Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-363/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, po sucu tog suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku u odvjetničkom društvu Lubina i Čutura u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tužene, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-885/2024-8 od 28. veljače 2025., 19. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-885/2024-8 od 28. veljače 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženoj da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos počev od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023., dok se u ostalom dijelu žalba tužene djelomično usvaja, te se presuda preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 37,84 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. pa do isplate, i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja na platež novčanog iznosa od 37,84 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-885/2024-8 od 28. veljače 2025., potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 270,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate koja je na iznos od 75,00 eura tekla od 10. siječnja 2012. do 10. travnja 2020., dok se u ostalom dijelu žalba tužitelja usvaja te se presuda preinačava i sudi: Nalaže se tuženiku da tužitelju plati i kamatu koja teče na iznos od 37,16 eura počevši od 3. veljače 2023. pa do isplate, po odgovarajućoj kamatnoj stopi.
III. Preinačava se odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) i rješava:
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja i zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Dužan je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 75,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja:
-na iznos od 37,84 EUR teče od 10. travnja 2020. g. do isplate i
-na iznos od 37,16 EUR teče od 10. travnja 2020. g. do 2. veljače 2023. g., po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu iznosa od 270,29 EUR s pripadajućim kamatama, za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 75,00 EUR teče od 9. kolovoza 2012. g. do 10. travnja 2020. g. te koja na iznos od 37,16 EUR teče od 2. veljače 2023. g. do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 55,31 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 28. veljače 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužitelj i tužena.
2.1. Tužitelj se žali protiv presude u odbijenom dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i da naloži tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura + 25 % na ime PDV-a i trošak sudske pristojbe u iznosu od 39,81 eura.
2.2. Tužena se žali protiv presude u dosuđenom dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, te pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži tužitelju plaćanje parničnih troškova tuženoj, ili podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 187,50 eura.
3. Na žalbe tužitelja i tužene nije odgovoreno.
4. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).
5. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, ali ne i zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se pozivaju tužitelj i tužena, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni i ne proturječe dokumentaciji priloženoj u spis.
8. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete radi neutemeljenog uhićenja i neosnovanog boravka tužitelja u istražnom zatvoru i to za jedan dan, odnosno za 8. kolovoza 2012.
9. Prije svega valja navesti, obzirom na vrijednost predmeta spora, da se u smislu odredbe iz članka 458. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. U sporovima male vrijednosti u smislu odredbe iz članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a žalba se može uložiti zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi povodom žalbe tužitelja i tužene, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. tog propisa.
11. U sporovima male vrijednosti žalba se ne može uložiti zbog relativno bitnih povreda odredaba postupka, to žalbeni navodi tužitelja prema kojima je počinjena povreda odredbe iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 4., članka 14., članka 492.c, članka 271. i članka 265. ZPP-a nisu ni razmatrani.
12. Neosnovano tužena u žalbi upire da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, ovo tvrdnjom kako punomoćnik tužitelja nema valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu. Prema odredbi iz članka 354. stavak 3. ZPP-a, iz razloga na koji se poziva tužena (punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice), žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle, tužitelj.
13. Kako se radi o sporu male vrijednosti to je ovaj sud u smislu odredbe iz članka 467. stavak 1. ZPP-a vezan sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, pa žalbeni navodi tužitelja činjenične naravi nisu ni razmatrani.
14. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da je protiv tužitelja u predmetu poslovne oznake K-13/18 pred Županijskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak, da se teretio za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/05, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06 i 110/07), te da je presudom od 16. listopada 2018. tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,
- da je tužitelj sveukupno bio u pritvoru 1240 dana, te se obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske da mu, u skladu s odredbom iz članka 480. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06 – dalje: ZKP), te u skladu s odredbom iz članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 05/14) nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru,
- da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu poslovne oznake UP/I-702- 03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. našlo pravno osnovanim zahtjev tužitelja te mu potvrdio isplatu iznosa od 46.078,40 eura, uslijed povrede zbog naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode, a ovo "obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela, kao i ostale okolnosti slučaja". Sve navedene činjenice proizlaze iz stanja spisa i među strankama zapravo i nisu sporne.
15. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, prijeporna je osnovanost prigovora zastare kojeg ističe tužena.
16. Tužitelj u predmetu potražuje naknadu štete samo za 8. kolovoza 2012. koji je proveo u pritvoru i za taj dan ukupno potražuje iznos od 345,29 eura.
17. Prema odredbi iz članka 477. stavak 1. ZKP-a pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višega suda.
18. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020. Ovu činjenicu iznesene po tuženoj u odgovoru na tužbu tužitelj nije osporio.
19. U situaciji kada je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske primio u siječnju 2020., to je sukladno odredbi iz članka 478. stavak 1. ZKP-a tada i počeo teći zastarni rok. Zastarni rok je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora (10. travnja 2020.), kako je to propisano odredbom iz članka 478. stavak 2. ZKP-a, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno koji je trajao do 10. srpnja 2020.
20. Naime, prema odredbi iz članka 478. stavak 1. ZKP-a ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnoj pravnoj situaciji zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 10. srpnja 2023. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u predmetu podnesena 19. ožujka 2024., kada je zastara već nastupila.
21. Međutim, iz stanja spisa proizlazi (među strankama nije sporno) da je tužena dopisom od 2. veljače 2023. utvrdila da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, te mu je ponudila platež iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete, znači, da je priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu.
22. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda za taj iznos, sukladno odredbi iz članka 240. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) nastupio je prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja odnosno počela je teći od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO-a), tužba je podnesena 19. ožujka 2024., pa za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.
23. Slijedom navedenog, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od 37,16 eura (tužitelj potražuje naknadu štete samo za 8. kolovoza 2012.) pa je u ovome dijelu žalbu tužene valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi.
24. U preostalom dijelu koji se odnosi na platež novčanog iznosa od 37,84 eura žalba tužene je osnovana, te je djelomičnim usvajanjem žalbe obzirom na djelomičnu osnovanost prigovora zastare odluku valjalo preinačiti na temelju odredbe iz članka 373. točka 3. ZPP-a odluku u ovome dijelu valjalo preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
25. Osim toga, iz gore iznesenih razloga (nastupa zastare) pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 270,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate koja na iznos od 75,00 eura tekla od 10. siječnja 2012. do 10. travnja 2020.
26. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno odredio tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 37,16 eura samo za vrijeme od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. U smislu odredbe iz članka 1103. ZOO-a, kamata na pravičan iznos naknade štete teče od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora i teče do isplate, obzirom iz stanja spisa ne proizlazi da je po tuženoj isplaćen novčani iznos od 37,16 eura.
27. Preinakom odluke došlo je do promjene uspjeha stranaka u postupku. Tužitelj je uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, pa kada se ovaj uspjeh cijeni u zajedništvu uspjeha tužitelja s visinom zahtjeva, to je tužitelj sveukupno u postupku uspio 50 %. Kako je i uspjeh tužene u postupku 50 %, to je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
28. Stranke su uspjele sa žalbama u razmjerno neznatnom dijelu, pa im po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).
29. Slijedom svega iznesenog, u skladu s odredbom iz članka 368. i članka 373.
ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Gospiću, 19. kolovoza 2025.
Sutkinja:
Milka Vraneš