Poslovni broj: 2 P-2777/2021-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Biserki Boljat, u pravnoj stvari tužitelja: UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Matiću, odvjetniku u Vodicama, protiv tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d., Petrinjska 59, Zagreb, OIB: 53056966535,zastupan po punomoćniku odvjetnicima iz OD Mađarić i Lui u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na ročištu glavne rasprave održane i zaključene 3. srpanja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Darije Silov, odvjetnice u ZOU Silov i Milin u Šibeniku, te na ročištu objave presude od 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu br. 138-50-3826703 sklopljen 2006. između tužitelja i tuženika solemniziran 6. prosinca 2006. kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz Zadra br. OU-1162/06-1, koji dio odredbe glasi: „… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, …“.

II Nalaže se tuženiku da temeljem stečenog bez osnove isplati tužitelju iznos od 3.393,00 EUR-a , sa zakonskom zateznom kamatom na svaki plaćeni iznos, i to na:

- iznos od 4,85 EUR od 11. studenog 2008.,

- iznos od 8,34 EUR od 10. siječnja 2009.,

- iznos od 10,97 EUR od 07. veljače 2009.,

- iznos od 12,00 EUR od 10. ožujka 2009.,

- iznos od 4,73 EUR od 09. travnja 2009.,

- iznos od 5,90 EUR od 09. svibnja 2009.,

- iznos od 1,24 EUR od 06. lipnja 2009.,

- iznos od 1,61 EUR od 09. rujna 2009.,

- iznos od 1,86 EUR od 30. rujna 2009.,

- iznos od 0,41 EUR od 31. listopada 2009.,

- iznos od 4,23 EUR od 30. studenog 2009.,

- iznos od 7,37 EUR od 31. prosinca 2009.,

- iznos od 11,70 EUR od 9. veljače 2010.,

- iznos od 11,22 EUR od 9. ožujka 2010.,

- iznos od 17,00 EUR od 10. travnja 2010.,

- iznos od 16,36 EUR od 30. travnja 2010.,

- iznos od 18,58 EUR od 3. lipnja 2010.,

- iznos od 36,41 EUR od 30. lipnja 2010.,

- iznos od 33,99 EUR od 11. kolovoza 2010.,

iznos od 44,06 EUR od 9. rujna 2010.,

- iznos od 41,49 EUR od 9. listopada 2010.,

- iznos od 35,32 EUR od 10. studenog 2010.,

- iznos od 49,10 EUR od 30. studenog 2010.,

- iznos od 65,89 EUR od 11. siječnja 2011.,

- iznos od 54,71 EUR od 24. veljače 2011.,

- iznos od 59,84 EUR od 9. ožujka 2011.,

- iznos od 55,16 EUR od 7. travnja 2011.,

- iznos od 55,78 EUR od 11. svibnja 2011.,

- iznos od 79,13 EUR od 9. lipnja 2011.,

- iznos od 81,88 EUR od 9. srpnja 2011.,

- iznos od 101,00 EUR od 6. kolovoza 2011.,

- iznos od 93,27 EUR od 9. rujna 2011.,

- iznos od 82,92 EUR od 30. rujna 2011.,

- iznos od 84,80 EUR od 31. listopada 2011.,

- iznos od 84,38 EUR od 30. studenog 2011.,

- iznos od 89,84 EUR od 31. prosinca 2011.g,

- iznos od 94,67 EUR od 31. siječnja 2012.,

- iznos od 95,68 EUR od 29. veljače 2012.,

- iznos od 93,08 EUR od 07. travnja 2012.,

- iznos od 95,60 EUR od 10. svibnja 2012.,

- iznos od 97,42 EUR od 12. lipnja 2012.,

- iznos od 95,45 EUR od 7. srpnja 2012.,

- iznos od 96,57 EUR od 8. kolovoza 2012.,

- iznos od 95,33 EUR od 8. rujna 2012.,

- iznos od 91,80 EUR od 30. rujna 2012.,

- iznos od 96,39 EUR od 31. listopada 2012.,

- iznos od 98,89 EUR od 8. prosinca 2012.,

- iznos od 97,89 EUR od 9. siječnja 2013.,

- iznos od 90,48 EUR od 9. veljače 2013.,

- iznos od 1.036,50 EUR od 21. veljače 2013.,

sve do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi od 15% godišnje za vrijeme od 1. studenog 2007. pa do 31. prosinca 2007., za vrijeme od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a počev od 1. srpnja 2011. po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema prosječnoj kamatnoj stopi koju utvrđuje HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe..

II Nalaže se tuženiku da ispati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.347,20 EUR-a uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od objave prvostupanjske presude (19. kolovoza 2025.) pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi koju utvrđuje HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka istakao da je 5. prosinca 2006. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu br. 138/50/3826703 kojim ugovorom tužitelju da je odobren kredit u iznosu od 28.003,48 CHF obračunat prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca. Prema istom ugovoru da je ugovorena obveza tužitelja povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u valuti CHF i kamatnu stupu u iznosu od 5,20% godišnje, a koja da je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora bez navođenja i ugovaranja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način, odnosno da je u Ugovoru ugradio nepoštenu i ništetnu ugovorenu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao, niti je utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik da je, suprotno Odredba Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava i protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađeno u odredbe Zakona o zaštiti potrošača, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja. Zbog takvog protupravnog postupanja tuženika, protiv istog da je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštiti interesa ovdje tužitelja, pa da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda br. Rev-249/14 od 9. travnja 2015., a također da je donijeta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja da je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Navedenom pravomoćnom presudom da je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja da je tijekom postojanja ugovorene obveze u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja da je ništetna, a također da je ugovorena valuta uz koju je vezna glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik da je tijekom razdoblja otplate kredita mijenjao kamatnu stopu u nekoliko navrata. Kako su nepoštene ugovorne odredbe o valuti CHF i ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, iste odredbe ugovora da su ništetne od samog početka od kad su ugovorene.

Podnescima od 1. travnja 2025 i 4. lipnja 2025.. tužitelj je istakao da odustaje od zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnim ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preplaćene iznose s osnove promjenjive kamatne stope. Stoga tužitelj predlaže kao izreci presude.

2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, prvenstveno ističući prigovor zastare potraživanja tužitelja, pa ukoliko bi se tužbeni zahtjev kvalificirao kao postupak naknade štete da je zastarni rok 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kad je šteta nastala. Ukoliko bi se predmetno potraživanje kvalificiralo kao stjecanje bez osnove, zastarni rok da je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Podredno, tuženik je istakao da je u konkretnim sporovima zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo apstraktnog potrošača, onako kako je to utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Odnosno presuda u kolektivom sporu da nema pravni učinak ergo omnes, pa da je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz navedenih pravomoćnih presuda. Sve kada bi presuda iz parnice "potrošač" bila primjenjiva, ugovorna odredba Ugovora o kreditu koja je obuhvaćena ovom tužbom za ništetnost, da nije utvrđena ništetnom u parnici "potrošač". Ugovorna odredba o valutnoj kaluzuli da ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tuženika. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju sporna odredba ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno čl. 84. ZZP, ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81. ZZP da nije dopuštena jer da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženi postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveze na jednoj ugovornoj strani, da ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe.

Na ročištu glavne rasprave od 10. listopada 2024. tuženik je istakao da ne prigovara matematičkom izračunu preplate kredita od strane vještaka, ali da je vještak prilikom izračuna koristio fiksni tečaj za cjelokupno razdoblje otplate, iako je ugovoren srednji tečaj kreditora za CHF na dan dospijeća pojedinog anuitete. Na ročištu glavne rasprave od 3. srpnja 2025. tuženik je istakao je da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

3. Izvedeni su dokazi čitanjem i pregledom: Ugovora o kreditu br. 138/50/3826703 zaključen između Raiffiesen Bank Austria d.d. Zagreb, kao kreditora i UP, kao korisnika kredita od 5. prosinca 2006., a solemniziran kod javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz Zadra br. OU-1162/06/1 od 6. prosinca 2006., nalaza i mišljenja vještaka Hrvojke Bačić od 23.svibnja 2024. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i vještaka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Iz ugovora o kreditu br. 138/50/3826703 zaključen između Raiffiesen Bank Austria d.d. Zagreb, kao kreditora i UP, kao korisnika kredita od 5. prosinca 2006., a solemniziran kod javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz Zadra br. OU-1162/06/1 od 6. prosinca 2006., proizlazi da je predmet ugovora kredit u iznosu od 28.003,48 CHF protuvrijednost u kunama, na rok od 84 mjeseca, s promjenjivom kamatnom stopom u visini od 5,20 % godišnje, u svrhu kupnju vozila „Mazda“.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je zaključio ugovor o kreditu s tuženikom 2006. godine na rok od sedam godina, u svrhu kupnje novog automobila. Kada je došao u poslovnicu banke u Zadru, službenik banke da mu je savjetovao podizanje kredita u CHF valuti jer da je to najpovoljnije. Na šalteru banke, prije potpisivanja ugovora, da ga nitko nije upozoravao na bilo kakve rizike kod podizanja tog kredita. Odmah da je dobio pripremljen tekst ugovora i potpisao ga u nazočnosti službenika banke. On da je prihvatio taj savjet i podigao kredit kojim je kupio automobil. U početku rata kredita da mu je bila oko 1.400,00 kuna i tako jednu godinu, a već slijedeće godine otplatna rata da se počela povećavati pa da mu je jedno vrijeme dosezala iznos od 2.600,00 kuna. On da ne razumije pojmove iz ugovora „promjenjiva kamatna stopa“ ili „srednji tečaj banke“. Ističe da nije bio svjestan da će se rata kredita povećavati u tolikom iznosu.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka Hrvojke Bačić od 23.svibnja 2024. proizlazi da je kredit ugovoren na iznos od 28.003,48 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s kamatom od 5,20 % godišnje, promjenjiva, na rok od 84 mjeseca, uz jednake mjesečne anuitete u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važeće na dan dospijeća. Uslijed promjene kamatne stope, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,20 %, tijekom otplate kredita do konačne otplate da je nastala ukupna razlika kamata u iznosu od 1.682,91 CHF. Početni kunski anuitet kredita od 154.426,01 kuna da je izračunat na bazi mjesečnog početnog anuiteta u iznosu od 1.843,89 kuna, koji je izračunat temeljem ugovorenih parametara (kamatna stopa, rok otplate), primjenom tečaja CHF/HRK (4,627762) na dan isplate kredita 8. prosinca 2006. Razlika anuiteta ukupno izvršene uplate u iznosu od 188,776,66 kuna, u korelaciji s ukupnim iznosom početnog anuiteta kredita od 154.426,01 kuna, da je ukupnu razliku anuiteta od 34.350,65 kuna (uključuje pozitivne i negativne razlike anuiteta). Pozitivna razlika anuiteta da je u iznosu od 35.068,71 kuna (4.654,42 EUR-a), od čega da se 25.563,59 kuna (3.392,87 EUR-a) odnosi na tečajne razlike, a 9.505,13 kuna (1.261.55 EUR-a) na promjenu kamatne stope.

8. Prilikom saslušanja vještak Hrvojka Bačić je istaknula da je svoj nalaz i mišljenje dala sukladno rješenju Općinskog suda u Šibeniku br. P-2777/2021 od 13. ožujka 2024. i pozitivnoj sudskoj praksi u istovjetnim predmetima te izračunala pretplaćeni iznos predmetnog kredita po osnovi valutne klauzule i tečajne razlike. Prilikom izračuna da je koristila fiksni tečaj za cjelokupno razdoblje otplate kredita koji je bio važeći na dan zaključenja predmetnog ugovora, a također kamate da je prikazala kao fiksne kamate koje su početno ugovorene.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

10. Prvenstveno u odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj podneskom od 1. travnja 2025. djelomično povukao tužbu čemu da se on protivi, potrebno je istaknuti slijedeće:

- prema odredbi čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (st. 1.); tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev (st.3.).

- u konkretnom slučaju tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na način da je povukao dio tužbenog zahtjeva s osnova promjenjive kamatne stope iz razloga što je Vrhovni sud RH na svojim sjednicama od 30. siječnja 2020 i 31. siječnja 2022. zauzeo pravno shvaćanje da su potraživanja s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi zastarjela ako je tužbeni zahtjev podnesen nakon 13. lipnja 2019.

11. Dakle, kako je tužitelj smanjio dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.261,55 EUR- a, ovaj sud ocjenjuje da se ne radi o preinaci tužbe pa tuženik na tu okolnost ne može niti isticati prigovore.

12. U odnosu na ostale prigovore tuženika (prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, prigovor zastare potraživanja tužitelja), ističe se kako slijedi.

13. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu br. 138-50-3826703, solemniziran kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz Zadra br. OU-1162/06-1 od 5. prosinca 2006, kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 28.003,48 CHF, s kamatnom stopom od 5,20% godišnje, koja je promjenjiva, na rok otplate od 84 mjeseca. Nije sporno niti to da je tužitelj u cijelosti isplatio ugovoreni iznos kredita u ugovorenom roku.

14. U konkretnom slučaju u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine'', br. 96/03, dalje: ZZK), a odredbom čl. 81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.

13. Odredbom čl.84. ZZK propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

14. Prema odredbi čl.115. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', br. 3505,125/11,78/15,29/18,126/2,114/22 i 156/22, dalje: ZOO) kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Prema odredbi čl. 323. st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16. Prema odredbi čl. 1111. ZOO-a kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.); obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st.3.).

17. Prema odredbi čl.502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a čl. 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

18. Odredbom čl.118. ZZP propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17-10 od dana 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik (među kojima je bila i Raiffeisenbank Austria d.d., ovdje tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. U skladu sa naprijed navedenim zaključcima je i iskaz tužitelja na ročištu održanom 21. siječnja 2025., kojeg je sud ocijenio kao vjerodostojan pa time i istinitim, u kojem je naveo da je prije podizanja kredita otišao u banku i razgovarao sa službenikom banke koji mu je savjetovao da podigne kredit u CHF valuti jer da je to najpovoljnije. Prije potpisivanja ugovora da ga nitko nije upozoravao na bilo kakve rizike kod podizanja tog kredita. U banci da je dobio pripremljen tekst ugovora kojeg je potpisao u nazočnosti službenika banke. Godinu dana da je otplaćivao ratu u iznosu od 1.400,00 kuna, a već sljedeće godine da se otplatna rata skoro uduplala. Kredit da je iskoristio za kupnju automobila.

21. Osim toga, iz predmetnog ugovora o kreditu (točka 6.) proizlazi da je tužitelj podigao kredit za kupnju novog vozila „Mazda“, dakle, tužiteljev status potrošača u ovom postupku nije sporan.

22. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

23. U konkretnom slučaju tuženik je u odgovoru na tužbu istakao da je tužitelju bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak, ali tuženik tijekom ovog postupka nije ničim pobio navode i dokaze tužitelja na gore navedene okolnosti.

24.Tuženik nije niti imao prigovor na matematički izračunu preplate kredita od strane vještaka, već je istakao da je vještak prilikom izračuna koristio fiksni tečaj za cjelokupno razdoblje otplate, iako je ugovoren srednji tečaj kreditora za CHF na dan dospijeća pojedinog anuitete.

25. Tako istaknuti prigovor tuženika na vještvo vještaka Hrvojke Bačić sud ocjenjuje neosnovanim jer se sadržajno radi o prigovoru na nalog suda vještaku. Naime, predmetno vještvo je u cijelosti izrađeno po nalogu suda koje se temeljilo na ptavnom stavu da je ništava odredba ugovora o kreditu kojom je određena otplata kredita prema srednjem tečaju kreditora. Stoga sud ocjenjuje nalazi mišljenje vještaka financijske struke u cijelosti objektivnim i nepristranim te izrađen u skladu s pravilima struke.

26. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, potrebno je istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzet stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju zastara potraživanja tužitelja prekinuta je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P- 1401/2012, dok je počela teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke povodom te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018., pa imajući u vidu da je tužba u konkretnom slučaju podnesena 24. prosinca 2021. i uzevši u obzir zastarni rok od pet godina, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari nije zastarjelo potraživanja tužitelja.

27. Prema tome, iz dokaza izvedenih i ocijenjenih tijekom ovog postupka, sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja, koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe s osnova tečajne razlike, pa slijedom toga stjecanja bez osnove razlike između početnog tečaja za valutu CHF i tečaj za valutu CHF u vrijeme isplata kredita u ukupnom iznosu od 3.393,00 EUR-a, u cijelosti osnovanim.

28. Na dosuđeni iznos, sukladno odredbi čl. 214. ZOO-a, tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I i II.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a. Naime, tužitelju su priznati opravdani troškovi koji su mu nastali zastupanjem po kvalificiranom punomoćniku, pa sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.393,00 EUR-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br.138/23, dalje OT), to iznosi kako slijedi.

- za sastav tužbe 100 bodova x 2,00 EUR-a, što iznosi 200,00 EUR-a prema Tbr. 7.t.1. OT,

- za zastupanje na ročištima (12. listopada 2023., 10. listopada 2024., 21. siječnja 2025., 15. svibnja 2025. i 3. srpnja 2025.) 100 bodova x 2,00 EUR-a x 5 zastupanja, što iznosi 1.000,00 EUR-a prema Tbr. 9.t.1. OT,

- za sastav podnesaka (1. listopada 2024. i 4. lipnja 2025.) 100 bodova x 2. 00 EUR-a x 2 podneska, što iznosi 400,00 EUR-a prema Tbr. 8. t. 1. OT,

- sve uvećano za 25% PDV-a, što iznosi 400,00 EUR-a.

- troškovi vještačenja u iznosu od 747, 20 EUR-a.

31. Prema odredbi čl. 11. st. 1 t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'', br. 118/18 i 51/23) od plaćanja pristojbi u Republici Hrvatskoj oslobođeni su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

32. Kako se u konkretnom slučaju radi upravo o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na presudu pa sud nije mogao prihvatiti njegov zahtjev za naknadu troškova pristojbe na presudu budući da ih isti niti nema.

33. Dakle, dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime troškova spora ukupan iznos od 2.347,20 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Šibenik, 19. kolovoza 2025.

SUDAC

Biserka Boljat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude ukoliko je stranka uredno obaviještena o objavi presude, u protivnom rok za žalbu na presudu teče od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu za županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika.