REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-308/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BO, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj K-151/2021 od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika BO odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog toga suda broj K-672/2019 od 2. srpnja 2019. protiv optuženika BO zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11 te je nakon provedenog postupka optuženi BO proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 optuženi BO je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 250,00 eura i podvozne troškove svjedoka i to: iznos od 31,21 eura za svjedoka UO, iznos od 34,89 eura za svjedoka NO, iznos od 14,99 eura za svjedokinju RO, odnosno sveukupno 331,09 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Ivici Senjaku, odvjetniku iz Pule, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od kaznene odgovornosti.

4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Uvodno se žalitelj poziva na drugostupanjsku ukidnu odluku kojom je naloženo prvostupanjskom sudu da se provede dokaz saslušanjem svjedoka CO i EO, a po toj uputi nije postupljeno. Tako se ističe da je točno da se zbog nedostatka bilo kakvih osobnih podataka nije mogla utvrditi adresa prebivališta svjedoka EO, no sud je saznao adresu svjedoka CO u [adresa] i trebalo je istog saslušati putem međunarodne pravne pomoći, a ne odbiti provođenje tog dokaza.

7.1. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda i poduzeo je više radnji radi utvrđivanja adrese prebivališta navedenih svjedoka, pri čemu se nije mogla saznati adresa svjedoka EO. U odnosu na svjedoka CO, točno jest da je sud saznao adresu prebivališta istog, no utvrđeno je da se usprkos višekratnim pozivima na rasprave isti nije odazivao, a sud nema mogućnost poduzimanja prisilnih mjera prema svjedoku koji prebiva na teritoriju Bosne i Hercegovine. Nadalje, odredbom članka 489. stavka 3. ZKP/08 je propisano da je prvostupanjski sud dužan izvesti postupovne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koje je upozorio drugostupanjski sud. Imajući u vidu navedeno i da su se tijekom postupka pojavile nove okolnosti tj. da oštećeno Trgovačko društvo Tera d.o.o. više ne postavlja imovinskopravni zahtjev jer je u međuvremenu optuženik u cijelosti podmirio glavnicu, a što zasigurno ne bi učinio ukoliko nije u obvezi platiti dug i cijeneći ostale dokaze, pravilno je odbijen prijedlog za saslušanjem svjedoka CO ne samo zbog njegove nedostupnosti, već i zbog toga što se saslušanjem tog svjedoka ne bi utvrdilo drukčije činjenično stanje.

Stoga je taj prigovor žalitelja neosnovan.

8. Žalitelj u žalbi, kao i u obrani, osporava da bi počinio terećeno mu kazneno djelo, nije postupao s prijevarnom namjerom, ističe da je i prije kod oštećenika uzimao robu koju je u pravilu odmah i plaćao gotovinom, za dio preuzete robe za koju se tereti ne osporava da ju je kupio i na raspravi je identificirao otpremnice na kojima je njegov potpis. No, žalitelj navodi da se veći dio duga odnosio na robu isporučenu pravnoj osobi PG Gradnja d.o.o. iz Rijeke koja je na području Novigrada gradila objekte, a sve u dogovoru sa predstavnicom oštećene pravne osobe RO koja je tu robu trebala fakturirati na PG Gradnja Rijeka i dao joj je potrebne podatke. Upravo stoga je i predložio na tu okolnost ispitati odgovornu osobu PG Gradnja Rijeka, CO. Nadalje, žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz RO iako je ta svjedokinja iskazala da nikada nije poslovno surađivala sa GP Gradnja iz Rijeke, no iz dostavljene dokumentacije je razvidno da je GP Gradnja d.o.o. bio kupac kod oštećenog društva i da im je izvršeno fakturiranje robe, što znači da je to društvo ranije bilo kupac robe oštećenika. Uz navedeno, a vezano za njegovu obranu da je preuzeo za sebe točno određenu robu prema otpremnicama koje je i potpisao, dok ostale nije jer ih nije ni preuzeo, nije se sa dovoljnom kritičnošću cijenilo da su RO i ZO naznačili koje su oni otpremnice potpisali umjesto optuženika. Jednako tako se ukazuje nelogičnim da bi i dalje mu se isporučivala roba, iako prethodnu nije platio.

9. Protivno prigovorima žalitelja, u ponovljenom postupku je prvostupanjski sud cijenio sve upute dane u ukidanoj odluci te je obnovio dokaze i nakon toga iste brižljivo i kritički vrednovao i izveo ispravan zaključak, na temelju pravilno utvrđenih odlučih činjenica, da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

9.1. Naime, obranu optuženika da je i ranije kupovao robu kod oštećenika je potvrdila i svjedokinja RO koja je iskazala da je i prije ovoga događaja optuženik naručivao i kupovao građevinski materijal koji je plaćao odmah ili s odgodom, no sporni građevinski materijal, kupnju kojeg su usmeno dogovorili 1. ožujka 2014., kao i način i rok plaćanja, a koji mu je isporučen, nije platio. Također, ista je na raspravi iskazala da je na otpremnicama na listovima 14 do 41 sav materijal koji je isporučen optuženiku, a iako se radilo o isporuci robe u periodu od 1. ožujka 2014. do 2. travnja 2014., račun broj 1917-10-4 na listovima 4 do 6 spisa je izdan s datumom 31. prosinca 2016. jer je tada specificiran ukupni dug, a ne zna jeli tu uključen i dug iz 2013. Jednako tako je iskazala da u pokušaju da se dug plati je optuženik znao govoriti da će taj dug platiti treće osobe, zatim da će on platiti i da pričekaju, a ne osporava da ukoliko je optuženik bio u gužvi i nije se vratio radi potpisivanja otpremnice ga je ona znala potpisati sa „B“, nekada su otpremnice potpisivali ŠO (listovi 17, 23, 24, 28, 32 i 34), nekada ŽO (listovi 38 i 40), a ostale koje nije potpisao osobno optuženik je potpisao ZO.

9.2. Nadalje, svjedok ZO je iskazao da se ne sjeća je li optuženik za nekoga drugoga naručivao materijal, ali da su otpremnice glasile na optuženika kojem su, ako bi se radilo o većim količinama otpremali materijal, a ponekad je kombijem dolazio optuženik i potvrdio je da je u ime optuženika, u situacijama kad optuženik nije mogao čekati otpremnicu, potpisao optuženika (otpremnice na listovima 14, 15, 18, 19, 21, 22, 25 do 27, 29, 31 i 36). I svjedok ŠO je iskazao da poznaje optuženika koji je bio njihov kupac, ne zna je li robu koju je preuzimao optuženik uzeo za sebe ili treće osobe, a roba mu je isporučivana po dogovoru, ne zna kako je to optuženik plaćao jer je sve dogovarao sa vlasnicima, da je otpremnice potpisivao optuženik, a nekada i njegovi radnici. Dakle, iz iskaza svih gore navedenih svjedoka proizlazi da su očito u dogovoru s optuženikom, kad je optuženik bio u gužvi i nije mogao čekati da se sastavi otpremnica, ponekad ga oni potpisali, pri čemu optuženik ne osporava da sva fakturirana roba je i preuzeta.

9.3. Jednako tako optuženik ne osporava da je dogovorio i isporuku sporne robe, s time da isti tvrdi da je posredovao u kupnji te robe za GP Gradnja d.o.o. i da se dogovaralo da 5.000,00 kuna, što je on za sebe uzeo robe, plati gore navedeno društvo koje mu je ostalo dužno za izvedene radove, da nije znao da sva roba pa i taj dug nije plaćen, a ne osporava da je garantirao da će roba biti plaćena. Pritom pravilno prvostupanjski sud otklanja takvu obranu optuženika jer isti nije predočio nikakav ugovor o posredovanju kao što je RO osporila da je bilo dogovora o kompenzaciji. Pritom posebno treba imati u vidu, a vezano za prijevarnu namjeru, da čak kada bi i bilo točno da je robu naručivao za gore navedeno društvo, a što je utvrđeno da nije, da je optuženik izjavio da je GP Gradnja d.o.o. bila u lošoj financijskoj situaciji pa da su ga stoga zamolili da on naruči robu, dakle svjesno i u toj situaciji bi doveo u zabludu RO obvezujući se da će roba biti plaćena drugog dana. Također, otklanjajući obranu optuženika pravilno se prvostupanjski sud pozvao na iskaz RO da je optuženik stalno obećavao podmiriti dug i uvijek imao neki izgovor, a da je tome tako proizlazi i iz SMS-poruka koje su izmjenjivali optuženik i gore navedena svjedokinja, iz kojih je razvidno da je RO tražila od optuženika u više navrata da plati bar dio robe.

9.4. Slijedom svega navedenog, neosnovani su prigovori žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda.

10. Žalitelj ne argumentira zbog čega presudu pobija u odluci o kazni, pa je u tom dijelu presuda ispitana po službenoj dužnosti na temelju članka 478. ZKP/08.

11. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je optuženiku olakotnim cijenio da je u međuvremenu u cijelosti obeštetio oštećenika koji više nema potraživanja prema optuženiku, a po ocjeni drugostupanjskog suda ima se olakotnim cijeniti i da se radi o neosuđivanoj osobi, a svakako i protek devet godina od počinjenja kaznenog djela, pri čemu nije utvrđeno da bi na dugotrajnost postupka utjecao optuženik svojim ponašanjem. Imajući u vidu navedeno i da je očito optuženik iskoristio odnos povjerenja koje je RO ima prema optuženiku, kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci pod rokom provjeravanja od jedne godine, se ukazuje opravdanom i primjerenom za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

13. Žalitelj ne konkretizira zbog čega pobija odluku u dijelu troškova kaznenog postupka pa u tom djelu pobijana presuda nije ispitana jer se odluka o troškovima kaznenog postupka ne ispituje po službenoj dužnosti.

14. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdi da bi bile počinjene kakve povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 19. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević