Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1072/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB:68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Drnišu poslovni broj Povrv-208/2021 od 27. veljače 2025., 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Drnišu poslovni broj Povrv-208/2021 od 27. veljače 2025.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe za žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Ovrv- 1472/2020 javnog bilježnik Vojislava Vuletina iz Šibenika, te se nalaže se da IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao tužena, tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB:68419124305, sa pozivom na broj odobrenja: 5504943667-202006-2, namiri novčanu tražbinu u iznosu od 63,71 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 10,62 EUR od 20.07.2019. godine pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 22.08.2019. godine pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 21.09.2019. godine pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 22.10.2019. godine pa do namirenja,

- na iznos od 10,62 EUR od 22.11.2019. godine pa do namirenja

- na iznos od 10,62 EUR od 21.12.2019. godine pa do namirenja, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), a od 31.12.2023. do namirenja stopa zateznih kamata određena je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi i isplati iznos troškova ovog parničnog postupka uključivo i troškove ovršnog postupka u iznosu od 39,82 EUR sukladno odluci suda na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl.29 st.2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 8 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj pobijajući presudu u cijelosti zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, u cijelosti održi na snazi platni nalog, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP) žalba se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.467. st. 2. ZPP) pa iako izrekom tužitelj ne izjavljuje žalbu zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP sadržajno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koji žalbeni navodi tužitelja nisu razmatrani.

7. Suprotno žalbenim navodima presuda prvostupanjskog suda je jasna i razumljiva, nema proturječnosti o odlučnim činjenicama i može se ispitati, nema kontradiktornosti u odnosu na provedene dokaze pa nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 63,71 Eura na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, na ime neplaćene HRT pristojbe za razdoblje od srpnja 2019. do prosinca 2019. u mjesečnom iznosu od 10,62 Eura, koji je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku Vojislavu Vuletinu u Šibeniku. Javni bilježnik je 19. listopada 2020. izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1472/2020, protiv kojeg je tuženica izjavila prigovor osporavajući u cijelosti izdano rješenje o ovrsi, pa je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud iz provedenih dokaza utvrdio:

- da je javni bilježnik Vojislav Vuletin donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-1472/2020 19. listopada 2020.

- da je rješenjem o ovrsi naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 63,71 Eura s pripadajućim kamatama na pojedine iznose na ime HRT pristojbe od srpnja 2019. do prosinca 2019,

- da tuženica ima prijavljeno prebivalište od 9. lipnja 1995. do 2. studenog 2015. u [adresa], a od 2. studenog 2015. do 29. listopada 2021. na adresi

... [adresa],

- da je tuženica u evidenciji pretplatnika tužitelja zavedena pod šifrom obveznika broj 4943667 s adresom [adresa] s datumom prijave prijamnika 10. lipnja 2019., koji je odjavljen 1. travnja 2021.,

- da je na prijavi prijamnika (televizora) kao kontrolor naveden ĆM,

- da je tuženica potpisala prijavu prijamnika,

- da je presudom Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Povrv-213/2021 od 20. travnja 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženice na ime HRT pristojbe za razdoblje od siječnja do lipnja 2020.,

- da je presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Povrv-213/2021 od 20. travnja 2023. potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-613/2023 od 15. rujna 2023.,

- da tuženica nije bila vlasnica televizora za koji je bez pobliže oznake evidentirana kod tužitelja i da je na inzistiranje kontrolora potpisala prijavu bez ikakve namjere zasnivanja pretplatničkog odnosa za prijamnik koji nije u njezinu vlasništvu niti posjedu, kao i da je ograničeno vrijeme boravila u [adresa] na adresi na kojoj je evidentirana kao pretplatnik, gdje nikada nije imala prijavljeno prebivalište niti boravište, pa niti u utuženom razdoblju.

10. Na temelju prethodnih utvrđenja prvostupanjski sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev u osnovi jer tuženica nije na zakonom propisani način zasnovala s tužiteljem pretplatnički odnos i nije bila vlasnica prijamnika pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10, 76/12, 78/16, 73/17, 46/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24; dalje: ZHRT).

11. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja odbio tužbeni zahtjev.

12. Odredbom čl. 34. st. 1. ZHRT propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. tog Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

13. Točni su navodi tužitelja da je tuženica evidentirana kao pretplatnik u evidencijama HRT za sporno razdoblje, kao i da je tužitelj ovlašten kao javna ustanova voditi evidencije pretplatnika (čl. 34. st. 7. ZHRT) no prema stavu ovog suda nije riječ o neoborivoj pretpostavci a u postupku je utvrđeno da tuženica nije vlasnica niti posjednica prijamnika na adresi na kojoj je evidentirana kao pretplatnik i na kojoj je ograničeno vrijeme boravila.

14. Iz citirane odredbe čl. 34. st. 1. ZHRT proizlazi da je obveza plaćanja RTV pristojbe vezana uz vlasništvo prijamnika ili posjed istog. Niti iz jedne odredbe ZHRT ne proizlazi obveza nevlasnika TV prijamnika za plaćanje pretplate u smislu čl. 34. st. 1. ZHRT. Obzirom da je u ovom konkretnom sporu utvrđeno da tuženica, unatoč tome što je potpisala predmetnu prijavu prijamnika, nije vlasnik prijamnika, izostaje njezina odgovornost u smislu odredbe čl. 34. st. 1. ZHRT na plaćanje pristojbe. Takav pravni stav izražen je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1060/2011 od 17. veljače 2015. i Rev-343/2022 od 12. travnja 2022.

15. Ponavljanjem da obveza tuženice ne proizlazi iz ugovornog odnosa, već zakonske obveze i da sama činjenica ispunjavanja prijave nema konstitutivno značenje, nego da je jedino odlučno da tuženica "ima" prijamnik, usmjereno je na osporavanje u prvostupanjskoj presudi utvrđene činjenice da tuženica nije vlasnica niti posjednica prijamnika na adresi na kojoj je evidentirana u evidenciji tužitelja, pa takve navode tužitelj nedopušteno ističe.

16. I daljnji žalbeni navodi da je tuženica potpisala prijavu kontroloru, da se ne može prihvatiti zaključak da nije znala što potpisuje, da je riječ o punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj osobi, da je tuženica pretplatnički odnos konzumirala i potvrdila posjedovanje prijamnika, da tuženica nije dokazala da nije vlasnica prijamnika, da pretplatnički odnos postoji i da je bio aktivan, usmjereni su na osporavanje činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku.

17. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije u obrazloženju svoje odluke niti naveo da "teret dokaza leži na strani koja određene tvrdnje u postupku tvrdi" niti je prvostupanjske presuda donesena uz primjenu odredbe čl. 221. a ZPP.

18. Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju tužitelj sadržajno ukazuje jer time što utvrđene činjenice i provedene dokaze prvostupanjski sud nije tumačio i ocijenio u skladu sa očekivanjima tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) a kako je prvostupanjski sud i postupio i radi čega je žalba tužitelja cijenjena neosnovanom i potvrđena prvostupanjska presuda.

19. Tužitelju nije priznat trošak za sastav žalbe niti sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom u postupku nije uspio (čl.154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP)

20. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 19. kolovoza 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković