Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-420/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Mandić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2297/2023-14 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja JL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2297/2023-14 od 18. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

II. Odbija se tužena ML sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja JL kojim traži da se proglasi nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računu tužitelja u postupku izravne naplate od strane Financijske agencije temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tužene, a na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1918/2015 od 13. lipnja 2016. kao i zahtjev da se naloži tuženoj ML da tužitelju vrati neosnovano stečeni iznos od 22.073,27 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2023. do isplate te mu nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (stavak I. izreke) te se nalaže tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR-a (stavak II. izreke), dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 738,33 EUR-a sa zateznim kamatama te zahtjev tužene za naknadom zateznih kamata na iznos dosuđenih troškova parničnog postupka od 2.000,00 EUR-a (stavak III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i II. izreke žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tužena se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava istog.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za proglašenje neopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po računu tužitelja u postupku izravne naplate od strane Financijske agencije temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tužene na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 1918/2015 od 13. lipnja 2016. kao i zahtjev da se naloži tuženoj da tužitelju vrati neosnovano stečeni iznos od 22.073,27 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od

28. ožujka 2023. do isplate.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je utvrdio:

-da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1918/15-5 od 13. lipnja 2016., između ostalog, naloženo tužitelju kao ocu doprinositi na ime uzdržavanja mlljt. sina NL iznos od 2.000,00 kn mjesečno počev od 13. lipnja 2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun tužene kao majke s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate;

-da je 25. siječnja 2023. ovrhovoditelj mlljt. NL, zastupan po majci i zakonskoj zastupnici ML podnio protiv tuženika kao ovršenika zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju navedene presude s računa ovršenika na tekući račun majke ovrhovoditelja ML prema specifikaciji u privitku zahtjeva;

-da je ovrhovoditelj mlljt. IL specifikacijom zatražio naplatu neplaćenog iznosa uzdržavanja za razdoblje od 16. lipnja 2016. do 16. veljače 2022.;

-da je u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob- 7/2023 tužitelj kao ovršenik 6. veljače 2023. podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim;

-da je tužitelj u tome prijedlogu kao ovrhovoditelja naznačio ovdje tuženu ML;

-da je u navedenom predmetu zaključkom od 16. ožujka 2023. upućen ovdje tužitelj, tamo kao ovršenik, da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje u tekstu: OZ).

10. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja zaključuje da tužena ML nije pasivno legitimirana u ovome predmetu, slijedom čega odlučuje kao pod stavkom I. i II. izreke pobijane presude.

11. Takva činjenična utvrđenja, zaključak i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

12. Naime, nedvojbeno je da presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1918/15-5 od 13. lipnja 2016. tužitelj bio obvezan plaćati uzdržavanje zajedničkog djeteta stranaka mlljt. NL na račun tužene – njegove majke. Dakle, ovu obvezu je tužitelj podmirivao prema mlljt. djetetu, a plaćanje je po pravomoćnoj sudskoj presudi trebao vršiti na račun njegove majke – tužene.

13. Stoga je ovlaštenik navedenog prava bio upravo mlljt. sin stranaka NL koji je kao ovrhovoditelj zastupan po tuženoj kao majci i zakonskoj zastupnici ML podnio protiv tuženika kao ovršenika zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju navedene presude s računa ovršenika na tekući račun majke ovrhovoditelja ML, te je navedeno potraživanje namireno upravo zajedničkom djetetu, a ne tuženoj, slijedom čega je prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tužene osnovan.

14. Prema tome, suprotno žalbenim navodima okolnost da je plaćanje vršeno tuženoj kao zakonskoj zastupnici mlljt. ovrhovoditelja, a ne njoj osobno, ima za posljedicu da tužena nije pasivno legitimirana u ovome sporu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 542/2022-2 od 11. listopada 2022.).

15. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je postupao sukladno zaključku Ovr Ob-7/2023 od 16. ožujka 2023. te da je u toj odluci u uvodu kao ovrhovoditelj bila navedena upravo ML, koja u tome postupku nije istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije, valja istaći da je tužitelj prigovorom inicirao vođenje postupka u kojem je kao ovrhovoditelja pogrešno naveo ML, imajući pri tome u vidu očevidnik osnova plaćanja FIN-e u kojem je ona pogrešno navedena kao ovrhovoditelj, a ne pravomoćnu presudu kao ovršnu ispravu, dok činjenica što u tome postupku ML nije osporavala pasivnu legitimaciju istu ne priječi da to učini u ovome postupku.

16. Osim toga, valja navesti i to da uz navedeni prigovor tužitelj nije sudu dostavio zahtjev za izravnu naplatu kojeg je podnio mlljt. NL, slijedom čega niti sud u postupku vođenim po brojem Ovr Ob-7/2023 nije mogao utvrditi da li je tužitelj, tamo ovršenik, pravilno naznačio stranke u sporu.

17. Stoga pravilno sud prvoga stupnja zaključuje da okolnost što je u uvodu zaključka sud prvoga stupnja kao ovrhovoditeljicu naznačio ovdje tuženu nije od utjecaja na to tko je dužnik a tko vjerovnik obveze uzdržavanja, pa shodno tome niti tko je pasivno legitimiran u ovom predmetu.

18. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja da mlljt. NL ne živi s majkom od mjeseca kolovoza 2021. tako da je tužena od tada bila u obvezi plaćanja uzdržavanja za mlljt. sina tužitelju, valja istaći da je Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema kojem mlljt. NL živi s ocem sačinjen 2. ožujka 2022., a odobren rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-1076/2022-2 od 9. lipnja 2022., dakle ne odnosi se na razdoblje koje je predmet ovoga postupka, pa su takvi žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

19. Tužitelj žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti prihvaćen i posljedično tome njemu dosuđen parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tuženoj uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

21. U nepobijanom dijelu (stavak III. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

22. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (odgovor na žalbu tužitelja), budući takav trošak nije bio neophodan za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić