Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-63/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po majci i z.z. GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po pun. Božidaru Klepaču, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Sokaču, odvjetniku iz Varaždina, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-226/2023-35 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika DT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-226/2023-35 od 27. svibnja 2025., u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Mijenja se točka 4. presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: 25 P Ob-260/2017- 15 od 01. listopada 2018. godine, na način da je tuženi DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan umjesto dosadašnjeg iznosa uzdržavanja plaćati sada uvećani iznos za uzdržavanje mldb. OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] – Dio 56, u mjesečnom iznosu od 150 eura /slovima:stopedeseteura/ i to počev od dana podnošenja tužbe tj. 29. svibnja 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospjelosti svakog pojedinog neisplaćenog obroka uzdržavanja pa do isplate, s time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće obroke uzdržavanja dužan je plaćati najkasnije do svakog 20-og u mjesecu za tekući račun majke i z.z. GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] – [adresa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom uzdržavanja iznad dosuđenog pod točkom I. izreke ove presude, a do zatraženog od 229,6 eura mjesečno.

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.''

2. Protiv presude žali se tuženik pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud nije imao razloga zaključiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva preko iznosa od 117,00 eura, jer tuženik nije u mogućnosti plaćati iznos uzdržavanja koji mu je sada dosuđen. Tuženik je osnovao novu obitelj koju je dužan uzdržavati. Tuženik je u braku sa PT s kojom je dobio dvoje djece i to TT rođenog **.**.2018. te JT rođenog **.**.2021., te VT starog godinu dana i 3 mjeseca. Uz to troje djece uzdržava i nezaposlenu suprugu PT kao i njezino dijete iz ranije veze KT rođenu **.**.2015. koje dijete također živi sa svima njima u istom kućanstvu i za nju njezin otac HT ne plaća nikakvu alimentaciju. Tuženik podmiruje sve potrebe za troje maloljetne djece i svoje supruge te pored navedenog ima i kredit u RBA d.d. u iznosu od 225.000,00 kn (29.864,61 eura) s mjesečnim anuitetom od 2.408,53 kn (319,68 eura) koji je kredit podigao u ožujku 2023. s rokom otplate 10 godina. Tuženik je trenutno zaposlen u Sloveniji u tvrtki Simbau d.o.o. Maribor u kojoj ostvaruje plaću u iznosu od 980,00 eura koji mu iznos nije dostatan niti za osnovne troškove života za njega suprugu PT i troje djece. Tuženik nema nekretnine u svojem vlasništvu, a jedina pokretnina mu je auto marke Peugeot 2003. godište. Tuženik nije u mogućnosti plaćati povišeno uzdržavanje o čemu su izvedeni materijalni i personalni dokazi. Iznos za koji je povišena pobijanom presudom obveza uzdržavanja za tuženika predstavlja teret koji će ugroziti njegovu egzistenciju i obvezu uzdržavanja ostale mldb. djece koje je također dužan uzdržavati. Predlaže se usvojiti žalbu tuženika i ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da tuženik u sadržaju žalbe ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u predmetnoj presudi. Tuženik navodi pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ali iz sadržaja žalbe je razvidno da tuženik samo tumači utvrđeno činjenično stanje na način kako to odgovara tuženiku. Navodi se i pogrešna primjena materijalnog prava, a glede nastalih sudskih troškova tuženik samo paušalno navodi kao razlog za podnošenje žalbe, ali se u žalbi ne navode razlozi zbog kojih nalazi da je donijeta pogrešna odluka o troškovima postupka. Predlaže se odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je predmet postupka povišenje uzdržavanja određeno pravomoćnom sudskom odlukom

- da je uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Varaždinu POb-260/2017 od 1. listopada 2018. (potvrđeno presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž Ob- 642/2018-2 od 14. siječnja 2019.) tuženi DT kao otac mlt. OT rođene **.**.2014. u obvezi je plaćati na ime uzdržavanja od 1. travnja 2018. godine iznos od 64,14 eura

- da je iz Ugovora o kreditu koji je sklopio tuženi sa RBA 2. ožujka 2020. utvrđeno da je iznos kredita 225.000 kuna, rok otplate 120 mjeseci, a mjesečni anuitet je 2.408,53 kune

- da je mlt. TT rođen je **.**.2017., od oca DT, tuženika i majke PT, a mlt. JT rođen je **.**.2021. od istih roditelja, dok je mlt. FT rođena **.**.2015. od majke

PT i oca HT

- da je z.z. tužiteljice evidentirana da prima dječji doplatak do 29. veljače 2024. 79,46 eura, a od 1. ožujka 2024. 123,60 eura

