REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-190/2024-29

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu tog suda Žanet Vidović u pravnoj stvari tužitelja ENDI LINE d.o.o., iz Svetog Ivana Zeline, Zagrebačka 60, OIB: 49043177266, zastupan po punomoćnici Ivani Antolković Vitković, odvjetnici iz Svetog Ivana Zeline, protiv tuženika AZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Glavašu, odvjetniku iz Svetog Ivana Zeline, radi predaje u posjed, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 04. srpnja 2025., u prisutnosti tužitelja i tuženika, te odvjetnice Ivane Antolković Vitković, punomoćnice tužitelja i odvjetnika Damira Glavaš, punomoćnika tuženika, dana 19. kolovoza 2025..

p r e s u d i o j e :

I/ Nalaže se tuženiku NIKOLAC SLAVKU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužitelju ENDI LINE d.o.o. Sveti Ivan Zelina, Zagrebačka 60, OIB: 49043177266, u posjed nekretninu - čkbr. [katastarska čestica], Selnica, šuma Biškupec, oranica Biškupec, ukupne površine 965 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (335959), sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku NIKOLAC SLAVKU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ENDI LINE d.o.o. Sveti Ivan Zelina, Zagrebačka 60, OIB: 49043177266 troškove ovog postupka u iznosu od 2.384,91 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, tj. po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se u zemljišnim knjigama ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela Sveti Ivan Zelina nalazi upisana nekretnina, i to čkbr. [katastarska čestica], Selnica, šuma Biškupec, oranica Biškupec, ukupne površine 965 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (335959). Kao vlasnik te nekretnine upisan je tužitelj. Tužitelj je upisan i kao posjednik iste nekretnine u katastru zemljišta. Tužitelj je naznačenu nekretninu stekao kupnjom u stečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom TRUDBENIK d.d. u stečaju, a koje društvo je bilo stvarni i upisani zk vlasnik iste nekretnine. Tužitelj ističe kako je tuženik oduzeo tužitelju posjed nekretnine naznačene pod I. tužbe. Tuženik je vlasnik odnosno suvlasnik susjednih nekretnina - čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje obrađuje odnosno koristi, no, tuženik neosnovano posjeduje i nekretninu tužitelja čkbr. [katastarska čestica], Selnica, šuma Biškupec, oranica Biškupec, ukupne površine 965 m2 na način da je na istu zasadio bilje te istu obrađuje i koristi. Za posjed nekretnine tuženik nema pravne osnove ni u kojem pravnom poslu. Tužitelj je pozvao tuženika da mirno riješe sporni odnos te ga je o predaji posjeda pozvao putem prokuriste ČZ, te dostavom odvjetničke opomene, no tuženik se na pozive za mirno rješenje oglušio.

Tužitelj naglašava kako je odredom čl. 161 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda posjed te stvari. Kako je tuženik neosnovano oduzeo tužitelju posjed nekretnine i odbija mu predati posjed iste nekretnine, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je predmetnu nekretninu usmenim dogovorom dobio od tadašnjeg direktora poduzeća Trudbenik- Sv. Ivan Zelina (ŠZ) još davne 1980. godine i od tada je u neprekinutom i nesmetanom posjedu iste. Stoga u cijelosti opovrgava tvrdnju tužitelja da mu je tuženik oduzeo posjed nekretnine, budući da tužitelj nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine. Predmetnu nekretninu tuženik nesmetano uživa i posjeduje već više od 40 godina na način da istu čisti, obrađuje, kultivira, zbog čega je tuženik stekao pravo vlasništva dosjelošću u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te ima pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnoj knjizi. Institutom dosjelosti pretvorena je faktična vlast nad nekretninom u pravnu. Tuženiku sve do današnjeg dana (tj. do dana primitka tužiteljevog dopisa te poziva za podnošenje odgovora na tužbu) nije bilo poznato, te nije znao, da je netko u ovršnom postupku nad poduzećem Trudbenik d.d. Sv. Ivan Zelina kupio predmetnu nekretninu. Tuženik smatra da mu je savjesnim posjedom više od 40 godina ta nekretnina pripada dosjelošću. Također smatra da kada je tužitelj tu nekretninu kupio u ovršnom postupku tada je kao savjestan kupac i stjecatelj te nekretnine trebao svakako tuženika obavijestiti o promjeni vlasništva tj. da je nekretnina njegova. Zaključno navodi da je temeljem dosjelosti postao vlasnik prijeporne nekretnine neovisno od toga što njegovo vlasništvo nije upisano u zemljišnoj knjizi. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tužitelj se podneskom od 25. lipnja 2024. očitovao na navode iz odgovora na tužbu te u odnosu na navod tuženika da je prijepornu nekretninu dobio usmenim dogovorom od tadašnjeg direktora poduzeća Trudbenik još davne 1980. godine ističe da iz toga jasno proizlazi da je tuženik znao da tu nekretninu koristi poduzeće odnosno društvo Trudbenik pa da je svakako nije mogao dobiti u vlasništvo i to usmenim dogovorom s direktorom poduzeća, a posebno kad se ima na umu vlasničkopravno uređenje 1980.-ih godina. Poziva se i na članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima prema kojima se na stvari u društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Predmetna nekretnina bila je u društvenom vlasništvu s pravom korištenja poduzeća kasnije društva Trudbenik d.d., a 1996. izvršena je pretvorba te je nekretnina postala vlasništvo društva Trudbenik d.d pa tuženik na istoj nije mogao steći vlasništvo. Ističe da je nekretninu stekao kao kupac u stečajnom postupku koji se vodio nad stečajnim dužnikom Trudbenik d.d. pod brojem St-111/04 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te da se prema odredbama stečajnog zakona smatra da sudska pismena koja su upućena širem krugu osoba su valjano dostavljena stavljanjem pismena na posebnu stečajnu oglasnu ploču suda zbog čega se tuženik ne može s uspjehom pozivati da mu nije bilo poznato da je netko kupio prijepornu nekretninu u stečajnom postupku. Smatra da bi tuženik da je "dobio" nekretninu kako to paušalno tvrdi svoje pravo vlasništva prijavio u stečajnom postupku ili bar naknadno pokrenutom parničnom postupku. Kako je oglas o otvaranju stečajnog postupka nad društvom Trudbenik objavljen na oglasnoj ploči suda i u Narodnim novinama tuženik je znao odnosno morao znati za navedenu činjenicu. Jednako tako rješenja Trgovačkog suda o prodaji u stečajnom postupku, o dosudi te o predaji tužitelju bila su također objavljena na oglasnoj ploči suda te su bila i temelj za upis vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama. Dana 13. rujna 2007. nekretnina je predana tužitelju na licu mjesta po stečajnom upravitelju Trudbenika d.d.. Smatra da iz svega naprijed navedenoga proizlazi da tuženik nije zakonit posjednik (jer nema pravnu osnovu za stjecanje nekretnine) niti je pošten posjednik (jer je znao ili morao znati da nema pravo na posjed) pa da stoga nema posjed odgovarajuće kvalitete za stjecanje vlasništva dosjelošću. Dodatno argumentira i okolnošću da je od 1998. nadalje na istoj nekretnini upisano niz založnih prava, a što proizlazi iz povijesnog zemljišno knjižnog izvatka pa da bi bilo nelogično da se tuženik više od 40 godina nije interesirao za zemljišnoknjižno stanje nekretnine i da bi trpio opterećenje nekretnine založnim pravima osnovanim radi osiguranja tražbine treće osobe da je mislio da je ista njegovo vlasništvo. Čak kad bi tuženik imao posjed odgovarajuće kvalitete tuženik ne posjeduje nekretninu u propisanom trajanju jer između 1980. godine do 17. studenoga 1999. odnosno važenja članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije proteklo zakonom propisano vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću.

4. Tuženi je u tijeku postupka naveo da kao pravno neuka osoba nije bio upućen da se oglasi objavljuju na oglasnim pločama i službenom glasilu Republike Hrvatske, a kako mu tužitelj nikada nije napomenuo da ima namjeru kupiti predmetnu nekretninu niti da je istu kupio niti ga je pozvao na predaju nekretnine da je doveden u zabludu. Smatra da time što je nesmetano uživao nekretninu i to dvadeset godina do kupnje nekretnine od tužitelja, a i nakon što ju je tužitelj kupio pa sve do podnošenja tužbe u ovom postupku što čini nesmetano korištenje nekretnine preko 40 godina. Ističe i da je promjena društvenog oblika poduzeća Trudbenik u dioničko društvo upisana u sudski registar 24. studenoga 1993. Poziva se na praksu ESLJP Trgo protiv RH prema kojoj se stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. Kako je tužitelj nekretninu kupio 2007. smatra da je do tog datuma protekao dovoljan broj godina za njegovo stjecanje te nekretnine na temelju dosjelosti.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak (list 4), prijepis posjedovnog lista (list 5), izvod iz katastarskog plana (list 6), poziv tužitelja tuženome radi mirnog rješenja spora (list 7-8), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (9- 15, 32-35), identifikacija zk čestice (list 36), izvadak oglasa iz Narodnih novina (list 38), rješenja Trgovačkog suda iz stečajnog postupka (list 39-48), zapisnik o primopredaji nekretnine tužitelju potpisan po stečajnom upravitelju za Trudbenik d.d. u stečaju (list 49-51), proveo je očevid dana 11. listopada 2024. - zapisnik o očevidu (list 68-69), uvid u skicu lica mjesta sačinjenu po geodeti ĆZ (list 72 i 83), saslušan je svjedok CZ (list 85 i 86), te svjedoci VZ, OZ, AZF, UZ i NZ (list 90-92), te su saslušane stranke (list 94), a sud je izvršio uvid i u upise u sudski registar Trgovačkog suda. Time je sud proveo sve po strankama predložene dokaze u ovom postupku.

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91.,91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 55/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP) sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je ovdje predmetna nekretnina upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oznake Selnica, šuma Biškupec, oranica Biškupec ukupne površine 965 m2 kao vlasništvo tužitelja. Vlasništvo tužitelja je prema podacima z.k. izvatka upisano na temelju zaključka Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. rujna 2007. broj: St-111/04 kojim je za korist tužitelja određen upis vlasništva na cjelokupnim nekretninama Trudbenika d.d. u stečaju.

8. U ovom postupku obavljen je očevid uz sudjelovanje mjernika radi identifikacije spornog zemljišta (list 68-69). Na očevidu su stranke pokazale granice predmetne nekretnine, a mjernik je sukladno zadaći vještačenja identificirao nekretninu i iskolčio granice nekretnine. Iz skice lica mjesta (list 72 i 83) vidljivo je da je vještak identificirao nekretninu upravo onako kako je upisana u katastarskom planu te upravo onako kako su granice iste pokazale i stranke na očevidu. Dakle stanje na terenu je u suglasju sa z.k. stanjem i katastarskim operatom predmetne nekretnine.

9. Na očevidu je sud utvrdio da se na nekretnini uz istočnu stranu neposredno uz potok nalaze posađeni orasi za koje je tuženik naveo da su posađeni prije desetak godina, nasadi lješnjaka (na južnoj strani označeno na skici lica mjesta) koji su prema navodu tuženika zasađeni prije pet godina te nasad kukuruza (označeni na skici lica mjesta list 83) koji je u vrijeme očevida bio pobran. Iz navedenoga proizlazi da su poljoprivredne kulture posađene nakon što je tuženik predmetnu nekretninu kupio u stečajnom postupku.

10. Između stranaka nije prijeporno da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao kupnjom u stečajnom postupku (list 56) koji se vodio nad stečajnim dužnikom, ranijim vlasnikom nekretnine društvom TRUDBENIK d.d. u stečaju. Među strankama nije prijeporno ni da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine.

11. Među strankama je prijeporno ima li tuženik pravo na posjed predmetne nekretnine. Naime, tijekom postupka tuženik je naveo da je isključivi i samostalni posjednik nekretnine da ju posjeduje kroz zakonom propisano vrijeme te da ne samo da ima pravo na posjed već da je na temelju dosjelosti stekao i pravo na vlasništvo prijeporne nekretnine.

12. Iz identifikacije čestica Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina (list 36) proizlazi da su zk. čestice broj: 1762/3., 1763/7, 1763/8, 1763/9, 1763/10, 1764/8 i 1764/9 k. o. [katastarska općina] stare izmjere približno identične katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, koju je u ovom postupku identificirao mjernik i koja je ovdje prijeporna čestica. Dalje iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu (list 32-35) proizlazi da je ista bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja trgovačkog poduzeća Trudbenik. Dakle titular prava korištenja na predmetnoj nekretnini u društvenom vlasništvu bilo je poduzeće Trudbenik. Dalje iz povijesnog z.k. izvatka proizlazi da je tijekom 1993. godine izvršena pretvorba poduzeća Trudbenik sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", 19/91, 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.) te je predmetna nekretnina upisana u vlasništvo društva Trudbenik d.d. iz Svetog Ivana Zeline, a što također proizlazi iz zk izvadaka u spisu.

13. Dalje iz spisa proizlazi (kao i iz upisa u Trgovački registar za društvo Trudbenik d.d. Sveti Ivan Zelina, OIB: 82986748125) da je nad Trudbenikom d.d. 2004 godine otvoren stečajni postupak, da je za stečajnog upravitelja imenovan Branko Petanjek te da su oglasom objavljenim u Narodnim novinama broj 153/04 pozvani svi vjerovnici koji imaju tražbine prema društvu u stečaju, a koje su osigurane razlučnim pravom obavijestiti o navedenome stečajnog upravitelja. Otvaranje stečajnog postupka upisano je i u sudskom registru društva te je sukladno propisima o stečaju objavljeno i na oglasnoj ploči suda.

14. Dalje iz spisa proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda, St-111/04 od 13. srpnja 2007. između ostalih i ovdje prijeporna nekretnina dosuđena tužitelju, a nakon što je tužitelj platio kupovninu u cijelosti donesen je zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. rujna 2007. kojim mu se ista nekretnina i predaje, a što je konstatirano i u zapisniku o primopredaji nekretnine od 13. rujna 2007. potpisanog od stečajnog upravitelja Trudbenika d.d. u stečaju i ČZ, direktora društva Endi Line d.o.o., ovdje tužitelja.

15. Iz naprijed navedenoga (evidentiranog slijeda upisa vlasništva u povijesnom zk izvatku te odluka iz stečajnog postupka) proizlazi da je tužitelj vlasnik prijeporne nekretnine. Među strankama nije bilo ni prijeporno da se nekretnina nalazi u posjedu tuženika, a što u konačnici proizlazi i iz stranačkih izjava stranaka na ročištu 4. srpnja 2025. pa je prema tome tužitelj dokazao odlučne činjenice iz članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12. i 152/14. dalje ZVDSP).

16. Tuženik pak odbija predati tužitelju posjed stvari navodeći da ima pravo na posjed navodeći prigovor iz članka 163. stavak 1. ZVDSP te navodeći da je nekretninu na temelju posjedovanja kroz zakonom propisano vrijeme na temelju dosjelosti stekao u vlasništvo.

17. Prema ocjeni ovog suda tuženik svoje prigovore tijekom parničnog postupka nije dokazao, a što će dalje biti detaljno obrazloženo.

18. Naime, tuženik tijekom postupka navodi da je predmetnu nekretninu dobio od tadašnjeg direktora poduzeća Trudbenik Sveti Ivan Zelina (ŠZ) na temelju usmenog dogovora još davne 1980. godine i da je od tada neprekidno nesmetano posjeduje.

19. Prema ocjeni ovog suda, kada se na umu ima tadašnje društvenopolitičko uređenje te okolnost koja proizlazi i iz upisa u zemljišne knjige da je prijeporna nekretnina tada bila u društvenom vlasništvu, a ne u vlasništvu poduzeća Trudbenik (koje je i prema zk upisu imalo samo pravo korištenja nekretnine) to se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je nekretninu dobio na temelju usmenog dogovora sa direktorom poduzeća. Naime, kako poduzeće Trudbenik nije bilo vlasnik te nekretnine to isto nije moglo ni putem osobe ovlaštene za zastupanje-direktora na trećega prenijeti pravo koje ni samo nije imalo.

20. Iz stanja spisa, a što nije ni bilo prijeporno među strankama, jasno proizlazi da je poduzeće Trudbenik do pretvorbe 1993. imalo pravo korištenja predmetnom nekretninom u društvenom vlasništvu. Dalje proizlazi da je u postupku pretvorbe navedena nekretnina unesena u kapital pravne osobe jer je vlasništvo nad tom nekretninom nakon pretvorbe upisano za Trudbenik d.d. te je bilo i dio stečajne mase. Dakle pretvorbom društvenog vlasništva raniji nositelj prava korištenja poduzeće Trudbenik sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (upis u zk) postao je vlasnik nekretnine nad kojom je do tada imao pravo korištenja kao društvo Trudbenik d.d.

21. Dakle poduzeće Trudbenik koje je imalo samo pravo korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu nije moglo valjano na temelju pravnog posla (usmenim dogovorom) tuženiku prenijeti pravo vlasništva. Vlasništvo se i sukladno tada važećim propisima, članak 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", 53/91. 91/96) stjecalo upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. I sada važećim člankom 120. ZVDSP propisano je da se vlasništvo stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, a tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio da je svoje pravo vlasništva nekretnine (za koje tvrdi da ga je dobio na temelju usmenog dogovora s direktorom poduzeća) pokušao upisati u zemljišnu knjigu. Iz izjava svjedoka LZ i AZF djece tuženika proizlazi da ne znaju je li njihov otac pokušao upisati vlasništvo te nekretnine dok iz iskaza VZ, supruge tuženika proizlazi da tuženik nije pokušao upisati predmetnu nekretninu na svoje ime.

22. Osim toga sud je imao na umu i da je sam tuženik na ročištu kod ovog suda 4. srpnja 2025. naveo da je prijepornu nekretninu počeo čistiti 1979. ili 1980. te da se nakon toga nakon što je vidio u katastru da je nekretnina vlasništvo poduzeća Trudbenik dogovorio s direktorom poduzeća Trudbenik da parcelu može čistiti i koristiti.

23. Prema članku 11. ZVDSP tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava- samostalni je posjednik.

23.1. Prema članku 10. stavku 3. ZVDSP Kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.

24. Ovaj sud ocjenjuje da iz iskaza samog tuženoga proizlazi da stvar (nekretninu) nije posjedovao kao samostalni posjednik jer je prema osobnim navodima izvršio uvid u službenu evidenciju (katastar) utvrdio tko je upisan kao posjednik nekretnine nakon čega je tražio dopuštenje od poduzeća Trudbenik koje je imalo pravo korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu da predmetnu nekretninu može urediti i obraditi. Dakle tuženik je tražeći dozvolu zapravo priznao višu vlast posjeda poduzeća Trudbenik te prema tome nije bio samostalan već nesamostalan posjednik. Iskaz tuženoga je u suglasju i sa iskazima svjedoka FZ, AZF, LZ, EZ, VZ koji navode da je nekretnina bila zapuštena, a kako se lokacijski nalazi uz nekretnine i kuću tuženoga da je tuženome bilo u cilju i zbog higijenskih uvjeta urediti predmetnu nekretninu.

25. U odnosnu na tuženikov prigovor da je dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine ovdje odmah treba navesti da se dosjelošću stječe vlasništvo pod kumulativnim ispunjenjem pretpostavki od čega je jedna da stjecatelj ima samostalan posjed. Ostale pretpostavke su da posjed treba biti određene kakvoće (zakonit, istinit i pošten), da traje zakonom određeno vrijeme i da je stvar sposobna biti objektom stjecanja.

26. U odnosu na nužnu pretpostavku samostalnosti posjeda sud je naprijed obrazložio zbog čega smatra da posjed tuženoga nije bio samostalan. No sud smatra da tuženik nije imao ni posjed određene kakvoće (zakonitost i poštenost), a što dodatno govori o nemogućnosti stjecanja predmetne nekretnine na temelju dosjelosti.

27. Naime, poštenje posjednika ne treba postojati samo u vrijeme pribavljanja posjeda, već i tijekom čitavog vremena posjedovanja pa stoga pošteni posjednik može naknadno postati nepošten posjednik.

28. Iz konkretnih okolnosti ovog slučaja proizlazi da je tuženik znao da je poduzeće Trudbenik bilo korisnik predmetne nekretnine u društvenom vlasništvu jer je upravo od tog poduzeća prema osobnom iskazu tražio da kultivira i prijepornu nekretninu koja se nalazi uz nekretnine u njegovom vlasništvu. Jednako tako tuženiku nisu mogle ostati nepoznate ni društveno političke i vlasničke promjene koje su nastupila osamostaljenjem Republike Hrvatske i prelaska iz društvenog gospodarstva u tržišno gospodarstvo, odnosno da je došlo do pretvorbe poduzeća Trudbenik u društvo Trudbenik d.d. te da je nakon toga društvo Trudbenik d.d. postalo vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje pravilno navodi tužitelj da su rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad društvom Trudbenik d.d. objavljeni na oglasnoj ploči Trgovačkog suda i u Narodnim novinama kao javnom glasilu Republike Hrvatske (sukladno odredbama Stečajnog zakona) pa da tuženik ne može s uspjehom tvrditi da mu nije bilo poznato i da nije znao da je tužitelj kupio nekretnine koje su bile u vlasništvu Trudbenika d.d. pa tako i ovdje prijepornu nekretninu u stečajnom postupku. Osim navedenoga ovdje treba na umu imati i da se radi o društvu (Trudbenik d.d.) koje je poslovalo u manjoj lokalnoj zajednici-Sveti Ivan Zelina pa da s obzirom na okolnosti koje za sobom nosi stečaj za lokalnu zajednicu tuženiku navedena činjenica nije mogla ostati nepoznata. Tuženik je u stranačkom iskazu i naveo da je kao građanin Zeline znao da je Trudbenik u stečaju ali da ga nitko o tome nije obavijestio. Stoga nije životno logično da tuženik koji zna za provođenje stečajnog postupka nad društvom Trudbenik d.d. ako smatra da u odnosu na ovdje prijepornu nekretninu ima kakvo izlučno pravo isto ne prijavi u stečajnom postupku, a na što pravilno ukazuje tužitelj.

29. Slijedom naprijed navedenoga tuženikov posjed nije bio samostalan, niti je zakonit jer u okolnostima ovog slučaja nedostaje očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika da njegovo vlasništvo prijeđe na tuženika (usmeni dogovor s direktorom poduzeća koje nije bilo vlasnik već je u to vrijeme imalo samo pravo korištenja nekretnine koja je bila u društvenom vlasništvu nije valjana osnova) niti je pošten posjednik (jer je tuženik znao i mogao je znati da je došlo do promjene vlasništva nekretnine i da nema pravo na posjed). Sud je dodatno cijenio i okolnosti da je tuženik prema osobnom iskazu te iskazu svjedoka AZF, LZ te svjedoka ČZ bio zaposlenik katastra u Svetom Ivanu Zelini pa su mu okolnosti promjene korisnika predmetne nekretnine tim više bile dostupne.

30. Kraj neispunjenja uvjeta koji se tiči samostalnosti posjeda i kakvoće posjeda nije bilo potrebno ispitivati i trajanje tuženikovog posjeda jer za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti pretpostavke trebaju biti kumulativno ispunjene.

31. U odnosu na okolnost je li tužitelja raniji vlasnik uveo u posjed predmetne nekretnine te je li tuženik pozvao tuženika pozvao tužitelja na predaju posjeda predmetne nekretnine sud je izveo dokaz uvida u spisu priležeću dokumentaciju iz stečajnog spisa, a poglavito zapisnik o primopredaji predmetne nekretnine koju je za Trudbenik d.d. u stečaju izvršio stečajni upravitelj Branko Petanjek, a u ime tužitelja direktor CZ te je na tu okolnost saslušao i svjedoke.

32. Iz naprijed navedenog zapisnika koji je uredno potpisan po navedenim ovlaštenim osobama jasno proizlazi da je između ostalih i predmetna nekretnina 13. rujna 2007. predana tužitelju kao novom vlasniku u posjed. Iz iskaza svjedoka ČZ koji je kao tadašnji direktor bio prisutan navedenoj primopredaju proizlazi da ga je stečajni upravitelj tada uveo u posjed nekretnine, da se ne sjeća je li predmetna nekretnina tada bila zapuštena ali obrađena da nije bila , da je stupio u kontakt s tuženim (kojeg je osobno poznavao jer je tuženi radio u katastru, a on je za potrebe svoje firme u katastar svraćao) 2008. godine, da je tuženik naveo da on obrađuje nekretninu, da je tuženiku dozvolio da to radi i dalje te ga informirao da je on kupio nekretninu i da je nekretnina njegovo vlasništvo. Do 2012. je više puta s tuženim pokušao riješiti situaciju, a kad je 2012. godine također u stečajnom postupku kupio nekretnine društva Zelinka unutar toga kupio je i parcelu koja se dotiče ovdje predmetne parcele (čkbr. [katastarska čestica] koja osim ovdje predmetne nekretnine graniči i sa nekretninama u vlasništvu tuženika) pa da je tuženiku nudio rješenje ili predaje u posjed premetne nekretnine ili zamjene dijelova nekretnina no do toga nije došlo.

33. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ocjenjujući ga životno logičnim i uvjerljivim, a osim toga i materijalna dokumentacija (zapisnik o primopredaji i zapisnik o očevidu) daje podlogu za takav zaključak. Naime iz zapisnika o primopredaji proizlazi da je tužitelj 2007. uveden u posjed dok iz zapisnika o očevidu proizlazi da su kulture na nekretnini sađene pet ili deset godina unatrag od obavljenog očevida 2024. godine (prema kazivanju tuženika) dakle u vrijeme kad je tužitelj bio vlasnik nekretnine i kada je o tome obavijestio tuženika odnosno kada je tuženik znao za rezultate stečajnog postupka nad društvom Trudbenik. Navedeno suprotno tvrdnji tuženika upravo govori u prilog tome da je tuženik onemogućio tužitelja u posjedovanju odnosno oduzeo tužitelju posjed nekretnine. Iz katastarskog plana i skice lica mjesta vidljivo je da su kč. br. [katastarska čestica] na kojem se nalazi prema skici lica mjesta nalazi građevina i ovdje predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] susjedne nekretnine u vlasništvu matičnog društva Gotes d.o.o. i društva kćeri ovdje tužitelja pa je stoga životno logično da je tužitelj nakon što je matično društvo u stečajnom postupku kupio nekretninu kč. br. [katastarska čestica]. tražio vraćanje posjeda ovdje predmetne nekretnine.

34. U dokaznom postupku saslušani su i svjedoci UZ, AZF, NZ, IZ i VZ.

Sud prihvaća iskaze svjedoka u dijelovima na koje se i naprijed u presudi referirao. Dalje, svjedoci VZ i UZ navode da je direktor Trudbenika u dogovoru s tuženim dao predmetnu nekretninu radi obrade tuženome, no sud je već naprijed naveo razloge zbog kojih takav prijenos za stjecanje vlasništva (pa i dosjelošću) ne bi bio valjan. Ostali svjedoci su naveli da im nije poznato na temelju kojeg osnova je tuženik obrađivao predmetnu parcelu. U odnosu na dio iskaza svjedoka u kojima navode da je tuženik obrađivao nekretninu bez osporavanja ili smetanja drugih osoba ovaj sud ocjenjuje da taj dio iskaza suštinski ni nije u proturječju s drugim dokazima. Naime iz stanja spisa kao i iskaza svjedoka ČZ proizlazi da je tuženik nekretninu obrađivao uz suglasnost kako ranijeg korisnika/vlasnika tako i novog vlasnika, ali je svakako znao da nekretninu ne posjeduje kao da je njen vlasnik odnosno kao samostalan posjednik.

Sud nije prihvatio iskaze svjedoka u dijelu u kojem su iskazali da nisu znali za stečaj društva Trudbenik i Zelinka jer se za lokalnu zajednicu radi o dobro poznatoj činjenici, a osim toga supruga tuženoga je prema osobnom iskazu bivša zaposlenica Zelinke d.d.

35. Iskaz tužitelja (za tužitelja JZ) sud je prihvatio u cijelosti, a iskaz tuženoga je sud također prihvatio osim u dijelu da ga je tužitelj obavijestio da je kupio predmetnu nekretninu u stečajnom postupku tek prošle godine. Ovo iz razloga što je tuženiku činjenica novog vlasnika nakon stečajnog postupka već morala biti poznata te što je sud logičnim ocijenio iskaz svjedoka ČZ da stanje na terenu pokušava urediti duži niz godina odnosno od kada je u stečajnom postupku kupio i nekretnine Zelinke d.d. te na tako postao vlasnikom susjedne nekretnine ovdje predmetnoj nekretnini.

36. Slijedom navedenoga tužitelj je u parničnom postupku dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev dok tuženik nije uspio dokazati činjenice koje negiraju zahtjev tužitelja zbog čega je odlučeno kao pod I presude.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st.1. i 155. Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 ; dalje skraćeno: ZPP) a odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora i troškovnika koji je punomoćnik tužitelja predao na ročištu 4. srpnja 2025. Opravdani trošak tužitelja sastoji se od sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR-a i sudske pristojbe na presudu od 26,55 EUR-a (koliko iznosi pristojba uz 50% umanjenja koju tužiteljica zastupana po punomoćniku-odvjetniku može koristiti), trošak plaćenog iznosa za očevid i mjernika u iznosu od 331,81 EUR-o, te troška odvjetničke nagrade za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a prema Tbr. 7/1 i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. dalje OT), troška za sastav podneska od 25. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr 8. i 54. OT) troška pristupa na pripremno ročište 4. srpnja 2024. u iznosu 200,00 EUr- (Tbr 9.1 i 54. OT) troška pristupa pripremnom ročištu 26.8.2024. u iznosu od 200,00Eura (Tbr 9.1. i 54 OT OT), te troška za sastav podneska od 3. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR- a, zastupanje na očevidu 11. listopada 2024., sastav podneska od 8. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a, zastupanje na ročištima 18. ožujka 2025., 28. travnja 2025. i 4. srpnja 2025., a što čini ukupni opravdani trošak ovog parničnog postupka od 2.384,91 EUR. Uz dosuđeni trošak tužitelju pripada i pravo na zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke do isplate po članku 29. ZOO o čemu je odlučeno pod II izreke.

U Svetom Ivanu Zelini 19. kolovoza 2025.

S u d a c :

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.