužnikove pravne radnje, dospjele na plaćanje 31. prosinca 2004. pa da je u odnosu na prisilnu naplatu predmetnog potraživanja apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2011. Iz ovjerovljenih knjigovodstvenih izlista na koje se tuženica poziva u tužbi u citiranom predmetu da jasno proizlazi kako se radi o tražbinama na koje zakonska zatezna kamata teče od 1. siječnja 2005. (uz tužbu su priloženi obračuni kamata od tog datuma) pa da stoga proizlazi da se radi o tražbinama poreza, prireza i doprinosa iz 2004. na koje kamata teče od prvog dana naredne godine. Slijedom iznijetog, apsolutni rok zastare za naplatu predmetne tražbine da je istekao dana 01.01.2011.g. Tuženica da je predmetni ovršni postupak inicirala prijedlogom za ovrhu na temelju ovršne isprave dana 29.3.2022. dakle nakon isteka šestogodišnjeg roka apsolutne zastare kojeg propisuje Opći porezni zakon. Presudu u predmetu P-1698/07 unatoč 10 godišnjem zastarnom roku iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima u konkretnom slučaju da nije moguće izvršiti protekom apsolutnog zastarnog roka iz Općeg poreznog zakona iz razloga što predmetnom sudskom presudom nije utvrđena tražbina ovrhovoditelja već da je utvrđeno isključivo pobijanje dužnikove pravne radnje odnosno poništen je darovni ugovor u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeve/ovrhovoditeljeve tražbine. Sama tražbina da je već od ranije utvrđena i to ovjerovljenim knjigovodstvenim izlistima Porezne uprave. Nadalje, čak i da se prihvati teza prema kojoj zastara tražbine nije mogla teći tijekom vođenja parnice radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, te da je ista započela teći tek po pravomoćnosti i ovršnosti presude u predmetu P-1698/07 i tada je ovaj ovršni postupak pokrenut prekasno jer je predmetna ovršna isprava postala ovršna s danom 12. travnja 2012., te bi u tom slučaju zastara nastupila najkasnije 12. travnja 2018.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-507/2022 od 25. studenog 2022. ovrha na nekretnini tužitelja određena isključivo temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1698/07, ovršne s danom 12. travnja 2012. U pogledu rokova zastare poziva se na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelji da pogrešno upiru na zastaru temeljem Općeg poreznog zakona, jer se nakon što je tražbina utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, zastara više ne može propitivati osnovom tog zakona, već primjenom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis ovoga suda posl. br. Ovr- 507/2022 i spis ovoga suda posl. br. P-1698/07.

4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Uvidom u rješenje ovog suda posl. br. Ovr-507/2022 od 18. prosinca 2024. (list 7 spisa) utvrđeno je da su tužitelji, kao ovršenici, upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga propisanih čl. 50. st.1. t. 11. Ovršnog zakona.

6. Uvidom u spis posl. broja Ovr-507/2022 utvrđeno je da je tuženica 29. ožujka 2022. podnijela prijedlog za ovrhu na nekretnini temeljem ovršne isprave, presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1698/07 od 14. prosinca 2009., pravomoćne 18. siječnja 2011. i ovršne 12. travnja 2012.

7. Uvidom u spis posl. br. P-1698/07 utvrđeno je da se predmet vodio protiv ovdje tužitelja i njihovog pravnog prednika pok. MU radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji te je pravomoćnom sudskom presudom poništen darovni ugovor koji je pok. MU zaključio sa ovdje tužiteljima i to u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljičine tražbine (ovdje tuženice) u iznosu od 340.276,44 kn (glavnica u iznosu od 295.688,88 kn i kamate u iznosu od 44.587,56 kn). Ovdje tužiteljima je naloženo dopustiti ovdje tuženici da svoju tražbinu namiri prodajom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tražbina je u tom postupku utvrđena na temelju ovjerovljenih knjigovodstvenih izlista Porezne uprave o stanju poreznog duga do prosinca 2005. Također je utvrđeno kako su ovdje tužitelji u tom postupku istaknuli prigovor apsolutne zastare koji je odbijen kao neosnovan jer da zastarni rok od šest godina, propisan člankom 96. Općeg poreznog zakona, nije protekao.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ovrha proglasi nedopuštenom iz razloga jer tužitelji smatraju kako je nastupila apsolutna zastara tražbine tuženice primjenom Općeg poreznog zakona. Sporno je pravno pitanje primjenjuje li se u konkretnoj situaciji čl. 96. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/2008, dalje: OPZ) koji propisuje apsolutni rok zastare poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe za šest godina od kada je zastara počela prvi put teći ili čl. 233. st.1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj br. 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) koji propisuje desetogodišnji zastarni rok za tražbine utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama.

9. Prije svega valja istaći kako je tužena pokrenula ovršni postupak temeljem ovršne isprave i to pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1698/07 kojom usvojen tužbeni zahtjev ovdje tuženice na pobijanje dužnikovih pravnih radnji radi naplate poreznog duga, a koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 18. siječnja 2011. te ovršnosti 12. travnja 2012. Tuženica je podnijela prijedlog za ovrhu 29. ožujka 2022.

10. Prema mišljenju ovog suda na predmetnu situaciju primjenjuje se članak 233. stavak 1. ZOO-a koji, u bitnome propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11. Suprotno navodima tužitelja, mišljenje je ovog suda da je tražbina tuženice utvrđena upravo pravomoćnom i ovršnom presudom P-1698/07, a tome u prilog govori presuda kojom je u tom postupku usvojen tužbeni zahtjev jer je upravo utvrđenje postojanja tražbine jedna od pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (u tom smislu vidi Rev-x 807/206-2 od 19. svibnja 2020.). Tražbina je u tom postupku utvrđena na temelju ovjerovljenih knjigovodstvenih izlista Porezne uprave o stanju poreznog duga do prosinca 2005. Također, upravo se u tom postupku odlučivalo o prigovoru apsolutne zastare poreznog duga temeljem članka 96. OPZ-a, koji prigovor je odbijen kao neosnovan što također govori u prilog činjenici da se u tom postupku utvrđivalo postojanje potraživanja (u tom smislu vidi rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž Ovr-541/2019-2 od 24. svibnja 2019.).

12. Stoga, prema mišljenju ovog suda, jednom kada je pravomoćnom sudskom presudom tražbina utvrđena tada se u pogledu rokova zastare primjenjuje ZOO, a ne OPZ, kako to pogrešno tužitelji smatraju. Pri tom je važno istaći kako rok zastare iz članka 233. stavka 1. ZOO-a počinje teći od ovršnosti presude, a ne od njezine pravomoćnosti, primjenom članka 215. ZOO-a. Budući da je presuda posl. br. P- 1698/07 temeljem koje je pokrenut ovršni postupak postala ovršna 12. travnja 2012., a prijedlog za ovrhu je podnesen 29. ožujka 2022., to je jasno kako nije protekao desetogodišnji rok zastare iz čl. 233. st.1. ZOO-a.

13. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, te čl. 163. ZPP- a. Sud je tako tuženici priznao trošak sastava odgovora na tužbu (150,00 EUR – Tbr. 8/1) i trošak pristupa na ročišta održana 22.4.2025. i 13.6. 2025. (150,00 EUR, svako ročište) dok nije priznao trošak sastava podneska od 23.4.2025. budući da ga ne smatra potrebnim za vođenje postupka.

15. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 20. kolovoza 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja eKomunikacijom uz nalog za platež pristojbe na presudu

-ODO Rijeka web servisom