REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1300/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A,
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja NOSTRO d.o.o., Grudi, Donja Ljuta 32, OIB: 80673720378, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, dana 19. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju NOSTRO d.o.o., Grudi, Donja Ljuta 32, OIB: 80673720378, ukupan iznos od 368,75 EUR (slovima: tristašezdesetosam eura i sedamdesetpet centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 368,75 EUR preko stope zatezne kamate dosuđene pod točkom I. izreke presude.
r i j e š i o j e
I. Pripremno ročište zakazano za dan 24. rujna 2025. u 9:00 sati neće se održati.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 138,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene troškove postupka od 138,28 EUR preko stope zatezne kamate dosuđene pod točkom II. izreke rješenja, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 13,28 EUR
Obrazloženje
1. Tužitelj je 16. svibnja 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 368,75 EUR. Naime, tužitelj tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. travnja 2024. nastala šteta na vozilu marke PORSCHE, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika VK, a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO). Navodi da je oštećenik tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 18. travnja 2024., potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete. Naime, oštećenik je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj sukladno zahtjevu vlasnika popravio oštećeno vozilo na način da je isto vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi da on ima službenu cijenu sata po kojoj radi te je, nakon popravka oštećenog vozila, za svoju uslugu izdao račun broj 248/01/241 u iznosu od 9.552,269 EUR u koji je uključen PDV, a tuženik je po tom računu izvršio plaćanje samo iznosa od 3.183,51 EUR, dok razliku od 368,75 EUR nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on priznaje. Navedena razlika predstavlja predmet ovog spora budući da taj iznos predstavlja štetu koju tuženik nije nadoknadio. Tužitelj ističe da je cijena sata njegovog rada 40,00 EUR uvećano za PDV, a oštećenik ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, odnosno ne mora odbrati onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su stajališta izrazili i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Navodi da je oštećenik kao ustupitelj s tužiteljem kao primateljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 25. srpnja 2024. kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje u utuženom iznosu, o čemu je tuženik obaviješten. Tužbenim zahtjevom potražuje isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora.
2. Tuženik je 16. lipnja 2025. podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev jer smatra da je isplatom nespornog dijela u cijelosti ispunio svoju obvezu. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva koji se temelji na Ugovoru o ustupu potraživanja, zatraženi tijek kamata te visinu kamatne stope.
3. Podneskom od 25. srpnja 2025. tuženik je priznao tužbeni zahtjev u dijelu glavnice, dok je isti osporio samo u dijelu visine stope zatezne kamate.
4. Obzirom na navedeno, a budući da se ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu slobodno disponirati (čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude temeljem odredbe čl. 331. st. 1. ZPP.
5. Naime, tužitelj je priznao zahtjev tužitelja u pogledu glavnice (368,75 EUR), a sud je prema stanju spisa zaključio da je opravdan i zahtjev za isplatu zateznih kamata od 13. lipnja 2024. (dan nakon dospijeća računa tužitelja – list 9. spisa), iako bi tužitelj zatezne kamate mogao potraživati od ranijeg datuma (iz dopisa tuženika na listu 14 spisa proizlazi da je odštetni zahtjev zaprimio 23. travnja 2024.) i to po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (čl. 29. st. 2. ZOO) jer se u konkretnom slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police kasko osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.
6. Preko dosuđene kamatne stope tužbeni zahtjev je stoga valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke presude).
7. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: OT) i to obzirom na uspjeh u sporu u skladu sa s čl. 154. st. 1. ZPP-a, a s obzirom na zatraženi trošak tužitelja ( list 7 spisa, u skladu sa odredbom čl. 164. i čl. 2. ZPP-a, i vrijednosti predmet spora od 368,75 EUR,. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr 7/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), , što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife), sveukupno iznosi 125,00 EUR. Navedenom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR koliko je tužitelj i platio, te trošak pristojbe na presudu na temelju priznanja u iznosu od 6,64 EUR tako sveukupni trošak tužitelja iznosi 138,28 EUR.
8. Tužitelju nije dosuđen prekomjerno zatraženi trošak s osnova pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR, budući je tužitelj platio pristojbu na tužbu u iznosu od 6,64 EUR što mu je sud i priznao, te pristojbe na presudu na temelju priznanja u iznosu od 6,64 EUR. Dakle ukupno nepriznati trošak tužitelja iznosi 13,28 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II i III. rješenja. Odluka o zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose, dok je preko te visine kamatne stope zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu, 19. kolovoza 2025.
SUDAC
Marija Krajnović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
Presuda na temelju priznanja se može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA:
-tužitelju po odvj.
-tuženiku
