REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-1247/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Augustinu Sudinji, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 7. srpnja 2025. te objave 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužiteljica ĆP – OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i njezin suprug ČP – OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici čest.br. 3732 u k. o. [katastarska općina], svaki za po ¼ dijela, a zajedno za 1/2 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpiti da tužiteljica ishodi uknjižbu utvrđenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti."

II.

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] upisana čest.br. 3732, kao vlasništvo tuženika, za cijelo (1/2 + 1/2 dijela). Predmetna čestica u naravi je stambena zgrada katnica s gospodarskom zgradom i dvorištem, polovicu koje nekretnine su izgradili tužiteljica i njezin suprug ČP, a tako istu desecima godina i koriste, jer s obitelji žive na katu kuće, sa svim elementima aktivnih i pasivnih (troškovnih) karakteristika vlasništva stambenog objekta. Slijedom iznesenoga očigledno je da tužiteljica sa svojim suprugom ima valjani pravni temelj prava vlasništva predmetne nekretnine, slijedom čega zemljišno-knjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju, radi čega i ustaje ovom tužbom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prvenstveno ističe kako iz tužbe uopće nije razvidno koji bi to valjani pravni temelj prava vlasništva tužiteljica sa svojim suprugom imala, a to nikako ne može biti činjenica da isti s obitelji žive na katu kuće. Naime, tužiteljica u svojoj tužbi da prešućuje činjenicu da je njezin suprug ČP bio upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine za ½ dijela sve dok se tužitelj nije u ožujku 2022. godine upisao kao suvlasnik iste za navedeni dio temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-518/2020 od dana 22. prosinca 2021., a koju presudu je tuženik ishodio upravo protiv supruga tužiteljice, a čiju uknjižbu prava suvlasništva za ¼ dijela ovom tužbom traži tužiteljica. S druge pak strane, tužiteljica s predmetnom nekretninom nema aposlutno nikakve veze niti na bilo koji način može steći pravo suvlasništva iste za ¼ dijela. Predmetna nekretnina je bila vlasništvo pok. PP, koji je bio otac tuženika i otac tužiteljičinog supruga, a pok. MP je raspolagao istom na način da je ½ dijela nekretnine darovao suprugu tužiteljice 21. siječnja 1998., međutim pok. MP je protiv istog 2006. godine pokrenuo postupak radi raskida Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1988., dakle, upravo onog ugovora temeljem kojeg se tuženik u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisao kao suvlasnik za ½ dijela. Postupak se vodio pred Naslovnim sudom pod posl. br. P-2548/06 te je uslijedila presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev pok. PP odnosno ugovor je u odnosu na supruga tužiteljice raskinut. Istu presudu potvrdio je i Županijski sud u Zadru presudom posl. br. Gž- 1602/12. Nadalje, tuženik je zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim pok. ocem PP dana 21. kolovoza 2012. godine. Temeljem navedenog ugovora MP ostavlja u vlasništvo svoj dio kat. čest. [katastarska čestica] zvana Velika Glavica u naravi dvorište, dvorište, stambena zgrada, stambena zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada ukupne površine 900 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelju nakon svoje smrti. Pok. MP preminuo je dana 31. siječnja 2014. godine. Ostavinski postupak vodio se pred Naslovnim sudom pod posl. br. O-646/16 (ranije O-233/14) te je donesno rješenje da se neće provoditi ostavinska rasprava budući da je pok. MP raspolagao svojim dijelom Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a tužiteljičin suprug je u navedenom ostavinskom postupku bio pravomoćnim rješenjem upućen da u roku od 30 dana pokrene postupak radi pobijanja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, uz upozorenje da ukoliko u ostavljenom roku ne pokrene parnicu na koju je upućen, ostavinski postupak će se nastaviti, a isti nikad nije pokrenuo navedenu parnicu. Rezimirajući navedeno, nesporno je da je otpala pravna osnova po kojoj je suprug tužiteljice bio upisan kao suvlasnik za ½ dijela budući da je u odnosu na njega raskinut ugovor o darovanju. Raskidom navedenog ugovora suvlasnički dio od ½ dijela koji je bio upisan na supruga tužiteljice se vratio natrag u suvlasništvo pok. NP koji je pak tim svojim dijelom raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju u korist tuženika, a koji ugovor suprug tužiteljice nije osporio iako je u ostavinskom postupku bio upućen da pokrene postupak radi pobijanja pravne valjanosti upravo tog ugovora o doživotnom uzdržavanju. navedenom dokumentacijom tuženik je protiv supruga tužiteljice ishodio pravomoćnu presudu temeljem koje je upisao svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu i to zk izvadka za predmetnu nekretninu, u kojem je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo (l.s. 4-5), Ugovora broj 1736 o priključku novog potrošača električne energije na ime Ć – Privlaka od 20. veljače 1988. u svezi odvojenja katnice (l.s. 16-17), medicinske dokumentacija na ime OP (l.s. 43-67), saslušani su svjedoci UP, ĐP, ZP i FP, saslušane su stranke te su pročitani spisi ovoga suda broj P-2548/06, P-518/20, P-1506/22 i R1Ob-243/22 (u kojem postupku je ČP djelomično lišen poslovne sposobnosti rješenjem od dana 3. travnja 2023.)

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice da su ona i njezin suprug ČP, vlasnici čest.br. 3732 u k. o. [katastarska općina], svaki za po ¼ dijela, a zajedno za 1/2 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpiti da tužiteljica ishodi uknjižbu utvrđenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, temeljem ove presude.

5.1. Činjeničnu osnovu zahtjeva čini tvrdnja tužiteljice da su vlasništvo stekli građenjem, da je predmetna nekretnina stambena zgrada katnica s gospodarskom zgradom i dvorištem, polovicu koje nekretnine su izgradili tužiteljica i njezin suprug ČP, a koju da desecima godina i koriste, jer s obitelji žive na katu kuće, sa svim elementima aktivnih i pasivnih (troškovnih) karakteristika vlasništva stambenog objekta.

6. Kako proizlazi iz spisa ovoga suda broj P-2548/06, u pravnoj stvari tužitelja MP protiv tuženika BP, pravomoćnom presudom raskinut je u odnosu na tuženika ČP, Ugovor o darovanju datiran 21. siječnja 1988. zaključen između darovatelja PP i daroprimatelja ČP, OP i DP rođ. OP. U postupku je utvrđeno da ČP prema tuženiku nije ispunjavao obvezu iz toga ugovora, odnosno isplaćivao mjesečni iznos naknade u visini njegove mirovine, odnosno nije ispunjavao ugovorne obveze iz čl. 4. Ugovora još od 2003. godine. Nadalje slijedi i da je navedenim Ugovorom MP raspolagao imovinom u svom vlasništvu na način da je sinu ČP darovao nekretnine navedene u toč. I.a) Ugovora, a sinu OP nekretnine iz toč. I. b) Ugovora, dok je u toč. 4. Ugovora ugovoreno da će svaki od sinova pomagati ocu i majci novčano i to svaki svotu ravnu visini mirovine koju njihov otac ostvaruje kod SIZ-a mirovinskog osiguranja u Zadru, mjesečno, a da će isplata za svaki tekući mjesec biti do 10-og dana u mjesecu. Nadalje člankom 5. istog ugovora je ugovoreno da je darovatelj, u slučaju da obdarenici ne izvršavaju obvezu iz članka 4., ovlašten jednostrano raskinuti navedeni ugovor. Člankom 10. istog ugovora je ugovoreno da je obdarenik ČP dužan iseliti iz prizemlja zgrade do 1. svibnja 1988. godine. SP je u tome postupku naveo da smatra da je ono što mu je darovano djedovina, a da se ona nasljeđuje te nije spominjao stjecanje vlasništva građenjem.

6.1. Nadalje, iz spisa ovoga suda broj P-518/20 slijedi da je dana 22. prosinca 2021. donesena presuda zbog ogluhe, u pravnoj stvari tužitelja TP protiv tuženika BP, kojom se utvrđuje da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] zvana Velika Glavica. Presuda je postala pravomoćna dana 14. ožujka 2022. Također, iz spisa ovoga suda P-1506/2022 slijedi da je ŽP podnio tužbu protiv BP i ĆP radi predaje u posjed predmetne nekretnine te da je postupak u tijeku.

7. Saslušan kao svjedok UP je u bitnome naveo da je gradnja predmetne kuće završena 1984. godine, da on je pomagao svome ocu raditi krov, a da je gazda bio MP dok se ČP tuda vrtio i pomagao dizati grede. MP da je tada i komentirao: " Ovo grade sve moji sinovi". Zaključio je da nije bio ČP taj koji se pogađao za posao gradnje kuće i koji je dovodio majstore, već da je u tom momentu to radio otac i da je on bio glava kuće.

7.1. Svjedokinja IP, kolegica od tužiteljice je navela da se sjeća da je tužiteljica kvartalno plaćala rate kredita u Splitskoj banci, a taj kredit da je podigla za gradnju kuće, dok je tužiteljica znala i žuriti kući jer da će joj doći majstori. One su se upoznale krajem 1982. i početkom 1983. dok sa PP niti sa tuženikom nije nikada pričala o gradnji predmetne kuće.

7.2. Nadalje, svjedokinja ĐP je navela da put dijeli njezinu kuću od predmetne kuće, poznato joj je da je tužiteljica kada se udala oko 1980. počela živjeti u toj kući i da su živjeli u zajednici. Ne zna tko je gradio predmetnu kuću kao ni čijim novcima se gradila. Ne zna kada je započeta, a ni kada ja završena gradnja ove kuće i ne zna je li tužiteljica zajedno sa suprugom financirala gradnju kuće i dizala kakve kredite. Ona je gledajući njih kako žive zaključila da oni svi zajedno financiraju gradnju te kuće i to stari PP zajedno sa HP, ĆP i prvom ženom tuženika O.

7.3. Svjedokinja FP je u svome iskazu u bitnome navela da se sjeća da je ranih 80. tih tetak PP odlučio podignuti kredit kod Jugolinije za gradnju kuće u [adresa], a radi se o predmetnoj kući. Da je i Č financijski pomagao kod gradnje predmetne kuće još kao dečko. Sjeća se da je tetak kod svojih dolazaka u Rijeku pričao da je digao navedeni kredit za gradnju kuće, a da će taj kredit otplaćivati uz pomoć Č, a kasnije uz pomoć P, on da je zapravo rekao: "Moji sinovi će otplaćivati kredit ". Ne zna kolika je bila visina kredita, te kolika su bile rate otplate i koliko dugo je trebalo otplaćivati kredit. Kuća se najprije proširivala, a potom su se gradile vanjske stepenice i sredinom 70. - tih se gradio kat. Kuća je dovršena pod krov do Domovinskog rata. Tužiteljica i suprug su najprije živjeli u prizemlju kuće prije nego se kuća proširila, zajedno sa tetom, tetkom i M. Tužiteljica se sa suprugom preselila na kat do Domovinskog rata dok je kat izgrađen izgrađen sredstvima od kredita kojega je podigao tetak, a kojega su otplaćivali tetak i njegovi sinovi.

8. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, koje ovaj sud prihvaća kao istinite i vjerodostojne, ovaj sud zaključuje da niti jedan od svjedoka nema saznanja o tome da bi, a kako tvrdi tužiteljica, ona zajedno sa svojim suprugom otplatila pola kredita za gradnju kata kuće (podignutog u Splitskoj banci), a koji kredit je glasio na ime MP te da bi na taj način građenjem stekli suvlasništvo predmetne nekretnine, koja je u vrijeme gradnje bila u vlasništvu MP. Svi svjedoci u bitnome istovjetno iskazuju, da su kat kuće gradili zajedno MP i sinovi (prema navodima svjedoka AP koji je pomagao pri gradnji krova MP je bio glavni, gazda, on je dogovarao radove, a ne ČP), ali ne iskazuju o tome da bi konkretno neki od sinova postao vlasnik novoizgrađenog kata ili da imaju saznanja o tome da je između PP i sinova postojao dogovor prema kojem bi njegov sin ČP postao vlasnik kata na kući koja je nesporno bila u vlasništvu MP.

9. Tužiteljica ĆP je navela da je prizemlje kuće u [adresa] izgradio njezin svekar PP te je on bio vlasnik te nekretnine, a do 1988. su u tom prizemlju živjeli ona, svekar, svekrva, moj muž i djeca, djever ovdje tuženik OP i njezina zaova. U dogovoru sa svekrom PP njezin suprug i ona te djever HP su odlučili izgraditi kat na toj kući koja je bila u vlasništvu svekra te je usmeni dogovor između njih bio da svekar podigne dva kredita, jedan u Splitskoj i jedan u Riječkoj banci, te da jedan kredit otplaćuju ona i suprug i to onaj u Splitskoj banci, a drugi kredit u Riječkoj da otplaćuje djever HP. Nakon što je kat izgrađen 1988. su se uselili na kat ona i suprug s djecom te na tome katu živi i dan danas. Navodi i da su ona i suprug otplatili kredit u Splitkoj banci, a valjda da je HP otplatio kredit u Riječkoj banci. Nikakav pisani sporazum u svezi toga nisu zaključili sa svekrom koji je bio vlasnik te kuće. Upitana koji je interes HP da on plaća kredit za stan na katu u kojem je navela da od 1988. živi ona sa svojom obitelji, a ne HP, ista navodi da je takav bio dogovor. Navodi da je kredit u Splitskoj i Riječkoj banci iznosio po 500.000,00 dinara. Imala je povjerenje u svekra i iz toga razloga nisu sklapali nikakav pismeni ugovor. HP da živi u prizemlju i nikada nije živio na katu te da je njezin svekar dogradio prizemlje uz pomoć njenog supruga, dok je djever još išao u srednju školu. Ovim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da su ona i njezin suprug ČP suvlasnici ½ nekretnine koja je predmet spora odnosno gornjeg kata dok donji kat pripada HP. Njezin suprug je kući, bolestan, oduzeta mu je poslovna sposobnost pa iz tog razloga je samo ona tužitelj u ovom sporu obzirom da je ona njegov skrbnik. Njezin suprug da zbog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti uzdržavati svoga oca ali je dogovor bio prije toga da njoj i suprugu pripadne gornji kat kuće, a HP donji kat iako je HP financijski sudjelovao u izgradnji gornjeg kata.

9.1. Tuženik OP je u svome iskazu naveo da su se prije 1987., negdje 1981. on i brat ČP sa ocem PP dogovorili da će izgraditi kat na kući, te su se i dogovorili da ćemo njih dvojica platiti izgradnju toga kata. U svezi toga su dogovorili da će on i ČP uzdržavati oca međutim sve što su tada dogovorili od strane ČP i njegove supruge nije ostvareno. 1988. godine su se na gornji kat uselili njegov brat i njegova supruga te tamo žive i danas. Navodi i da nije točno da je financiranje izgradnje gornjeg kata išlo od strane ČP i njegove supruge obzirom da je u cijelosti gornji kat financiran od strane njegovoga oca i njega. Kredit od Riječke banke on da je u cijelosti vratio, a kredit da je podigao njegov otac, dok ne znam što je bilo sa kreditom iz Splitske banke, a ne zna niti na što je otišao taj novac od kredita. Njegov brat i njegova supruga da se nisu pridržavali ugovora o darovanju i da nije došlo do realizacije ugovora te da isti nisu vlasnici gornjega kata. Većinu građevinskih radova na gornjem katu da je on platio, a ČP i njegova supruga da nisu ništa.

10. Odredbom čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prvima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP), propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

11. Na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud utvrdio da tužiteljica i njezin suprug ČP nisu stekli vlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine građenjem već da je MP, kao vlasniku predmetne nekretnine, sin ČP pomagao pri izgradnji kata kuće, ali ne na način da bi građenjem postao vlasnik toga kata odnosno da su tužiteljica i njezin suprug, ČP gradili kat predmetne nekretnine za sebe s dopuštenjem vlasnika, pok. PP.

11.1. Naime, da je tome zaista tako MP ne bi imao razloga dio nekretnine darovati BP uz postavljanje uvjeta da mu se plaća naknada do kraja života, a kako je između njih ugovoreno Ugovorom o darovanju iz 1988. te ugovarati člankom 10. ugovora iseljenje BP iz prizemlja i preseljenje na kat kuće koji je izgrađen godinu ranije. Životno i logično bi bilo, da je suprug tužiteljice zajedno sa njom gradio predmetni kat i da je stekao pravo vlasništva istog građenjem, uselio bi na kat po završetku radova bez posebnog ugovaranja i ne bi čekao da mu otac daruje isti kat i da mu naloži gdje će se i kada preseliti te posebno ne bi ugovarao da će sestri, DP, isplatiti 1/3 dijela postignute cijene.

11.2. Tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da je suprug tužiteljice ČP bio stekao pravo vlasništva ½ dijela predmetne nekretnine temeljem darovanja iz 1988., koja osnova je kasnije otpala obzirom da je navedeni ugovor raskinut. Institut građenja na tuđem zemljištu, a na koji se poziva tužiteljica u ovome postupku se ne može primijeniti u slučaju dogradnje odnosno nadogradnje postojećeg objekta bez obzira u kakvom se stanju on nalazio i kolika je vrijednost dograđenog odnosno nadograđenog, kao što je slučaj u ovom konkretnom predmetu. Kad postoji očitovana volja vlasnika da drugi gradi na njegovoj čestici, to bi predstavljalo pravni temelj zbog kojeg bi izostala primjena odredbi o stjecanju vlasništva na temelju zakona.

11.3. Kako je u ovome postupku utvrđeno, MP je gradio kat kuće u svoje ime i za svoj račun. Navedeno slijedi, kako iz iskaza saslušanih svjedoka, tako i iz iskaza tuženika, kojem je ovaj sud kao istinitom i uvjerljivom poklonio vjeru, a koji je naveo i da je i on platio dio građevinskih radova u svezi izgradnje kata kuće uz dogovor da će on i brat mu ČP uzdržavati oca, a kojeg dogovora se ČP, kako je pravomoćno utvrđeno nije pridržavao. Tužiteljica u ovome postupku ničim nije dokazala da su kat kuće gradili ona i suprug dok Ugovor o darovanju temeljem kojeg je suprug tužiteljice ranije bio uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine raskinut.

11.4. Raskidom toga Ugovora o darovanju predmetni suvlasnički udio vraćen je u vlasništvo PP te je isti sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim sinom HP, koji je ishodio presudu temeljem koje se i uknjižio kao vlasnik. Slijedom navedenog, originarno stjecanje prava vlasništva građenjem, koje je predmet ovog sudskog postupka, a koje ničim u ovome postupku nije dokazano ne može se suprotstaviti pravu vlasništva tuženika koji je kao pošteni stjecatelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnih poslova – Ugovora o darovanju i Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

12. Slijedom svega iznijetog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), a sve prema vrijednosti predmeta spora u tužbi, po kojima je tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1.) u visini od 100 bodova, podneska od 16. listopada 2024. i 14. travnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1.) u visini od po 100 bodova, zastupanja na ročištima od 12. veljače 2025., 1. travnja 2025., 22. svibnja 2025. i 7. srpnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1.) sve u iznosu od po 100 bodova, zastupanja na ročištu od 7. ožujka 2023. (Tbr. 9. toč. 5.) u iznosu od 50 bodova, a sve uvećano za PDV od 25% iznosi 1.875,00 EUR.

U Zadru, 19. srpnja 2025.

Sutkinja:

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA: - Tužiteljici, po punomoćniku,

- Tuženiku, po punomoćniku.