Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-62/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tuženice-protutužiteljice ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnice Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnica u Karlovcu i Dunja Duduković Šegavić, odvjetnica u Ozlju, radi razvoda braka, odluke o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa i uzdržavanju mlljt. HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa posebna skrbnica TĆ dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Slunj, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude (pogrešno naznačeno kao rješenje) Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob- 197/2024-15 od 22. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika JĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda (pogrešno naznačeno kao rješenje) Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-197/2024-15 od 22. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod stavcima II., III., IV., V. i VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika JĆ za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom (pogrešno naznačeno kao rješenje) suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Razvodi se brak zaključen dana 25. lipnja 2021. u [adresa] između tužitelja – protutuženika JĆ, rođenog **.**.1965. u [adresa] i tužene – protutužiteljice JĆ ŠĆ, rođene **.**.1980. u Austriji, [adresa].

II. Dijete stranaka, mlt. HĆ, rođena **.**.2020. će stanovati s majkom ŠĆ.

III. Majka djeteta ŠĆ će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. HĆ i zastupat će je u svim bitnim osobnim pravima bez suglasnosti drugog roditelja, oca HĆ JĆ.

IV. Zabranjuje se ocu JĆ odvijanje osobnih odnosa s mlt. HĆ do ukidanja mjera opreza iz kaznenog postupka.

V. Nalaže se tužitelju – protutuženiku JĆ da doprinosi za uzdržavanje mlt. HĆ po 300,00 EURA mjesečno, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 26. srpnja 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a na dospjele iznose je dužan platiti 2 Poslovni broj: P Ob-197/2024- 15 zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj-protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) sadržajno pobijajući presudu pod stavcima II., III., IV. i V. izreke zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, tuženica-protutužiteljica (u daljnjem tekstu: tuženica) se u cijelosti protivi žalbenim navodima tužitelja i žalbu predlaže odbiti.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja i protutužbeni zahtjev tuženice za razvod braka stranaka i donošenje odluke s kojim roditeljem će stanovati mlljt. zajedničko dijete stranaka HĆ, o roditeljskoj skrbi, održavanju osobnih odnosa s onim roditeljem s kojim dijete neće stanovati i o uzdržavanju mlljt. djeteta.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužitelj, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

7. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je utvrdio:

- da su stranke sklopile brak 25. lipnja 2021.,

- da su stranke roditelji maloljetne HĆ, rođene **.**.2020.,

- da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni te da ne žive zajedno od 25. srpnja 2024.,

- da je u tijeku kazneni postupak protiv tužitelja zbog kaznenih djela povrede prava djeteta i nasilja u obitelji te da su mu izrečene mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s tuženicom i maloljetnom HĆ, koje mjere su produljene i traju dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude u kaznenom postupku,

- da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Slunj, u svom mišljenju predložio da dijete stanuje s majkom i da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb, ali da zbog izrečenih mjera opreza trenutačno nije moguće odrediti ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom,

- da je majka iskazala kako maloljetna HĆ stanuje s njom od 26. srpnja 2024., da sama skrbi o njoj, da dijete nema nikakve prihode ni imovine te da su joj za uzdržavanje potrebna sredstva u ukupnom iznosu od oko 400,00 EUR mjesečno, koja se odnose na troškove prehrane, higijene, boravka u vrtiću,

- da je otac izjavio da je svjestan postojanja mjera opreza, da se istih pridržava, da prihvaća da mu je trenutačno onemogućeno viđanje djeteta, ali da traži zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi,

- da otac ostvaruje mjesečni prihod od 1.808,00 EUR, da ima kreditne obveze od 700,00 EUR mjesečno, da materijalno pomaže majci umirovljenici te povremeno, kada to zatraži, daje novac punoljetnom djetetu koje se školuje, da je u mogućnosti izdvajati

200,00 EUR mjesečno za uzdržavanje kćeri,

- da otac do sada nije ništa doprinosio za uzdržavanje maloljetne HĆ.

10. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je razveo brak stranaka, odlučio da će maloljetna HĆ stanovati s majkom te da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, imajući u vidu da je ocu zabranjen kontakt s djetetom temeljem mjera opreza, a u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta, zabranio ocu ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnom HĆ dok traju mjere opreza i naložio ocu plaćanje uzdržavanja u visini od 300,00 EUR mjesečno.

11. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita. Žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u pitanje ni utvrđeno činjenično stanje ni pravilnu primjenu materijalnog prava. Žalba se u cijelosti svodi na osobno viđenje situacije, bez konkretnih prigovora na činjenične ili pravne zaključke presude. Sud prvog stupnja je svoju odluku donio na temelju pravilno izvedenih i ocijenjenih dokaza te primjenom mjerodavnih propisa, a razloge presude u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio protutužbeni zahtjev tuženice da mlljt. HĆ stanuje s njom, da ona ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb o mlljt. djetetu i da se osobni odnosi između oca (tužitelja) i njegove mlljt. kćeri zabrane, što je i prijedlog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slunj.

13. Sud prvog stupnja pri donošenju odluke se rukovodio prvenstveno pravima i potrebama mlljt. HĆ. Naime, radi se o djetetu, u dobi od četiri godine koje od prestanka obiteljske zajednice roditelja stanuje s majkom kojoj je dijete privrženo i koja adekvatno skrbi o svim njezinim potrebama i iskazala je želju i namjeru da to čini i nadalje, dok s ocem dijete nema uspostavljen kontakt.

14. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio i da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na dijete obzirom da između roditelja ne postoji nikakva komunikacija, niti mogućnost dogovora o bitnim pitanjima vezanim uz dijete. Bitno je za istaknuti i da je dijete upisano u dječji vrtić u mjestu boravišta tek nakon što je podnesen prijedlog za određivanje privremene mjere i sud o tome odlučio privremenom mjerom, što ukazuje na nesuradnju i pasivan pristup oca ostvarivanju roditeljske odgovornosti.

15. U odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa oca i mlljt. djeteta valja istaći da je u interesu mlljt. djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja te redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi, odnosno da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi te da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj. Naime, sukladno čl. 18. st. 1. Konvencije o pravima djeteta – dalje („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, 12/93 i 20/97) oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta te imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da je onaj od roditelja kod kojega dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom, jer prisutnost i angažiranje oba roditelja u podizanju.

16. Još valja istaći da Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja između ostalog ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo je obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. i U-III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014., zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

17. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 123. ObZ kada je zabranio ocu susrete i druženja s mlljt. HĆ pravilno smatrajući kako je to u najboljem interesu mlljt. djeteta jer u ovom trenutku ne postoji mogućnost za održavanje osobnih odnosa oca i djeteta. To stoga što su rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu posl. br. KPZ-DO-66/2024 od 27. srpnja 2024. godine tužitelju izrečene mjere opreza zabrane približavanja tuženici i mlljt. HĆ kojima se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara niti uspostavljati ili održavati izravnu ili neizravnu vezu sa njima. Mjere opreza su mu izrečene zbog počinjenog kaznenog djela nasilja u obitelji na štetu supruge ŠĆ i povrede djetetovih prava na štetu mlljt. kćeri HĆ i produljene su rješenjem od 27. rujna 2024. kojim je odlučeno da će trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, koje mjere opreza ustvari onemogućuju održavanje bilo kakovih kontakata tužitelja s mlljt. HĆ.

18. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je sud povrijedio postupak jer je odluku donio protivno mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Iz spisa proizlazi da je sud u cijelosti prihvatio prijedlog Zavoda glede stanovanja djeteta s majkom i zabrane održavanja osobnih odnosa s ocem, dok glede zajedničke roditeljske skrbi nije bio vezan isključivo mišljenjem Zavoda, već je, temeljem čl. 105. i 123. ObZ, vodio računa o postojanju mjera opreza i interesu djeteta te utvrđenoj nemogućnosti suradnje između roditelja.

19. Neosnovan je i žalbeni navod da je sud zanemario volju i ponašanje tužitelja jer je pravilno ocijenio da dok mjere opreza traju, viđanje djeteta nije dopušteno, a zajednička roditeljska skrb nije moguća.

20. Također, neosnovan je i navod da bi zabrana viđanja dovela do otuđenja djeteta. Takav navod je paušalan i ne uzima u obzir da su mjere opreza izrečene upravo radi zaštite djeteta te da njihovo eventualno kršenje ne može biti u interesu djeteta.

21. Prijedlog žalitelja da se provede psihijatrijsko vještačenje majke i pribave dodatna izvješća predstavlja novi dokaz što u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP nije dopušteno .

22. Neosnovan je i žalbeni navod o neuzimanju u obzir imovinskih prilika tuženice jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio materijalne prilike obje stranke i utvrdio stvarne potrebe djeteta, pri čemu je pravilno utvrdio i mogućnosti oca.

24. Odluku o uzdržavanju mlljt. djeteta sud je donio pravilnom primjenom odredbe čl. 288. st. 1., čl. 307. st. 1., čl. 311. i čl. 313. ObZ, te je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, boravka u vrtiću, skrbi o djetetovu zdravlju i troškove prijevoza djeteta, a utvrdio je i ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje se odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, u ovom slučaju tužitelja kao oca. Presuđeni iznos u skladu je s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 14. ožujka 2025. ("Narodne novine'', broj 75/25), a tužitelj u žalbi posebno niti ne osporava svoju obvezu plaćanja uzdržavanja mlljt. djeteta. Pritom valja istaknuti da je tijekom postupka utvrđeno kako tužitelj ostvaruje prihod koji prelazi iznos od 1.800,00 EUR mjesečno. Za roditelja s prihodima većima od 1.800,00 EUR, iznos uzdržavanja za dijete Majine dobi prema Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike objavljena u „Narodim novinama“ broj 75/2025, iznosi 315,00 EUR eura, tako da je sud određujući iznos od 300,00 EUR mjesečno, odredio visinu uzdržavanja ispod navedenog iznosa.

25. Vezano uz žalbeni navod tužitelja da ima obvezu otplate kredita i da financijski pomaže majku i punoljetno dijete koje se školuje, valja navesti da takve okolnosti ne mogu utjecati na visinu obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta jer zakonska obveza roditelja da uzdržava vlastito maloljetno dijete ima prvenstvo pred dobrovoljnim pomaganjem trećima i osobnim životnim stilom. Obveznik uzdržavanja mora svoje životne troškove organizirati tako da zadovolji potrebe maloljetnog djeteta, a ne obratno.

26. U takvim okolnostima navedeni iznos uzdržavanja, je i prema ocjeni ovoga suda, pravilno određen te će s jedne strane zadovoljiti potrebe djeteta, dok s druge strane neće ugroziti egzistenciju oca. Otac je svojoj roditeljskoj ulozi i u ovom dijelu dužan pristupiti odgovorno jer mu to nameće priroda njegove roditeljske uloge tim više što drugi roditelj (majka) svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u skladu s odredbom čl. 310. st. 1. ObZ.

27. Tužitelj u žalbi osporava odluku o troškovima postupka, ali ne navodi razloge, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

29. U preostalom, a nepobijanom dijelu (stavak I. izreke) presuda ostaje neizmijenjena.

30. Kako je tužiteljeva žalba neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 19. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina