REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-1053/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv I tuženika Jadran film d.d., OIB: 68257536227, Zagreb, Oporovečka 12, zastupan po punomoćniku Andriji Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu i II tuženika Jadran luksuzni hoteli d.d., OIB: 22797775374, Dubrovnik, Masarykov put 20, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se I i II tuženiku da tužitelju solidarno isplate na ime naknade štete 20.118,93 eur uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do isplate, u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka I tuženiku u iznosu 1.500,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.08.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena te II tuženiku u iznosu 341,46 eur, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je njegov osiguranik, OO, kao radnik I tuženika, 22.10.1981. doživio povredu na radu na način da se prilikom snimanja filma približio ložištu u restoranu II tuženika te udario glavom u rub nape koja se nalazila iznad ložišta. Radi navedenog štetnog događaja, osiguranik tužitelja, vodio je protiv ovdje I i II tuženika spor radi naknade štete, a koji je okončan presudom ovog suda posl.br. Pr-3071/01 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 4519/97 od 03.03.1998..

1.1.Tužitelj je rješenjem br. IN-569000 od 13.02.1985., priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu te pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje, invalidnost koja je uzrokovana štetnim događajem, a temeljem kojeg rješenja je, u razdoblju od 01.06.2021. do 31.03.2024., isplatio svom osiguraniku na ime invalidske mirovine 17.489,29 eur te na ime naknade za tjelesno oštećenje 2.629,64 eur, odnosno ukupno 20.118,93 eur.

1.2. Stoga tužitelj traži od suda da donese odluku kojom će naložiti I i II tuženiku da tužitelju solidarno na ime naknade štete isplate 20.118,93 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od podnošenja tužbe do isplate.

2. I tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je se štetni događaj nije niti dogodio u prostorijama I tuženika, pri čemu je provodio svu zaštitu na radu. Ne sporeći činjenicu nastanka štetnog događaja, ističe kako je osiguranik tužitelja rođen 1940. te je 11.02.2005. navršio 65 godina života i ostvario pravo na starosnu mirovinu, čime je prestala obveza tuženih da tužitelju naknađuju štetu na ime isplate invalidske mirovine. Ističe nadalje kako bi tužitelj eventualno imao pravo na isplatu razlike između invalidske mirovine koju isplaćuje i starosne mirovine radi invaliditeta koju bi osiguranik tužitelja primao.

3. II tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva ne sporeći pri tome činjenicu nastanka štetnog događaja radi kojeg je tužitelj, BO, priznao pravo na invalidsku mirovinu. Međutim, budući da je osiguranik tužitelja, u veljači 2005., napunio 65. godina života to bi tužitelj imao eventualno pravo na isplatu razlike iznosa između invalidske mirovine koju osiguranik tužitelja prima i iznosa starosne mirovine na koju osiguranik tužitelja ima pravo s navršenih 65 godina starosti.

Tijekom postupka, a budući da je 30.07.2021. došlo do statusne promjene društva II tuženika na način da se društvo II tuženika podijelilo s osnivanjem novog društva Hotel Croatia d.d. u kojem se štetni događaj dogodio, to II tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Prijavu o nesreći na poslu, Rješenje Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 13.02.1985 br. IN-569000, obračun isplata, Presudu Županijskog suda u Zagrebu od 14.03.2017. posl.br. Gž-937/17, Presudu Vrhovnog suda RH od 30.09.2008. posl.br. Rev-x 32/08, banku podataka doznačenih mirovinskih primanja, Rješenje Županijskog suda u Splitu od 28.08.2024. posl.br. Gž-2418/2023, Plan podjele društva II tuženika od 31.05.2021., Ugovor o pripajanju od 13.06.2013., Rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 31.12.2013. br. Tt-13/6198-3, Presudu ovog suda od 07.07.2025. posl.br. P-5557/2024 te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadom štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje u razdoblju od 01.06.2021. do 31.03.2024. u ukupnom iznosu 20.118,93 eur, koji iznos je isplatio svom osiguraniku OO temeljem Rješenja br. IN-569000 kojim Rješenjem mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu radi ozljede na radu od 22.10.1981. za koju ozljedu su odgovorni ovdje I i II tuženik.

5. Nesporno je, a temeljem spisu priležeće dokumentacije utvrđeno

-da je 22.10.1981., osiguranik tužitelja, OO doživio nezgodu na poslu za vrijeme obavljanja posla asistenta snimatelja, a na prostoru koji je predviđen za kretanje osoba u restoranu hotela "Croatia" u Cavtatu, na način da je zadobio tjelesnu ozljedu dok je stajao na podu u prostoru između tračnica kamere i ložišta, kojom prilikom je udario u rub nape koja se nalazila iznad ložišta i s izbočenim dijelovima i oštrim bridovima izlazila iz gabarita nape

-da je Rješenjem SIZ MIORH broj: IN 569000 od 13.02.1985., pravni prednik tužitelja, priznao BO pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad uzrokovanu mu predmetnom povredom na radu počevši od 6.12.1984. i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje nastalo mu zbog predmetne povrede na radu počevši od 23.11.1984. godine

-da je osiguranik tužitelja, OO, rođen **.**.1940. .

6 . Iz obračuna isplata kao i ispisa banke podataka, a koju dokumentaciju ovaj sud, sukladno odredbi čl. 60 i čl. 159 Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21 dalje ZOUP) u vezi odredbe čl. 230 ZPP-a, prihvaća kao relevantan dokaz, razvidno je kako je tužitelj u razdoblju od 01.06.2021. do 31.03.2024. isplatio svom osiguraniku, OO,

-na ime invalidske mirovine 17.489,29 eur

-na ime naknade za tjelesno oštećenje 2.629,64 eur,

odnosno ukupno 20.118,93 eur.

7. Dakle, tužitelj bi, a sukladno odredbi čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 dalje u tekstu ZOMO), imao pravo zahtijevati naknadu stvarne štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, a koja šteta obuhvaća ukupne svote davanja i troškove.

8. Međutim, budući da tuženici spore osnovanost zahtjeva, navodeći kako je osiguranik tužitelja stekao uvjete za starosnu mirovinu jer je 2005. navršio 65 godina života, tako je predmetno valjalo raspraviti.

9. Naime, polazeći od činjenice da je osiguranik tužitelja rođen **.**.1940., isti bi te da nije bio ozlijeđen, mogao raditi i ostvarivati plaću do najduže 65 godina života jer bi mu 11.02.2005. prestao radni odnos po sili zakona te bi sukladno odredbi čl. 30 tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“ br. 26/83, 5/86, 42/87, 54/89, 57/89, 40/90, 90/91, 26/93, 96/93, 44/94 i 59/96 dalje u tekstu ZOMIO) stekao pravo na starosnu mirovinu koju bi također isplaćivao tužitelj.

10. Nastavno na navedeno, a nakon što je osiguranik tužitelja ostvario uvjete za starosnu mirovinu, tužitelju bi, povezujući odredbu čl. 161 ZOMO sa odredbom čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO), nastala šteta umanjenjem imovine samo ako je iznos invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bio viši od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj također isplaćivao svom osiguraniku i na koju bi njegov osiguranik ostvarivao pravo da nije utvrđen njegov invaliditet.

10.1. S tim u vezi, ukazuje se i na pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH izraženih u odlukama od 19.12.2018. posl.br. Rev-x 177/18, 22.04.2020. posl.br. Rev- x 264/18 i 06.10.2021. posl.br. Revd-3498/20, prema kojima opseg štete koja je tužitelju nastala nakon što je njegov osiguranik navršio 65 godina, predstavlja razliku između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine.

11. Budući da tužitelj, na kojem je temeljem odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a teret dokazivanja, nije dokazao da bi mjesečni iznosi isplaćenih invalidskih mirovina kroz utuženo razdoblje bili viši od iznosa starosne mirovine, niti je na navedene okolnosti predlagao dokazne prijedloge, to tužitelj nije dokazao da bi mu navedenim isplatama nastala šteta u visini kako to tužbom potražuje.

11.1. Stoga je odlučeno kao u izreci, pri čemu sud nije raspravljao ostale po tuženicima iznesene prigovore.

12. Odluka o parničnom trošku I i II tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja I tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa) te na putne troškove II tuženika.

12.1. I tuženiku priznat je trošak za sastav odgovora na tužbu, pristupa na ročišta 05.03.2025. i 11.07.2025. za svaku radnju u iznosu po 500,00 eur što ukupno iznosi 1.500,00 eur. I tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 23.12.2024. i od 07.07.2025. budući da isti nisu bili relevantni za vođenje postupka. Na tako određen trošak I tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

12.2. II tuženiku je priznat trošak sukladno odredbi čl. 2 st. 1 toč. 6 u vezi odredbe čl. 6 i čl. 24 Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ br. 8/88, 3/94 i 150/05 dalje u tekstu Pravilnik) i to u visini troška povratne avionske karte na relaciji Dubrovnik-Zagreb-Dubrovnik, za pristup na ročišta 05.03.2025. u iznosu 178,71 eur, 19.05.2025. u iznosu 114,75 eur te 11.07.2025. u iznosu 48,00 eur, što ukupno iznosi 341,46 eur.

12.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II izreke.

U Zagrebu 20. kolovoza 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj

2. Pun. I tuženika

3. II tuženiku