REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: P-54/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja: pod 1 ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2 LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3 CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po odvjetniku Juri Grbavcu iz Splita, protiv tuženika: pod 1 FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2 VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, nakon zaključene glavne rasprave dana 04. srpnja 2025.g., radi sporova iz nasljeđivanja dana 19. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je pravno nevaljan te da ne proizvodi pravne učinke odnosno poništava se dio odredbi oporuke pok. TH koja je proglašena pred Javnim bilježnikom Ivanom Kristićem dana 19.01.2021. i to dio u prvom pasusu oporuke koji glasi „svojoj supruzi“ i u trećem pasusu oporuke koji glasi „poslije smrti svoje supruge“, dok oporuka u ostatku ostaje na snazi.
II. Utvrđuje se da tužiteljima pripada oporučno nasljedno pravo iza pokojnog TH, odnosno da su nasljednici na jednake dijelove njegove imovine u ½ dijela (umjesto MH) i to baš nekretnine koja je upisana u zemljišne knjige kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižni odjel Metković, k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], i to 1/2 idealnog suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi STOJNAKUĆA - ZGRADA površine 95 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE površine 300 m2, sveukupne površine 395 m2, što su im tuženici dužni priznati i trpjeti.
III. Utvrđuje se da nekretnina opisana točkom II/ ove presude nije u sastavu ostavine mase iza pok. MH.
IV. Rješenje o nasljeđivanju iza MH broj O-352/21 od dana **.**.2021. i pok TH broj O-517/20 od dana 19. siječnja 2020. u dijelu koji je suprotan ovoj odluci stavlja se izvan snage.
V. Ovlašteni su tužitelji na temelju ove presude, upisati svoje pravo vlasništva ½ dijela na nekretnini iz toč. II. izreke ovog rješenja uz istovremeni izbris s imena tuženika i njihovih pravnih prednika (TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MH, OIB: [osobni identifikacijski broj]).
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su pokojni TH i MH iza sebe su ostavili dvoje djece: sina, tuženika FH (oca tužitelja), kći, tuženu VH. Prije smrti pok. TH napisao je oporuku kojom je odredio da svoju imovinu, posebno obiteljsku kuću u [adresa], ostavlja: u ½ kćeri VH, u ½ svojoj supruzi MH, a iza njene smrti njezin udio ostavlja svojim unucima, djeci FH – tužiteljima. U ostavinskom postupku O-517/2020 iza pokojnog TH, javni bilježnik Ivan Krstić iz [adresa] donio je rješenje o nasljeđivanju kojim su, temeljem prethodno opisane oporuke, jedinim nasljednicima ostavitelja proglašeni: kćer VH za ½ dijela, supruga pok. MH za ½ dijela. Javni bilježnik je očigledno smatrao kako je odredba oporuke pok. TH kojom on ½ svoje kuće ostavlja supruzi, a iza njene smrti unucima, nevaljana, pa je zanemario dio oporučne volje kojim određena prava stječu unuci, ovdje tužitelji. Stoga je predmetnu polovicu obiteljske kuće naslijedila njegova supruga, MH, premda to nije bila želja i volja oporučitelja, što će se pojasniti naknadno. Pri svemu tome tužitelji u ostavinskom postupku iza pok. TH NISU sudjelovali niti su o njemu obaviješteni što im, temeljem odredbi članka 232. Zakona o nasljeđivanju, daje pravo za pokrenuti ovu proceduru. „(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. (4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.“ Naime, i tuženima i tužiteljima, ali i svjedocima oporuke je poznato koja je bila prava volja pok. TH koji se u samoj oporuci nespretno, laički izrazio. Naime, pok. TH je pod svaku cijenu želio da unuci, djeca njegova sina FH, naslijede ½ kuće, a za svoju suprugu je želio osigurati samo pravo doživotnog stanovanja. To je izjavio i prilikom sastava oporuke, ali i nekoliko puta tijekom posljednjih godina života. Zbog pravne neukosti nejasno se izrazio, ali oporuka se mora tumačiti u skladu sa stvarnom voljom oporučitelja. Da je pok. TH bio svjestan kontradiktornosti svog raspolaganja, bio bi se drugačije izrazio. Javni bilježnik je pogriješio i teško povrijedio prava tužitelja činjenicom što ih nije obavijestio o postupku i dao im priliku da se očituju, jer ponavlja se, oporuka se mora tumačiti u skladu sa pravom i stvarnom voljom ostavitelja, a sve to temeljem odredbe članka 50. Zakona o nasljeđivanju: „(1) Odredbe oporuke valja tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri. (2) U dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba se držati onoga što je povoljnije za oporučnog, a ne zakonskog nasljednika.“ Stoga će tužitelji ovom tužbom pobijati dio oporučne odredbe kojom pod TH ostavlja dio svoje imovne svojoj supruzi MH, dok u ostatku oporuku smatraju valjanom, sve to na temelju članka 27. ZN-a: „(3) Raspolaganja oporukom poništit će se na zahtjev i ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja. (4) Ako su samo neke oporučne odredbe napravljene pod prijetnjom ili silom, zbog prijevare, ili u zabludi, to ne povlači za sobom nevaljanost i ostalih odredaba ako one mogu opstati bez te odredbe.“ Tužitelji sve dok nisu angažirali odvjetnika koji je napravio uvid u ostavinski spis iza pok. TH NISU niti znali da je ovaj ostavio oporuku kojom ispunjava svoje obećanje i ostavlja im ½ obiteljske kuće. MH u međuvremenu je preminula, a njezinim jedinim nasljednikom je proglašen sin – FH. No, i rješenje o nasljeđivanju iza MH je posljedično nevaljano jer je istim njezin udio u predmetnoj kući naslijedio FH (iako taj udio suštinski nije bio njezin već od tužitelja). Stoga se FH i BH ovom tužbom obuhvaćaju kao univerzalni pravni slijednici svojih roditelja. Tužitelji temeljem članka 232. Zakona o nasljeđivanju imaju pravo osporavati pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, kao i tražiti da se oni utvrde nasljednicima. Preduvjet za to je utvrđenje ništetnim/poništenje dijela oporučne odredbe pok. TH kojim on dio svoje imovine ostavlja u vlasništvo supruzi. Dakle rješenje o nasljeđivanju iza pok. TH se pobija samo u odnosu na MH jer je u ostatku, s obzirom na VH – ispravno!!! Ipak, kako su zakonski sunasljednici jedinstveni i nužni suparničari, ovom tužbom je obuhvaćena i VH. Slijedom svega navedenog predlaže se cijenjenom naslovu donijeti presudu.
2. Tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu navodi da je istina je da je njegova polovica kuće trebala pripasti tužiteljima već temeljem oporuke njegova oca, jer je oduvijek govorio da će im ostaviti, ali kako se u njegovoj ostavini pojavio problem, on se nasljedstva prihvatio računajući da će im nekretninu naknadno prenijeti darovanjem i da je to sve ista stvar. Navodi da sve ovo mogu potvrditi svjedoci oporuke, pa predlaže da se svi skupa saslušaju pred sudom.
3. Tuženica pod 2. u odgovoru na tužbu navodi da premda je istina da je njen pokojni otac TH uvijek govorio da će polovicu kuče ostaviti svojim unucima, djeci njenog brata Z, te premda je to oporukom jasno napisao, ona ne znam zašto djeca nisu spomenuta u rješenju o nasljeđivanju. No, isto tako, njen je otac uvijek govorio da drugu polovicu kuće ostavlja njoj. Stoga ne zna zašto se nju uopće tuži pa osporava tužbu i odbija plačati bilo kakve troškove.
4. Među strankama nije sporno da je stvarna volja ostavitelja TH bila da ostavi tužiteljima ½ nekretnine iz izreke ove presude, kao ni da je tuženik FH utvrđen nasljednikom po rješenju o nasljeđivanju ovog suda O-517/2020 bez sudjelovanja tužitelja u ostavinskom postupku.
5. Tužena VH je dala svoj odgovor na tužbu u kojem je u načelu priznala da je stvarna volja ostavitelja TH da tužitelji naslijede polovicu kuće, ali se protivi da plati bilo kakve troškove pa osporava tužbu. Međutim u ovom postupku tuženu VH tužitelji ni ne terete troškovima, a tužena svakako u naravi činjenično priznaje tužbu.
6. Iz oporuke (list 8 spisa) proizlazi da je ostavitelj TH uglavio ništetnu oporučnu odredbu o nasljedniku nasljednika, a iz iskaza svjedoka L i AH proizlazi u bitnom da je stvarna volja ostavitelja bila da gornji kat kuće i popratni objekti dobiju u nasljedstvo tužitelji, a njegova pok. supruga MH da bude doživotni plodouživatelj. Obzirom da se radi o osobama koje su bile prisutne sastavljanju oporuke, a radi se o ostavitelju bliskim osobama, sud prihvaća da je stvarna volja bila ostavitelja da unuci naslijede onu ostavinu iz izreke ove presude, a to su stranke ovog spora u bitnom i tvrdile.
7. Kako je ostavina TH stoga provedena i proglašena, odnosno raspoređena po rješenju o nasljeđivanju O-517/2020 protivno stvarnoj volji ostavitelja, te bez sudjelovanja svih sudionika (tužitelja) u ostavinskom postupku, a koji su trebali biti pozvani, valjalo je utvrditi nevaljanima odredbe oporuke kao u toč. I. izreke presude te utvrditi da tako opisana nekretnina u tom dijelu nije mogla biti predmet ostavine iza MH u ostavinskom postupku O-352/202, pa je valjalo i staviti izvan snage navedena rješenja o nasljeđivanju obzirom da nisu bila odraz oporučne volje TH, a niti je tužiteljima omogućeno sudjelovanje u tom ostavinskom postupku, a posljedično tome MH nije mogla raspolagati ostavinom koju nije mogla dobiti iza smrti TH vezano za nekretninu, odnosno dio nje kako to glasi u izreci ove Presude.
8. Iako među strankama u stvarnosti nije postojao spor oko činjenica, pa u bitnom niti prava te su tuženici u naravi priznali tužbeni zahtjev tvrdnjama da je stvarna volja ostavitelja TH bila da njegovi unuci – tužitelji naslijede onaj dio kojeg je naslijedila MH, sud je ipak izvršio provjere radi utvrđivanja dali postoje nedopuštena raspolaganja stranaka. Nakon provedenog kontradiktornog postupka te provjere eventualno nedopuštenih raspolaganja sud je utvrdio da nije bilo zloupotrebe prava i da je tužbeni zahtjev osnovan, pa je odlučeno kao u izreci za onaj dio nekretnine koji su tužitelji trebali biti proglašeni nasljednicima, te ostvariti upis u zemljišnu knjigu za ukupno ½, ne dirajući pri tom udio VH, a primjenjući na sve prethodno navedeno u obrazloženju ove presude čl. 44.st.2., čl. 50. čl. 179., čl. 217.st.2. i st.4., čl. 219.st.2., čl.232.st.2., 3 i 4., te čl. 236., Zakona o nasljeđivanju.
Metković, 19. kolovoza 2025.godine
S u d a c :
Ante Šprlje
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. Odvjetnik Jure Grbavac, Split
2. Odvjetnik Domagoj Mužić, Split
