Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-145/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Marijanki Salopek, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnici iz Zagreba, protiv 1. ovršenika KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. ovršenice JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Davoru Zimiću, odvjetnik u Varaždinu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ovr-253/2023-15 od 10. travnja 2025., 19. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja Erste (nastavi dalje) i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-253/2023-15 od 10. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Erste (nastavi dalje) za nadoknadu troška za sastav žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Odgađa se ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-253/2023-3 od 21. kolovoza 2023. i dopunskim rješenjem o ovrsi broj Ovr-253/2023-5 od 31. kolovoza 2023. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koju su 1. i 2. ovršenici pokrenuli u postupku pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem P-403/2023.“

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno je žalbu podnio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. , 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) u vezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ) predlažući žalbu usvojiti i pobijano rješenje preinačiti na način da se odbije prijedlog 1. i 2. ovršenika za odgodu ovrhe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe iznosu od 625,00 eura.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Iz sadržaja pobijanog rješenja proizlazi da je u predmetnom ovršnom postupku doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-253/2023-3 od 21. kolovoza 2023. kojim je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 32.357,10 eura s pripadajućim zateznim kamatama na temelju ovršnih isprava i to Ugovora o kreditu broj 5103255586 od 16. studenoga 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš-Klier u [adresa] pod brojem: OU-950/06-1 i Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu od 25. siječnja 2016., solemniziranog po javnom bilježniku Koraljki Mađarić u [adresa] pod brojem: OV-677/2016 od 29. siječnja 2016. sklopljeim između ovrhovoditelja kao Banke te 1. ovršenika KZ kao korisnika kredite i 2. ovršenice JZ kao sudužnika (dalje: ovršenici) određena ovrha solidarno na nekretninama ovršenika, svaki u ½ dijela, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kuća i gospodarska zgrada, dvorište, livada te dopunskim rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-253/2023-5 od 31. kolovoza 2023. na novčanim sredstvima 2. ovršenice.

6. Nadalje, proizlazi da su ovršenici podnijeli 1. rujna 2023. prijedlog za odgodu ovrhe navodeći da je 1. ovršenik podnio 6. lipnja 2023. tužbu radi ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koji je ovrhovoditelj otkazao ovršenicima i koja tužba je zaprimljena kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P: P-403/2023, sve to jer bi provođenjem ovrhe ovršenici trpjeli nenadoknadivu štetu i koji su već oštećeni primjenom nepoštenih ugovornih odredbi, pozivajući se na presudu Suda Europske unije br. C-407/18. Predlaže se ovrhu odgoditi do okončanja predmetnog parničnog postupka, podredno odbaciti prijedlog za ovrhu kao nedopušten. Ujedno je 2. ovršenica 8. rujna 2023. podnijela dopunu prijedloga za odgodu ovrhe određene na novčanim sredstvima 2. ovršenice.

7. Očitujući o prijedlogu za odgodu ovrhe ovrhovoditelj je naveo da nije suglasan s tim prijedlogom i predlaže ga odbiti.

8. Donošenjem pobijanog rješenja nisu počinjene bitne povrede postupka na koje je ovaj drugostupanjski sud primjenom članka 365. stavka 2. ZPP u vezi sa člankom 381. ZPP i člankom 21. stavkom 1. OZ dužan paziti po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju ukazuje ovrhovoditelj sadržajem svoje žalbe, dok materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio kad je odgodio predmetnu ovrhu jer je primjenom presude Europskog suda broj C-407/18, u predmetu K. c/a A. B. d.d., koja je presuda kao izvor prava Europske unije obvezujuća za sve članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, a na koju se presudu su se ovršenici i pozvali u prijedlogu za odgodu ovrhe, kao i prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje.

9.1. Naime, posljedice presude C-407/18 u predmetu K. c/a A. B. d.d., nedvojbeno se protežu i na ovaj ovršni postupak, s obzirom da se radi o predmetu jednakog činjeničnog supstrata kakav je i u ovom ovršnom postupku.

9.2. Ovrhovoditelj, kao bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe su ovršenici prigovarali ništetosti. Sud Europske unije je u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. U takvoj procesnoj situaciji, dakle, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, da treba uzeti u obzir cjelokupno nacionalno pravo te primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne Direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, udovoljiti zahtjevu za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koju je ovršenik pokrenuo protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, ukoliko je izvjesno da će ovrha nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene.

10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članaka 380. točke 2. ZPP u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a u točki II. odlučiti o trošku žalbe primjenom članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Sisku 19. kolovoza 2025.

Sutkinja

Marijanka Salopek