- da je tuženi evidentiran kao vlasnik vozila marke BMW serije 3, 1999. godine proizvodnje

- da je z.z. tužiteljice 2023. imala dohodak 1.134 eura i neoporezivi primitak 8.412,72 eura, a u razdoblju od siječnja do travnja 2024. dohodak 443,27 eura i neoporezivi primitak 1.481,28 eura

- da je iz obračuna plaća utvrđeno da je tuženiku neto plaća isplaćivana u rasponu od 535,63 eura do 952,46 eura u utuženom razdoblju

- da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu i to: za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće, za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće te za dijete od 13 do 18 godine 22 % prosječne plaće

- da su u Narodnim novinama broj 49/24 objavljeni podaci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te je propisano da sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi: za dijete do 6 godina 195,16 eura, za dijete od 7 do 12 godina 229,6 eura te za dijete od 13 do 18 godina 252,56 eura

- da su u Narodnim novinama broj 75/25 objavljeni podaci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te je propisano da sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi: za dijete do 6 godina 224 eura, za dijete od 7 do 12 godina 264 eura te za dijete od 13 do 18 godina 290 eura

- da je sporna visina uzdržavanja jer majka i z.z. predlaže povišenje na iznos od 229,6 eura (umjesto dosadašnjeg iznosa od 64,14 eura), a tuženi se protivi plaćanju tog iznosa uzdržavanja

- da tuženi na glavnoj raspravi 23. travnja 2025. navodi da je spreman plaćati iznos od 114 eura

- da sud utvrđuje da se ukupne mjesečne potrebe za mlt. OT, koja je sada u dobi od 11 godina mogu i moraju podmiriti mjesečnim iznosom od 300 eura

- da sud smatra da u ukupnim mjesečnim potrebama za mlt. OT tuženi može i mora sudjelovati iznosom od 150 eura mjesečno, jer iznos koji je propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za djecu njezine dobi iznosi 264 eura.

6. Prvostupanjski sud navodi da se povišenje uzdržavanja određenog pravomoćnom sudskom odlukom, prema čl. 285. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'', broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23), može tražiti ako su se okolnosti promijenile. Sud je primijenio i čl. 309. ObZ-a, koji propisuje da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu. Temeljem čl. 311. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i dr. slične troškove djeteta, a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Temeljem čl. 313. st. 1. ObZ-a ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje, a čl. 313. st. 4. ObZ-a propisuje da sud kada utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

7. Prvostupanjski sud nadalje navodi da za odluku o visini uzdržavanja sud osim citiranih zakonskih odredbi primjenjuje i čl. 314. ObZ-a koji glasi: „Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Stavak 3. istog zakonskog članka propisuje da potrebe mlt. djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma ali ne manje od ½ polovice zakonskog minimuma: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.'' Prvostupanjski sud smatra da su ispunjeni uvjeti za izmjenu odluke o uzdržavanju, jer je od donošenja odluke o uzdržavanju pa do podnošenja tužbe prošlo 4 godine, odnosno 5 do zaključenja glavne rasprave i donošenja presude. Opće je poznato da su porasli troškovi života, a i minimalno propisani iznosi uzdržavanja su za 2025. veći nego 2024. godinu. Povećale su se i potrebe djeteta mlt. OT rođene **.**.2014.

8. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir prilikom određivanja obveze tuženiku za plaćanje iznosa uzdržavanja od 150 eura mjesečno, da je isti u obvezi uzdržavati još troje mlt. djece, da je zaposlen te da je primao naknadu jer je bio na bolovanju između 500 i 600 eura, a dok je radio imao je mjesečnu plaću oko 980 eura. Tuženik je u obvezi uzdržavati svoju mlt. djecu uključujući ovdje tužiteljicu barem minimalno propisanim iznosima, a to bi bio iznos od 132 eura. Činjenica da je tuženik podigao kredit i da mu je rata oko 320 eura mjesečno, govori u prilog da isti mora plaćati 150 eura mjesečno na ime uzdržavanja za mlt. OT, jer nikakve druge obveze ne mogu imati prednost pred obvezom uzdržavanja.

9. Temeljem čl. 288. st. 1. ObZ-a roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. ObZ-a. Po čl. 307. ObZ-a, u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Po čl. 309. ObZ-a, uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu. Po čl. 310. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

10. Odluka suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju. Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu skladno čl. 307. ObZ-a sud će pri procjeni mogućnosti osobne koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir, između ostalog, i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, te sve druge relevantne okolnosti što je sve prvostupanjski sud utvrdio i dostatno obrazložio u pobijanoj presudi.

11. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju odredbi čl. 366. OBZ.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke presude.

13. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 19. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina